Lažna priča koja novinarstvo pretvara u jedinstveno zlo jer razotkriva tajne američke zločine čula se u srijedu u sudnici u Londonu, a sudbina Juliana Assangea tek treba biti utvrđena, javlja Joe Lauria.
By Joe Lauria
u Londonu
Posebno za Vijesti o konzorciju
ODrugog i posljednjeg dana saslušanja Juliana Assangea pred Visokim sudom, odvjetnici Sjedinjenih Država ispleli su varljivu priču u kojoj novinarstvo je špijunaža, prava Prvog amandmana oduzeta su strancima na američkom tlu, a vlada koja lovi novinara disidenta koji je otkrio njezine tajne zločine hvaljena je kao svjetionik demokracije.
Međutim, ispred zgrade suda u ulici zvanoj The Strand; i s organizacijama za ljudska prava i slobodu tiska, predsjednicima, premijerima i parlamentima te s milijunima običnih građana diljem svijeta, ovo lažni konstrukt koji Sjedinjene Države nastoje nametnuti svijetu ne uspijeva.
Izvanredna podrška na sudu u Londonu za #DanX.
Ovako je izgledalo kad sam izašao kad smo pauzirali za ručak.
Sutradan nakon drugog dana rasprave, marširati ćemo od suda do Downing Streeta. #FreeAssange SADA pic.twitter.com/NQHgYmgm8K
— Stella Assange #FreeAssangeNOW (@Stella_Assange) 20. veljače 2024.
U neposrednom trenutku, život Juliana Assangea, zatvorenog novinara koji je objavio neke od najmračnijih tajni Amerike, srušivši njezinu sliku o sebi, ostaje predmet vijećanja dvojice britanskih sudaca s perikama.
Suci Jeremy Johnson i žena Victoria Sharp obavijestili su sud nakon 10 sati saslušanja tijekom dva dana da svoju presudu o Assangeovoj sudbini zadržavaju za neodređen budući datum. Za konačnu predaju radova dan je rok do 4. ožujka. Odluka može doći bilo kada nakon toga.
Johnson i Sharp razmatraju hoće li dopustiti Assangeu da se žali na nalog ministra unutarnjih poslova za izručenje i na različita pravna pitanja u odluci prekršajnog suda od prije tri godine.
Imala je naredio puštanje Assangea iz zdravstvenih razloga, ali oNa temelju jamstava da neće zlostavljati Assangea u Sjedinjenim Državama, SAD je pobijedio u žalbenom postupku na Visokom sudu i promijenio njezinu odluku.
Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva tada je odbio prihvatiti Assangeovo osporavanje zakonitosti ovih jamstava, a prošlog lipnja jedan sudac Visokog suda također je odbio Assangeovo dopuštenje za žalbu. Ovotjedno dvodnevno saslušanje bilo je pokušaj Assangea da preinači tu odluku, žalba na pravo na žalbu, takoreći.
Bilo je to suhoparno nastojanje da se suci uvjere da postoji dovoljno osporenih dokaza u ovom slučaju da se dopusti potpuna žalba.
To je vjerojatno bio Assangeov posljednji otpor u Britaniji kako bi izbjegao da bude poslan u lancima u SAD kako bi se suočio s optužbama za špijunažu i upad u računalo i do 175 godina u zatvoru s najvećom sigurnošću.
Nakon što su Assangeovi odvjetnici u utorak izložili svoj slučaj zašto Assangeu treba dopustiti žalbu, u srijedu je došao red na američke odvjetnike da argumentiraju zašto ne bi trebao.
Novinarstvo maskirano u kriminal
Čineći to, tužitelj Clair Dobbin konstruirao je fantastičnu priču o zlom Assangeu koristeći opake metode za poticanje i zavjeru s američkim obavještajnim analitičarom da provali u vladina računala s izričitom svrhom ubijanja ili nestanka doušnika i prijetnje svetoj američkoj nacionalnoj sigurnosti.
Uvelike se oslanjala na izjavu pod prisegom dodgy američki tužitelj Gordon Kromberg. Isplela je istu žalosnu priču o Assangeu koji je "regrutirao" vojnu analitičarku Chelsea Manning i urotio se s njom da ukrade vitalne američke tajne, kada su dokazi nadmoćni i evidentirani na sudu da je Manning imao sigurnosnu dozvolu za dobivanje svih tih dokumenata, koje je već imala prenio veliku većinu njih u Wikileaks prije nego što ju je Assange "regrutirao" u chatroomu (ako je uopće razgovarala s Assangeom) i da Manning ne može sakriti njezin identitet probijanjem lozinke uz Assangeovu pomoć čak ni da je htjela.
Ono što je Dobbin zapravo radio bilo je gubljenje vremena suda opisujući neke od najrutinskijih aspekata novinarstva: traženje izvora, zaštitu njihovog identiteta i pokušaj izvlačenja što više informacija od njih.
Doušnici koji 'nestaju'
Još jednom su SAD pokušale reći sudu da Assangeovi postupci nisu bili postupci "odgovornog" novinara, već zločinca koji je namjerno želio da američki doušnici budu ubijeni ili nestali otkrivajući njihova imena.
Dobbin je rekao da su glavni partneri ti koji su redigirali svoja imena, dok je točno suprotno.
Mark Davis, australski novinar koji je pratio Assangea u Londonu 2010. kada su se glavne objave usklađivale s glavnim novinama, rekao je da ti listovi nisu bili zainteresirani za redigiranje i da je Assange bio taj koji je ostao budan gotovo cijeli vikend kako bi redigirao imena.
John Goetz, američki novinar koji je radio s jednim od partnera, Der Spiegel, svjedočio je na saslušanju o izručenju Assangea 2020. da je Assange bio opsjednut redakcijama i filmom Laure Poitras Rizik prikazuje Assangea kako zove State Department kako bi ih zamolio da pomognu u redakciji diplomatskih depeša. State Department je to odbio i umjesto toga zahtijevao da vrati telegrame.
Iako se argument SAD-a da je Assange naštetio doušnicima temelji na tome da ga se optužuje za objavljivanje neredigiranih depeša, postoji mnoštvo dokaza koji su predstavljeni u ovom slučaju koji pokazuju da su to bila dva Čuvar novinari koji su otkrili lozinku neredigiranim depešama i da su stotine publikacija, poput cryptome.org i Pirate Bay, već ih je objavio Wikileaks učinio.
Assange je rekao da ih je objavio samo kako bi upozorio one čija su imena već otkrivena da potraže sigurnost i kako bi osigurao da autentične depeše, a ne moguće krivotvorine, budu objavljene. Ali on uopće nije namjeravao objaviti neredigirane dokumente da već nisu bili objavljeni.
Budući da su klasificirani materijal već ranije objavili drugi Wikileaks učinio, Assange nije prekršio Zakon o službenim tajnama, koji, za razliku od američkog Zakona o špijunaži, kažnjava samo prvo objavljivanje. Dakle, dvojna kaznena odgovornost nije prekršena, što bi samo po sebi trebalo poništiti Assangeovo izručenje.
Američki brigadni general Robert Carr, koji je vodio post-WikiLeaks istraga o utjecaju otkrivanja, također priznato pod prisegom na vojnom sudu Manning da nitko nije ubijen kao rezultat Wikileaks objave.
Dobbin je na sudu nakon ispitivanja suca Johnsona priznao da su drugi prvi objavili neredigirane depeše. Ali rekla je da to nije važno jer se to uopće ne bi dogodilo da se Assange uopće nije dočepao dokumenata.
'Politički prijestup'
Kako je ustvrdio Assangeov odvjetnik Mark Summers, američki odvjetnici potpuno su zanemarili sadržaj objava zbog kojih se Assangea kazneno goni. Ustvrdio je u srijedu, kao i dan ranije, da postoji veza između Assangeovih publikacija i njegove potjere od strane Sjedinjenih Država, zbog čega ta vlada nije bolja od bilo kojeg autoritarnog režima koji lovi novinare zbog otkrivanja njihovih tajni.
Nakon što su Assangeovi odvjetnici to ustvrdili oboje Britansko-američki ugovor o izručenju i provedbeni Zakon o izručenju Parlamenta zabranjuju izručenje na temelju političkog kaznenog djela ili političkog mišljenja te da je špijunaža inherentno politička, Dobbin je tvrdio da Assangeovo kazneno gonjenje ne može biti političko jer dvije američke administracije, jedna republikanska i jedna demokratska, stoje iza njegove optužnice.
Ovo je pokazalo ogroman nedostatak razumijevanja općenito čvrstog, dvostranačkog sporazuma o američkoj vanjskoj politici - u biti obje strane udružuju se za SAD protiv svijeta.
Također je pokazao krajnju uskost da pojam "politički" svede na stranačku politiku, a ne na cijeli vojni, obavještajni, industrijski i politički sustav koji slijedi mamutske interese diljem svijeta za koje je spreman ubiti, i ubio je, milijune ljudi koji im stoje na putu.
Što im znači uništiti i jednog australskog novinara koji im je učinio toliko zla?
Svijet koji ide dalje
Američki argumenti u sudnici br. 5 obloženoj hrastovinom u Kraljevskom sudu pravde, izgrađenoj 1882., također su mogli biti izneseni te godine. Oni gube odjek u svijetu koji se ubrzano udaljava od američke vladavine, ubrzan svjetskim odbijanjem američke politike prema Ukrajini i Gazi.
Sve je manje vlada i stanovništva koje zdravo za gotovo prihvaća ono što Sjedinjene Države govore o sebi i o njima.
Assangeov rad odigrao je ključnu ulogu u ovom procesu, umanjujući američki kredibilitet, počevši od objava o Iraku i Afganistanu iz 2010., za koje je optužen.
Američki kredibilitet je pao do točke u kojoj britanski odvjetnik može ustati pred britanskim sudom i reći britanskim sucima da se Sjedinjene Države ne razlikuju od bilo kojeg autoritarnog režima u lovu na novinara samo zato što je objavio tajne dokaze o njihovim najdubljim zločinima.
Kad je Summers nekoliko puta tijekom dva dana eksplicitno spomenuo američke ratne zločine, nije bilo trzaja na licima ni jednog ni drugog suca.
Ipak postoje milijuni ljudi u svijetu, posebno u Sjedinjenim Državama i Britaniji, koji još uvijek vjeruju da svijet fantazije održava ono što je ostalo od američke dominacije, svijet u kojem je Assange zlikovac koji namjerava uništiti demokraciju.
Usuđuju li se ova dva suca iskoračiti iz tog svijeta kako bi Assangeu barem omogućili dan na sudu da se bori za svoju slobodu?
[Čitati Vijesti konzorcija' detaljan live-tvit tijekom oba dana saslušanja: 1. dan ujutro – obrana; 1. dan popodne – obrana; 2. dan ujutro – kazneni progon; 2. dan popodne – tužiteljstvo + pobijanje obrane; Pridržana presuda]
Joe Lauria je glavni urednik Vijesti konzorcija i bivši dopisnik UN-a za Ton Wall Street Journal, Boston Globe, i druge novine, uključujući Montreal Gazette, London Daily Mail i S dvije zvjezdice od Johannesburga. Bio je istraživački novinar za Sunday Times iz Londona, financijski izvjestitelj za Bloomberg News a svoj profesionalni rad započeo je kao 19-godišnji stringer za The New York Times. Autor je dvije knjige, Politička odiseja, sa senatorom Mikeom Gravelom, predgovor Daniel Ellsberg; i Kako sam izgubio Hillary Clinton, predgovor Juliana Assangea. Do njega se može doći na [e-pošta zaštićena] i pratio na Twitteru @unjoe
Rečeno je da je Assange previše loše da bi prisustvovao sudu za ovo ročište. Mislim da bi željeni ishod za SAD/Ujedinjeno Kraljevstvo bio da Assange umre u zatvoru ovdje u Engleskoj, što bi se povlačenjem ovih pantomimskih postupaka još više mjeseci i godina gotovo sigurno postiglo.
Razgovor je fiksiran na sudove... U međuvremenu, opću javnost SAD-a može biti manje briga jer 'žele' i 'trebaju' da im se kaže što je istina jer namjerno poriču vlastitu povijest; sve dok žude za 'ljudima' stvorenima na njihovu sliku 'bogova'...I naravno za svemogućim dolarom. Menadžerska klasa nikada neće ugroziti njihov komfor. Ni za vlastitu djecu ni za živi planet. Ova eskapada samo je još jedan primjer spremnosti naroda da se sagne pred imperijom.
Razgovor je fiksiran na sudove... U međuvremenu, opću javnost SAD-a može biti manje briga jer 'žele' i 'trebaju' da im se kaže što je istina jer namjerno poriču vlastitu povijest; sve dok žude za 'ljudima' stvorenima na njihovu sliku 'bogova'...I naravno za svemogućim dolarom. Menadžerska klasa nikada neće ugroziti njihov komfor. Ni za vlastitu djecu ni za živi planet. Ova eskapada samo je još jedan primjer spremnosti naroda da se sagne pred carstvom.
Kao što je već mnogo puta rečeno: SAD/UK svakodnevno ismijava vladavinu prava. Zakon i porezi su samo za “male ljude”, TBTF banksteri su iznad zakona, a ratni zločinci se NAGRAĐUJU umjesto da se kažnjavaju. Lažljivost, licemjerje, arogancija američkih/britanskih dužnosnika, sudaca, političara je izluđujuća – moj krvni tlak naglo raste.
Jedno bi bilo samo biti iskren u vezi s tim: "nije nas briga za zakon, Assange će morati ispaštati jer je osramotio neke moćne ljude i anglocionističko carstvo u cjelini." Napravit ćemo od njega primjer i upotrijebit ćemo sva potrebna sredstva: zloupotrijebiti zakon, zloupotrijebiti moć i učiniti ruglom britansku i američku "pravdu"
Oni podržavaju/omogućuju/financiraju genocid nad Palestinom, progone političke zatvorenike poput Asssangea, namećući ilegalno opsadno ratovanje Afganistanu, Venezueli, Kubi, itd. kršeći AECA otpremanjem oružja u Ukrajinu, Izrael itd. Bombardirajući cijele zemlje u kameno doba, temeljen na namjernim transparentnim lažima (Irak, Afganistan, Libija itd.)
Bush Jr. i Tony Blair hvaljeni su kao visoki državnici, dok oni zarađuju milijune prodajom knjiga, slika, honorarima za javne govore, trgovinom utjecajem, itd. Kad bi uopće bilo "pravde" Blair/Bush et al. bio bi doživotno u zatvoru, a Assange uopće ne bi bio zatvoren.
Svatko tko je pratio slučaj Juliana Assangea znat će da je on nevin po svim optužbama protiv njega. Optužbe koje su izmislile dvije osvetoljubive, beskrupulozne vlade, čija je jedina svrha osveta jer je otkrio istinu. Nemoguće je ne vjerovati da bi bilo koja razumna osoba, a kamoli sudac, mogla doći do zaključka da je Julian nevin po svim optužbama. Budući da je to slučaj, ako se žalba ne prihvati i suci ne odluče u njegovu korist, tada će drugi faktori imati prednost nad pravdom. Joe Lauria je u ovom članku jasno ukazao na one čimbenike, koje su izmislile dvije korumpirane vlade, bez ikakvih skrupula, puni osvete, koji pokušavaju osuditi i kazniti nevinog čovjeka. Ne zna se da progonom za Julianom ne samo da nastavljaju isticati vlastite nevjerojatne zločine, nego također naglašavaju krajnosti u koje su spremni ići nauštrb ugleda obaju pravosudnih sustava, koji će, ako Julian bude osuđen, imati nepopravljivo oštećena. Bude li osuđen, sramota ovog slučaja ostat će zapamćena kao jedna od najvećih neostvarenja pravde u ovom stoljeću.
Kako netko tko nije državljanin SAD-a, nije živio u SAD-u i tko je počinio ono što su Amerikanci nazivali zločinom VAN SAD-a može biti izveden pred sud u Sjedinjenim Državama. To je fašističko razbojništvo najgore vrste.
SAD želi utvrditi da je njihova jurisdikcija međunarodna i da nije vezana Poveljom o pravima. To je također ono o čemu se radi takozvanim "globalizmom" i "sporazumima o slobodnoj trgovini" [sic].
Demokracija, barem onakva kakva postoji u većim skupinama, nije generirana kapitalizmom, već agrarnim merkantilizmom, kada su lokalne vlasti imale motiv za udruživanjem vlasti, ali nisu htjele prepustiti suverenitet šefu države. Zato glasovanje općenito uključuje neke dijelove stanovništva, a ne druge. Ono što je rani proizvodni kapitalizam stvorio bio je fašizam.
Ono što se razvilo od sporazuma iz '45. nije baš fašizam kakav je postojao. Mogli bismo to nazvati korporatokracijom, ali to ne ukazuje na njezine tamnije kutke. Korporacija je, naposljetku, konstrukcija zakona, barem u teoriji. Kada korporacija može potkopati državu, ono što ostaje je vladavina mafijaša.
Ovo je represivno, ali i gore od toga. Poremećenog je oblika, čak i bez povremenog vođe koji pada u ludilo ili tajanstvenih bogova koji zahtijevaju žrtvu. Odluke se donose na temelju profita i pogodnosti moći, koje su u suprotnosti s bilo kakvom ljudskom dobrobiti.
Da bi to postigli, potencijalni fašisti oslobađaju se lokalnih zakona i jurisdikcija, ovisnosti i odanosti koje uključuju lokalno stanovništvo, kao što su konačno ograničene čak i rojalističke i fašističke države u ratu.
Opet, to je ono o čemu se radi takozvanim "globalizmom" i "sporazumima o slobodnoj trgovini".
Nakon znatnog odgađanja (proces kao kazna), mislim da će vijeće od dva suca dopustiti da se Julianova žalba nastavi. Tada ćemo vidjeti više odugovlačenja u zakazivanju žalbe za raspravu pred Visokim sudom (proces kao kazna). Ako bi Visoki sud saslušao slučaj prije studenog, njihova bi odluka bila odgođena do nakon američkih izbora, maksimizirajući (pogađate) proces kao kaznu.
Nakon kritike tužiteljstva ovog tjedna na Kraljevskom sudu, Bidenov tim ne može nikako željeti da suđenje nagrađivanom novinaru po Zakonu o špijunaži dođe na američke obale tijekom izborne sezone. U utorak, PBS NewsHour dao nam je uvid u to kako bi izgledalo izvještavanje o takvom suđenju prilagođeno vladi. Njihova propaganda je smiješna.
hxxps://www.pbs.org/newshour/show/wikileaks-founder-julian-assange-makes-last-ditch-attempt-to-avoid-us-
Koliko je ta činjenica dobra za Juliana? Morat će ostati u zatvoru do odluke, au međuvremenu bi mogao umrijeti.
Ovdje nije opisano kao dobro. On ovu strategiju odugovlačenja naziva "procesom kao kaznom".
Što je cijela ideja.
To nie Rosja.
SAD je uvijek bio vrlo nepošten posrednik. Ne smeta mu stati na nožne prste, ali... nemojte mu stati na nožne prste – tada ispadne potpuno gadno.
Vrhunski članak, Joe.
Čini se da oni koji upravljaju tajnom američkom vladom ne shvaćaju da je “odgovorno” novinarstvo obveza prenijeti istinu javnosti čijim najboljim interesima služi.
Situacija je, zapravo, suprotna: režim na vlasti služi interesima onih koji vode podmuklu predstavu.
Dugotrajni, prezreni progon Juliana Assangea njihov je zapovjedni učinak.
Kad se zastor konačno spusti, nadajući se protiv nade, glumci, pjevači i tekstopisci bit će odbačeni gnušanjem publike; osvijestili istinu, u vlastitoj savjesti, i posramljeni sišli s pozornice, konačno zatvorili predstavu, priznajući svoj odvratan nastup; koji ni na koji način ne odražava naslov emisije:
'Pravednost istinskog novinarstva'.
“Dobbin je na sudu nakon ispitivanja suca Johnsona priznao da su drugi prvi objavili neredigirane depeše. Ali rekla je da to nije važno jer se to uopće ne bi dogodilo da se Assange uopće nije dočepao dokumenata.”
Ovaj argument je, naravno, lažan.
Pod pretpostavkom da je duljina zaporke 20 (bila je duža) i da se koriste samo velika i mala slova (bilo je i drugih vrsta znakova), prostor zaporke za traženje napada grubom silom je:
20896178655943101411324274803736576 moguće lozinke,
ili 10^36. Pod pretpostavkom da je pokušaj krekanja moguć svake mikrosekunde i da postoji 10^9 sekundi u godini (ima ih manje), tada bi za krekiranje podataka bili potrebni milijuni puta trenutne starosti svemira.
Ljudi stvarno ne razumiju kriptografiju. (Brzo rješenje je kvantno računalstvo, ali čini se da je to desetljećima daleko od javne dostupnosti.)
Vidi također svjedočenje Christiana Grothoffa na saslušanju kod magistrata.
hxxps://www.craigmurray.org.uk/archives/2020/09/your-man-in-the-public-gallery-assange-hearing-day-14/
Ajme, Joe. Svi znamo da je popravak stigao. Gotovo da nema šanse da Julian dobije išta poput sudske odluke koja nije klokan. Britanski sudovi ne dijele pravdu, kao ni američki.