Gotovo cijeli politički establišment Zapada pokazao se kao entuzijastični zagovornik rasne nadmoći, spreman aktivno pomoći genocidu nad domorodačkim stanovništvom.
Sjedište UN-a, Ženeva. (UN Photo/Jean-Marc Ferré)
By Craig Murray
CraigMurray.org.uk
Esamo jedna država na svijetu ima pozitivnu dužnost intervenirati kako bi spriječila genocid u Gazi sada, a ne nakon što je sud donio odluku o genocidu. To je kristalno jasno u paragrafu 431 presude Međunarodnog suda pravde u Bosna protiv Srbije:
“Ovo očito ne znači da obaveza sprječavanja genocida nastaje tek kada počinje počinjenje genocida; to bi bilo apsurdno, budući da je cijeli smisao obveze spriječiti ili pokušati spriječiti nastanak djela. Zapravo, obveza države da spriječi, i odgovarajuća dužnost djelovanja, nastaju u trenutku kada država sazna za, ili je normalno trebala saznati za postojanje ozbiljnog rizika da će biti počinjen genocid. Od tog trenutka nadalje, ako država ima na raspolaganju sredstva koja bi mogla imati odvraćajući učinak na one za koje se sumnja da pripremaju genocid ili za koje se opravdano sumnja da gaje posebnu namjeru (dolus specialis), dužna je upotrijebiti takva sredstva koliko okolnosti dopuštaju.”
Ovaj slučaj se posebno odnosio na zahtjev Konvencija o genocidu. To što je ICJ presudio da postoji pozitivna dužnost država da djeluju kako bi spriječile genocid čini me još više začuđujućim da se nijedna država nije pozvala na Konvenciju o genocidu zbog očitog genocida koji je počinio Izrael u Gazi.
Ne manje važno je zbunjujuće da ovu akciju nije poduzela sama Palestina, koja je stranka Konvencije i ima mogućnost pozvati se na nju.
Prošlog ponedjeljka prisustvovao sam nadrealnom događaju u Ujedinjenim narodima u Ženevi. Bio je to dio obilježavanja 75. obljetnice Konvencije o genocidu.
Organiziran je prije početka sadašnje faze genocida nad Palestincima, a tema je bila suzbijanje poticanja na genocid u medijima i društvenim mrežama. Formalno je to bio sastanak Vijeća za ljudska prava UN-a, ali su i druge države imale pravo prisustvovati i govoriti.
Delegati su dolazili i odlazili, ali tijekom dana u dvorani je bilo prisutno otprilike 60 nacionalnih država. Nisu svi govorili, ali dovoljno da bi dali osjećaj za diplomatsku dinamiku.
Mislim da se ovo najbolje može sažeti prepričavanjem priče o dvjema ženama koje su razgovarale. Prvi je bio izaslanik Palestine koji je dirljivo govorio o trenutnom genocidu u Gazi i strašnom razaranju nad desecima tisuća potpuno nevinih ljudi, uglavnom žena i djece.
Palestinu je slijedio izaslanik koji je predstavljao Dansku, koji je rekao da vlada Danske poduzima važne konkretne mjere za sprječavanje poticanja genocida, uključujući zakone za borbu protiv antisemitizma u društvenim medijima. Dvije nacije govore jedna mimo druge.
Razvijene nasuprot zemljama u razvoju
I tako je tekla rasprava. Arapske, afričke i južnoameričke države naglasile su hitnu potrebu zaustavljanja sadašnjeg genocida; razvijene nacije naglasile su potrebu da države kontroliraju društvene medije i suprotstave se "dezinformacijama" i antisemitizmu.
Stručnjaci pozvani da se pridruže raspravi u velikoj su se mjeri usredotočili na Palestinu – doista, tu sam dobio referencu na točan odlomak iz presude ICJ-a iznad.
Ništa od toga još uvijek ne objašnjava zašto niti jedna od propalestinskih država nije ispunila svoju dužnost i prijavila Izrael prema Konvenciji o genocidu, čime je pokrenuta odluka Međunarodnog suda pravde. Ovo je posebno čudno jer je nekoliko država uputilo Izrael Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine.
Ipak, nisam našao nijednog diplomata iz bilo koje nacije koji se ne slaže sa mnom kada kažem da je ovo gubljenje vremena jer je ICC zapadni alat i neće učiniti ništa. Nisam našao nijednog diplomata koji se ne slaže sa mnom kada kažem da je ICJ mnogo bolji i da je pozivanje na Konvenciju o genocidu daleko bolji put.
Ipak, još uvijek ga nijedan politički vođa nije prihvatio.
Fatah je pod utjecajem dva negativna faktora. Prvi je da je postao toliko uronjen u vođenje palestinskih vlasti da se osjeća osakaćen odgovornošću. Izrael je već prekinuo dotok sredstava palestinskim vlastima koje idu u Gazu kako bi platile 60,000 radnika tamošnjeg javnog sektora. PA je zabrinuta zbog mogućnosti smanjenja financiranja i Zapadne obale.
ICJ već ima pred sobom jedan palestinski slučaj. Dana 19. veljače održavaju se usmena saslušanja o savjetodavnom mišljenju Opće skupštine UN-a o statusu okupiranih područja. Iznose se argumenti da ne bi bilo od pomoći uvesti još jedan slučaj.
Uvijek je moguće naći argumente da se status quo ne poljulja. Nema sumnje da će biti snažnog pritiska SAD-a na PA da ne aktivira Konvenciju o genocidu - ne samo zbog oštre činjenice da bi "Genocidni Joe" Biden, prema svakom racionalnom gledištu, trebao biti optužen za urotu ili najmanje suučesništvo.
Ja osobno ne mislim da je vodstvo Fataha svjesno voljno da Izrael uništi Hamas, a svakako ne po cijenu tolikog broja civilnih života. Ali stare ogorčenosti – a sjetite se da je Hamas ubio mnoge pripadnike Fataha – mogu se nadopuniti procesom u kojem se iskreno lažnim argumentima protiv aktiviranja Konvencije o genocidu daje nepotrebna težina.
Mnoge druge nacije koje podržavaju Palestinu ne djeluju jer se čini da Abbas ne želi da oni djeluju.
Ali postoji nešto mnogo dublje od toga. Ovo se čini kao trenutak toliko šokantan da je cijeli svijet zaprepašten, ne znajući kako postupiti. U međunarodnim poslovima razotkriven je ogroman rascjep.
Prethodno su razvijene nacije na riječima davale vrijednosti međunarodnih organizacija i temeljne koncepte koji pokreću UN, kao što su dekolonizacija, ljudska prava i rješavanje sukoba.
Odjednom, ne samo da se događa genocid s razmjerima i brzinom koja je jednostavno zapanjujuća – u prvih šest tjedana u Gazi je ubijeno deset puta više djece nego u dvije godine rata u Ukrajini – već zapadne nacije buče na rasnoj osnovi istrebljenje koje dehumanizira svoje žrtve.
Zapadna politička klasa sustavno ušutkava unutarnju opoziciju i promiče očigledne marševe Bijele moći slabo prikrivene kao protiv antisemitizma.
Svaka arapska država u razvoju koja je govorila na zasjedanju UN-a u Ženevi opisala je Izrael kao kolonijalnu okupaciju. To je pravi pomak prema jednostavnom govoru.
Maske su skinute
Svijet se iznenada uzdrmao. Maske su skinute. Gotovo cijeli politički establišment Zapada pokazao se kao entuzijastični zagovornik rasne nadmoći, spreman aktivno pomoći genocidu nad domorodačkim stanovništvom.
Zaista nema načina da se suočimo s genocidom u Gazi bez suočavanja s aktivnom potporom Joea Bidena, Ursule von der Leyen, Rishi Sunaka i većine zapadnih političkih vodstava – uključujući i laburiste i konzervativce u UK-u
Također se moramo suočiti sa suučesništvom glavnog tužitelja ICC-a Karima Khana i niza drugih zapadnih marioneta koje djeluju na višim razinama unutar međunarodnih institucija. Ljudima je vrlo teško shvatiti gdje će svijet dalje ići, suočen sa sirovom rasnom mržnjom i entuzijazmom za ubijanje beba koje su razotkrili oni na vlasti.
Znam da smo već bili ovdje, s invazijom na Irak i brojnim drugim slučajevima brutalne zloporabe moći na svjetskoj pozornici. Ali ovo ima drugačiji osjećaj. Pokušavam shvatiti zašto.
Možda zato što se odnos snaga u svijetu znatno promijenio. Vjerojatno zato što društveni mediji omogućuju većem broju ljudi, osobito mladih, da vide istinu. Ne razumijem u potpunosti zašto; ali ovo se čini vrlo drugačijim, važnim.
Gotovo sve nacije koje su bile krajnje zgrožene postupcima SAD-a, UK-a i EU-a oko Gaze, u određenoj su mjeri ovisne o tokovima "pomoći" iz tih izvora.
Također je vrijedno napomenuti, u ovom ključnom trenutku, neuspjeh Kine da osigura bilo kakvu vrstu vodstva. Prethodno sam hvalio kineski jedinstveni nedostatak interesa za ekspanziju ili uplitanje u inozemstvo, u usporedbi s blijedim i ultraagresivnim američkim hegemonom.
Ali kineska uska definicija svojih interesa nije od pomoći tamo gdje postoji ogromna potreba da Kina baci svoju težinu na ravnotežu za dobrobit čovječanstva.
Svi iznevjeravaju Palestince. Čak i ti i ja. Nitko od nas ne čini dovoljno. Mučio sam se da ispravim ovaj članak, a tu je možda šest sati rada, uz vjerojatno još osamnaest sati na raznim sastancima na tu temu pokušavajući diplomatski pokrenuti stvari.
U tim satima, Izrael će ubiti 140 palestinske djece, a 300 osakatiti. Postoji li netko tko ovo čita tko stvarno čini dovoljno da zaustavi tako veliko zlo? Kako izbjeći osjećaj da smo zarobljeni frustracijom, bespomoćnošću i silnom tugom?
Žao mi je što ne mogu odmah pronaći više odgovora. Ali, hajdemo svi raditi više, gdje god bili, da damo svoj dio za mir.
"Svakome s pola mozga sasvim je jasno da Izrael provodi genocid u Gazi dok mi govorimo."
— Roger Waters
??????????????????pic.twitter.com/c23OPhmrHI
— sarah (@sahouraxo) Prosinac 5, 2023
Craig Murray je pisac, televizijski voditelj i aktivist za ljudska prava. Bio je britanski veleposlanik u Uzbekistanu od kolovoza 2002. do listopada 2004. i rektor Sveučilišta Dundee od 2007. do 2010. Njegovo izvještavanje u potpunosti ovisi o podršci čitatelja. Pretplate za održavanje ovog bloga su sa zahvalnošću primljeni.
Ovaj je članak iz CraigMurray.org.uk.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. DONACIJE do CN'S Zimski Fond Pogon
Kao i obično, g. Murray daje izvrsne bodove. Jedina zamjerka koju imam jest da su SAD uključene u opasnu i bezobzirnu igru kako bi održale određeni stupanj hegemonije. Izrael ima “Samsonovu opciju i Hanibalovu direktivu. SAD ima Wolfowitzovu doktrinu i doktrinu prvog nuklearnog udara.
Mnogi su se pitali: Zašto Rusija, Kina, Turska, Iran NE UČINE NEŠTO da zaustave krvoprolići genocid? To može biti nešto više od puke uske potrage za nacionalnim interesima.
Što mislimo da bi se dogodilo ako bi bilo koja od ovih zemalja izravno angažirala Izrael i/ili američke snage? Što bi Izrael učinio da mu prijeti bilo koja od ovih zemalja ili sve? Što bi SAD učinio? Bi li se prvo koristile "taktičke nuklearne bombe"? Koja je vjerojatnost eskalacije do razmjene ICBM? Možemo nagađati o vjerojatnim ishodima, na temelju službene politike, a to nije lijepo.
Ovo može zvučati hiperbolično, ali prijetnja brze eskalacije je stvarna, pogotovo jer je službena politika prst na nuklearnom okidaču.
Da budem grub: hoće li ijedna država htjeti igrati igru "nuklearne kokoši" s hrpom prokletih ludaka?
"neuspjeh Kine da osigura bilo kakvu vrstu vodstva."
Globalni jug, uključujući Arape i muslimanski svijet općenito, osjeća se ovlaštenim govoriti protiv moći Hegemona UPRAVO zato što znaju da im Kina čuva leđa!
“Kineska uska definicija svojih interesa”
I ovdje svi znamo da je kinesko stajalište za trajni prekid vatre i ozbiljne pregovore za palestinsku državu. Ovo nije "usko". To je zahtjev čovječanstva.
Zašto "drugačiji osjećaj"?
Kršćanski zapad SAD/NATO nacionalne sile
obožavaju scenu jaslica: “I rodila je sina svoga prvorođenca
i povi ga u pelene i položi u jasle,
jer za njih nije bilo mjesta u svratištu” (Lk 2.7).
Biden i Blinken slavit će u Bijeloj kući s
njegovo božićno drvce sve je osvijetljeno.
Dok Liječnici bez granica opisuju trudne majke
prisiljeni rađati svoje bebe s "iglom i krpom".
Bliži su Palestinci koji pate od američko-izraelskog genocida
slavi Božić nego mi kršćani! Mučan osjećaj tonuća.
Temeljna razlika između ruskog upada u Ukrajinu i palestinsko/hamasovskog iznenadnog probijanja njihovih zatvorskih zidova u Izraelu leži u činjenici da je Ukrajina bila punopravna suverena, neovisna država, još od raspada SSSR-a u 1991. Rusija više nije imala, niti je željela imati riječi u upravljanju Ukrajinom!
Nijedan dugogodišnji promatrač pri zdravoj pameti – u posjedu svojih punih intelektualnih sposobnosti, ne bi sugerirao da je Rusija pokrenula “specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini, a da nije bila izložena najmanje tri desetljeća provokacije od strane SAD/NATO-a prijevarama i lažima .
Isto tako, nikakva dugotrajna empirijska opažanja izraelskog maltretiranja autohtonog arapskog palestinskog stanovništva, cijelo stoljeće – u pokušaju da ih se iskorijeni sa zemlje (blaže rečeno), nemaju legitimno pravo osuditi ih za njihovo kršenje njihovih tamničarskih zatvora pravila – probijanje zidova, 7. listopada, “najvećeg koncentracijskog logora na svijetu”, bez provokacije izraelskih/američkih moćnih elita.
Kao rat protiv klimatskih promjena: Bla, bla, bla. Samo mladi to mogu promijeniti u akciju, ali čini se da ih još nitko ne sluša. Nažalost, svijet "još" ima višestruka značenja, od kojih većina nije pretjerano optimistična jer se čini da su u politici i diplomaciji većina sudionika kukavice koje ne žele riskirati svoje dobro plaćene karijere za stvarnu pravdu.
Mislim da dio obamrlosti ili osjećaja bespomoćnosti dolazi od očigledne, neporecive prirode onoga što se sada događa... Genocid koji je toliko otvoren da je nemoguće poreći da se događa. Genocid koji je počinio cionistički ogranak naroda koji se i sam suočio s genocidnim istrebljenjem prije nešto više od 70 godina, i za koji se nekako smatralo da je izvan svake kritike... Genocid koji nam možda govori nešto do čega ne možemo točno doći hvata se sa.
WH Auden nas je podsjetio u pjesmi da 'oni kojima je učinjeno zlo/čini zlo zauzvrat', ali ovo tepih bombardiranje civilnog stanovništva koje praktički nema kamo pobjeći izgleda gotovo izvan zla kako ga mi tumačimo. Što je još gore…….to implicira sve nas na zapadu. Možda smo bili prelako ušutkani tom sveobuhvatno lošom generalizacijom o 'antisemitizmu'…….možda nas je provjera da nismo 'antisemite' paradoksalno uključila u nove zločine protiv čovječnosti. Možda nema dobrih strana na kojima bi se mogli zadržati…..nema progresivnih izbora koji se lako mogu donijeti u budućnosti. I što je najgore, možda su nas naše elite iznevjerile i žele to činiti i dalje šuteći sada.
Možda smo, koliko god se trudili, mi na zapadu zarobljeni bijelim kolonijalnim rasizmom kao i svi naši preci. Možda ne postoji put do nevinosti, čistoće ili prave strane ovog nereda.
MOŽDA JE DAVANJE TUĐE ZEMLJE...BILOKOME...TEMATSKA BOMBA KOJA ČEKA DA EKSPLODIRA U LICE BUDUĆNOSTI. Kao što se sada događa, u Gazi….i dok nas Gaza sada osuđuje, s našim nedjelima koja nas definiraju za 80% svijeta koji možda ne dijeli naše dragocjene 'zapadne vrijednosti'.
Neću zaboraviti vođe previše smrznute u pokornosti Washingtonu da bi govorile u ime djece. I nikada neće dobiti moju potporu, donacije ili podršku. Sram ih bilo puno.
U zalogajnici je slon; I svima gazi po nogama; Ali ako to i istaknemo; Nećemo dobiti ništa za jelo.
Je li za ovaj genocid potpuna odgovornost njegovih neposrednih počinitelja? Odgovor je jasno i odlučno NE! Prvi cilj ovog židovskog Klu Klux Klana bio je iskoristiti svoje golemo bogatstvo za tajnu kontrolu nad najmoćnijim vladama svijeta u to vrijeme Britanijom s njezinim carstvom i Amerikom s njezinim neprijavljenim, ali rastućim carstvom. Oni već mnogo godina potajno (i ne tako potajno - tj. američki neokonzervativci) imaju potpunu kontrolu nad politikama dviju najmoćnijih zemalja svijeta. Prolaskom vremena evoluiralo je u američko carstvo s UK-om kao mlađim partnerom broj jedan u zločinačkoj vodećoj koloniji. UN je bio američki projekt nakon 1945. i nalazi se u New Yorku, tako da nema puno nade za žrtve Palestince tamo. Ali globalna moć se mijenja i dugoročno će zločinački geocidni cionisti požaliti ovo otvoreno pokazivanje kontrole nad svojim zapadnim carstvom i njegovim medijima. Nažalost nikakva utjeha za iskasapljene bebe i zvjerski ubijenu djecu. Oni su doista bez očiju u Gazi - kao i bez udova i potpuno slomljeni nemilosrdnom moći Izraela.
Američko vodeće zapadno carstvo želi zadržati svoju bazu operacija u Izraelu. Ovo je isti imperijalni projekt koji je mučio svijet od Kolumba. Nastavlja se u Ukrajini, Izraelu i mnogim drugim mjestima koje koristi i zlostavlja ista sila. Genocid je ispečen u kolaču doseljeničkog kolonijalizma. Sada se mora zaustaviti na svom putu. Vladimir Putin je nedavno rekao da je usamljeni diktatorski hegemon postao prevelika prijetnja svijetu.
Gaza je završnica ovog projekta za sve nas na kraju ako ga ne privedemo kraju.
Mnogi od nas su otkrili da se istina i pravda ne tiču SAD-a.
Zaprepašteni smo otvorenim rasizmom naše bivše demokracije.
Možda slično kao i socijalisti u Njemačkoj kad je Hitler preuzeo vlast.
Američka vlada u potpunosti je kontrolirana mitom političkim strankama.
Masovni mediji su isti: novac kontrolira propagandu.
Ne mogu vjerovati da mnogi stvarno prihvaćaju glupu cionističku propagandu.
Ali protestantski cionistički oportunisti su nemoralni, neuki tribalisti.
SAD je potpuno diskreditiran, a svijet će slaviti njegovu propast.
U pravu po svim točkama. Hvala vam.
Pokušaj poništavanja grijeha nacionalne države unutar granica koncepta nacionalne države vjerojatno će biti neuspješan. Dio onoga što želim učiniti je potaknuti više nas da razmišljamo o novim načinima razmišljanja i djelovanja po ovom pitanju.
Ovo je moj doprinos i shvaćam da nije dovoljan. Mora postojati trajni prekid vatre, ne s Palestincima koji pate u opresivnim uvjetima, već kao mjesto gdje svi žive u miru i jednakosti. Vrijeme je da papa Franjo učini više od govora. Mora otići u Gazu i zauzeti se za mir i slobodu.
Potpišite peticiju i podijelite je široko.
hxxps://chng.it/CRQ7qw4Gzn
Ovo je jedna mala stvar koju možemo učiniti. Ako možemo učiniti više, učinimo više.
Možemo se boriti za socijalizam. Nacionalizam je temelj kapitalističkog imperijalizma. Mora se zamijeniti socijalističkim internacionalizmom.
” Postoji li netko tko ovo čita tko stvarno čini dovoljno da zaustavi tako veliko zlo?
Kako izbjeći osjećaj da smo zarobljeni frustracijom, bespomoćnošću i ogromnom tugom?”
Realno, te osjećaje ne možemo izbjeći. Osobno, razgovaram sa svakim s kim imam kontakt o ovom zlom genocidu.
I kao što je gospodin Waters rekao, nikako se ne možemo staviti u njihovu poziciju. Ali prije jedanaest dana slomio sam zglob i morao sam otići na hitnu ambulantu u bolnicu. Dok sam sjedio u čistoj, mirnoj čekaonici hitne pomoći, sve što sam mogao vidjeti bio je kaos i metež u bolnicama u Gazi. Čak i tada, mogao sam vidjeti samo djelić njihove užasne situacije u svom umu. A sada u Gazi nema bolnica i oskudnog liječenja.
“Stavite se u kožu te žene kada joj kirurg kaže: 'Nemam anesteziju, nemam čak ni vode ni sapuna da operem ruke, ali pokušat ću vam spasiti život'