Kraljevsko tužiteljstvo neće objaviti dosjee o tome kako je vođa laburista spriječio uhićenje bivšeg izraelskog dužnosnika zbog navodnih ratnih zločina u Gazi 2008., izvještava John McEvoy.
Lider Laburističke stranke Ujedinjenog Kraljevstva u svom uredu u Londonu, listopad 2023. (Keir Starmer, Flickr, CC BY-NC-ND 2.0)
By John McEvoy
Deklasificirano UK
-
Koalicijska vlada promijenila je britanski zakon 2011. kako bi izraelskim ministrima optuženima za zločine omogućila posjet Britaniji bez straha od kaznenog progona.
-
Declassified traži od CPS-a da provede interni pregled svoje odluke o cenzuri Starmerovih e-poruka.
IU listopadu 2011. skupina za ljudska prava i odvjetnička tvrtka od Keira Starmera, sada čelnika Laburističke stranke, zatražili su da izda nalog za uhićenje bivše izraelske ministrice vanjskih poslova Tzipi Livni, koja je bila u posjetu Londonu, zbog navodnih ratnih zločina.
Starmer je tada bio direktor javnog tužiteljstva (DPP) u Crown Prosecution Service (CPS). Ali dva dana kasnije, blokirao je zahtjev za Livnino uhićenje, pozivajući se na odluku Ministarstva vanjskih poslova da se njezinom posjetu dodijeli status "specijalne misije".
Declassified je nedavno podnio zahtjev za slobodu informacija (FOI) tražeći sve komunikacije do i od Starmerovog ureda u vezi sa slučajem.
Ti bi dosjei mogli baciti ključno svjetlo na rasprave koje su dovele do Livnina bijega od kaznenog progona.
Međutim, CPS je cenzurirao niz ključnih e-poruka, tvrdeći da bi objavljivanje takvih informacija nanijelo štetu učinkovitom vođenju javnih poslova.
Starmerova uloga u slučaju Livni zahtijeva detaljniju provjeru u svjetlu kontinuirane podrške Laburističke stranke brutalnom ratu Izraela protiv Gaze.
Jedna od redigiranih e-poruka objavljena Declassified-u nakon zahtjeva za slobodom informacija.
Tzipi Livni
Livni je bila izraelska ministrica vanjskih poslova između 2006. i 2009., te članica izraelskog ratnog kabineta tijekom brutalnog bombardiranja Gaze između prosinca 2008. i siječnja 2009., poznatog kao Operacija Lijevano olovo.
Prema UN-u prijaviti, “brojna ozbiljna kršenja međunarodnog prava... počinio je Izrael tijekom vojnih operacija u Gazi”, u kojima je ubijeno oko 1,400 Palestinaca, od kojih su 333 bila djeca.
Ti su zločini uključivali "izravno ciljanje i proizvoljno ubijanje palestinskih civila", kao i "namjernu i sustavnu politiku... ciljanja industrijskih lokacija i vodovodnih instalacija".
Izvješće UN-a konkretno naveo Livni je rekao:
“Izrael nije zemlja na koju ispaljujete projektile i ne odgovara. To je zemlja koja kada pucate na njezine građane odgovara divljanjem – i to je dobra stvar”.
Prije toga, Livni je proglašen:
“Ja sam odvjetnik... Ali ja sam protiv zakona - posebno međunarodnog prava. Pravo općenito”.
Livni 2009. s navijačima iz skupine mladih. (Sandy Teperson, Wikimedia Commons, CC BY-SA 2.0)
U prosincu 2009. Westminsterski prekršajni sud izdala nalog za uhićenje Livna zbog ratnih zločina navodno počinjenih tijekom operacije Lijevano olovo.
Ne obazirući se na podjelu ovlasti između vlade i pravosuđa, tadašnji premijer Gordon Brown i ministar vanjskih poslova David Miliband oboje nazvao Livni da se ispriča za incident.
Brown je naknadno obećao izvršiti proceduralne promjene u "zakonodavstvu univerzalne jurisdikcije" u Engleskoj i Walesu, prema kojima osoba koja počini teške zločine u inozemstvu može biti procesuirana u drugoj zemlji.
Ovo je trebalo omogućiti izraelskim dužnosnicima da posjete Britaniju bez straha od kaznenog progona.
Promjena zakona
U lipnju 2011. Starmer sastao s izraelskim državnim odvjetnikom Mosheom Ladorom u Londonu.
Nije jasno jesu li razgovarali o planiranoj izmjeni zakona o univerzalnoj nadležnosti, koja je bila provodi tri mjeseca kasnije koalicijska vlada usred izraelske diplomatije uvredljiv.
Novo zakonodavstvo je značilo da pristanak DPP-a bio je potreban prije izdavanja takvih naloga za uhićenje, a za to bi se morao ispuniti viši dokazni prag.
“Ove promjene su imale za cilj spriječiti uhićenja osumnjičenih ratnih zločinaca iz 'prijateljskih' država”, tvrdio Daniel Machover i Raji Sourani, koji su obojica bili uključeni u Livnin slučaj.
Zakon je promijenjen imajući na umu izraelske dužnosnike.
"Ne možemo imati poziciju u kojoj izraelski političari osjećaju da ne mogu posjetiti ovu zemlju", proglašen tadašnji ministar vanjskih poslova William Hague.
Hague, tada bivši britanski ministar vanjskih poslova, sastaje se s Livnijem, tadašnjim izraelskim ministrom pravosuđa, u Londonu, 15. svibnja 2014. (Foreign, Commonwealth & Development Office, Flickr, CC BY 2.0)
Židovsko vodstvo, Odbor zastupnika britanskih Židova i parlamentarne skupine Prijatelji Izraela pomogao “kako bi se osigurao siguran prolaz zakona” kroz parlament, objavljeno je.
Zakon je također prošao zahvaljujući Lordu Palmeru, pristaši grupe Liberalno-demokratski prijatelji Izraela, koji odlučio da obustavi svoje druge obveze i da odlučujući glas u gornjem domu.
'Specijalna misija'
Kraljevsko tužiteljstvo, London. (Jwslubbock, Wikimedia Commons, CC BY-SA 3.0)
Livni je 6. listopada 2011. ponovno posjetila Britaniju.
CPS e-poštu vidio Deklasificirano pokazuju da je Livnijev itinerar uključivao sastanak s tadašnjim premijerom Davidom Cameronom i Hagueom kako bi razgovarali o novom zakonu “koji regulira tjeralice za ratne zločine”.
Dva dana prije njezina dolaska, Palestinski centar za ljudska prava i odvjetnička tvrtka Hickman & Rose zatražio u ime civilne palestinske žrtve izraelskih napada da je Starmer, tada DPP, odobrio Livnino uhićenje.
Zahtjev je bio potkrijepljen “opširnim dokazima koji ukazuju na individualnu kaznenu odgovornost gđe Livni” za ratne zločine počinjene u Gazi, i bio je u skladu s novim zakonodavstvom.
Starmer promišljeno na dokazima dovoljno dugo da je Foreign Office mogao retroaktivno dodijeliti status "specijalne misije" Livninu posjetu, osmišljen kako bi joj se dodijelio privremeni diplomatski imunitet.
Točno zašto CPS nije mogao doći do "zaključnog stajališta" o snazi dokaza protiv Livni prije intervencije Ministarstva vanjskih poslova ostaje nejasno.
Izraelska šteta u Gazi, siječanj 2009. (DYKT Mohigan, Flickr, CC BY 2.0)
Ako nije bilo dovoljno dokaza koji bi opravdali uhićenje, teško je shvatiti zašto je Ministarstvo vanjskih poslova uopće interveniralo.
Moguće je da je Državno tužiteljstvo, koje se konzultira s ministrima i potom utvrđuje bi li izdavanje takvih uhidbenih naloga bilo u nacionalnom interesu, ohrabrilo Starmera da ne pokreće slučaj.
Kad je Starmer bio sondiran od strane zastupnika o tome može li glavni državni odvjetnik procijeniti da je slučaj "pomalo neugodan" i tako sugerirati da se nalog za uhićenje blokira, Starmer je odgovorio: "To je hipotetsko i mislim da ne mogu odgovoriti".
“Onda je odgovor da”, uzvratio je Clive Efford, zastupnik u parlamentu.
Starmerove e-poruke
Starmerove e-poruke možda sadrže odgovore na ova pitanja.
Međutim, većina datoteka koje je zatražio Deklasificirano su ili redigirani ili zadržani. Samo jedan od e-mailova koje je objavio CPS pokazuje potvrdu pošiljatelja od samog Starmera.
Stephen Parkinson, trenutni DPP, zamoljen je da pruži svoje "razumno mišljenje" o tome hoće li objavljivanje ovih e-mailova nanijeti štetu ili spriječiti "učinkovito vođenje javnih poslova". Parkinson je procijenio da bi.
Deklasificirano je zatražio od CPS-a da provede internu reviziju ove odluke.
Kao što je Oliver Eagleton tvrdio u svojoj knjizi Projekt Starmer, također je bilo unutar Starmerove ovlasti osporiti potez Ministarstva vanjskih poslova “bez presedana i pravno dvojbenog” poteza “guranjem zahtjeva” za Livnino uhićenje.
Starmer je unatoč tome odbio staviti svoj pečat odobrenja na nalog za uhićenje, a Livni je izašla na slobodu.
Glasnogovornik CPS-a , rekao je u to vrijeme: “DPP je odbio dati suglasnost privatnom tužitelju da sudu podnese zahtjev za raspisivanje tjeralice. U razmatranju ove prijave konzultirao se s glavnim državnim odvjetnikom, ali odluka je njegova”.
Vlada Ujedinjenog Kraljevstva nastavila je nuditi diplomatski imunitet izraelskim dužnosnicima usred genocida koji je u tijeku u Gazi.
Dana 6. ožujka, Foreign Office odobreno potvrdu o "specijalnoj misiji" izraelskom ministru rata Bennyju Gantzu, koji je bio u posjetu Britaniji radi sastanaka s britanskim ministrom vanjskih poslova Davidom Cameronom.
John McEvoy nezavisni je novinar koji je pisao za Međunarodni pregled povijesti, Kanarinac, Časopis Tribune, Ćubast golub i Brazilska žica.
Ovaj je članak iz Deklasificirano UK.
Ovo je percepcija Izraela i kolektivnog Zapada kao i obično, stoga neizbježna neintervencija. Palestinci se smatraju jednokratnim. Općenito, Izrael i zapadnjaci, uključujući naše naslijeđene medije, navikli su se na toliko palestinskih smrti tijekom mnogih desetljeća nasilne borbe s Izraelom.
Osim što su morali patiti i brutalno umrijeti od gladi izazvane čovjekom, deseci tisuća nevinih Palestinaca ubijeni su u izraelskim napadima. Postojala je vrlo dugotrajna opresivna izraelska okupacija.
Desetljećima ih se smatralo da nisu jednako vrijedni onima unutar Izraela. Ovo bi moglo pomoći u objašnjenju relativnog siromaštva, s palestinskom djecom koja prebiru po planinama izraelskog otpada koji je uglavnom bačen na teritoriju koji je pripojen ili na putu da bude pripojen. Dakle, njihova velika patnja i smrt na neki su način manje vrijedni naše zabrinutosti.
Glavni medijski mediji koje svakodnevno pratim, čak i inače progresivni mediji, uvelike zamjenjuju svakodnevne smrti i patnje u Gazi relativno trivijalnim domaćim vijestima, posebno kao glavne priče.
Bez sumnje, rastuća ravnodušnost Zapada prema masovnom izgladnjivanju i pokolju bespomoćnih palestinskih civila samo će dodatno rasplamsati dugogodišnji bliskoistočni bijes prema nama. Stvarno opskrbljivanje nekih zemalja vrlo učinkovitim oružjem korištenim u izraelskom napadu, uglavnom od strane SAD-a, vjerojatno će pretvoriti taj bijes u trajnu mržnju koja uvijek traži naknadu oko za oko.
Ipak, Bidenova administracija i previše demokratskih senatora i predstavnika Kongresa žele oboje: bezuvjetno snažno naoružati izraelsku državu protiv Palestine I zadržati birače koji podržavaju Palestinu/ljudska prava aktivnima i na strani. Ali sumnjam da će arapski/palestinski/muslimanski birači kolektivno napraviti kompromis i prodati svoje duše dajući Bidenu propusnicu za njegovo očigledno krvavo licemjerje prema trenutnom masovnom pokolju Palestinaca od strane Izraela.
Američki republikanci su u međuvremenu postali 'kršćanski' način uskraćivanja svoje političke potpore za pomoć doslovno izgladnjeloj palestinskoj djeci.
Ne samo da se cionistički kriminalni fanatici otvoreno rugaju nacionalnim i međunarodnim zakonima, nego i odvjetnici mrzitelji pravde poput Starmera koji ih podržavaju. Čini se da nema granice ispod koje se neće spustiti kako bi unaprijedio svoju ekstremnu ideologiju. Izrael je središnji dio kapitalističkog imperijalizma pa se njegovi opaki kriminalci moraju maziti i treba im dati imunitet od posljedica akcija koje bi, da su ih počinili Rusi ili Kinezi, rezultirale uhićenjima, sankcijama, čak i vojnim odgovorima. Britanski narod ili radnička klasa mora se okrenuti od laburista na predstojećim izborima i izabrati socijalističke kandidate kako bi pokazali našu solidarnost s narodom Palestine.
Poput američke administracije Cheney-Bush odmah nakon 9. rujna, napad 11. 10. pogodno omogućuje izraelskoj Netanyahuovoj vladi da opravda ekstremne hitne ratne mjere, a zatim natjera svoje 'demokratske reforme' i počini tko zna-što više zločine nad Palestinom, uključujući čišćenje i izgladnjivanje njenih dugogodišnjih palestinskih stanovnika.
Stoga se treba zapitati je li 'iznenadni' napad 10. 7. bio doista neočekivan [iako je napad možda bio teži nego što su upućeni očekivali].
Čini se pomalo prikladnim za interese izraelske moći; posebice, vlade zapada, a posebno naši mainstream novinski mediji, uglavnom su se složili. Također, nije široko objavljeno da postoje značajne rezerve fosilnog goriva ispod palestinske zemlje koja je dugo bila u posjedu i koja su vjerojatan motivator za rat.
Osim toga, Netanyahuov brat vojni časnik ubijen je tijekom napada na palestinske i njemačke otmice 1976. Možda će za to željeti još krvi. I sada, tko će vjerojatno zaustaviti Izraelske obrambene snage i premijera Netanyahua, posebno s njihovim najsuvremenijim uglavnom američkim oružjem?
Velika patnja i smrt Palestinaca koji nisu sudjelovali u borbama smatraju se manje vrijednima mjerljive zapadnjačke [naše] brige kako svaki dan prolazi zajedno s medijskim spominjanjem broja civilnih žrtava. Odvratno, vrijednost takvog života mogu/će mjeriti naši mediji prema preobilju dugotrajnih uvjeta pod kojima on pati.
Jako je tužno vidjeti da UK ne vjeruje u vladavinu prava. I UK i SAD su suučesnici u zločinima koje je Izrael počinio nad palestinskim narodom. Velika Britanija i SAD trebaju biti procesuirani za ratne zločine. Gade mi se.
Slučajno me trenutno ovo ignoriranje (vladavine) prava jako zanima.
Sada sam ovo pročitao ovdje, VIDI: Livni ; “Ja sam odvjetnik... Ali ja sam protiv zakona – posebno međunarodnog prava. Pravo općenito.”
Ono što ona zapravo govori je da sam protiv zakona, protiv svih zakona osim ako smatram da je to povoljno za mene i moje klijente. Ovo govori "općenito" o gledištu izraelske vlade na sav zakon po mom mišljenju. I CIA.
Nedavno sam završio PLES ŠKORPIONA Jeffa Morleya. Pred kraj knjige, stranice 250 – 251. Poglavlje 26 Puritanska etika, odjeljak koji počinje na stranici 250 “Unajmljen da laže”. Mort Haperin, bivši pomoćnik Hanka the Shanka Kissingera, napisao je članak za New Republic u ožujku 1976. Citirajući knjigu "20 godina postojao je sporazum između Justicea i CIA-e da se nikada ne gone ljudi CIA-e", napisao je Halperin. ” Prekinuti ga retroaktivno čini se nepravednim. Helms je angažiran da laže za svoju zemlju, a nitko mu nije rekao da to ne uključuje laganje Kongresu.”
Zna li netko ovdje je li ovaj sporazum (obećanje u pisanom obliku?) ikada ugledao svjetlo dana?
Nakon desetljeća praćenja politike i globalnih događanja, još uvijek me zbunjuje kako neki političari žive sami sa sobom, a kamoli dobro spavaju noću i čak mirne savjesti posjećuju vjerske službe. …
-
Politika je "umijeće kompromisa"
politika na svom moralnom vrhuncu
iako ovaj moralni vrhunac
doista leži ispod razine mrtvog mora,
već kompromis etike
a integritet je politika na
svoje moralno prirodno stanje
—država u kojoj medijska zvijer
mora se hraniti, gostit će se od
limenka političara
ispunjen ničim osim čovjekom koji se vrti
političke životinje.