Religija povezana s državnom moći može proizvesti ubojiti ideološki impuls, piše
By Lawrence Davidson
TothePointAnalysis.com
IU 16. stoljeću Katolička crkva je tvrdila da je jedini pravi oblik kršćanstva.
Sa središtem u Rimu, ideološki je stvorio uglavnom ujedinjenu Europu - u skladu s uvjerenjem da, kako bi država bila stabilna, građani moraju slijediti istu vjeru (ili ideologiju).
I doista, Katolička crkva bila je organizirana poput države, posjedovala je otprilike jednu trećinu zemlje srednje i zapadne Europe, ubirala je poreze na cijelom ovom području i izuzetno se obogatila.
Crkvena birokracija, ovlaštena i dobrostojeća, tvrdila je da predstavlja Božju volju na Zemlji i obično je imala dovoljno ovlasti da provede tu tvrdnju.
Međutim, kao što je uobičajeno u povijesti, bogatstvo i moć doveli su do korupcije. Siromašni vođe među papama i mjesnim biskupima dolazili su jednako često kao i oni primjereni, i tako se slabost uvukla u državne poslove.
To je pak izazvalo sumnje u božansku prirodu crkvenog nauka. U godinama nakon 1520. krenula je pobuna u obliku protestantske reformacije.
Ova je pobuna rascjepkala kršćanstvo i stvorila različite kršćanske sekte, uglavnom povezane sa svjetovnim plemićkim vlastima. Svaka je sekta nastojala tvrditi da je prava kršćanska vjera.
Tijekom kaosa koji je uslijedio, i Katolička crkva i protestantske sekte vodile su rat za ratom. Kršćanstvo, u svojim sada brojnim oblicima, postalo je vjera koja racionalizira bratoubilački pokolj.
Stotinu godina kasnije, 1618., još uvijek su bili u tome. Tada se dogodio najgori od tih ratova, poznat kao Tridesetogodišnji rat (jer je trajao do 1648.).
Ovaj je rat poharao središnju Europu i ubio najmanje 4 milijuna ljudi. Jedinstvena lekcija koja se može izvući iz ovog dugotrajnog krvoprolića bila je, i još uvijek jest, da religija povezana s državnom moći može proizvesti ubojiti ideološki impuls.
U 2015 Nicholas Terpstra sa Sveučilišta u Torontu objavio Vjerske izbjeglice u ranom modernom svijetu (Cambridge University Press). Ova knjiga, koja je smještena u pozadini gore navedene povijesti, ima nekoliko tema:
1) Nedobrovoljno masovno protjerivanje drevna je praksa.
2) Do kraja 15. stoljeća ova je praksa poprimila “nacionalni opseg”. Učinio je to dekretom kralja Ferdinanda i kraljice Izabele iz 1492. kojim je naređeno protjerivanje Židova iz njihovog španjolskog kraljevstva.
3) Do 1600-ih “prisilna migracija vjerskih manjina postala je normalna ... značajka narodne javne politike” — politike osmišljene za izgradnju jačih homogenih zajednica.
4) Žrtve protjerivanja, izbjeglice i “presađeni prognanici”, često iz svog iskustva ne uče važnost tolerancije. Doista, takvi prognanici mogu postati “najtvrdokorniji zagovornici vjerske netolerancije i pročišćenja” gdje god se presele.
5) Do 20. stoljeća “radikalizirani nacionalizam” postao je prevladavajuća politička religija. “Nagon za čišćenjem raznih nečistih skupina” iz prave plemenske zajednice ostaje “jak kao i uvijek”.
Cionistički odgovor
Prosječni građanin Zapada ne zna ništa o ovoj povijesti i stoga se od njega ne može očekivati da izvuče pouke iz višestrukih tragedija koje su uslijedile.
S druge strane, neki Amerikanci znaju povijesne razloge zbog kojih su utemeljitelji nacije odlučili ustavno odvojiti crkvu i državu. Ali čak i ovdje, s obzirom na selektivnu prirodu i neizvjesnosti u podučavanju povijesti SAD-a, brojke bi mogle biti male.
Međutim, postoji jedna skupina ljudi koji tvrde da imaju dugo i relevantno sjećanje na posljedice ovog uređenja Crkve i države. Prevladavajuće sjećanje na protjerivanje koje seže sve do sveopće vladavine katolicizma.
Ovo su Židovi. Zapravo, biti žrtvama povijesnog nagona za stvaranjem homogenih društava temeljenih na religijskom (ili nekoj drugoj vrsti ideološkog) uvjerenja, rase ili etničke pripadnosti glavna je tema europske židovske povijesti.
Ipak, imajte na umu stav br. 4 Nicholasa Terpstre. Jedan je od najtužnijih obrata događaja u novijoj povijesti da su nacionalistički Židovi, to jest cionisti, izgleda zaključili da je njihova najbolja obrana od buduće patnje oponašanje njihovih povijesnih progonitelja u smislu nesnošljivost i strategija čišćenja i pročišćavanja.
Treba razumjeti da su cionisti samo podskup svjetskog Židova, iako jedan od velikog utjecaja u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata.
Međutim, kako je vrijeme prolazilo, njihova sklonost netoleranciji i grupnoj čistoći proizvela je rascjep u židovskom svijetu između onih za i onih protiv cionističke strategije i taktike.
Postoji više povijesnih pozadina ove tragedije:
— Duga povijest europskog antisemitizma koja je uključivala nasilne pogrome kao i protjerivanja.
— Odluka cionističke podskupine zapadnih Židova da okonča ovu povijest slijedeći kolonijalistički put (podržan od strane zapadnih imperijalnih sila) kako bi se stvorila židovska nacionalna država (Izrael) u Palestini.
(Svjetska cionistička organizacija predstavila kartu s detaljima njihovih teritorijalnih zahtjeva Ligi naroda 1919. Na sjeveru je uključivao ono što je sada Libanon do južnog izdanka rijeke Litani, na istoku je išao sve do predgrađa Ammana u Jordanu, na zapadu je uključivao dio Sinaj, a na jugu je karta obuhvaćala luku Aqaba na Crvenom moru. )
— Neizbježan otpor, i nasilan i nenasilan, autohtonog stanovništva Palestine.
— Izraelski pokušaji obuzdavanja palestinskog otpora koji je istovremeno pretvorio Palestince u svjesnu nacionalnu skupinu, a Izrael u državu aparthejda.
— Sadašnji napor Izraela da nasilno protjera Palestince s okupiranih teritorija. To uključuje njihovo genocidno uništavanje Gaze.
Sve ove pozadinske priče mogu se povezati u jednu katastrofalnu dramu koja završava sadašnjim tragičnim stanjem stvari.
Za Palestince je to bila duga priča o ugnjetavanju, prisilnom izgnanstvu i sada genocidnom pokolju.
Za Židove je to bila ogledna lekcija iz gore navedene činjenice - da religija povezana s državnom moći može proizvesti ubojiti ideološki impuls.
Taj je impuls u procesu razdvajanja židovskih zajednica i oblikovao je cioniste u mučnu karikaturu vlastitih povijesnih progonitelja.
(Gaza pod Izraelski napad podsjeća na Picassovu sliku Guernice — španjolski grad koji su nacisti bombardirali do ruševina 1937. Danas Izraelci čak koriste Gazu kao poligon za testiranje svog oružja, kao što su nacisti koristili Guernicu.)
[Vidjeti: Chris Hedges: Izrael zatvara ljudski laboratorij u Gazi]
Osjećaj židovskog dijela ove tragedije može se steći razmatranjem an esej koji je nedavno objavila Amanda Gelender, pisac i zagovornik mentalnog zdravlja, u Oko Bliskog istoka.
Ovdje Gelender žali zbog činjenice da je “izraelsko korištenje vjerskih simbola” u njegovom tekućem pokolju u Gazi “otelo Židovima vjere odvojene od nacionalističkog barbarstva... Nakon Palestinaca, sljedeća žrtva cionizma je židovska vjera.”
Doista, cijeli cionistički argument da su judaizam i cionizam ista stvar povezuje religiju s političkom moći, baš kao što je katoličanstvo bilo vezano uz papinsku državu u 16. stoljeću, a razne protestantske sekte uz sekularne države u 17. stoljeću.
Također uskrsava kao sadašnju politiku najnehumanije aspekte Starog zavjeta pri čemu Bog zapovijeda Izraelcima da “napadnu Amalečane i potpuno uništiti sve što imaju.”
Kako bi bio siguran da božanska naredba nije krivo shvaćena, Bog navodi ciljeve: "Ubijajte muškarce, žene, dojenčad i dojenčad, volove i ovce, deve i magarce."
Izraelski premijer Netanyahu nazvao je Palestince Amalečanima, pa se čini da njegova vlada u Gazi ponovno izvodi biblijsko osvajanje Kanaana.
[Vidjeti: Strastveni poziv SA da se zaustavi izraelski genocid]
Danas, kako ističe Gelender,
“Izrael je ubio više od 20,000 Palestinaca i raste. Protjerao je gotovo dva milijuna ljudi i namjerno uništio domove, ekosustav i infrastrukturu kako bi Gazu učinio nenastanjivom za one koji uspiju preživjeti gladovanje, dehidraciju i tepih bombardiranje.”
Sve je to pojačalo protivljenje Amande Gelender vezi između judaizma i izraelske države.
Ona točno ističe da, "sve dok je postojao cionistički nacionalizam, postojali su i anticionistički Židovi" i zaključuje da je sada misija takvih Židova "Razdvojiti cionizam od judaizma".
Zapravo, ovo je borba na život i smrt za svjetsko židovstvo.
Danas sve veći broj Amerikanaca, oko jedne trećine i Židova i nežidova, ne odobrava izraelske agresije u Gazi kao i vojne i političke potpore predsjednika Joea Bidena tome.
To neće biti dovoljno da spasi ni Židove ni Palestince od užasa religije vezane uz državnu moć — države koja polaže pravo na palestinsku zemlju na temelju biblijske mitologije i kolonijalnih sankcija, a ne trajnog boravka.
Jedna trećina je ipak početak. Prije samo nekoliko desetljeća broj Amerikanaca koji su kritizirali Izrael bio bi osjetno manji. I, zahvaljujući izraelskom ugrađenom (zapravo obrazovanom) kratkovidnom svjetonazoru, možemo se osloniti na to da će ta država nastaviti svojim barbarskim postupcima čak i ako se uspije riješiti svoje sadašnje grupe fašističkih vođa.
Tako će broj onih koji su se otuđili od cionizma rasti, i to diljem Zapada. Kad-tad će doći dan obračuna.
Pravo je pitanje koliko će mrtvih i osakaćenih Palestinaca biti potrebno da se tamo stigne i koliko će Židova izgubiti svoju etičku dušu u tom procesu.
Lawrence Davidson je profesor povijesti emeritus na Sveučilištu West Chester u Pennsylvaniji. Od 2010. godine objavljuje svoje analize o temama unutarnje i vanjske politike SAD-a, međunarodnog i humanitarnog prava te izraelske/cionističke prakse i politike.
Ovaj je članak s njegove stranice, TothePointAnalysis.com.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Albert Einstein, koji je bio Židov i bio je gotovo univerzalno cijenjen i poštovan, dao je upozorenje u vezi s tada novom židovskom državom Izraelom:
“Ako ne uspijemo pronaći put do poštene suradnje i poštenih paktova s Arapima, onda nismo naučili apsolutno ništa tijekom naših 2,000 godina patnje i zaslužujemo sve što će nam se dogoditi.”
hxxps://www.deism.com/post/famous-deist-albert-einstein
Nažalost, Cionisti i oni na vlasti u Izraelu potpuno su zanemarili to upozorenje.
Ali temeljni sukob je politički, a ne vjerski: radi se o zemlji, resursima i moći, a ne o vjerskoj doktrini.
Vi imate svoje mišljenje koje se, čini se, temelji na nekim drugim informacijama. Volio bih vidjeti tu informaciju.
Čini se da se slažete s drugima da religija ovdje nije uključena. To znači da smo ti i ja dijametralno suprotni u našim stavovima. Jeste li pročitali Davidsonov članak?
Cionizam i religija, u ovom slučaju su neodvojivi. Cionizam je stvoren na takav način da to postigne.
Imate pravo na vlastito mišljenje, ali ne i na činjenice, pročitajte povijest cionizma prijatelju.
Hvala CN
Vjerski fanatizam sigurno je ogroman društveni problem, katastrofalan kad država ima svoje korijene na njemu; Izrael je glavni primjer, čineći Iran prilično "racionalnom, pa čak i sekularnom" zemljom u usporedbi; Izrael je ubio i pokopao mit da je demokracija evoluirani viši sociopolitički sustav, da je bolji od autoritarnih država. Izrael je također pokazao da se svaka kultura može pretvoriti u brutalnu.
Bez obzira na politički sustav (ili bilo koji drugi sustav), ono što je najvažnije je njegova kultura (i informacije koje se u njemu cijene i dopuštaju); ako se njegova kultura (poput zapadne) temelji na fanatizmu, narcizmu, nasilju, ksenofobiji, itd. perceptivno-kognitivno-bihevioralni stav ljudi koji rastu unutar takvog sustava je “disfunkcionalan”, drži se u stalnom “disharmoniji” sa stvarnošću, održava se na "pod-ljudskoj" razini, daleko ispod optimalne funkcionalne sposobnosti; disfunkcionalni sustav sposoban je preživjeti samo prethodeći drugim sustavima njihove "energije".
Međutim, mislim da je pogrešno vjerovati da samo religija vodi u fanatizam, zapadne vlade su ekstremističke u smislu političke i društvene ideologije, a trag smrti, bilo sa sankcijama, ratovima, destabilizacijom, ekonomskim uništavanjem i manipulacijom, je bez premca. Zapadni ideološki fanatizam danas je najopasniji, najnehumaniji i najbrutalniji.
Davidson navodi činjenice o barbarstvu, nastoji stvoriti akademsko objašnjenje za izraelsko barbarstvo, čak je počeo koristiti riječ genocid. Vidio je istinu, ali ne razumije njezino značenje, Židove i dalje opisuje kao žrtve i niti jednom ne osuđuje Izrael.
Autoritarne države uvijek koriste religiju kao pozadinu svog uspona na vlast. A budući da Izrael ovisi o SAD-u u provođenju ovog genocida, oni se naravno pozivaju na Stari zavjet kako bi potvrdili svoje uništenje Gaze. Obje nacionalne stranke u SAD-u redovito zazivaju Boga kao skrbnika našeg ubojitog Carstva. Nije pogreška što se izraelska vlada poziva na judaizam u svom uništavanju Palestinaca – to je odabrano obilježje. Zašto toliko mnogo kršćana vjeruje da je Trump njihov sekularni spasitelj? Zato što priča ima smisla drugima kada su počinjena djela koja su zločinačka i neoprostiva. Ako je radio za Katoličku crkvu i zapadnu Europu tisuću i pet stotina godina, zašto se ne bi koristio sada? Ali nemojte biti u zabludi – sve je to prilika za autoritarne sile u SAD-u da testiraju kakvo uništenje mogu izazvati u društvu u potrazi za svojom pravom religijom: globalnim kapitalizmom. Religija je, kao što je uvijek bila, sada samo omot od bombona oko slatkog središta društvene kontrole.
Židovski cionisti postali su djeca plakata za aforizam “Povrijeđeni ljudi povrijeđuju ljude”.
Teško za povjerovati...živimo u 21. stoljeću i religije se još uvijek drže ideologije koja datira iz vremena kada su ljudi živjeli u pećinama. Dakle, što je dobra učinila sva ta kultura i obrazovanje? Mi ne napredujemo, mi nazadujemo na najniže što možemo dobiti. životinje? Tko su zapravo 'životinje'???
Ovdje je vrlo korisna analiza, dobro obavljena. Želio bih istaknuti ovu izjavu: “[Gelender] točno ističe da, “sve dok je postojao cionistički nacionalizam, postojali su i anticionistički Židovi” i zaključuje da je sada misija takvih Židova 'razdvojiti cionizam od judaizma '.”
Zabluda povezivanja svih Židova s cionizmom, dok se mnogi tome žestoko suprotstavljaju – i nazivajući ovu kritiku “antisemitskom” – treba stalno naglašavati i pojašnjavati. Tlo za propagandu treba često preokretati i razotkrivati, kao i ovdje s ovom briljantnom poviješću. Hvala vam, Lawrence i CN.
Volio bih da je objektivno predstavljanje i razumijevanje povijesti bilo važno...više od nekolicine odabranih...i vodilja u našim postupcima. Nažalost, bitni su neposredni odnosi moći, a "povijest" je alat koji se može iskriviti u korist. Naravno, racionalna stvarnost je gotovo sve protiv čega se moramo boriti protiv odnosa moći, ali takva stvarnost češće nađe put samo u post hoc povijesne tekstove, a ne u politički trenutak. Ipak, ne vidim drugu opciju osim pokušaja informiranja; postati ahistoričan i pokretan moći sigurno nije odgovor.
Ne radi se o vjeri. “Očevi utemeljitelji” bili su genocidni kolonizatori poput cionista!
Očito vam nedostaje vrlo važna gospođo. Međutim, imate pravo na svoje mišljenje.
Poanta je da je kroz povijest religija korištena kao paravan za "loše momke" koji otimaju religiju kako bi služili svojim osobnim perverznim planovima. Uđite u cionizam.
Istina je da su kroz povijest religije od sljedbenika zahtijevale bezuvjetnu vjeru. Neuzvraćena ljubav i poslušnost kao. Takva moć koja je pala u ruke nepoželjnih, korumpiranih pojedinaca uzrokovala je veliku ljudsku patnju, kako g. Davidson prikladno ističe. Pročitaj članak. Povijest je takva kakva jest.
Problem, kontradikcija s kojom se nemoguće nositi očituje se kada se vjernici bilo koje religije okrenu nasilju kao vjerski opravdanom cilju i sredstvu. Uđite u cionizam.
Usput, slučajno se slažem s vašom izjavom o "Očevima utemeljiteljima". I ova je povijest takva kakva jest. Tragedija je ponovno bila u tome što bijeli čovjek nije mogao sebe doživljavati kao pripadnika istog "ljudskog sastava" od kojeg su bili domoroci. Ljudska arogancija prikazana nedavno dovoljno da je svi vide i shvate.
Važno i bitno, vaša pogreška je da se ovo definitivno odnosi na religiju i što rezultira kada je ljudske slabosti pokvare. Ta se pokvarenost, po mom mišljenju, otkriva u kontinuiranom spominjanju "Boga" od strane očevih utemeljitelja u njihovom nastojanju da se prilagode puritanskim lovcima na vještice, kojima su namjeravali vladati, a ne upravljati. Time su kompromitirali samu "ideju" ili "eksperiment". Čini se da trend danas vlada u našem svijetu.
Ili ste dio rješenja ili dio problema, ovo je vaš izbor.
Hvala CN
Kao poziv svima na poučavanje i bolje razumijevanje utjecaja lobija AIPAC-a u američkom Kongresu, molio bih sve koji su zainteresirani za pravu cijenu kompromitacije američke vlade od strane tog lobija da pročitaju ovo i razmisle o tome što bi moglo značiti.
Mnogo sam puta spomenuo Israellobby.org. Podaci koji se nalaze u njemu rezultat su neumornog rada Granta Smitha i njegovog Instituta za istraživanje: bliskoistočna politika, IRmep. Ovo je stranica, hXXps://irmep.com koja predstavlja israellobby arhive na | hXXps://www.israellobby.org/AZCDOJ/default.asp.
Adresa israellobby.org vodi na glavnu stranicu.
Već nekoliko godina pratim i podržavam organizaciju gospodina Smitha i potičem sve koji se nadaju da će nešto promijeniti, da posjete stranicu i upoznaju se s poviješću AIPAC-a i njegovog prethodnika AZC-a, Američkog cionističkog vijeća. Trebate naučiti prljave detalje o tome kako je Kongres SAD-a bio pokoren od strane cionističkih napora.
Znam da nitko ne čini više da potakne "nesretnu američku javnost" da se uključi u ovu borbu.
Ovo je naša zemlja, naša zemlja i svi se trebamo početi ponašati kao da je važno i uroniti u ovu bitku.
Ovo, sve od Grumpe, agnostika, disleksičara, nesanice koji leži budan noćima, sada mučen time što mora ostaviti svog voljenog "Poochyja" zbog lošeg zdravlja.
Nemam pojma o tom "BOGU" o kojem toliko pričaju i obožavaju ga, ali skidam kapu g. Davidsonu jer je ukazao na vrlo moćnu povijest ljudi koji su očito nesposobni nositi se s prakticiranjem jednostavnog humanog ponašanja prema svojoj braći i ljubavi prema njima i sestre.
Neka moj Poochy osuđuje i progoni pohlepne, krvožedne gadove koji su arogantno natjerani da ubijaju i sakate u ime bilo koje religije ili političkog uvjerenja.
Znate li razliku između pasa i šupaka koji postaju predsjednici? Čini se da psi nikad ne žive dovoljno dugo, a ovi arogantni šupci koji se samoreklamiraju žive predugo.
Probudite se ljudi!
Hvala CN-u i ekipi.
Dobar sažetak ciklusa prijenosa bolesti plemenskog ekstremizma na skupinu žrtava.
Plemena rase, etničke pripadnosti, regije, nacionalnosti i stranke, kao i vjere, stvaraju društvenu i ekonomsku ovisnost o plemenu, koju tirani lako iskorištavaju da bi došli na vlast. Članovi plemena počinju se bojati plemenskih vođa. savršena prilika za plemenske tirane, koji zahtijevaju moć kao branitelji plemena, jednostavno izmišljajući prijetnje drugog plemena i optužujući svoje protivnike za nelojalnost. Sve su vrline plemenske, sve nepravde duguju drugima, a svi koji se suprotstavljaju tiraninu plemenski su neprijatelji. Uskoro se nitko ne usudi ne složiti.
Tirani demoniziraju "drugo" pleme, i tamo stvaraju tirane koji demoniziraju svoje, svaki stvarajući strah od drugog plemena. Tirani traže plijen za pristaše demoniziranih skupina, pa plemenski pristup uvijek vodi agresiji. Tirani su ti koji se suprotstavljaju i sprječavaju komunikaciju u pronalaženju zajedničkog jezika, kako u domaćim tako i u vanjskim odnosima. U teškim sukobima grupnih interesa, pregovori su tek predstava za tiranina.
Grupe koje podržavaju temeljne vrijednosti mogu imati iskrene vođe, ali stvaraju tirane koji hvale svog gospodara i mašu svojom zastavom izdajući grupne vrijednosti.
Bez rasprave s poštovanjem o pitanjima, ukorijenjeni sukobi ne mogu se riješiti bez masovne patnje, koja općenito produljuje i pogoršava sukob. Pogledajte CongressOfDebate dot com za pojedinosti rješenja: prijedlozi i komentari se cijene.
“Religija” će biti smrt za sve nas!