Odvjetnici Juliana Assangea raspravljali su u utorak pred Visokim sudom o tome zašto se zatvorenom izdavaču mora dopustiti žalba na njegov nalog za izručenje, izvještava Joe Lauria.
By Joe Lauria
u Londonu
Posebno za Vijesti o konzorciju
OPrvog dana pokušaja Juliana Assangea da se žali na nalog Britanije da ga izruči Sjedinjenim Državama, njegovi su odvjetnici iznijeli vremenski okvir koji je razotkrio motive SAD-a da unište novinara koji je otkrio njihove zločine na visokoj državnoj razini.
Pred dvojicom sudaca Visokog suda u skučenoj, drvom obloženoj sudnici 5 na Kraljevskom sudu pravde, Assangeovi odvjetnici tvrdili su u utorak da su dva suca ozbiljno pogriješila u slučaju po nizu razloga zbog kojih je bila potrebna žalba na odluku ministra unutarnjih poslova o izručenju Assangea u Sjedinjene Države.
Visoko lijevo od suda, pokraj hrastovih polica s urednim redovima pravnih knjiga, nalazio se prazan željezni kavez. Sud je priopćio da je pozvao Assangea da prisustvuje ili osobno ili putem video veze iz zatvora Belmarsh, gdje je zatvoren u istražnom zatvoru gotovo pet godina. Ali Assange je rekao da je previše bolestan da bi sudjelovao u bilo kojem svojstvu, potvrdili su njegovi odvjetnici.
Vanessa Baraitser, okružna sutkinja koja je predsjedavala saslušanjem o Assangeovom izručenju 2020., i Jonathan Swift, sudac Visokog suda, bili su izloženi oštrim kritikama Assangeovih odvjetnika. Baraitser je u siječnju 2021. naredio da se Assange pusti na slobodu iz zdravstvenih razloga.
No odbila mu je jamčevinu dok su se SAD žalile. Na temelju jamstava da neće maltretirati Assangea u Sjedinjenim Državama, Visoki sud preinačio je Baraitserovu odluku. Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva tada je odbio prihvatiti Assangeovo osporavanje zakonitosti ovih jamstava i ministar unutarnjih poslova potpisao je nalog za izručenje.
Assangeova posljednja žalba odnosi se na nalog ministra unutarnjih poslova, kao i na Baraitserovu odluku iz 2021., u kojoj, po svakom pravnom pitanju i mnogim činjenicama, stala je na stranu Sjedinjenih Država. Zahtjev za nastavak ove žalbe odbio je jedan jedini sudac Visokog suda, Swift, prošlog lipnja.
Dopustio je žalbu na njegovo odbijanje zahtjeva. To dvodnevno saslušanje počelo je u utorak pred sucem Jeremyjem Johnsonom i gospođom Victorijom Sharp.
Vremenska traka
Assangeov odvjetnik Mark Summers iznio je snažan argument da Sjedinjene Države u biti ne tretiraju Assangea na isti način na koji bi se bilo koji autoritarni režim pozabavio novinarom disidentom koji je otkrio njihove tajne zločine.
"Bilo je dokaza pred okružnim sucem da je ovo tužiteljstvo bilo motivirano kazniti i spriječiti razotkrivanje američkih zločina na državnoj razini", rekao je Summers sudu. “Postojali su neosporni dokazi” tijekom saslušanja o izručenju Baraitsera 2020. “o zločinima koji su na vrhu kriminala”, rekao je.
Rekao je da postoji izravna veza između Assangeova rada na razotkrivanju američkih zločina i SAD-a koji ga progoni. "Ovo je kazneni progon za ta otkrića", rekao je. "Postoji direktna korelacija između tih otkrića i tužiteljstva, ali okružni sudac (Baraitser) nije se pozabavio ničim od toga, a nije ni Swift."
Summers je zatim skicirao vremenski slijed događaja pokazujući uzastopne faze motivacije za Sjedinjene Države da krenu u lov na Assangea. “Postojali su uvjerljivi posredni dokazi zašto su SAD pokrenule ovaj slučaj”, rekao je.
Prvo, rekao je, nije bilo kaznenog progona Assangea (unatoč tome što je Obamina administracija formirala veliku porotu) sve do 2016., kada je Međunarodni kazneni sud objavio da će ispitati moguće zločine SAD-a u Afganistanu, nakon Assangeova razotkrivanja. SAD ga je tada osudio kao političkog aktera.
Summers je rekao da se "to pretvorilo u planove za ubojstvo ili izručenje Assangea" iz ekvadorskog veleposlanstva, gdje je dobio azil, nakon što je Vault 7 objavio CIA-ine alate za špijuniranje 2017.
Tadašnji novi direktor CIA-e Mike Pompeo, u svom prvom javnom nastupu na toj poziciji, osudio je Wikileaks kao neprijateljska, nedržavna obavještajna služba, pažljivo odabran pravni termin, rekao je Summers, koji dopušta poduzimanje tajnih akcija protiv mete bez znanja Kongresa.
Budući da su ovi planovi za ubojstvo ili izručenje Assangea, koje je tražio predsjednik Donald Trump, izazvali uzbunu kod odvjetnika Bijele kuće, pokrenut je pravni progon kao način da se odredi gdje Assangea smjestiti ako bude izručen SAD-u, rekao je Summers.
“Ovo tužiteljstvo se pojavilo samo zbog tog plana predaje”, rekao je. “A tužiteljstvo koje se pojavilo je selektivno i to je progon.” Bio je selektivan jer iako su stotine drugih medija, poput cryptome.org i Pirate Baya prvi objavili neredigirane diplomatske depeše, Assange je bio jedini optužen.
"Ovo nije vlada koja djeluje u dobroj vjeri i slijedi pravni" put, rekao je.
Summers je rekao da Baraitser nikada nije postavio pitanje zašto je prošlo šest godina Wikileaks' objavljivanje iračkih i afganistanskih ratnih dnevnika prije nego što je Assange krivično gonjen i nikada nije pitao što je iznenada potaknulo SAD da djeluje protiv njega. Baraitser je znao da će ICC istražiti Assangeovu afganistansku izloženost, rekao je Summers.
"Postojali su razumni dokazi koji povezuju to dvoje, ali okružni sudac to nije spomenuo", rekao je. Također je ignorirala zavjeru da se Assange ubije ili preda, iako je čula dokaze o tome na svom sudu. “Okružni sudac nije znao da su [protiv Assangea] podignute optužnice za potporu nezakonitom planu predaje”, rekao je.
Politički prijestup
Summers je rekao da je Assangeovo "razotkrivanje politički čin, političko mišljenje protiv državnog kriminala". A Assangeov odvjetnik Edward Fitzgerald nazvao je špijunažu, za koju se Assangea tereti, "čistim političkim prijestupom". Ovo je pitanje ključno za Assangeovu obranu jer Američko-UK sporazum o izručenju zabranjuje izručenja za političke prijestupe.
Međutim, Zakon o izručenju, parlamentarno zakonodavstvo o provedbi Ugovora, ne spominje politička kaznena djela. Baraitser je presudio da Zakon, a ne Ugovor, treba imati prednost.
Assangeov tim je tvrdio da ga se traži zbog političkog zločina i da stoga izručenje ne bi trebalo nastaviti. Tvrdili su da Zakon zabranjuje izručenje zbog “političkog mišljenja”, koje poistovjećuju s “političkim prijestupom”.
Značajnu količinu vremena u petosatnom ročištu potrošili su tako Assangeovi odvjetnici ističući da su Assangeove optužbe političke. Fitzgerald je tvrdio da Britanija ima ugovore o izručenju sa 158 zemalja i da su u svim osim u dvije (Kuvajt i UAE), politički prijestupi zabranjeni.
Assangeov rad bio je utjecati na politiku SAD-a i promijeniti je, rekao je Fitzgerald, stoga je njegov rad bio politički i nije mogao biti izručen zbog svojih političkih stavova ili mišljenja.
Doušnici!
Čini se da suci Johnson i Sharp nisu baš dobro upućeni u slučaj Assange i ponekad su djelovali iznenađeni onim što su čuli od Assangeovih odvjetnika. Ali bili su spremni na američko stajalište da je Assange navodno naštetio američkim doušnicima.
Ono što nisu znali jest da je Assange zapravo proveo vrijeme redigirajući imena američkih doušnika iz diplomatskih depeša, dok Wikileaks' mainstream partneri u 2010. nisu.
Sudac Johnson je prije ručka pitao je li bilo slučajeva da je netko objavio imena doušnika, a da nije procesuiran. Nakon pauze, Summers je naveo primjer Philipa Ageeja, bivšeg agenta CIA-e koji je otkrio imena tajnih agenata, od kojih su neki bili oštećeni, ali nikada nije optužen za to.
Spomenuo je i Summers The New York Times objavljivanje imena doušnika u Pentagonovim dokumentima. "New York Times nikada nije bio procesuiran", rekao je Summers. Međutim, Richard Nixon je doista sastavio veliku porotu u Bostonu da podigne optužnicu Times novinarima, ali nakon što je otkriveno da je vlada prisluškivala telefon zviždača Daniela Ellsberga - a time i novinara - slučaj je odbačen.
Unatoč očitom neupućenosti u slučaj Assange, oba suca su se činila zaintrigirana ozbiljnim političkim, pravnim i pitanjima slobode tiska. Oni su viši suci koji bi mogli biti manje podložni političkom pritisku.
Smrtna kazna
Suci su također bili iznenađeni kada su saznali da se prema američkom zakonu i praksi, (u ovom slučaju uz suglasnost britanske vlade), nove optužbe mogu dodati Assangeovoj optužnici nakon što on stigne u Ameriku. Zakon o špijunaži, na primjer, sadrži odredbu za smrtnu kaznu ako je počinjeno tijekom rata.
Britanija nema smrtnu kaznu i ne može izručiti nekoga tko bi se mogao suočiti sa smrtnom kaznom. Iako bi SAD mogao ponuditi Britaniji diplomatska jamstva da neće tražiti smrtnu kaznu protiv Assangea, do sada je to odbijao.
Činilo se da je Fitzgerald također šokirao sudnicu govoreći o slučajevima u američkim sudovima gdje je netko osuđen za jedan zločin mogao pri izricanju kazne dobiti kaznu za drugi prekršaj za koji mu se nikada nije sudilo.
Izrazio je zabrinutost da bi, iako Assange nikada nije optužen za curenje podataka iz Vaulta 7 iz CIA-e, ipak mogao biti osuđen za to. Rekao je i da se prilikom izricanja kazne mogu odbaciti pravila prihvatljivosti, primjerice da se uzmu u obzir dokazi koji su pribavljeni nadzorom.
Prvi amandman
Suci su se možda iznenadili kada su čuli da je američki tužitelj u Virginiji rekao da bi mogao uskratiti Assangeu njegova prava iz Prvog amandmana tijekom suđenja na tlu SAD-a jer on nije američki državljanin. Pompeo je kategoričnije izjavio da Assange neće biti zaštićen Prvim amandmanom.
Oduzimanje prava na slobodu govora predstavlja kršenje članka 10. Europskog suda za ljudska prava, ustvrdili su Assangeovi odvjetnici.
Što bi Strasbourg učinio
Summers je doveo sud kroz scenarij u kojem je Europski sud za ljudska prava sudio Chelsea Manning, umjesto američkog vojnog suda. Rekao je da su zakoni o zaštiti zviždača u Europi napredovali do točke u kojoj je vjerovao da bi sud odvagao štetu učinjenu kršenjem ugovora o povjerljivosti i štetu spriječenu zviždanjem.
Zaključio je da Manning ne bi bio osuđen i rekao je da bi Assangea, u ovom scenariju, bilo još lakše osloboditi jer nikada nije potpisao nikakav ugovor o povjerljivosti.
Ova je vježba možda bila poruka sudu: oslobodite Assangea prije nego vas europski sud osramoti poništavanjem vaše odluke o njegovom izručenju.
Čini se da je sveukupna strategija Assangeovih odvjetnika bila da ovim sucima daju do znanja da postoje golemi razlozi za žalbu, kao i argumenti za odbacivanje slučaja (kao što su dokazi da je CIA špijunirala Assangeove privilegirane razgovore s njegovim odvjetnicima)
Predvidljivo
Assangeovi odvjetnici također su tvrdili da članak 7. Europske konvencije o ljudskim pravima kaže da netko mora predvidjeti da je njegovo ponašanje zločin prije nego što on ili ona mogu biti optuženi za to.
Rekli su da Assange nije mogao znati da bi objavljivanje njegovih povjerljivih otkrića moglo dovesti do kaznenog progona prema Zakonu o špijunaži jer niti jedan novinar ili izdavač nikada prema njemu nije bio optužen za posjedovanje i objavljivanje povjerljivog materijala. Stoga bi kršenje članka 7. trebalo spriječiti izručenje, kažu oni.
Međutim, Assange je godinama bio zabrinut da će ga SAD loviti. I bila su dva prethodna neuspjela pokušaja velikih porota da kazneno gone novinare: Chicago Tribune tijekom Drugog svjetskog rata i The New York Times u slučaju Pentagon Papers, kao što je gore razmotreno.
Galerija svih zvijezda
U sedam redova sjedala iza odvjetničkih klupa u sudnici 5 sjedilo je 16 zastupnika Europskog parlamenta, uključujući Clare Daley i Micka Wallacea iz Irske. Sevim Dadelen, članica njemačkog Bundestaga, bila je u sudnici zajedno s Alanom Rusbridgerom, bivšim Čuvar urednik. Jeremy Corbyn obratio se okupljenima od nekoliko stotina prosvjednika ispred suda.
Saslušanje se nastavlja u srijedu kada će odvjetnici koji zastupaju Sjedinjene Države iznositi svoje argumente o tome zašto Assangeu ne bi trebalo dopustiti žalbu.
Joe Lauria je glavni urednik Vijesti konzorcija i bivši dopisnik UN-a za Ton Wall Street Journal, Boston Globe, i druge novine, uključujući Montreal Gazette, London Daily Mail i S dvije zvjezdice od Johannesburga. Bio je istraživački novinar za Sunday Times iz Londona, financijski izvjestitelj za Bloomberg News a svoj profesionalni rad započeo je kao 19-godišnji stringer za The New York Times. Autor je dvije knjige, Politička odiseja, sa senatorom Mikeom Gravelom, predgovor Daniel Ellsberg; i Kako sam izgubio Hillary Clinton, predgovor Juliana Assangea. Do njega se može doći na [e-pošta zaštićena] i pratio na Twitteru @unjoe
Pa, Guardian Newspittle, jedan od medijskih progonitelja Assangea, upravo je ovo uključio u svoju rubriku “Explainer”, što je kao da Staljin objašnjava zašto deseci milijuna moraju umrijeti u čistki onih koji se ne slažu s vlastitom, početnom smrću : “Trumpa – Bidenovog vjerojatnog suparnika na predsjedničkim izborima 2024. – neki smatraju naklonjenijim Assangeu, s obzirom na kasniju ulogu WikiLeaksa u objavljivanju e-poruka Hillary Clinton prije izbora 2016.” To je cijela poanta stupca “Objašnjenje” – osigurati da znate ono što ne možete dovoditi u pitanje. Već je dobro dokumentirano da Wikileaks nije imao nikakve veze s Podestinom porukom te e-pošte od Hillary Clinton svojom vlastitom phishing glupošću. I tako se Trump mora paradirati, iako se cijelo suđenje koje se održalo kako bi se Assange osudio, i cijela žalba koja se sada odvija kako bi se izbjeglo izručenje, ne bi se ni dogodili da Trump nije pokušao osuditi Assangea po optužbama koje čak i mjauču ulizica kakvog se Obama bojao nastaviti. Pokušavaju učiniti Assangea prijetnjom Americi kroz Trumpov mogući reizbor, baš kao što koriste Rusiju da onemoguće standardnu sudsku praksu i ustavni zakon u dopuštanju slobode govora unutar naših granica. Zašto dopuštamo da takva sofomorična uspavljivanja odlučuju o našem diskursu? Može biti samo da novac prelako teče onima koji su voljni iznijeti argumente čak i protiv tog privida demokracije koji nam još uvijek stoji na raspolaganju.
UK deklasificirano je istraživalo saslušanje dvojice sudaca
Julianov slučaj, Johnson s bliskim vezama s britanskim MI6 (poput
Američka CIA) i žena s bliskim vezama s britanskim premijerom
ministrica Theresa May, koja je bila odgovorna za Julianovu
brutalno uklanjanje iz ekvadorskog veleposlanstva.
Čini se da su ova dva suca politički predisponirana
pozadine nepovoljne za pravdu u Julianovom slučaju
A Consortium News ponovno je objavio oba članka.
I osobnu zahvalu od srca CN-u što postoji
tako savršeno vjeran Julianu kroz ono što izgleda
poput progona za sve neovisne novinare
Sve do nedavno nisam povezivao Chelsea Manning sa slučajem Assange. Manning se razmjerno lako izvukao, ali cijela sila DOJ-a i američkog empirijskog dosega usmjereni su na Assangea. Ne znam zašto postoji tolika razlika. Prvi amandman će sigurno prevladati ovdje u slučaju objavljivanja, zar ne? btw, SAD bi trebao biti oprezniji u podršci ratnim zločinima.
SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo već su postigle svoj cilj koji je bio uništiti Assangeove napore da nastavi bilo kakvo novinarstvo koje bi nastavilo otkrivati njihovu zloću, pa zašto ga jednostavno ne osloboditi i pustiti da se vrati u svoju zemlju Australiju da proživi ono što mu je ostalo . Slama mi se srce kad vidim što je moja zemlja učinila Assangeu i drugima!
Slučaj je sigurno previše slab i politički kompromitiran da bi uspio za smicalicu izručenja. Kako ti viši suci, "koji bi mogli biti manje podložni političkom pritisku", iako se čine kao čvrsti predstavnici establišmenta, mogu riskirati dostojanstvo koje imaju u svjetlu sporazuma o izručenju i plemenitih osjećaja u njima?
Rizik za reputaciju je ekstreman i stoga je, očito, njegova mogućnost smanjena. Mislim na rizik od sramote i neugodnosti ovog razmatranja koje je tako jasno izneseno u javnost – političkog progona i razotkrivanja transformacije UK-SAD-a u Stazi.
Ovo otvaranje Julianovih odvjetnika izgleda obećavajuće.
Obama je bio oruđe CIA-e
Drago mi je čuti koliko su suci često bili začuđeni informacijama o kojima ništa nisu znali. Ta činjenica sama po sebi pokazuje štetu koju je učinila Vanessa Baraitser svojim odbacivanjem svake rasprave o stvarnim činjenicama slučaja, što je u najmanju ruku zloporaba od strane suda i što bih ja išao toliko daleko da smatram sudskom malverzacijom . Činjenica da ova informacija nije bila poznata pravosuđu vrlo jasno daje do znanja da slučaj treba odbaciti.
Zatvaranje bez zakonskog postupka; nacionalni zakoni koji se nezakonito primjenjuju na međunarodnoj razini; Povjerljivost odvjetnika i klijenta prekršena kako bi se potkopala pravda: kome bi se zapravo ovdje trebalo suditi? Svakako ne Assange. I kada su pravne odluke ICC-a ikada bile važne za SAD? Ovo je lov na vještice, a američki tužitelji su teokratski suci koji nude krivnju odbijanjem prihvaćanja neprihvatljive stvarnosti.
“Ljudi su jedini cenzori svojih namjesnika: čak će i njihove pogreške nastojati zadržati ih u skladu s pravim načelima njihove institucije. Prestrogo kazniti te pogreške značilo bi ugušiti jedinu zaštitu javne slobode. Način da se spriječe ova neregularna uplitanja ljudi je da im se daju potpune informacije o njihovim poslovima kroz kanale javnih novina, i da se izmisli da te novine prodru do cijele mase ljudi. Budući da je osnova naših vlada mišljenje naroda, prvi bi cilj trebao biti zadržati to pravo; i kad bi meni bilo prepušteno da odlučujem trebamo li imati vladu bez novina ili novine bez vlade, ne bih se ni trenutka dvoumio da dam prednost ovom drugom. Ali trebao bih reći da bi svaki čovjek trebao dobiti te papire i biti sposoban da ih čita.”
Thomas Jefferson
buduća žrtva Zakona o špijunaži, retrospektivno.
Puno hvala, Joe, na ovom iscrpnom sažetku današnjeg postupka!
Možemo li očekivati više 11-satnih "uvjeravanja" od američke strane da naravno neće biti smrtne kazne za Juliana?
(osim ako se "nedolično ponaša", kao u drugim jamstvima)
Uz ovaj Joeov članak, ne treba propustiti odličan Okrugli stol, također na CN-u, koji je pratio današnji sudski proces.
Pitanje: Zašto samo dva suca razmatraju žalbu? Uz samo dvoje, što se događa ako dođe do podijeljene odluke? Dobiva li Julian pravo na žalbu ako samo jedan od sudaca presudi u njegovu korist ili oba suca moraju odlučiti u njegovu korist?