Albanska vlada može nastaviti ignorirati pozive na nacionalnu neovisnost u vanjskoj politici ili može početi ozbiljno ispitivati optužbe za suučesništvo, piše Margaret Reynolds.
Australski premijer Anthony Albanese na prijemu u njegovu čast u Washingtonu s američkim državnim tajnikom Antonyjem Blinkenom i potpredsjednicom Kamalom Harris, 26. listopada 2023. (State Department, Chuck Kennedy)
By Margaret Reynolds
Biseri i iritacije
PRimski ministri su prečesto monopolizirani time što im ljudi govore ono što žele čuti. Većina političkih savjetnika ne može vidjeti dalje od najnovijeg istraživanja javnog mnijenja, a australska je birokracija postala jednako nevoljka ponuditi iskrene i neustrašive savjete.
Čini se da državni odvjetnik, ministarstvo obrane i vanjskih poslova te ministarstvo trgovine nisu uspjeli upozoriti premijera i njegovu vladu na rizike svojstvene ignoriranju međunarodnog prava prilikom odgovora na krizu u Gazi.
Međutim, mnogi članovi australskog civilnog društva doista su pozvali saveznu vladu da snažno djeluje kako bi podržala humanitarne standarde i izbjegla zločine protiv čovječnosti. Zahtijevali su od savezne vlade obnovu financiranja Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i rad i zabranu prodaje oružja Izraelu.
Više od 100 nevladinih organizacija izrazilo je svoju uzbunu da bi Australija na bilo koji način mogla pridonijeti zvjerstvima koja su u tijeku nad Palestincima.
Od 27. siječnja mnogi Australci očekuju javni službeni odgovor na privremenu odluku Međunarodnog suda pravde da je slučaj genocida nad Izraelom moguć.
Ipak, ova težina hitne korespondencije i zagovaranja nije uspjela upozoriti osoblje premijera na odgovornosti Australije kao potpisnice Konvencije o genocidu.
U ponedjeljak, više od 100 australskih odvjetnika podržao je upućivanje Anthonyja Albanesea, zajedno s drugim članovima njegove vlade i vođom oporbe, Peterom Duttonom, Međunarodnom kaznenom sudu kao "suučesnika u genocidu u Gazi", navodeći političku i materijalnu potporu izraelskoj vladi i vojsci tijekom prošlosti pet mjeseci.
Dutton, u sredini, na multinacionalnoj vojnoj vježbi koju vode Australija i SAD 2021. u kampu Growl, Queensland. (Trevor Wild, američka vojska, Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
Dokument od 92 stranice navodi konkretne načine na koje se ova optužba može potvrditi.
– Zamrzavanje financiranja Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i radove usred humanitarne krize
– Pružanje vojne pomoći i odobravanje vojnog izvoza u Izrael
– Dvosmisleno raspoređivanje australskog vojnog kontingenta u regiji gdje njegova lokacija i točna uloga nisu otkriveni
– Dopuštanje Australcima da putuju u Izrael kako bi se pridružili Izraelskim obrambenim snagama i sudjelovali u njihovim napadima na Gazu.
Kao odgovor, premijer je odbacio upućivanje Međunarodnom kaznenom sudu kao "nedostatak vjerodostojnosti" i nije iznenađujuće da je prešao u defanzivni način poricanja.
Međutim, bio bi hrabar vođa koji bi umjesto toga zahtijevao detaljne brifinge o ovim optužbama od onih odjela koji nisu odgovorili na upozorenje Međunarodnog suda pravde o genocidu. Nadalje, premijeru bi bilo mudro potražiti neovisni savjet od jednog od nekoliko utjecajnih Australaca koji imaju značajnu stručnost u području međunarodnog humanitarnog prava.
Bez obzira na dugoročnu budućnost ove i sličnih optužbi protiv drugih zapadnih čelnika, australska vlada je dobila priliku preispitati svoju predanost međunarodnom pravu. Može nastaviti ignorirati pozive na transparentnost i australsku neovisnost u vanjskoj politici ili može početi ozbiljno ispitivati zašto su iznesene optužbe za suučesništvo.
Nema sumnje da su mnoge nacije mnogo aktivnije zabrinute zbog optužbi za genocid protiv Izraela od strane južnoafričke vlade. U veljači je više od 50 zemalja, uključujući Indoneziju, Maleziju, Fidži, Japan, Veliku Britaniju i Irsku, poslalo službena pravna izaslanstva u Haag da iznesu mišljenja svojih nacija Međunarodnom sudu pravde, ali Australija nije bila zastupljena.
Nasuprot tome, australska vlada je izbjegla bilo kakav detaljan javni odgovor o svojim odgovornostima kao potpisnice Konvencije o genocidu. Doista, nedavno je dvaput zatvorio parlamentarnu raspravu koja bi mogla dovesti do opsežne rasprave Zastupničkog doma.
Nije bilo rasprave o tome kako Australija može pomoći u budućoj medicinskoj rehabilitaciji Palestinaca niti kako će pridonijeti ponovnoj izgradnji Gaze. Iako se ministar vanjskih poslova možda poziva na "rješenje s dvije države", nije bilo službene objave da Australija konačno priznaje državu Palestinu.
Američki državni tajnik Antony Blinken s australskom ministricom vanjskih poslova Penny Wong u Brisbaneu, Australija, srpanj 2023. (State Department/Chuck Kennedy/Javno vlasništvo)
Nadalje, neuspjeh australske javne službe da održi ili da prioritet trenutnim neovisnim informacijama o kontinuiranom napadu u Gazi predstavlja nemar. Na nedavnom sastanku, Tom White, direktor Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i rad u Gazi, dobio je savjet da "australska vlada želi biti sigurna da će UNRWA pomoć za Gazu ići onima kojima je potrebna."
Ova bljutava doista neljudska izjava jasno odražava da nešto ozbiljno nije u redu s načinom na koji vlada trenutno upravlja svojim međunarodnim odgovornostima.
Naravno, neugodno je za trenutnu australsku vladu biti imenovana kao "suučesnik u genocidu", ali članovi parlamenta ne bi trebali prebrzo odbaciti optužbe dok ne razmotre zašto i kako je takva optužba mogla biti podignuta.
Parlament čuje previše pojednostavljenih govora u kojima se daje lojalnost saveznicima koji očito ignoriraju međunarodno pravo i vrijeme je da se naši predstavnici suoče s tom realnošću.
Australija ima ponos kao članica utemeljiteljica Ujedinjenih naroda, koja je odgovorna za razvoj međunarodnog prava. Toliko dobro poznatih australskih imena pridonijelo je velikom broju postignuća Ujedinjenih naroda, a ipak malo parlamentaraca govori o važnosti međunarodnog tijela.
Međunarodno pravo potkopavaju vlade koje biraju militarizam ispred vladavine prava, stoga je imperativ da se australska vlada i parlament obvežu davanju prioriteta svojim međunarodnim odgovornostima. Mnogi Australci pozorno će promatrati, zahtijevajući da se ponovno uspostavi humanitarno vodstvo.
Margaret Reynolds bivša je vijećnica i savezna ministrica za lokalnu upravu. Predsjedavala je Savjetodavnim odborom Australskog centra izvrsnosti u lokalnoj upravi na Sveučilištu tehnologije u Sydneyu, 2008.-2012. Ima dugu povijest u mirovnom pokretu počevši od Vijetnamskog rata. Kao laburistička senatorica podržala je ženski mirovni kamp Pine Gap i posjetila Greenham Common kako bi podržala aktiviste protiv nuklearnog oružja. Predstavljala je Parlamentarce za globalnu akciju na nekoliko konferencija o ljudskim pravima i miru 1990-ih. Nakon što je napustila parlament, predavala je međunarodne odnose na Sveučilištu Queensland. Margaret je nacionalna predsjednica Međunarodne ženske lige za mir i slobodu.
Ovaj je članak iz Biseri i iritacije.
Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Šokantan je broj nacija poput Australije, SAD-a, Britanije itd. koji su suučesnici u ovom genocidu.
Gledao sam Gadafijev posljednji govor u UN-u i njegove su kritike bile točne i možda su dovele do njegovog izuzetno brutalnog ubojstva. Međutim, neke su države članice slušale. UN i ICJ su marionete SAD-a i država članica osnivača, ali Južna Afrika je razumjela što je Gadafi govorio i ne samo da se složila, već i djeluje u skladu s tim. Tko pri zdravoj pameti misli da je prigovor jedne države na jednoglasno glasanje u UN-u ispravan ili samo da bi se spriječilo da to glasovanje prođe? UN se treba promijeniti ili umrijeti. Mogu ga ponovno formirati zemlje BRIC-a i bilo koje druge države koje žele glas koji se računa u upravljanju svijetom i donošenju odluka, u suprotnom, koja je svrha. Ako su nacije željele protestirati protiv UN-a, zašto se jednostavno ne povuku i ostave SAD da sjedi sam u instituciji koja više nije održiva? Pretpostavljam da ništa nije tako jednostavno kao što ja mislim, ali imali bismo bolji svijet kada bi bilo samo više vođa hrabrosti, intelekta, moralne jasnoće i etike. Nitko od te vrste ne ide u Davos.
Od nedavnog događaja, ICC je postao marioneta, ali ICJ je zapravo prihvatio južnoafrički slučaj i došao do pristojnog preliminarnog zaključka, prkoseći tako očekivanjima da će Južnoafričkoj Republici uskratiti legitimitet na formalističkim osnovama. ICC je energičan u slučajevima iz malih afričkih zemalja i Rusije, a samoparaliziran u slučajevima oko Izraela, pa je marioneta poput OPCW-a.
Nakon što su OPCW i IAEA prkosili SAD-u/UK-u u vezi s navodnim oružjem za masovno uništenje, SAD i saveznici su uložili znatne napore da korumpiraju međunarodne organizacije, vidjeli smo učinke, ali mehanizmi su skriveni u magli, predmet koji zahtijeva proučavanje i djelovanje. Dok se “globalni jug” redovito suprotstavlja Zapadu u glasanjima u skupštini UN-a, na razini pojedinačnih zemalja, ili čak pojedinih osoba koje ih predstavljaju, vrlo je podložan pritisku (ili podmićivanju) kada su u pitanju odabrani čelnici međunarodnih organizacija poput OPCW-a, ICC ili ICJ — možemo očekivati više napora usmjerenih na ICJ koji su razočarali SAD, SAD ljubimca i SAD vazale.
Govoreći kao Australac, nitko od nas običnih ljudi nema pojma kako se civilno stanovništvo osjeća prema genocidu. jer, prvo, za formiranje legitimnog mišljenja potreban je pristup objektivnim informacijama, a 99% medija u ovoj zemlji kontrolira američki cionist Rupert Murdoch. Drugo, ista ta medijska kontrola sprječava nas da znamo kako se drugi osjećaju.
Internetske informacije Microsoft šalje u Sky News, čiji svi izvjestitelji vrište od bijesa o prijetnjama "pravu Izraela da se brani"... vjerojatno zbog prijetnje nasiljem od strane žena i djece. Stalno se spominju Hamasovi užasni činovi seksualnog nasilja, ali se uopće ne spominje otpuštanje novinara koji je izmislio tu priču u NY Timesu. Ništa od toga nije bila istina.
Svi osim sedam australskih političara bili su u vlasništvu SAD-a od državnog udara 1975. u kojem je izabrana vlada smijenjena, a oni današnji su ucijenjeni, podmićeni i zastrašeni kako bi se potpuno povinovali Bijeloj kući, Tel Avivu i Pentagon. Albanese je moralni i cerebralni patuljak čiji su glavni mentori Bill Gates i Institut Tavistock. On nema vlastitog intelekta ni mašte i upravo je iz tog razloga tu gdje jest.
Na kraju će Australci razjasniti svoj stav, pobuniti se, a Albanese i njegovi kolege izdajice će biti obješeni, ali nitko od nas ne čeka da se taj dan dogodi.
Gospodin 'Milquetoast' Albanese godinama je bio neuvredljiv i neučinkovit igrač sa zadnje klupe. Bio je politički 'nitko', posljednja osoba koju bi većina njegove stranke zamislila kao potencijalnog vođu, a kamoli premijera!.
Ipak, nakon prethodnih neuspješnih lidera, promašenih politika i višestrukih izbornih neuspjeha, izabrali su ga kao najmanje spornog člana, da ih vodi i iskoristi gnušanje biračkog tijela prema Koaliciji za pobjedu na izborima i formiranje vlade.
Sada propada, i past će – s vrha, ako se njegova stranka ne probudi i ne zamijeni ga nekim boljim. Netko tko će preuzeti odgovornost i biti odgovoran biračkom tijelu – i oduprijeti se sve većem lošem ponašanju kolektivnog Zapada.
“Mnogi Australci bit će . . . . tražeći da se ponovno uspostavi humanitarno vodstvo.”
Kao što bi Australac John Pilger mogao reći, Kakvo humanitarno vodstvo? Vodstvo koje je nadgledalo genocid nad domorodačkim stanovništvom “Australije” i koje je s entuzijazmom sudjelovalo u svakom ratu koji je SAD vodio protiv ostatka svijeta?
Ono što je australski premijer naučio jest da je sasvim ugodno biti iznad zakona, sve dok za to ne mora plaćati. Temeljni problem s vrlo važnim ljudima koji donose zakone je taj što nemaju hrabrosti provesti te zakone ili osigurati mehanizam za provedbu tih zakona. Ipak, oni sjede i čestitaju sebi na priznanjima koja ne zaslužuju.
Izvrsni članak.
"U veljači je više od 50 zemalja... poslalo službena pravna izaslanstva u Haag da iznesu mišljenja svojih nacija Međunarodnom sudu pravde, ali Australija nije bila zastupljena."
Ovaj odlomak savršeno sažima ulogu Australije u međunarodnim poslovima: ne postoji. Čini se da Australija istinski želi da je ignorira globalna zajednica i čini se savršeno ugodnim da se na nju gleda kao na beznačajnu vazalnu državu.
Postoji bizaran stav lijenosti i nezrelosti koji potiče ovu poziciju. Neka vrsta apatične rezignacije da je svaki pokušaj međunarodnog sudjelovanja odavno napušten u korist nulte odgovornosti i potpunog odustajanja od suvereniteta.
Brojni su izvanredni Australci, poput autora ovog djela, ali nažalost nitko od njih ne zauzima politički utjecajan položaj.
Ova zemlja pati od dubokog nedostatka vizionarskog vodstva i stoga nikada nećemo vidjeti oštru osudu užasne situacije u Palestini, samo bezube floskule.
Činjenica da Australija omogućuje i prešutno podržava cionistički terorizam istovremeno je razbješnjeća i nažalost ne iznenađuje. Ova država sama sebi donosi veliku sramotu.
Senatorica Penelope Wong navlači veliku sramotu na sebe.
Prema zakonima američke jurisprudencije, jedine osobe ili entiteti "iznad međunarodnog prava" su vlada SAD-a i odabrani građani/ljudi u njenom djelokrugu!
Toliko o svim presedanima u presudama “najvišeg suda na svijetu”, Međunarodnog suda pravde.
Što se tiče Vrhovnog suda Ujedinjenog Kraljevstva, 'pokazno suđenje' Julianu Assangeu, najetičnijem novinaru/izdavaču od svih, dokazuje stvarnim ljudima svijeta da je on samo još jedan 'lajka' za SAD Imperijalni interesi.
SAD je uključio Konvenciju o genocidu u domaći zakon SAD-a kroz 18 US Code § 1091. Moramo saznati kako postići da se ovaj zakon provede, kroz optužbe protiv Bidenove administracije, bilo putem Writ of Mandamus, uhićenja građana ili drugog zakona ovršne nadležnosti. Bidenova administracija mora osjetiti pritisak ovog zakona koji dolazi na njih, sada i u doglednoj budućnosti. Sigurno bi prosvjedi to mogli ugraditi u svoje znakove, slogane i akcije.
O radosti
Prosvjednici pokušavaju konkretne ideje ostvariti, demonstrirajući javno, glasno i provokativno – na gradskim ulicama; nezadovoljstvo njihovih posebnih skupina 'posebnih interesa' s nekim specifičnim status quo uvjetima.
Odvjetnici pokušavaju prakticirati pravo kao poziv; kao što su pročitali i razumjeli da to znači, u dolasku do mjesta gdje su mudri po zanimanju.
Sloboda, jednakost, bratstvo, sjajan je slogan za prosvjedne znakove, na bilo kojem jeziku ili kulturi!
Ipak, samo u harmoniji te kvalitete mogu dovesti glazbu do ušiju i imati bilo kakvu stvarnu snagu protiv postojećih, neobuzdanih globalnih struktura moći!
Osobno, zabrinut sam zbog previše neuspjelih dobrih društvenih ideja u povijesti u čitanju koje sam napravio, iu potrazi za dubljim filozofskim razumijevanjem gdje se čovječanstvo danas nalazi!
Pragmatično dovođenje ideja u djelo nije mi jača strana, pa se izjašnjavam kao mea culpa što nisam sposobniji u sferi pragmatizma.
Beethoven/Schiller tekstovi
O prijatelji, ne ovi zvukovi
Ali pjevajmo ugodnije
I to radosnijih
Radost (radost), radost (radost)