Iako je velik dio vladajućeg BJP-a procionist, prevladava ideologija neutralnog pragmatizma S. Jaishankar-a, piše Ullekh NP.
By Ullekh NP
Posebno za Vijesti o konzorciju
A Rastuća percepcija u posljednjih nekoliko godina je da je Indija potpuno napustila svoje tradicionalno propalestinsko stajalište i hrabro prigrlila Izrael. Djelomično su za to krivi prohindutvanski trolovi u cyber prostoru koji vide paralele između cionizma i njihove interpretacije hinduističkog nacionalizma.
Da, New Delhi je učinio da tako izgleda kada je premijer Narendra Modi tweetao nekoliko sati nakon napada Hamasa 7. listopada na nekoliko izraelskih teritorija i veseljaka na glazbenom festivalu koji je ostavio blizu 1,200 mrtvih i šokirao svijet osim što je otkrio pukotine u oklopu razvikane izraelske obavještajne službe.
Modi je rekao:
“Duboko šokiran viješću o terorističkim napadima u Izraelu. Naše misli i molitve su s nevinim žrtvama i njihovim obiteljima. Solidarišemo se s Izraelom u ovom teškom trenutku.”
Inače, indijski premijer se u to vrijeme našao na meti žestoke kritike oporbe jer je šutio i nije činio dovoljno da obuzda etničke sukobe koji su zahvatili indijsku sjeveroistočnu državu Manipur ostavivši za sobom mnoge mrtve i tisuće raseljenih.
Ranije, tijekom svoje turneje po Izraelu 2017., Modi je posjetio grob Theodora Herzla, koji se smatra utemeljiteljem cionizma, na prijedlog svog izraelskog kolege Benjamina Netanyahua.
'Ispravak tečaja'
Ali rani Modijev entuzijazam ne odražava vanjsku politiku koju Indija trenutno vodi u pogledu izraelskog napada na Gazu, ne samo zbog svježih informacija o tome što je uzrokovalo smrt 7. listopada i pitanja o istinitosti određenih izraelskih tvrdnji, već i zbog toga što zdravog razuma.
Bivši karijerni diplomat MK Bhadrakumar kaže da je Indija napravila "ispravku kursa" u vezi s izraelsko-palestinskom krizom nedugo nakon što je ovaj put počeo napad IDF-a na Gazu. Nedavno je napisao u a kolona da veza s Izraelom od strateške imovine postaje obveza indijske vlade.
“Delhi je odbacio Netanyahuove opetovane molbe da se Hamas označi kao teroristička organizacija — usput, Indija nikada nije upirala prstom u Hamas za napad 7. listopada. Nastavio je tradicionalno stajalište glasovanja protiv Izraela u rezolucijama Opće skupštine UN-a o palestinskom problemu. Zavjeti Netanyahua i Modija postali su rijetki", smatra on.
Izrael se u međuvremenu opetovano savijao kako bi zadovoljio Indiju.
Zabranio je pakistansku terorističku skupinu Lashkar-e-Taiba (LeT) uoči 15. godišnjice napada na Mumbai 26/11 2008., nadajući se da će New Delhi uzvratiti gestom zabranom Hamasa.
Kad se vođa Hamasa Khaled Mashal virtualno obratio okupljenima na događaju u južnoj indijskoj državi Kerala, izraelsko veleposlanstvo u New Delhiju podiglo je mnogo buke, nazvavši incident kvaziterorističkim činom.
Ipak, unatoč tome što je dio vladajućih vođa BJP-a bacio svoju težinu uz Izraelce, Modijeva vlada nije poduzela ništa protiv organizatora.
'Neutralni pragmatizam'
Tu dolazi do izražaja ideologija neutralnog pragmatizma indijskog ministra vanjskih poslova S. Jaishankar.
KP Nayar, popularni indijski novinski kolumnist o vanjskoj politici i analitičar, objašnjava Jaishankarove prioritete s povijesnog gledišta,
“Indija nije imala sreće u izboru svojih ministara vanjskih poslova tijekom većeg dijela svog postojanja kao neovisne zemlje. Domaće političke prisile nametnule su Indiji niz ministara vanjskih poslova, koji su bili neartikulirani, nesofisticirani i slabo ih zanimali vanjski poslovi svoje zemlje. Jedan takav bio je vezan za krevet i nerazumljiv u govorima zbog niza moždanih udara, ali je ipak ostao na dužnosti. Drugi je bio toliko senilan da bi Joe Biden danas bio uzor budnosti i razumijevanja.”
Nayar dodaje: “Samo dva indijska ministra vanjskih poslova bili su iskusni profesionalni diplomati. Jaishankar je drugi. Prvi (Natwar Singh) imao je kratak mandat i podnio je ostavku nakon što ga je Komisija Paula Volckera koju je imenovao glavni tajnik Ujedinjenih naroda da istraži skandal 'nafta za hranu' imenovala kao korisnika.”
Prema Nayaru, Jaishankar djeluje kao agresivan jer je malo njegovih prethodnika bilo takvo.
“On nikada ne dopušta da omalovažavanje Indije, koliko god ono bilo manje, prođe neosporeno. U vanjskim poslovima, on nema ideologiju osim one za koju misli da je u najboljem interesu Indije. Jaishankar je rekao prijateljima da su njegovi postupci sada kao ministra upravo ono što bi savjetovao/učinio četiri desetljeća kao diplomat indijske službe vanjskih poslova (IFS)."
Neumoljivo prema SAD-u
Nayar, koji je Jaishankara dugo promatrao i poznavao, ističe: "Mnogo više nego u javnosti, on je jednako zahtjevan i neoprostiv prema Sjedinjenim Državama kao i prema Rusiji, ponajviše prema Europi." U privatnim razgovorima Jaishankar je mnogo više cijenio Kinu, što proizlazi iz toga što je četiri i pol godine živio u Pekingu kao indijski veleposlanik, napominje Nayar.
Indija i Izrael i dalje imaju dobre veze na obrambenom frontu, ali to ne znači nikakvu potporu njihovim akcijama u Gazi.
Istina, indijsko-izraelska trgovina porasla je s 200 milijuna dolara 1992., godine kada su formalne veze uspostavljene, na 4.5 milijardi dolara 2014. U fiskalnoj godini 2023. indijski robni izvoz u Izrael bio je procijenjen na 7.89 milijardi dolara, a izraelski izvoz u Indiju na 2.13 milijardi dolara.
Ali to nije spriječilo Jaishankara da na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji u Njemačkoj u veljači izjavi kako je Izrael trebao voditi računa o civilnim žrtvama u Gazi. Također je rekao da Izrael ima obvezu poštovati međunarodno humanitarno pravo.
Dobio 'odriješene ruke' nad Izraelom
Dio promatrača vanjske politike u Indiji vjeruje da Izraelci ne žele da istina o stvarnoj vanjskoj politici Indije prema njima dospije u glavne indijske medije ili u inozemstvo i daju sve od sebe kako bi lobirali protiv toga. Ali, na njihovu veliku žalost, čini se kao da je Modi dao Jaishankaru odriješene ruke, inače bi službeni stav Indije bio drugačiji.
Ukratko, trenutna vanjska politika Indije ne odražava Hindutva agitprop i potporu vladajućeg BJP-a cionizmu (ironično, njegov roditelj RSS podržavao je nacističku politiku čišćenja Židova sve dok nisu izgubili rat, a Hitler počinio samoubojstvo).
Suština je da prijavljeni napori Izraela da suzbije mišljenja protiv sebe u indijskim medijima nisu proizveli značajne rezultate. Prema svim pokazateljima, takve ponude vjerojatno neće uspjeti.
Ullekh NP je pisac, novinar i politički komentator sa sjedištem u New Delhiju. Izvršni je urednik tjednika Open i autor triju publicističkih knjiga: Ratna soba: Ljudi, taktike i tehnologija iza pobjede Narendre Modija 2014; Neispričani Vajpayee: političar i paradoks, Te Kannur: Unutar najkrvavije politike osvete u Indiji. Njegova nadolazeća knjiga o Kubi, dijelom putopis i politički komentar, trebala bi biti objavljena sredinom 2024.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Tek trebam biti uvjeren da Indiju pokreću ne samo mržnja i profit. Promatrajući Indiju od 1948. godine, nikada nisam primijetio nikakvu političku odluku temeljenu na prohumanosti, ali sam opetovano svjedočio maženju između Izraela i Indije, posebno po pitanju oružja. Jedna iskupljujuća značajka indijske vanjske politike je njezino prijateljstvo s Rusijom, koje traje od neovisnosti.
Zapadne zemlje, uključujući SAD i Izrael, opetovano su porobljavale, ubijale, genocidirale smeđe ljude. Njima to uopće ne smeta. Oni ti nisu prijatelji.
hajde…. BJP i Modijeva gomila nisu toliko “procionisti” koliko su “antimuslimani”.
IIRC, Modi je upravo otvorio hinduistički hram na mjestu gdje su srušili džamiju koja je tamo bila za izgradnju hrama. Oni naravno ne vide nikakav problem u tome što Izrael sruši treće najsvetije mjesto u islamu u Jeruzalemu kako bi na tom mjestu izgradio svoj Hram. Ali nemojte brkati uobičajenu mržnju prema islamu s procionizmom. Nije kontradiktorno to što Modi ima šefa diplomatije koji se ne želi potpuno posvetiti genocidu u Palestini i svim bojkotima i reakcijama koje bi uslijedile. Samo pragmatizam. I to nije u suprotnosti s politikom mržnje koja pokreće Modija i njegov BJP.