Ray McGovern i Lawrence Wilkerson tvrde da bi SAD trebao prihvatiti da se nikakav iznos američkog financiranja neće promijeniti Volja i sredstva Rusije da prevladaju u Ukrajini.
Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky pokazuje poklon koji je dala tadašnja predsjednica Zastupničkog doma Nancy Pelosi nakon njegovog govora u američkom Kongresu 21. prosinca 2022. (C-Span i dalje)
By Ray McGovern i Lawrence Wilkerson
Posebno za Vijesti o konzorciju
ABudući da se članovi Zastupničkog doma američkog Kongresa bore s pitanjem da li Ukrajini dati više od 60 milijardi dolara, moraju se uhvatiti ukoštac s kockastom prirodom obavještajnih podataka koje su dobili.
13. srpnja 2023. predsjednik Joe Biden najavio Ruski predsjednik Vladimir Putin "već je izgubio rat". To je bilo šest dana nakon što je to učinio direktor CIA-e William Burns, inače zdravog glasa zvan rat je bio "strateški neuspjeh" za Rusiju s njezinim "vojnim slabostima koje su ogoljene".
Ranije, u prosincu 2022., direktor Nacionalne obavještajne službe Avril Haines izvijestio da Rusi doživljavaju "nestašice streljiva" i da "nisu sposobni samostalno proizvesti ono što troše".
Savjetujemo oprez jer ti isti ljudi sada govore da Ukrajina može pobijediti ako SAD osigura 60 milijardi dolara više. Misle li da mogu promijeniti geografiju, nadvladati rusku industrijsku moć i uvjeriti Ruse da im Ukrajina ne bi trebala biti glavni interes?
Obamini razlozi
Podsjetimo se na razloge predsjednika Baracka Obame za uskraćivanje smrtonosnog oružja Ukrajini. 2015. god. The New York Times izvijestio o Obaminoj nevoljkosti: “Djelomično je rekao suradnicima i posjetiteljima da bi naoružavanje Ukrajinaca potaknulo ideju da bi oni zapravo mogli poraziti daleko moćnije Ruse, pa bi to potencijalno izazvalo snažniji odgovor Moskve.”
Visoki dužnosnici State Departmenta iznijeli su ovo obrazloženje:
"Ako igrate na vojnom terenu u Ukrajini, igrate na snagu Rusije, jer je Rusija odmah do vas. Ima ogromnu količinu vojne opreme i vojne sile na samoj granici. Sve što smo učinili kao zemlje u smislu vojne potpore Ukrajini vjerojatno će biti jednako, a zatim udvostručeno, utrostručeno i učetverostručeno od strane Rusije.”
Gore navedene riječi izgovorio je tadašnji zamjenik državnog tajnika Antony Blinken 5. ožujka 2015. publici u Berlinu. Ispostavilo se da je predsjednik Obama bio u pravu. Teško je razumjeti zašto su Blinken (i Biden) odabrali put predsjednika Donalda Trumpa, koji je Ukrajini dao smrtonosno oružje, umjesto puta Obame.
Toliko o geografiji i relativnoj snazi. Što je s temeljnim interesima? Predsjednik Obama je 2016 rekao Atlantik da je Ukrajina temeljni interes Rusije, ali ne i SAD-a. Upozorio je da Rusija tamo ima eskalirajuću dominaciju: "Moramo biti vrlo jasni oko toga koji su naši temeljni interesi i za što smo spremni ići u rat."
[Vidjeti: MEMO VIPS: Predsjedniku Bidenu — Izbjegavanje Trećeg svjetskog ratar]
Ranije, dok je razumniji William Burns bio veleposlanik u Rusiji, upozorio je na “emotivnu i neuralgičnu reakciju” Moskve na ulazak Ukrajine u NATO. Ohrabrio ga je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u veljači 2008., Burns izvijestio da se rusko protivljenje temelji na “strateškoj zabrinutosti zbog utjecaja na ruske interese u regiji” i tada je upozorio da “Rusija sada osjeća da može snažnije odgovoriti”.
Burns je dodao:
"U Ukrajini to uključuje strahove da bi to pitanje potencijalno moglo podijeliti zemlju na dva dijela, što bi dovelo do nasilja ili čak, kako neki tvrde, građanskog rata, što bi Rusiju prisililo da odluči hoće li intervenirati.”
Promjena režima u Kijevu
18. veljače 2014.: Prosvjednici bacaju komade pločnika od opeke na ukrajinske trupe zaklonjene dimom zapaljenih guma u Kijevu. (Mstyslav Chernov, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons)
Svrgavanje ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča u veljači 2014. dalo je hitnost ruskim upozorenjima o Ukrajini i njezinom strahu da će Zapad pokušati utjecati na "promjenu režima" iu Rusiji.
U glavnom komentaru, “Ruska vojna moć”, objavljenom u prosincu 2017., Američka obrambena obavještajna agencija zaključila je:
"Kremlj je uvjeren da SAD postavlja temelje za promjenu režima u Rusiji, a uvjerenje je dodatno ojačano događajima u Ukrajini. Moskva gleda na Sjedinjene Države kao na kritičnog pokretača krize u Ukrajini i Arapskog proljeća i vjeruje da je svrgavanje bivšeg ukrajinskog predsjednika Janukoviča najnoviji potez u dugo utvrđenom obrascu napora za promjenu režima dirigiranih od strane SAD-a...”
Je li Putin paranoičan zbog "napora SAD-a za promjenu režima?" DIA ga nije smatrala paranoičnim. I zasigurno je Putin primio na znanje izjave ministra obrane Lloyda Austina iz travnja 2022.:
“Jedan od američkih ciljevi u Ukrajini je vidjeti oslabljenu Rusiju. … SAD je spreman premjestiti nebo i zemlji da pomogne Ukrajini da dobije rat protiv Rusije.”
Ukratko: Rusija ima i volju i sredstva da prevlada u Ukrajini – bez obzira koliko dolara i oružja Ukrajina dobije.
Obama je bio u pravu; Rusija u Ukrajini vidi egzistencijalnu prijetnju Zapada. A nuklearne sile ne toleriraju egzistencijalne prijetnje na svojoj granici. Rusija je to naučila na teži način na Kubi 1962.
Na kraju, nema dokaza da će nakon Ukrajine Putin krenuti na druge europske zemlje. Stari Sovjetski Savez i njegovo carstvo odavno su nestali. Dakle, nedavni predsjednik Trump primjedbe, u kojem je bacio sumnju na predanost SAD-a obrani zemalja NATO-a od nepostojeće prijetnje, besmislica je – čista bombastičnost.
Ray McGovern, bivši obavještajni časnik vojnog pješaštva i kasnije šef CIA-inog odjela za vanjsku politiku Sovjetskog Saveza; također je CIA-in informator jedan na jedan Predsjednikov dnevni sažetak 1981-1985.
Lawrence Wilkerson, pukovnik (SAD, u mirovini), uvaženi gostujući profesor, College of William and Mary; bivši načelnik kabineta državnog tajnika Colina Powella.
Ako nekome treba ili ga zanima, evo konteksta i poveznice na citat Blinkena i pitanje na koje je odgovarao:
hxxps://www.americanrhetoric.com/speeches/antonyblinkenhertieschoolukrainespeech.htm
Što više gledam nedavne postupke “naše” vlade, pitam se imamo li uopće vladu. Ne bi li vlada SAD-a bila zainteresirana za davanje prioriteta radu na poboljšanju svakodnevnih života vlastitih građana? Umjesto toga, čini se kao da plaćamo te ljude da se šepure po svijetu uništavajući zemlju za zemljom, šireći bijedu među ljudima koji nam nisu učinili ništa nažao dok su pontifikovali o demokraciji i slobodi. U osnovi smo ignorirani osim kada se radi o plaćanju računa. A onda nam vlastita “demokracija” nudi neugodnu opciju Bidena ili Trumpa. Ozbiljno, u populaciji od 350 milijuna ljudi – ovo se smatra najboljim što možemo učiniti?
U cijelom svom proučavanju nisam naučio ništa što bi opravdalo zvati SSSR Carstvom, barem ne carstvom na tradicionalan način carstava. Nije izvlačila bogatstvo iz svojih pokrajina; nije nametala svoj jezik i kulturu; nije pokušala osvojiti osim poraza nacističke Njemačke. Sve u svemu, bilo je to nešto drugačije i snažno, i bilo je ključno u promicanju antikolonijalne borbe u Africi i Aziji – ne znam za Latinsku Ameriku.
Možda bih ovo pogrešno pročitao i bio bih sretan čuti kontradiktorna mišljenja.
16. veljače 2024.: “Ukratko: Rusija ima i volju i sredstva da prevlada u Ukrajini – bez obzira koliko dolara i oružja Ukrajina dobije.” Ray McGovern/Lawrence Wilkerson
I, bez sumnje, Podijeljene države korporativne Amerike poput SAD-a "imaju nultu," nada, beznačajno "MORALNU vlast, u današnjem svijetu."
"Vlada", Bush-Cheney, Obama-Biden, Trump-Pence, Biden-Harris + njihovi ratni šefovi + Kongres = 1) do danas, 2.18.24., još uvijek upravlja koncentracijskim logorom @ Guantanamo, 2) vodi centar za mučenje u Abu Ghraibu, 3) imao je pregled popisa ubijenih svakog utorka @ WH; &, 4) zatvorio najvažnijeg novinara svoje generacije, JULIANA ASSANGEA!!!
“Obama je bio u pravu; Rusija u Ukrajini vidi egzistencijalnu prijetnju Zapada. A nuklearne sile ne toleriraju egzistencijalne prijetnje na svojoj granici. Rusija je to naučila na teži način na Kubi 1962. (Ray McGovern/Lawrence Wilkerson).
…… I čak i tada, 1962., američki predsjednik i sovjetski premijer održavali su liniju komunikacije.
“Možemo li ponovno odmotati vrpcu? Je li Biden rekao da je uvjeren da će Putin napasti Ukrajinu; ILI je uvjerio Putina da napadne Ukrajinu?!?” (Jeffrey St. Clair). Ne zaboravite, nekoliko tjedana, POTUS 'dreče i viče 'Rusi dolaze! Datum je siguran, srijeda, 16. veljače 2022.!!!”
Četvrtak, 2.24.22, “Mnogi ljudi,” vjeruju da Rusija NIJE agresor. NATO/USG predvođeni Biden-Harrisom i njihovim ratnim zapovjednicima, iskoristili su strah da se ujedine, pokrenu svoj rat, prije nego što su im predali guzicu!!!
“Subota, 3.5.22: “Program nazvan Operacija Neustrašivi čuvar način je Washingtona da signalizira potporu Ukrajini dok istovremeno izbjegava potpuni sukob s Rusijom pružanjem ofenzivnog oružja.”
Sada je 2.18.24, univerzalni osjećaj je F/JB!!! Rat između NATO-a i SAD-a protiv Rusije u Ukrajini smatra se epskim neuspjehom. Kolosalna katastrofa NATO/USG strategije!!! Biden-Harris + WH + MIC + Kongres su bankrotirali! Stoga, “PONIŠTITE” svaku raspravu i prigrlite istinu: RUSKI medvjed ima potpunu kontrolu; i, ORAO je pun pišaće i octa, otrcan, poderan, i premeće stolice na svojoj/NJENOJ slomljenoj palubi. ORAO je jadan.
Imo, ORAO, On i Ona, moraju poslušati ovaj razuman savjet, "SAD bi trebao prihvatiti da nikakva količina američkog financiranja neće promijeniti volju i sredstva Rusije da prevlada u Ukrajini." Ray McGovern/Lawrence Wilkerson, 2.16.24
Naprijed i gore. Ciao
Na Navaljnog
Trebalo je oko četrnaest minuta da MSM izađe s ovakvim naslovima iz Reutersa:
Putinov neprijatelj Aleksej Navaljni umire u zatvoru; Zapad drži Putina odgovornim
Za dodatnu perspektivu pogledajte sljedeću analizu istraživačke novinarke Lucy Komisar (iz veljače 2023.)
hxxps://www.thekomisarscoop.com/2023/02/navalny-documentary-nominated-for-march-12-oscar-is-crude-disinformation/
Navalni, marioneta Zapada?
Ukratko: Velika Britanija ima i volju i sredstva da prevlada u američkim kolonijama – bez obzira koliko franaka i oružja dobili.
Ukratko: Sjedinjene Države imaju i volju i sredstva da prevladaju u Vijetnamu – bez obzira koliko rubalja i oružja dobiju.
“volja i sredstva” su promjenjivi. Ja, baš kao i g. McGrovern, također mogu predvidjeti. Ruski NWF bit će potrošen prije kraja 2025. U tom trenutku oni neće imati sposobnosti pokretati ratnu industriju. Trenutačno NWF podupire rubalj, popunjava ogromnu rupu u nacionalnom proračunu, podupire kompanije oligarha zbog političke podobnosti….. život se čini najnormalnijim koliko bi mogao, ali NWF se spaljuje nevjerojatnom brzinom i beskonačan.
Sramota za ovu generaciju zbog svoje slabosti. Prije 84 godine, najveća generacija nije odustala od potpore Britanu jer oni “igraju na vojnom terenu 'Njemačke', igrate na 'Hitlerovu' snagu, jer 'Njemačka' je odmah do vas. Ima ogromnu količinu vojne opreme i vojne sile točno 'preko Kanala'. Uvijek se mogu pronaći izgovori za prihvaćanje poraza. Kad svijet prihvati poraz od Putina, onda smo mi poraženi, a onda nam Bog pomogao.
Rusija jednostavno sjedi i jede kokice i gleda SAD i njegove vazale kako se troše u bedi i ogoljuju svoje konvencionalne arsenale. Ne prekidajte svog neprijatelja kada griješi.
Čini se da su Ray i Larry izostavili još jednu važnu činjenicu, a to je da se Trump TAKOĐER opirao naoružavanju Ukrajine, barem neko vrijeme, sve dok ukrajinsko-američki ratni jastreb Vindman i brojni rusofobi duboke države poput Hilla nisu iskoristili njegov pokušaj odgode isporuke oružja Ukrajini za opoziv mu.
Nevjerojatno je da ljudi nisu SLUŠALI Putina kada je rekao tri razloga za svoj SMO: 1. Zaustaviti naciste (koji upravljaju Ukrajinom) da ubiju još ruskih govornika u Donbasu, čiji su ljudi velikom većinom glasali da ostanu Rusi. .. Predugo je čekao... 14000 8 ubijenih u 2 godina od američkog ilegalnog puča kojim je svrgnut demokratski izabrani predsjednik. 3. Zaustavite NATO da zatvori posljednju granicu slobodnu od tog agresivnog entiteta kojim upravljaju SAD. SAD je obećao da NATO NEĆE proći pored ujedinjene Njemačke. Da, ovo obećanje možete pročitati u Državnom arhivu. 1773. Spasite Krim koji je bio ruski od XNUMX.
Izvoli. Putin ne laže. Lideri zapadnih zemalja lažu svaki put kad govore, pa pretpostavljaju da to čini i Putin. On ne zna. Slušam ga kako govori i čitam što piše otkako je preuzeo dužnost. On nema želju uskrsnuti Sovjetski Savez, niti sebe stvoriti za cara; to je američka propaganda. Nedavno sam bio u Rusiji gdje je 70 milijuna ljudi izvukao iz siromaštva u srednju klasu. Rusi ga vole, ma što se ovdje čuje. On voli ruski narod. Američko vodstvo prezire američku javnost. Zato Rusi imaju zdravstvo i obrazovanje za SVE, kao Kubanci, a mi nemamo. PS Ruski gradovi su besprijekorni, bez beskućnika. Koja je bolja država?
U ljeto 2017. predavao sam engleski u akademskom ljetnom kampu u Kuznjecku, oblast Pienza.
Što se tiče društvenih tema, tinejdžeri su beskućništvo smatrali rastućim problemom broj jedan u Rusiji. Počeo sam ga tražiti i nisam mogao, za živu glavu, vidjeti dokaze beskućništva.
Uvjerio sam se da je, budući da se čini da je stanovanje univerzalno pravo u Rusiji (spašeno od neobuzdane privatizacije 90-ih), BILO KAKVO beskućništvo previše u mislima ruskih ljudi. Koji su, usput, bili najljupki ljudi; velikodušan, gostoljubiv, iznimno uljudan.
Pa Susan S. u pravu si. Ali dobro je
imati Raya McG-a. natrag na CN.
Ne zaboravimo da je sada 1984. i da je “rat mir”.
Rat u Ukrajini drži Rusiju okupiranom, potporu SAD-a
Izraelski genocid, drži industriju oružja i
Wall Street sretan, ratne pripreme protiv Kine
čuva kotao (Macbeth), klokoće i bombardira
Iran je uvijek u drugom planu.
Mislim, u ovome nema "ništa teško razumjeti".
Ova dvojica i mnogi drugi trebaju biti u zatvoru, a ne Julian Assange. Intervju s Jackom Maxeyjem.
hxxps://rumble.com/veb71f-jack-maxey-on-the-contents-of-hunters-laptop-and-why-it-matters-to-every-am.html
Bilo je nekoliko trenutaka "Tet Offensive", nedavno Adveeka (sp?) - gdje je Walter Cronkite? Gdje je Dan Ellsberg? Kada ćemo vidjeti “Ukrajinske dokumente”?
Možda biste željeli pročitati Caitlin Johnstone, Maxa Blumenthala, Aarona Matea, Glenna Greenwalda, Patricka Lawrencea, Alana McLeoda, Ann Wright, Sy Hersha i dr. Drugim riječima, pravi novinari. NE MSN.
A možda biste željeli čitati ljude koji su cijenjeni povjesničari i koji su zapravo odrasli i živjeli u Sovjetskom Savezu / Rusiji – Boris Akunjin, Andrej Aksenov, Varlam Šamalov, Aleksandar Solženjicin, Svetlana Alekseivič, Vladimir Bukovski. Puno, puno bolje nego čitati "komentatore" bilo koje vrste - od kojih većina nikada nije kročila u Rusiju i ne govori ruski.
Sve sam pročitao s njih i više (Mearsheimer, Alistair Crooke, MoA, Wilkerson, Sachs, Hedges, Chomsky, et al).
Greenwalda sam davno prestao čitati.
A Caitlin je zabavno čitati, ali ona je lagana i nije ni izdaleka u ovom kampu.
Moja poanta bila je na prodiranju u javno mnijenje, a ne na onima koji govore istinu u alternativnim medijima. I ne primjećujete moju zabrinutost zbog nedostatka zviždača.
Obojica su mrtvi. 'Ukrajinski dokumenti' nalaze se u garaži Joea Bidena (ili je Hunterova – čija je to uopće kuća?). Neće ga ispitivati o tome jer je prestar. Ili nešto.
Da su McGovern, Wilkerson, Matthew Hoh, Larry Johnson, Douglas Macgregor i još neki ljudi na visokoj razini zaduženi za vanjsku politiku, SAD bi imale poštovanje u svijetu i ne bi bile zadužene 34 trilijuna.
MacGregor bi potrošio bilijune na sigurnost granica i militariziranu policiju, uključujući i škole.
Volio bih da je neka ugledna agencija za ispitivanje javnog mnjenja kontaktirala široku anketu diljem zemlje kako bi saznala koliko je Amerikanaca spremno riskirati rat s Rusijom kako bi očuvali američku hegemoniju u svjetskim poslovima u odnosu na postizanje nekog kompromisa s Moskvom, čak i ako bi to značilo prihvaćanje činjenice da svjetski prijelaz s unipolarne na monopolarnu sigurnosnu arhitekturu.
Posljednja anketa pokazuje da je 70% Amerikanaca za rješenje ukrajinskog rata. U međuvremenu, otprilike jednaka većina od 70% u američkom Senatu odlučna je u preuzimanju još 100 milijardi duga kako bi uništila crnu rupu korupcije u Ukrajini, ubila još više palestinskih žena i djece u Gazi i zaprijetila Kini. Naše kamate na državni dug sada premašuju obrambeni proračun. Moramo pitati naše prijatelje demokrate zašto i dalje glasaju za ovaj jasan i izravan put u našu vlastitu smrt.
Bidenova administracija jedva da brine o neizbježnom ishodu Ukrajine
“projekt” O Ukrajini, ali samo kako odgoditi taj ishod i vijesti o njemu nakon izbora u studenom.
On doista ima moćnog saveznika u tom pogledu – masovne medije čije će nevjerojatne vještine zamagljivanja najvažnijih niti istine prije toga biti stavljene na kritičku probu.
Bio je to škotski pjesnik Robert (Robie Burns) koji je napravio prodoran uvid u ljudsko ponašanje kada je primijetio da su „Najbolji planovi miševa i ljudi (Oft Gang Agley – na škotskom – Go Awry). Štoviše, također je citirano iz Biblije, 'Ispraznost nad taštinama, sve su taštine'. (Zaboravio sam gdje je to točno došlo u bibliji). Koliko je vojski i mornarica i njihovih generalštaba žrtvovano taštinama visokih i moćnih koji imaju nesretnu naviku gubiti bitke.
Naša sadašnja kolekcija napuhanih lakrdijaša ne može učiniti ništa iz startne pozicije osim izgorjeti i srušiti se. Ali takva je odlika naše 'civilizacije'. To da su moćnici zagrizli više nego što mogu sažvakati je nešto uobičajeno. Naši vladari očito ne mogu biti ništa drugo nego se praviti mudri. Nije li čudno to što pohvale na visokom položaju ne mogu se lako mjeriti sa zahtjevima takvih.
Ako namjeravate citirati Roberta Burnsa, trebali biste u najmanju ruku točno odrediti njegovo ime i citat. Često ga nazivaju Rabbie - Robie je neoprostiv prvi - a citat je "najbolje planove o' Mice 'an Men, Gang aft agley".
Citat o "taštini" dolazi iz Propovjednika i dio je Solomonovog opusa.
Ajmo ljudi, (Larry i Ray)
“Obama je bio u pravu; Rusija u Ukrajini vidi egzistencijalnu prijetnju Zapada. A nuklearne sile ne toleriraju egzistencijalne prijetnje na svojoj granici. Rusija je to naučila na teži način na Kubi 1962. 'Rusija naučila?' (Ovo zvuči kao Larryjeva rečenica.)
Naše vlastito navodno 'tajno' stacioniranje nuklearnih projektila Jupiter u Turskoj blizu ruske granice bilo je raison d'être za pokretanje te užasne egzistencijalne krize.
Što MI nismo naučili od širenja NATO-a Clinton/Bush Jr i našeg opoziva sporazuma o nuklearnom oružju kojih smo bili potpisnici u Europi?
Jedna od stvari koju MI (kao i s američkim OPN-om ili službeno preferiranim narativom) nismo naučili je priča o "invaziji" na Ukrajinu 22. veljače 2022. Čitatelj ovdje na CN-u preporučio je članak New Yorkera neki dan održavajući rat započelo je upravo tada, 22. veljače, prvi korak u Putinovom programu invazije koji bi zauzeo Poljsku itd. itd. koji bi zahvatio Europu, u Hitlerovom stilu. Ova ista stara priča ponovno je predložena prije tri dana u Dubaiju* kada je Tucker Carlson intervjuiran i upitan zašto nije uzvratio na Putinovu tvrdnju da Rusija nije zainteresirana za napad na Poljsku ili bilo gdje drugdje sa: “Zašto ste onda napali Ukrajinu, ?" Prisjetimo se koliko su čak i ljevičarski komentatori često koristili izraz “invazija” i navodili kako je to bilo strašno i kako to nije trebalo učiniti bez obzira na sve.
Da je rat počeo 2014. ili ranije, da je 14,000 XNUMX u istočnim pokrajinama umrlo u onom što je predstavljalo građanski rat, da je pojačano bombardiranje, masovno pojačano, počelo tog tjedna, da je ruska akcija bila SMO, obrambene i zaštitne prirode , više kao policijska akcija koja se kreće u susjedstvo napadnuto od strane odmetnutih vojnih snaga uz potporu SAD-a – ništa od toga nije bilo vidljivo pod poplavom vrtnje/ili stroja za upravljanje percepcijom. Jedan problem sa slijepim i nemilosrdnim vjerovanjem vlastitom BS-u je taj što je to vrlo skupo, barbarsko i glupo, i donosi vam gubitak, ali i sramotu. Očigledno, razmišljanje i proučavanje prošlosti nije naša duga stvar.
*PS: Tuckerov intervju u Dubaiju prije tri dana, nakon njegovog intervjua s Putinom, ima neke zanimljive komentare na početku u kojima priznaje da je u prošlosti griješio i da uči nešto novo baš svaki dan. Sugerira da je usred promjene stajališta o mnogim stvarima. Intervjuer iz Dubaija djelovao je malo nervozno, ali Tucker je to dobro podnio, gotovo kao da je pozdravio takve stvari.
O tome kada je počeo rat u Ukrajini: senator John McCain sugerirao je da je to bilo kada je “Putin anektirao Krim bez provokacija”. Bilo mi je nemoguće unijeti nešto značajno u Washington Post, ali prije devet godina jedna hrabra osoba koja je slala pisma uredniku ipak je prošuljala sljedeće. Evo teksta mog pisma:
Pisma uredniku, Washington Post, 1. srpnja 2015
McCain, Ukrajina i gospodin Putin
U svom nedjeljnom eseju Mišljenja od 28. lipnja, “Fikcija o prekidu vatre u Ukrajini”, senator John McCain nije bio u pravu kada je napisao da je ruski predsjednik Vladimir Putin anektirao Krim bez provokacije.
Što je s državnim udarom u Kijevu 22. veljače 2014., kojim su predsjednika Viktora Janukoviča zamijenili prozapadni čelnici koji su favorizirali članstvo u NATO-u? Nije li to bila dovoljna provokacija?
Ovaj očigledan propust čest je u The Postu. Stavka World Digest-a od 10. ožujka “Putin je rano planirao aneksirati Krim” opisuje “tajni sastanak” koji je g. Putin održao 23. veljače 2014., tijekom kojeg je “Rusija odlučila da će uzeti poluotok Krim”. Prethodnog dana državni udar nije spominjan.
Uzalud sam tražio vjerodostojne dokaze da je gospodin Putin prije državnog udara imao namjeru pripojiti Krim. George Friedman, naširoko cijenjeni predsjednik think tanka Stratfor, opisao je puč 22. veljače 2014. kao "najočigledniji državni udar u povijesti".
Ray McGovern
Arlington, VA
Hvala ti, Ray. Sjećam se iz vremena nakon ruske akcije s Krimom učestalosti kojom je korištena riječ "zaplijenjen", kao tipično iskrivljenje nakon američkog državnog udara 2014. Ta je riječ slična upotrebi "invazije" na Ukrajinu 2022. sugerirajući potpuno jednostranu aferu brutalne Putinove agresije. Ono o čemu se na Zapadu ne izvještava o Krimu jest da je Rusija prvo glasovala pitajući Krimljane što više vole. Rezultat: oko 96% preferira Rusiju.
Osvježenje je čitati članak Raya McGoverna i Lawrencea Wilkersona nakon što smo vidjeli još jedan izraz, u današnjem Globe and Mailu, stajališta da je ruski napad na Krim, 20. veljače 2014., bio ničim izazvano otimanje zemlje za ponovnu izgradnju carstva. Izostavljeno iz autorovog prikaza nije samo referenca na američki državni udar koji je doveo do toga da Arseniy Yatsenyuk postane premijer Ukrajine 27. veljače 2014., nego također da je Yatsenyuk bio vrlo glasan u želji da izbaci rusku pomorsku bazu iz Sevastopalja. (“Što Ukrajina treba od nas”, Chris Alexander, 17. veljače).
Nije iznenađujuće da je Rusija odgovorila slanjem snaga odmah očekujući takvo izbacivanje.
Čini se da se Globe and Mail, iz ranijeg uvodnika, općenito slaže s g. Alexanderom da će slabost NATO-a dovesti do "napada u stilu Krima na članicu NATO-a u baltičkim državama", dok bi podupiranje pobjede Ukrajine dovelo do " šuplja zgrada moskovskog fašističkog režima [se] ruši.”
Ono što me uznemiruje je prešućivanje ključnih činjenica koje se protive stajalištu da Rusija namjerava vratiti teritorij, za razliku od zaštite vitalnih interesa ugroženih sve moćnijim oružjem koje su SAD i saveznici predali barem jednoj duboko neprijateljskoj naciji, Ukrajini .
G. McGovern, vaš komentar je izvrstan, kao i svi članci koje ste napisali, a koje sam godinama čitao.
I ja sam se često odbijao od 'invazije'. Više volim prepoznati “činjenice na terenu” i to nazvati intervencijom. Postoji dovoljno dokaza za zaključak da su barem Rusi vjerovali da je velika (i prava) invazija Kijeva na Donbas neizbježna. S obzirom na ideologiju osvajača, s nijansama Hitlerovog Lebensrauma, svatko bi očekivao genocid nad ruskim civilima u Donbasu. Uostalom, Galicija je siromašna, Donbas je bogat, banderovci odgojeni od Vikinga su pravednici, a Rusi su zli orci.
Ovo je članak koji bi trebao biti naslovnica svake novinske kuće, svugdje u SAD-u, Europi, Rusiji i Aziji.
Naša luda privrženost ratu i ratnoj moći iscrpljuje, fizički i emocionalno sve u svijetu iu SAD-u, crpi naše bogatstvo bez dobra, bez dobre volje i bez očuvanja života.
Ovaj isprovocirani rat je bolestan dar dobavljačima ratnih materijala i kontinuirano odvraćanje pažnje od stvarnih domaćih problema, zajedno sa stalnim zagrijavanjem koje će nas sve ubiti ako izbjegnemo da se ubijemo.
Ne bacamo 60 milijardi dolara na Ukrajinu, to je samo više dolara za naš pokvareni, smrdljivi MIC koji proizvodi smeće. I američki porezni obveznici se većinom slažu s tim.
Ne, nemamo! Barem oni od nas koji nisu moždano mrtvi.
Ne protivim se, ali mi plebejci tu ne možemo puno učiniti.
Ray, primijetio sam da ste jučer (petak) na Juging Freedomu rekli da ste vi i pukovnik tjedan dana "kupovali" ovaj članak, no nitko osim Consortium Newsa nije bio zainteresiran.
Zamislite da kada bi druge medije pitali zašto nisu bili voljni objaviti ovaj članak, odgovor bi bio da nisu pokušavali cenzurirati vaše stavove, već da članak, po njihovoj procjeni, jednostavno nije doprinio raspravi.
Što je svakako blaže nego da ih se javno naziva “korisnim idiotima” ili “Putinovim marionetama”.
Ti i dobri pukovnik jednostavno ste nestali.
Što je čast i razlika koju velik broj nas otkriva da dijelimo s vama.
Puno poštovanja i zahvalnosti vama i pukovniku.
Zapažena je i visoko cijenjena hrabrost Consortium Newsa u vrijeme ušutkavanja.
...i to je više dolara u džepu lopova Zelenskog čiji su ga oligarsi prekorili što je uzeo “više od svog pravednog udjela” u milijardama koje glupi SAD daje zemlji koja je izgubila rat od Rusije prije nego što je počeo.
Dobro rečeno!
Nikada nije bilo široko shvaćeno da je Donjeck predmet baražnog granatiranja koje ukrajinska vojska izvodi bez veze od 2014.; to je rezultiralo velikim brojem smrtnih slučajeva, kako civila tako i vojnika – 14000 2014 prema posljednjem brojanju. Naravno, to nije bilo javno objavljeno zapadnoj publici. Borbe u ranijim istočnim područjima zapravo su se odvijale tijekom 2015., a borbe su se također odvijale u Debaljcevu i Ilovajsku XNUMX., gdje su neregularne snage Donbasa natjerale vojsku Ukie u bijeg. Ukrajinska vojska tada je dobila oružje i obuku od svojih zapadnih mentora. Ovaj put će pobijediti, ili su barem tako mislili. Putin, međutim, nije namjeravao dopustiti Ukrajincima da imaju još jedan pokušaj u Donbasu ili im neće dopustiti da prijeđu na pogrešnu – istočnu stranu – rijeke Dnjepar.
No čini se da se ukrajinskoj vojsci bliži kraj: okružena je Rusima sa svih strana i samo je pitanje vremena za neizbježnu predaju. Nije ni čudo što Ukrajinci neće uskoro posjetiti Donjeck.