Peticija Južnoafričke Republike da se zaustavi ono što je navodno izraelski genocid u Gazi započela je u četvrtak pred Međunarodnim sudom pravde. Izvještava Gareth Porter.
By Gareth Porter
Posebno za Vijesti o konzorciju
WKada Međunarodni sud pravde u četvrtak otvori razmatranje slučaja protiv izraelske genocidne politike prema Palestincima koji žive u Gazi, pred njim će se naći peticija Južnoafričke Republike koja je pokrenula slučaj. U pravnom smislu to je zahtjev da sud donese odluku o "privremenim mjerama" kako bi zaštitio narod Gaze od "nepovratnog i nepopravljivog gubitka", drugim riječima, da zaustavi izraelski napad na Gazu.
Ali u političkom smislu Dokument na 84 stranici koju je Južna Afrika podnijela Sudu predstavlja najsnažniju optužnicu za izraelski genocid koja je dosad bila dostupna javnosti.
Ne samo da dokumentira genocidne posljedice masovnog izraelskog bombardiranja i opsade Gaze, već predstavlja kompletan dosje službenih izraelskih izjava o odlučnosti da provede genocid nad palestinskim stanovništvom pojasa Gaze.
Potonji dokaz dolazi izravno iz usta samog premijera Benjamina Netanyahua, predsjednika Izraela, ministra obrane, ministra nacionalne sigurnosti, pet drugih ministara u vladi i nekoliko vodećih izraelskih vojnih osoba.
To je srcedrapajući dokument koji nikoga tko ga čita ne može ostaviti u nedoumici o eksplicitnom genocidnom motivu izraelske vlade da naredi neselektivno bombardiranje i namjerno uskraćivanje hrane, vode, energije i medicinske skrbi i opskrbe palestinskom stanovništvu s izričita namjera da se Palestincima onemogući održavanje života u Gazi.
Ljudska cijena genocidne politike
Užasne ljudske žrtve izraelskog napada na stanovništvo Gaze u smislu smrti i ozljeda od izraelskog bombardiranja dobro su poznate. Ono što nije općenito poznato američkoj javnosti jest dokaz koji se nalazi u južnoafričkom dokumentu da su Izraelci namjerno odabrali najneselektivniji mogući način bombardiranja.
Gaza je jedno od najgušće naseljenih područja svijeta, pa je neselektivno oružje ondje daleko smrtonosnije nego u normalnim situacijama. Ipak, unatoč dostupnosti preciznog vođenog oružja, kako se ističe u južnoafričkom dokumentu, Izrael je bacao potpuno nenavođene "glupe bombe" i streljivo od 2,000 funti koje ima smrtonosni radijus do 360 m i uzrokuje ozbiljne ozljede na 800 m u svim smjerovima.
Primarne žrtve izraelske strategije, koja broji 40 posto žrtava, su djeca, s više od 115 palestinske djece u Gazi ubijeno svaki dan. Dokument citira studiju organizacije Save the Children koja pokazuje da je 3,195 palestinske djece ubijene u prva tri tjedna samo u Gazi više od ukupnog broja djece ubijene svake godine od 2019. u svim svjetskim zonama sukoba.
A zbog bliskog karaktera palestinskih obitelji i dugotrajnog rata, dokument otkriva da je ova strategija bombardiranja uzela tragičan danak cijelim proširenim obiteljima, s majkama, očevima, djecom, braćom i sestrama, bakama i djedovima, tetkama i rođacima koji su često ubijeni istovremeno bez preostalih preživjelih. Čak 312 palestinskih obitelji u Gazi izgubilo je po više od 10 članova samo u prvom mjesecu bombardiranja.
Izraelska kampanja prisilila je palestinske obitelji da biraju između ostanka u svojim domovima i suočavanja s vrlo visokim rizikom od smrti ili napuštanja svojih domova bez ikakve ideje gdje mogu pronaći sigurnost. Početkom prosinca Izraelci su objavili kartu koja je Palestincima navodno trebala dati savjet o područjima s kojih se moraju iseliti.
Ali kako je tada primijetio UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), nisu dali nikakve informacije o tome kamo bi se mogli kretati kako bi bili sigurni od bombardiranja. A s obzirom na izraelsko isključenje električne energije u Gazi, malo je obitelji imalo sredstva uopće znati da će biti meta.
Ovo su slike iz Ramallaha #KrajGenocida pic.twitter.com/GXIcSGpfOe
— Ministar pravosuđa i popravnih službi ?? (@RonaldLamola) 10. 2024. XNUMX.
Uništavanjem 355,000 domova i pretvaranjem većine stambenog fonda u Gazu u ruševine, posebno na sjeveru, Izraelci su nastojali beskućništvo preživjelih učiniti trajnijim.
Proteklih nekoliko tjedana, međutim, najozbiljnija prijetnja stanovništvu Gaze nije bila izravna posljedica bombardiranja, već “potpuna opsada Gaze” koju je Izrael uveo 9. listopada: bez hrane, bez vode, bez struje, bez Gorivo je od tada dopušteno u Gazu osim za nekoliko kamiona koji su isporučili mizerne količine humanitarne pomoći.
Ta opsada, koja odražava izraelski stav da cijelo stanovništvo Gaze mora biti kažnjeno za napad Hamasa 7. listopada, dovela je ogroman broj Palestinaca na rub gladi.
Izvršni direktor Svjetskog programa za hranu, Carl Skau, upozorio je sredinom prosinca da većina stanovnika Gaze već umire od gladi i da razina raste svakim danom. Klasifikacija faze integrirane sigurnosti hrane, javno-privatni projekt koji prati gladovanje diljem svijeta, je procijenio da je više od milijun ljudi - polovica stanovništva Gaze - već u "katastrofalnoj" fazi gladovanja - stanju u kojem ljudi nemaju gotovo nikakve hrane i u opasnosti su od smrti.
Južnoafrički podnesak navodi više od 360,000 slučajeva zaraznih bolesti već prijavljenih samo u skloništima UNRWA-e. To je rezultat nehigijenskih uvjeta i nedostatka čiste vode, dio katastrofalne situacije s kojom se suočava stanovništvo Gaze kao rezultat izraelske politike.
Izraelska genocidna politika njihovim vlastitim riječima
Najviše otkriva — i najšokantniji dio — južnoafričkog dokumenta, međutim, njegov je kompletan dosje izjava visokih dužnosnika izraelske vlade o stvarnom cilju cionističke države u pokretanju napada na Gazu.
Dok je iznesen pred Svjetski sud, međunarodna zajednica sada se suočava s pitanjem je li Izrael prekršio Konvenciju o genocidu. Izraelski dužnosnici će naravno nastaviti oštro poricati da Izrael ima bilo kakvu takvu namjeru i tvrditi da je ozljeda civilima bila slučajna u njegovoj potrebi da eliminira Hamas.
Ali južnoafrički dokument sustavno katalogizira veliki broj najeksplicitnijih izjava o genocidnim namjerama koje se mogu zamisliti od strane najviših dužnosnika izraelske vlade i vojske.
Daleko od toga da su bili tajnoviti u vezi s namjerom, ovi dužnosnici bili su željni reći vlastitom narodu i svijetu da će eliminirati Palestince silom, i to na način koji je temeljit i potpun.
Netanyahu i drugi najviši dužnosnici dehumanizirali su i demonizirali Palestince kao neprijatelje s kojima bi se moglo i trebalo postupati kao sa životinjama, a ne kao s ljudima, što odražava dugotrajnu popularnu cionističku temu koja se sve više pojavljuje posljednjih godina. Ali 7. listopada pružio je priliku civilnom i vojnom vodstvu da potakne orgiju genocidne mržnje prema Palestincima.
Većina izjava premijera Netanyahua o izraelskim ratnim ciljevima bile su pažljivo kodirane poruke o “borbi između djece svjetla i djece tame, između čovječanstva i zakona džungle” i “rata između sinova svjetlosti i sinova tama."
Ali 28. listopada i ponovno 3. studenoga pozvao se na biblijsku priču o potpunom uništenju “Amaleka” od strane Izraelaca, pod kojom je mislio na drevno nomadsko pleme ili skupinu plemena, za koje se u Starom zavjetu kaže da su dugogodišnji neprijatelji "Izraela".
U prvom od tih referenci Netanyahu je rekao: “Moraš se sjetiti što ti je Amalek učinio, kaže naš svetitelj Biblija. I sjećamo se.”
Ponovno se osvrnuo na Amaleka u pismu izraelskim vojnicima 3. studenoga. Mislio je na biblijski odlomak koji kaže:
“Sada idi, napadni Amaleka i zabrani sve što mu pripada. Ne štedite nikoga, nego ubijajte jednako muškarce i žene, dojenčad i dojenčad, volove i ovce, deve i magarce.”
Izraelcima poruka teško može biti jasnija: rat nije bio usmjeren samo na Hamas; meta je bilo palestinsko stanovništvo.
Predsjednik Isaac Herzog, s druge strane, bio je prilično izravan: 12. listopada je izjavio:
“Tamo je cijela nacija odgovorna. Nije točna ta retorika o nesvjesnosti civila, neuključenosti. Apsolutno nije istina. ... i borit ćemo se dok im ne slomimo kičmu.”
Slično, 9. listopada, ministar obrane Yoav Gallant izjavio je: “Gaza se neće vratiti na ono što je bila prije. Sve ćemo eliminirati. Ako ne traje jedan dan, trajat će tjedan dana. Trebat će tjedni ili čak mjeseci, doći ćemo do svih mjesta.”
U televizijskom obraćanju 10. studenog, ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir izjavio je:
"Kada kažemo da Hamas treba uništiti, to također znači i one koji slave, one koji podržavaju i one koji dijele slatkiše - svi su oni teroristi i njih također treba uništiti."
Izraelski ministar baštine Amichai Eliyahu objavio je na Facebooku 1. studenoga:
“Sjever Pojasa Gaze, ljepši nego ikad. Sve je napuhano i spljošteno, jednostavno užitak za oči...”
U izjavi na sastanku izraelskog kabineta 8. listopada, ministar financija Bezalel Smotrich izjavio je: "Moramo zadati udarac kakav nije viđen 50 godina i srušiti Gazu."
Dokument uključuje još pola tuceta primjera jasnih izraza genocidnih namjera od strane vojnih dužnosnika, ali poruka Netanyahua i njegovih ministara nepogrešivo je jasna: izraelska vlada namjerava uništiti palestinsko društvo u Gazi i onemogućiti im život tamo.
Gareth Porter neovisni je istraživački novinar i povjesničar koji piše o politici američke nacionalne sigurnosti. Njegova najnovija knjiga, Proizvedena kriza: neispričana priča o nuklearnom strahu od Irana, objavljen je u veljači 2014. Pratite ga na Twitteru: @GarethPorter.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. DONACIJE do CN'S Zimski Fond Pogon
David Ben Gurion je izjavio: "Arapi moraju otići; ono što je potrebno bit će rat". To je bilo puno prije NAKBA-e 1948., ali je od tada izraelsko stajalište. 75 godina podlih postupaka prema Palestincima dovelo nas je do ove krajnje katastrofe. (NAKBA) ICJ je na suđenju.
Zanimljivije je pitanje kako će završiti ovo suđenje UN-u i njegovim sudovima.
Sustav “međunarodne pravde” posljednjih je godina postao predmet podsmijeha. Učinila je to korupcija kapitalističkog zapada. Razna tijela UN-a nadglasavaju vlastite 'stručnjake' i puštaju političke odluke na zapovijed. Njihove su odluke vrlo političke i uvijek su usmjerene protiv neprijatelja kapitalističkog zapada. Sve vrijeme nesposobni vidjeti zločine stoljeća od svojih kapitalističkih gospodara i gospodarica.
Dakle, sljedećih nekoliko dana sudi se i ICJ-u i UN-u i cijelom sustavu “međunarodne pravde”. Mogu li oni vidjeti genocid koji je svima u svijetu vidljiv? Ako ne, onda neće imati nikakav kredibilitet. Onda, ako to mogu vidjeti, mogu li to zaustaviti? Opet, ako ne mogu, onda nemaju kredibilitet. Ako je sve što mogu učiniti kao odgovor na ubojstvo desetaka tisuća ljudi izdati priopćenje u kojem se kaže "molim te, molim te prestani", od čega onda?
U sljedeća dva dana, vidimo UN i ICJ i ostatak "međunarodnog prava" na suđenju. Nisam optimističan u pogledu šansi klokana za preživljavanje.
Da. Ako ICJ prkosi pritisku SAD-a i presudi u korist podneska Južne Afrike, što bi to u stvarnosti značilo? ICJ je davno presudio protiv SAD-a u tužbi koju je pokrenula Nikaragva. SAD se nije niti potrudio odgovoriti niti sudjelovati. Rezultat u korist Nikaragve nikad se nije nametnuo. Ništa se nije promijenilo. Ništa se neće promijeniti nakon bilo kakve presude protiv Izraela ovaj put, u malo vjerojatnom slučaju da se dogodi. Ne postoji stvarnost pojma 'međunarodno pravo'. Fraze 'ruž na svinji' i 'sud za klokana' padaju mi na pamet, ali po mom mišljenju to su teške uvrede za svinjske četveronošce i tobolčare diljem svijeta.
Re: Optužnica za zapadnjačku dvoličnost
Nada za palestinski narod je da je jednom davno, u novijoj povijesti, vojno krilo Afričkog nacionalnog kongresa, uMkhonto we Sizwe (Koplje nacije), smatrano terorističkom organizacijom, a njegov šef, Nelson Mandela , bio je persona non grata na cijelom 'zapadu'.
Danas je isti taj Afrički nacionalni kongres (ANC), prva istinski demokratski izabrana vlada nacije Južne Afrike (SA) u njezinih 300 godina nevjerojatne kolonijalne povijesti, po prvi put hvaljena na globalnoj razini jer se usudila donijeti tužba protiv genocidne aparthejdske države Izrael; opunomoćenik tog istog nelegitimnog zapadnog režima, a 'totem' Nelsona Mandele, pogrešivog ljudskog bića, dodaje se kao ikona popisu preteča svetaca spasitelja čovječanstva.
Vlada SAD-a trebala bi stajati odmah uz Izrael u ovoj 'genocidnoj politici prema Palestincima koji žive u Gazi' – nakon svega, oni nastavljaju podržavati i opskrbljivati Izrael novcem i streljivom. Tako bolesno!!
Oni su.
Na pravom sudu, na sudu onoga što ljudi svijeta misle i osjećaju, oni, mi smo, stojimo tu uz njih. Gledati se krivo kao grijeh i čitati katalog naših najnovijih bombi u arogantnom prkosu tom sudu. Kao što Blinkin poruguje cijelom svijetu i viče da se ne mogu usuditi suditi nama, njihovim izuzetnim gospodarima i gospodaricama.
Ispostavilo se da je staro američko hvalisanje kako se ne brinu o stvarnosti jer oni stvaraju stvarnost ipak samo oholost i ego. Ako to nije uvijek bila fikcija, onda je stvarnost koju su odlučili stvoriti postala previše odvratna da bi ostatak svijeta više mogao trpjeti. Na ovaj ili onaj način, Amerika će sada morati živjeti u stvarnosti koju je sama sebi stvorila. Onaj u kojem ostatak svijeta vidi Ameriku kao serijskog genocida s tragom tijela od 'Divljeg zapada' preko Filipina do Vijetnama do Iraka i sada dalje, naprijed, uvijek jači zajedno... do Gaze.
Nada za palestinsku naciju je da je nekad davno Umkonto Wi Sizwe bio smatran terorističkom organizacijom, a njen šef, Nelson Mandela, bio je persona non grata na cijelom 'Zapadu'.
Danas je ANC vlada Južne Afrike koju taj isti zapadni režim hvali zbog podizanja tužbe protiv genocidnog aparthejdskog Izraela.
Ako ICJ ne uspije podržati južnoafričku tvrdnju, i stoga prešutno odobriti izraelski gnusni i užasavajući genocid, to će u najmanju ruku otjerati Južnu Afriku dalje od zapada i dalje u BRICS.