MK Bhadrakumar U ODNOSU dva krila palestinske skupine otpora Sinn Feinu u Sjevernoj Irskoj i njezino militantno krilo, Irska republikanska armija.
25. obljetnica Hamasa proslavljena u Gazi 2012. (Wikimedia Commons, CC BY 4.0)
By MK Bhadrakumar
Indijski punchline
Iizraelski diplomati s vremenom su postali ozloglašeni kao jedinstvena vrsta u međunarodnom krugu koja nema vremena ni strpljenja za finese ili pristojnost kad im Tel Aviv naloži da idu na vratne vene zemlje domaćina u koju su raspoređeni.
Prag je postavio nitko drugi nego premijer Benjamin Netanyahu kada je 2015. od zastupnika na Capitol Hillu u Washingtonu iznudio poziv da posjete SAD, zaobilazeći odgovarajući kanal predsjednika Baracka Obame, i obratiti se na zajedničkoj sjednici Kongresa — što je nastavio činiti s elanom kako bi potkopao Obamine pregovore s Teheranom o nuklearnom sporazumu.
Bilo je otvoreno uplitanje u američki politički sustav. Netanyahu ne samo da je omalovažio Obamu i pokazao da je njegov utjecaj kod moćnih mešetara u Washingtonu veći od predsjednikovog, nego je također Bijeloj kući diktirao američku politiku prema Iranu.
Izvukao se jer je s pravom procijenio da su američke političke elite na platnom spisku izraelskog lobija.
[Related: Katastrofalna dominacija izraelskog lobija]
3. ožujka 2015.: Netanyahu se po treći put obraća američkom Kongresu. (Govornik John Boehner, Flickr, CC BY-NC 2.0)
Gornja epizoda pada mi na pamet gledajući medijska izvješća o primjedbe izraelskog veleposlanika u New Delhiju Naora Gilona koji je javno zatražio zaokret u indijskoj politici prema Palestini zabranom Hamasa kao “terorističke” organizacije.
Gilon je karijerni diplomat s gotovo 35 godina staža i malo je vjerojatno da nije znao za pristojnost. Zamislivo, Delhi je spriječio Gilonov demarš protiv Hamasa i on je odlučio voditi svoju bitku protiv ukorijenjenog izraelskog lobija u indijskim medijima.
Ovo su vremena kada izraelskoj diplomaciji očajnički treba priča o uspjehu jer je ugled zemlje u blatu nakon njezine barbarske okrutnosti u Gazi.
Percepcija da Izrael čini genocid i provodi etničko čišćenje postaje sve snažnija tijekom ove faze vojne operacije nakon "humanitarne pauze".
Gillian predaje svoje vjerodajnice kao izraelski veleposlanik u Indiji u New Delhiju 26. listopada 2021. (Wikimedia Commons, GODL-Indija)
Osim ako Izrael ne promijeni smjer zbog pritiska SAD-a, što se čini malo vjerojatnim, na vidiku je dugotrajna konfrontacija s Hamasom.
Ali izostaje i širi zapadni pritisak. Ministri vanjskih poslova G7 u svojim zajednička izjava 28. stud ograničili su se na potporu za "daljnje produljenje ove pauze i budućih pauza prema potrebi kako bi se omogućilo povećanje pomoći i olakšalo oslobađanje svih talaca."
U izjavi se ne poziva na trajni prekid vatre. Umjesto toga, ponovio je predanost G7 “pravu Izraela da brani sebe i svoj narod, u skladu s međunarodnim pravom, dok nastoji spriječiti ponavljanje napada od 7. listopada.”
Pred nama je ekstremno nasilje
Unatoč svim hrabrostima, izraelska vojska dosad se nije dobro iskazala i pod time pametuje. Ali to ne čudi jer Hamas uživa masovnu podršku u Gazi.
Stoga je pred nama razdoblje ekstremnog nasilja. A Izrael okuplja prijateljske nacije da ustanu i budu uračunati u svoju sljedeću fazu rata protiv Hamasa - Indija je jedna od njih.
[Related: AS'AD AbuKHALIL: Hamas prije i poslije 7. okt]
Izrael pod Netanyahuom ima vrlo kontroverznu prošlost vis-a-vis Hamasa. Dva bivša premijera, Ehud Olmert i Ehud Barak, nedavno su dali intervjue uglednim zapadnim medijima u kojima su tvrdili da je Netanyahu odgovoran za uspon Hamasa, jer je taj pokret financirao katarskim sredstvima.
Bivši izraelski general koji je bio zadužen za okupaciju Gaze zapravo je priznao da je isplaćivao sredstva Hamasu. [Related: Kad se Izrael zabrinuo zbog ubijanja civila u Gazi]
Ova zapanjujuća otkrića odgovornih ljudi to razotkrivaju Netanyahu je čovjek s više strana. Kada veleposlanik Gilon zahtijeva od Delhija da Hamas proglasi terorističkom organizacijom, sve ovisi o tome na koju frakciju Hamasa misli.
Yahya al-Sinwar 2012. (Fars Media Corporation, Wikimedia Commons, CC BY 4.0)
Zanimljivo, dnevne novine na hebrejskom jeziku objavljene u Izraelu pod Ma'ariv Hashavu'brand je upravo izašao sa senzacionalnim izvješćem o tome da je između 2011. i 2023. Netanyahu odbacio najmanje šest planova koje je predstavila izraelska obavještajna agencija Shin Bet — tijekom mandata Yorama Cohena, Nadava Argamana i sadašnjeg šefa, Ronen Bar — eliminirati vođu Hamasovih boraca u Gazi, Yahya al-Sinwara (koji je očito vodio napad 7. listopada) i druge visoke pripadnici palestinskog pokreta.
Bivši izraelski ministar obrane Avigdor Liberman potvrdio istinitost ovog izvještaja. Prema Libermanu, Netanyahu je bio taj koji je dao "imunitet" Sinwaru i drugim vođama Hamasa, protiveći se bilo kakvim pokušajima da ih se neutralizira. "Ovo ne govorim kao puko nagađanje, već kao netko tko osobno poznaje stvar", rekao je.
Doista, Netanyahu je imao sumnjiv dosije sustavnog jačanja Hamasa kako bi produbio podjele između palestinskih frakcija s ciljem slabljenja palestinskih vlasti i njihova predsjednika Mahmouda Abbasa. Njegov krajnji cilj bio je zaustaviti svaki mirovni proces, kupujući vrijeme da se projekt Velikog Izraela dovrši.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. DONACIJE do CN'S Zimski Fond Pogon
Ben Caspit, vodeći novinar u Izraelu koji je napisao Ma'ariv prošlotjedno izvješće procjenjuje da Netanyahu gleda na Hamas kao na "blago" koje će mu pomoći da uništi rješenje s dvije države.
Caspit je podsjetio da je prva usluga koju je Netanyahu ponudio Hamasu bila pogodba o razmjeni zarobljenika 2011. kojom je pušten izraelski vojnik Gilad Shalit u zamjenu za 1,027 palestinskih zatvorenika — uključujući Sinwar.
Resistance Never Dies
Jasno je da bi se Indija trebala kloniti Netanyahuovih smicalica vis-a-vis Hamasa. Političko vodstvo Hamasa sa sjedištem u Dohi bilo je uključeno u trostrane tajne razgovore prošlog tjedna između gostujućeg direktora CIA-e i šefa Mossada s jedne strane, i katarskih posrednika s druge strane o produljenom prekidu neprijateljstava u Gazi.
Strašna ljepota pokreta otpora bilo gdje je u tome što oni nikada ne umiru. U konačnoj analizi, Hamas bi mogao zauzeti istaknuto mjesto u bilo kojoj budućoj Palestini, kao što je Afrički nacionalni kongres (ANC), koji je bio zabranjena organizacija od 1960. do 1990., na kraju učinio u Južnoj Africi nakon apartheida. (ANC je imao predstavništvo u New Delhiju od 1960-ih nadalje.)
Javna je tajna da je Netanyahu — uz prešutnu podršku SAD-a i tajno sudjelovanje Egipta i Jordana — sabotirao održavanje parlamentarnih izbora na Zapadnoj obali u svibnju 2021. iz straha da će se pokret Fatah suočiti sa sigurnim porazom od strane Hamasa. Ispitivanja javnog mnijenja ukazivala su na vjerojatnu uvjerljivu pobjedu Hamasa. (Vidi Carnegiejev izvještaj pod naslovom Odgođeni palestinski izbori: uzroci i posljedice)
Gilon je upola pametan kada zahtijeva recipročan potez Indije za nedavnu izraelsku zabranu pakistanske terorističke skupine Lashkar-e-Taiba. Analogija je smiješna.
Lashkar-e-Taiba je islamistička teroristička organizacija sa sjedištem u Pakistanu koja djeluje u Indiji i Afganistanu. Počelo je kasnih 1980-ih kao militantno krilo Markaz-ud-Dawa-wal-Irshada, islamističke organizacije pod utjecajem vehabijske sekte sunitskog islama i koja je u konačnici nastojala uspostaviti muslimansku vlast nad cijelim indijskim potkontinentom.
Hamas je, naprotiv, autohtoni palestinski pokret koji se isključivo fokusira na prekid izraelske okupacije. Hamas promovira palestinski nacionalizam u islamskom kontekstu.
Potvrđuje da bi uloga palestinskih vlasti trebala biti služenje palestinskom narodu i zaštita njihove sigurnosti, njihovih prava i njihovog nacionalnog projekta. Hamas naglašava nužnost održavanja neovisnosti palestinskog nacionalnog odlučivanja i osnaživanja palestinskog naroda.
Ako se uopće treba uvoditi analogija u diskurs, najbliža bi mogla biti sa Sinn Feinom u Sjevernoj Irskoj i njegovim militantnim krilom poznatim kao Irska republikanska armija.
Vjerojatno, činjenica da se mir održao četvrt stoljeća u Sjevernoj Irskoj od Dogovor za Veliki petak iz 1998. daje tračak nade za Palestinu da se teret povijesti ipak može skinuti. Kao civilizacijska država, Indija bi trebala djelovati samo s dubokim osjećajem za povijest.
MK Bhadrakumar bivši je diplomat. Bio je veleposlanik Indije u Uzbekistanu i Turskoj. Stavovi su osobni.
Ovaj članak prvobitno pojavio na Indijski punchline.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. DONACIJE do CN'S Zimski Fond Pogon
Dobro uravnoteženi stavovi g. Bhadrakumara. Palestinska borba za neovisnost i slobodu bit će još teža. Za razliku od borbe Sinn Feina u Irskoj, potpora američke i europske vlade izraelskoj okupaciji duboko je ukorijenjena. SAD smatraju Izrael vojnom ispostavom koja je strateški neophodna. Rusko uplitanje u Ukrajinu i uspon Kine učinili su zapadne sile sve zabrinutijima za svoje interese i stoga agresivnijima prema svakoj zamislivoj prijetnji.
Plantaža Ulstera mnogo je starija od naseljavanja Palestine, počevši u isto vrijeme kad i američke plantaže 1607. godine. Doseljenici su od početka usvojili isti stav 'oni i mi'. Njihovi potomci nastavljaju s tradicijom, odbijajući prihvatiti status autohtonog stanovništva čak i nakon 400 godina života u Irskoj. Kao u Izraelu/Palestini, sektaške razlike ostaju tribsl marker. EU je pružila priliku za integraciju, ali je to uništeno perfidnošću engleskog establišmenta. Ekonomska integracija na Bliskom istoku također se mora smatrati dugoročnim rješenjem, ali sektaštvo ostaje prepreka miru.
Ovaj članak neizravno objašnjava odstupanje Tulsi Gabbard od antiratnog stava kada je u pitanju Izrael ili bilo što što promiče islamofobiju. Nešto zbog čega je draga GOP-u i pristašama bivšeg predsjednika Trumpa.
Usporedba gospodina Bhadrakumara s Irskom prikladnija je nego što se čini da shvaća:
— Godine 1969. IRA je službeno odustala od oružane borbe u korist političke borbe preko svoje političke predgrupe Sinn Fein. Tadašnja vlada Republike Irske bojala se takve ljevičarske opozicije u Republici (s razlogom, što pokazuje današnja situacija), te je podržavala raskol u Sinn Feinu i formiranje otcjepljenja od IRA-e, “Privremena IRA”, usmjerena na oružanu borbu u Sjevernoj Irskoj protiv britanskih snaga i tamošnjih lojalističkih vlasti i naoružanih milicija/bandi. Godinama kasnije, Privremeni Sinn Fein/IRA u biti je usvojio istu politiku, što je dovelo do sadašnje situacije u Sjevernoj Irskoj (i nekih malih otcijepljenih skupina koje se pokušavaju nastaviti boriti).
Sličnosti s potporom izraelske vlade Hamasu kako bi se podijelio palestinski pokret otpora su očite.
Irski premijer nedavno je "upozorio" na neraskidivu povezanost Sinn Feina s IRA-om - što pokazuje da je zabrinut zbog sve veće podrške političkoj stranci Sinn Fein. U međuvremenu on samo nastavlja u slavnom neoliberalnom oportunističkom stilu, kao što je Billov "zločin iz mržnje" kada su se tinejdžeri radničke klase Dublina, s malo izgleda, bunili, tvrdeći da je haos nastao zbog krajnje desnice.
Ovdje je još prikladniji primjer koliko Izrael politički djeluje vrlo slično protestantskim frakcijama Ulstera koje se protive IRA-i. Tu je populaciju 'podmetnula' Britanija i duboko je mrzila irske katolike. U stvari, Izrael je bio istaknuti pristaša lojalizma i obrnuto.
Čini se da je zapadnjačka demonizacija Hamasa u potpunosti u modusu narativne kontrole koja dolazi iz Izraela i SAD-a. Na kraju krajeva, Hamas je jedini entitet koji se zalaže za Palestince i njihovu domovinu. U ovom trenutku, izraelsko nasilje protiv Palestinaca koje podržavaju Amerikanci i Zapad, a koje se odvija na dnevnoj bazi zadnjih 75 godina, sada je svjetlosnim godinama iznad bilo kakvog nasilja koje je Hamas proveo. U svakom slučaju, u svojoj srži, Hamas brani palestinsku domovinu od izraelskih kolonizatora.
Samo opažanje kamo nas je dovelo više od 30 godina američkog, unipolarnog, "poretka temeljenog na pravilima": astronomska i ubrzana koncentracija bogatstva; rat i sukob posvuda, cijelo vrijeme; uništavanje okoliša do točke kolapsa održivog ekosustava; a sada genocid i etničko čišćenje. Vraški posao. Ovo mora biti trešnja na vrhu svjetske "nezamjenjive nacije".
Bibi nije bio humanitarac kad je odbacio dekapitaciju Hamasa; nego je postavljao temelje za genocid!
Nažalost, "duboki osjećaj povijesti" trebao bi biti uznemirujući. Za sada je Gaza/Izrael dio neksusa sukoba, koji su svi međusobno povezani i vode prema Trećem svjetskom ratu. Povijest se svodi na jednostavan silogizam: svako carstvo na kraju dobije rat koji pokušava izbjeći; svi žele izbjeći nuklearni Armagedon; dakle, da je sudbina koja čeka čovječanstvo. Ako to ne vidimo, nećemo to promijeniti: nevolja Palestine/Izraela uistinu je svačija nevolja.
“Strašna ljepota pokreta otpora bilo gdje je u tome što nikada ne umiru” što je s Tamilskim tigrovima?