Genocid u Gazi ne smije se promatrati izolirano, piše Hamza Ali Šah. To je neraskidivo povezano s onim što se događa na Zapadu Banka.
S prozora autobusa u Gazi, siječanj 2016. (Katolička crkva Engleske i Walesa, Flickr, CC BY-NC-ND 2.0)
By Hamza Ali Šah
Deklasificirano UK
"Tdvodržavno rješenje više nije moguće”.
To su bili neuobičajeno pošteni riječi izraelske veleposlanice u Ujedinjenom Kraljevstvu, Tzipi Hotovely, prošli tjedan.
Od osobe koja bešćutno odbijen humanitarna katastrofa postojala je u Gazi i imao smjelosti da odbaciti ideja da su nedužni Palestinci ubijeni izraelskim bombardiranjem, bio je to rijedak trenutak.
Međutim, njezino priznanje da je rješenje s dvije države izvan jednadžbe i da je "neovisna država Palestina politički nemoguća" uokvireno je kao naizgled nesretan i nepoželjan razvoj politike.
Neizravna implikacija je da kao rezultat 7. listopada, kada je Hamas napao Izrael, promijenjene političke okolnosti palestinsku državu čine problematičnom.
Stvarnost je daleko jednostavnija od toga: rješenje s dvije države, ili bilo kakav opipljivi okvir koji podupire palestinsku državnost, je neostvariv jer desetljeća izraelske državne politike funkcioniraju kako je zamišljeno.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu u srpnju je nedvosmisleno jasno dao do znanja da Izrael mora "simpatija" palestinske državotvorne ambicije.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu i Hotovely u ožujku 2017. (Estonsko Ministarstvo vanjskih poslova, Wikimedia Commons, CC BY 2.0)
Niti je to novo stajalište. U svojoj izbornoj kampanji 2015. jasno je dao do znanja da će ih biti nema palestinske države pod njegovom paskom.
Taj isti Netanyahu, u govoru Opće skupštine Ujedinjenih naroda ranije ove godine, predstavio kartu prikazujući "novi Bliski istok", gdje su okupirana Zapadna obala i pojas Gaze bili dio Izraela.
"Netanyahu je danas svojom malom kartom jasno pokazao što normalizacija zapravo traži: eliminiranje Palestine... iz regije i legitimiziranje velikog Izraela, sve uz blagoslov arapskih režima", rekao je @YousefMunayyer. https://t.co/5LOikLrMoE
— Zajednički snovi (@commondreams) Rujna 22, 2023
Vječna tjeskoba
Stanje vječne tjeskobe jedina je vrsta palestinske države kojoj je Izrael voljan udovoljiti.
Ipak, čini se da Laburistička stranka i Konzervativna stranka, jedine dvije stranke koje realno mogu upravljati Britanijom, žive u iluzornom svijetu u kojem je rješenje dvije države živo, a Izrael dopušta uspostavu suverene Palestine.
Oba čelnika stranaka ponovila su ta politička stajališta posljednjih tjedana.
Ustrajući u robotiziranim recitacijama o rješenju s dvije države, britanska politička klasa osigurava savršenu dimnu zavjesu za Izrael jer namjerno poništava mogućnost palestinske državnosti i konsolidira stvarnost države s jednim apartheidom.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. DONACIJE do CN'S Zimski Fond Pogon
Doista, Netanyahuova karta ta izbrisana Palestina jezivo je uhvatila neporecivu putanju na terenu.
Ove godine je izraelska vlada poduzela nemilosrdne korake za aneksiju Zapadne obale. Unutar prvih šest mjeseci ove godine, izraelska vlada odobrila je izgradnju a broj zapisa naseljeničkih stambenih jedinica.
Prema podacima UN-a, oko 700,000 Izraelski doseljenici sada žive na okupiranoj Zapadnoj obali, uključujući istočni Jeruzalem, broj koji je od 180,000. porastao za 2012.
Izraelska strategija koincidira s intenziviranjem rušenja kuća. Tijekom prvog kvartala godine izraelske su vlasti također rušile, tjerale ljude da ruše ili oduzeti 290 struktura u vlasništvu Palestinaca diljem Zapadne obale, uključujući Istočni Jeruzalem, prisiljavajući mnoge od njih da napuste svoje zajednice.
To je povećanje od 46 posto u usporedbi s istim razdobljem 2022.
Rekordna ubojstva na Zapadnoj obali
Palestinski dječak i izraelski vojnik ispred izraelske barijere na Zapadnoj obali. kolovoza 2004. (Justin McIntosh, Wikipedia, CC BY 2.0)
Tamo gdje Palestinci nisu bili raseljeni, njihovi su životi bili prepušteni na milost i nemilost izraelskim nepoštednim okupacijskim snagama. Između 1. siječnja i 6. listopada izraelske su snage ubile više Palestinaca na Zapadnoj obali nego bilo koje druge godine od 2005.
Također obilježen najsmrtonosnija godina u povijesti za djecu ubijenu na Zapadnoj obali.
Sustavno etničko čišćenje Palestinaca koje je počinjeno bilo je neporecivo koliko i neoprostivo.
I to prije nego što je Izraelu nakon 7. listopada dodijeljeno međunarodno zeleno svjetlo za palestinski masovni pokolj i raseljavanje. Od tada, organizacije za ljudska prava opisuju izraelsku politiku na Zapadnoj obali kao najagresivnije otimanje zemlje od 1967.
Osobito su se doseljenici ohrabrili i nameću a vladavina terora. UN ima zabilježio najmanje 281 napad doseljenika na Palestince na Zapadnoj obali od 7. listopada.
Najmanje 15 Palestinaca je bilo ubijen od strane izraelskih doseljenika u posljednjih šest tjedana. U međuvremenu su izraelske snage ubijen najmanje 201 Palestinac uključujući 52 djece u istom razdoblju.
Više od 1,000 Palestinaca raseljeno je iz svojih domova, često kao glavni razlog navode nasilje i zastrašivanje doseljenika. Mnogi držani su na nišanu, zlostavljani i ponižavani.
End Game
Prosvjednik u londonskom maršu solidarnosti za Palestinu 21. listopada. (Alisdare Hickson, Flickr, CC BY-SA 2.0)
“Svi Arapi trebaju umrijeti. Svi koji ne umru neka idu u Jordan,” jedan Palestinac podsjeća ilegalni doseljenik viče dok ga tuče.
Imperativ je da se takve fašističke tendencije ne tretiraju kao rubni stavovi. Umjesto toga, oni karakteriziraju strateški cilj izraelskog establišmenta, a doseljenici ga olakšavaju.
Zapravo, ideja da Palestinci budu ubijeni ili da emigriraju upravo je ono što izraelski ministar financija Bezalel Smotrich smatra jedinom logičnom opcijom dostupnom za Palestince. On ovo naziva Zapadnom obalom Kraj igre: potpuno izraelsko otimanje teritorija kako bi židovska država postala an svršena činjenica.
Zapadna obala uvijek se smatrala sastavnim dijelom svake buduće, neovisne palestinske države. Ali mogućnosti s kojima se Palestinci suočavaju su sve u spektru okrutnosti: ostati pod trajnom okupacijom ili biti podvrgnuti etničkom čišćenju i uzurpaciji zemlje.
Jedna opcija koja se zlobno odbacuje je samoodređenje.
Ono što je važno, ovo kristalizira zašto genocid u Gazi ne smije se promatrati izolirano i neraskidivo je povezan s onim što se događa na Zapadnoj obali.
Kad izraelski ministri otvoreno hvalisati se o "širenju Nakbe" dok drugi bivši ministri idu na televiziju kako bi to naglasili "Svima nam treba 2 milijuna da odemo" u odnosu na optimalni scenarij za budućnost Gaze, znakovi sveobuhvatnog otimanja zemlje postaju bolno uočljivi.
Kad i Netanyahu i Smotrič savjet da će Izrael zadržati operativnu i sigurnosnu kontrolu nad Gazom — što je zapravo sinonim za okupaciju — izgledi za stanovnike Gaze koji se već bore s tolikim razaranjem su složeni.
Što je još gore, u žalosnim okolnostima, poput Zapadne obale, drakonska izraelska okupacija naizgled predstavlja najmanje lošu opciju.
Think tank s bliskim vezama s Netanyahuom objavio je prijaviti nedugo nakon 7. listopada zagovarajući “preseljenje i konačno naseljavanje cjelokupnog stanovništva Gaze”. Izraelski rat protiv Gaze navodi se kao "jedinstvena i rijetka prilika" da se on izvede.
Metode se mogu razlikovati u opsegu i brzini provedbe. Ali temeljna namjera je višestruka iu punom je zamahu: sustavno izbrisati svaku perspektivu palestinske države ne ostavljajući Palestince niti zemlju koju bi mogli nastaniti.
Za političare da iskreno stave palestinska prava u središte svake kampanje značilo bi priznati duboko ukorijenjeni kolonijalni etos doseljenika koji je dugo upravljao izraelskim operacijama i strukturama apartheida koje ga održavaju.
Židovska nadmoć
Čisti minimum trebao bi biti zahtjev za preokretom jednodržavne stvarnosti definirane židovskom nadmoći koja je dugo bila strukturno ugrađena u izraelski zakon, politiku i društvo.
Ali laburistička i konzervativna politička klasa koja je čvrsto glasala protiv prekida vatre, velikom većinom suprotstavlja i kriminalizira nenasilne puteve kojima se želi izolirati Izrael, poput nametanja sankcija, i nemaju dvojbe oko naoružavanja Izraelski ratni stroj.
Ove brojke također temeljno odbiti opis apartheida, pokazujući da ih jedino zanima održavanje britanske vanjskopolitičke tradicije podupiranja kolonijalnog režima.
Dvije konačne točke postaju neizbježne: dok paradigma dvije države ne postoji, borba za palestinsku slobodu neće nestati bez obzira na okolnosti.
I drugo, da britanski politički establišment sigurno nisu saveznici u toj borbi.
Kao izraelski dužnosnici potražnja Gaza postaje “mjesto gdje nijedan čovjek ne može postojati” dok vojska pjeva s iste pjesme, bilo bi pogrešno sugerirati da je to samo nekonvencionalan tvrdokorni stav prema palestinskom postojanju i slobodi koju je iznjedrio 7. listopada.
Hamza Ali Shah je britansko-palestinski pisac i novinar čiji se rad fokusira na Palestinu. Izvještavao je o svakodnevnom životu Palestinaca pod okupacijom, uključujući rušenje kuća i prisilno protjerivanje te o uvjetima Palestinaca u izraelskim zatvorima. Također je opsežno pokrivao zakone i politiku britanskog političkog establišmenta prema Palestini. Doprinio je Časopis Tribune, Ćubast golub, Časopis +972 i Novi internacionalac.
Ovaj je članak iz Deklasificirano UK.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. DONACIJE do CN'S Zimski Fond Pogon
Možda bi ljudi trebali pogledati koliko je izvorna zemlja bila velika za židovski narod. Sumnjam da je čitava kopnena masa za koju Izrael sada tvrdi da je zauzimala toliko kopnenog prostora u davna vremena. Povijesno gledano, Izrael je davno imao zemlju – ali zapamtite da su tamo živjeli i drugi ljudi iz drugih zemalja. Vratite Izraelu njihovu izvornu zemlju - ali ostatak bi trebao pripasti Palestincima.
Izrael je proizvod zapadno-europske kulture. Ekspanzionizam i otimanje zemlje bili su glavni faktor europskog "uspjeha". Zašto sada mijenjati konja koji pobjeđuje?
Pogledajte SAD, najveću i najbogatiju kolonijalnu državu u povijesti, pogledajte Australiju koja je nedavno glasala protiv većeg glasa domorodačkog stanovništva, pogledajte Kanadu, itd. Pogledajte Ukrajinu, proizvod/katastrofu (rezultat europske ekspanzionističke kulturne osobine ). Bez ekspanzije ljudi u zapadnoj kulturi misle da neće moći preživjeti, pragmatičan način razmišljanja za neučinkovitu kulturu, nesposobnu prihvatiti ograničenja i neuspjehe kao pokazatelje pravilnog rasta, nesposobnu prihvatiti da bi neke druge kulture mogle postati bolje, nesposobne pokazivati poštovanje i razumijevanje, nesposoban za suradnju unatoč razlikama.
To je kultura koju je razorio strah, možda čak i osjećaj krivnje.
Uvijek sam se pitao kako Amerikanci, Kanađani, Australci mogu živjeti normalnim životom dok znaju da hodaju zemljom u kojoj je krv tisuća, ako ne i milijuna prolivena, masakrirana, porobljena i pokopana bez imena.
Možda se zato na zapadu brzo razvio konzumerizam kao način da se utiša vrisak svih tih ljudi, da se pokušaju zaboraviti svi zločini i krivnje.
Vjerujem da za "ubijanje" zapadne kulture ostatak svijeta treba samo da je izolira. To je kultura koja nije sposobna živjeti u harmoniji, a još manje unutar granica, to je kultura koja je propatila kroz stoljeća ratova, prljavštine, bolesti, siromaštva... osjećaj superiornosti morao se razviti kao "obrambeni" mehanizam protiv straha i kaosa .
Izrael poput Zapada vjeruje da ima misiju na zemlji, da je superiorniji od drugih, stoga im je legitimizirano da rade što god žele bez obzira na "druge". Izuzetno opasno razmišljanje, izopačenost normalnog uma.
Židovi su patili stoljećima, ali stvar se neće promijeniti radeći drugima ono što su drugi učinili njima, to je način da se produži patnja i potlačenost.
Postoji izreka, otprilike ova, "ako prođeš kroz vatru, izađeš gorak poput pepela ili dragocjen i jak poput dijamanta", a dijamanti su rijetki, to znamo. Nadam se da će sljedeće izraelsko vodstvo, nove generacije prekinuti začarani krug u koji je njihovo društvo bilo uvučeno stoljećima, radeći drugima ono što očekuju da drugi čine njima.
Doista postoji vrlo malo mjesta na zemlji gdje prethodne skupine ljudskih doseljenika nisu potisnute budućim, obično nasilnim putem. Zasigurno, u gotovo cijeloj Aziji, Africi, Europi i Americi, dominantne populacije koje sada vidite su nadomjesci prijašnjih naroda.
Nije ključ istočni grijeh... ključ je kako se trenutna država odnosi prema svojim sadašnjim stanovnicima. Imaju li ljudi jednaka prava i zastupljenost ili nemaju?
"Neizravna implikacija je da kao rezultat 7. listopada, kada je Hamas napao Izrael, promijenjene političke okolnosti palestinsku državu čine problematičnom."
Možda nesvjesno, autor ovom izjavom pobija vlastite argumente. Hamas nije napao “Izrael”, on je napao Izraelce koji su okupirali Palestinu. Jedina promjena od studenog 1967. kada je Vijeće sigurnosti UN-a 242 pozvalo na povlačenje izraelske okupacije na granice prije lipnja 1967. je izraelska ekspanzija. Kao što je pokojni kralj Faisal (ubijen 1974.) izjavio, izraelsko-palestinski sukob bi bio gotov za tjedan dana ako SAD prestane financirati izraelsku vojsku. Velika Britanija je američka pudlica, baš kao i ostale zemlje NATO-a. Izrael posjeduje Kongres SAD-a i ima prokleto dobar utjecaj na Donji dom. Glasovanje za provedbu, čime će se razotkriti protivljenje SAD-a i UK-a u provedbi UNSC 242, koju su prihvatili i PLO i Hamas, izolirati će pravi problem – trenutni ekonomski sustav – i ubrzati provedbu BRICS-a, koji će urušiti gospodarstvo SAD-a. Kralj Faisal će biti u pravu.
Cijeli svijet mora zahtijevati kraj aparteida i jednodržavno rješenje. Koliko god visoka ta planina bila za penjanje, to je jedino rješenje jer se izravno suočava s temeljnim pitanjima kolonizacije i rasne superiornosti. Dvije države su smicalica i mora se osuditi, Izrael je imao priliku za dvodržavno rješenje.
hxxps://odsi.co/en/open-letter-jewish-allies?fbclid=IwAR37hU-vlDGvgiNB5nqG3XU6njwL47OvRWHer6g2UBONnYPpUQnYNFPmwNo
Mogu se na neki način složiti s Tzipi Hotovely.
To je jedna država koja se zove Palestina s jednakim pravima za sve građane, palestinske Arape, muslimane ili kršćane, Židove i sve druge vjere ili etničke pripadnosti.
Palestinske izbjeglice moraju imati pravo na povratak.
Cionisti moraju vratiti palestinske zemlje i drugu imovinu koja je bila u posjedu Palestine prije 1947. ili ih kupiti po poštenoj cijeni ako ih njihovi pravedni vlasnici žele prodati.
Svijet ne smije podržavati niti prihvaćati krađu zemlje ili bilo koje druge imovine, čak ni u kapitalističkom sustavu.
Dobri ljudi savjesti u svijetu moraju izvršiti dovoljan pritisak na ICC i ICCJ da započnu proces podizanja optužnica za ratne zločine protiv svih onih koji su podržavali etničko čišćenje Palestinaca svugdje gdje se ono odvija. Ne može biti isprika za izbjegavanje ove odgovornosti prema čovječanstvu. Ako oni koji rade na tim međunarodnim sudovima nemaju hrabrosti za to, moraju biti otpušteni i zamijenjeni sucima koji razumiju veličinu situacije i izvršavaju svoje dužnosti bez obzira na politički pritisak zapadnog globalnog carstva. Jednostavno ne možemo dopustiti da se ovaj genocid nastavi bez posljedica za njegove počinitelje.
Ovo djelo jednostavno opisuje nešto što je već neko vrijeme sasvim očito...
Nažalost, Jeremy Corbyn zagovarao je dugo nepostojeće dvodržavno rješenje dok je bio vođa laburista. Nije mi poznato da je promijenio to stajalište.
Svaki američki predsjednik u posljednjih 55 godina zagovarao je rješenje s dvije države, većina njih bez da je to stvarno mislila. A u međuvremenu su financirali izraelsku vojsku koja je osigurala da se to ne može dogoditi. Nisam siguran zašto bi trebalo izdvajati Corbyna kada nije postojala nikakva druga opcija i kada bi svaki predsjednik SAD-a mogao postupiti drugačije. UK je samo država klijent američke moći. Ne radi ništa bez dopuštenja vojno-industrijskog kompleksa i bankarske industrije koja jedina čini Britance bogatijima za 1%. Rješenje s dvije države je međunarodna politika, a ne "davno nepostojeće" od bilo koga uključenog do sada. Rješenje s dvije države sada je rasprava između leševa i pljačkaša. Jednodržavno rješenje teško je ostvariti kada je druga strana svedena na šutnju.
Naftne monarhije Perzijskog zaljeva odbijaju pomoći Palestincima, radije umjesto toga grade sjajne gradove vrijedne više milijardi dolara u pustinji, gradove koje grade privremeni radnici, često muslimani iz siromašnih nacija, kojima odbijaju dati prava i državljanstvo pod bilo kojim okolnostima. Ako pogledate demografski podatak, ti privremeni imigranti čine ogromnu većinu. Vrijeme je da se muslimanski vjerski vođe zauzmu i za Palestince i za nevolju privremenih imigranata i da ih vide kao ravnopravne ljude.
Jedna država na povijesnim granicama Palestine, prima ljude svih vjera i etničkih pripadnosti da žive u miru. Možda će potrajati, ali budućnost je jedinstvena država s jednakim pravima za sve građane.
to možda nije budućnost – ali je jedini pravi odgovor...
Zanimljivo je vidjeti da toliko država koje osuđuju holokaust u Europi nemaju poteškoća s jednom u Palestini
Vjerujem da je bilo doseljeničkih kolonijalnih država apartheida sličnih Izraelu koje su se uspješno preobrazile u jednu državu s jednakim pravima za sve. Međutim, ako se ne varam u većini, ako ne i u svima, nakon što je klasa kolonijalnih doseljenika izgubila svoj prijašnji položaj nadmoći nad domorodačkim stanovništvom, oni su je napustili i otišli kući odakle god su došli. Ne vjerujem da ćete naći cionističke Židove voljne to učiniti.
To će se dogoditi. Bit će potreban raspad SAD-a da se dogodi. Nadamo se da će Spost Trump građanski rat to učiniti. Kad Izrael izgubi svoju omiljenu supersilu, sve je gotovo za državu apartheida.