Od Libanona do Sirije, Jemena, Iraka i Irana, mogućnosti širenja sukoba su ogromne, pišu Medea Benjamin i Nicolas JS Davies.
Razarač s navođenim projektilima USS Carney u sukobu s Houthi projektilima i bespilotnim letjelicama u Crvenom moru 19. listopada. (Američka mornarica, Aaron Lau)
By Medea Benjamin i Nicolas JS Davies
Zajednički snovi
Wdok američki državni tajnik Anthony Blinken bjesomučno luta po Bliskom istoku pokušavajući spriječiti da izraelski sukob u Gazi eksplodira u regionalni rat, Sjedinjene Države je također poslao dvije udarne skupine nosača zrakoplova, ekspedicijska jedinica marinaca i 1,200 dodatnih vojnika na Bliski istok kao "sredstvo odvraćanja".
Jednostavnim jezikom, Sjedinjene Države prijete da će napasti sve snage koje stanu braniti Palestince iz drugih zemalja u regiji, uvjeravajući Izrael da može nastaviti nekažnjeno ubijati u Gazi.
Ali ako Izrael ustraje u ovom genocidnom ratu, američke prijetnje mogle bi biti nemoćne da spriječe druge da interveniraju. Od Libanona do Sirije, Jemena, Iraka i Irana, mogućnosti širenja sukoba su ogromne. Čak Alžir kaže da je spreman boriti se za slobodnu Palestinu, na temelju jednoglasnog glasanja u svom parlamentu 1. studenoga.
Bliskoistočne vlade i njihovi ljudi već vide Sjedinjene Države kao stranu u izraelskom masakru u Gazi. Stoga će se svaka izravna američka vojna akcija smatrati eskalacijom na strani Izraela i vjerojatnije je da će izazvati daljnju eskalaciju nego odvratiti.
Sjedinjene Države već se suočavaju s ovom nevoljom u Iraku. Unatoč godinama iračkih zahtjeva za uklanjanjem američkih snaga, najmanje 2,500 američkih vojnika i dalje je u Zračna baza Al-Asad u zapadnoj pokrajini Anbar; Zračna baza Al-Harir, sjeverno od Erbila u iračkom Kurdistanu; i još jednu malu bazu u zračnoj luci u Erbilu. Tu su i "nekoliko stotina” NATO trupe, uključujući Amerikance, savjetuju iračke snage NATO misija Irak (NMI), sa sjedištem u blizini Bagdada.
Godine niskorazrednog rata u Iraku
Trupe narodnih mobilizacijskih snaga ulaze u Falluju nakon Treće bitke za Falluju sa zastavama Iraka i lokalne milicije, 28. lipnja 2016. (Tasnim News Agency, Wikimedia Commons, CC BY 4.0)
Dugi niz godina američke snage u Iraku bile su zaglavljene u nižerazrednom ratu protiv Snaga narodne mobilizacije (PMF) koje je Irak formirao za borbu protiv ISIS-a, uglavnom od šiitskih milicija. Unatoč svojim vezama s Iranom, naoružane skupine Kata'ib Hezbollah, Asa'ib Ahl al-Haq i druge PMF-ove često su ignorirale iranske pozive na deeskalaciju napada na američke snage.
Ove iračke skupine ne poštuju vođu iranskih snaga Quds generala Esmaila Qaanija tako visoko kao generala Qasema Soleimanija, pa je Soleimanijevo ubojstvo od strane Sjedinjenih Država 2020. smanjen Sposobnost Irana da obuzda milicije u Iraku.
Nakon jednogodišnjeg primirja između američkih i iračkih snaga, izraelski rat protiv Gaze izazvao je novu eskalaciju ovog sukoba i u Iraku i u Siriji. Neke su se milicije preimenovale u Islamski otpor u Iraku i počele napadati američke baze 17. listopada. Nakon 32 napada na američke baze u Iraku, još 34 u Siriji i tri američka zračna napada u Siriji, američke su snage provele Zračni napadi protiv dvije baze Kata'ib Hezbollaha u Iraku, jedne u pokrajini Anbar i jedne u Jurf Al-Nasru, južno od Bagdada, 21. studenoga, ubivši najmanje devet pripadnika milicije.
Američki zračni napadi potaknuli su a bijesan odgovor od glasnogovornika iračke vlade Bassama al-Awadija. “Najoštrije osuđujemo napad na Jurf Al-Nasr, pogubljen bez znanja vladinih agencija”, rekao je al-Awadi. “Ova akcija je očito kršenje suvereniteta i pokušaj destabilizacije sigurnosne situacije... Nedavni incident predstavlja jasno kršenje misije koalicije u borbi protiv Daesha (ISIS) na iračkom tlu. Pozivamo sve strane da izbjegavaju jednostrane akcije i da poštuju suverenitet Iraka...”
Kao što se iračka vlada bojala, Islamski otpor u Iraku odgovorio je na američke zračne napade s dva napada na zračnu bazu Al-Harir 22. studenog i još nekoliko 23. studenog. Napali su zračnu bazu Al-Asad s nekoliko bespilotnih letjelica, izveli još jedan napad bespilotnim letjelicama na američku bazu u zračnoj luci Erbil, a njihovi saveznici u Siriji napali su dvije američke baze preko granice u sjeveroistočnoj Siriji.
Toranj kontrole zračnog prometa u zračnoj bazi Al Asad, Irak, studeni 2020. (Eric Smith, američka vojska, javno vlasništvo)
Jemen
Osim prekida vatre u Gazi ili potpunog povlačenja SAD-a iz Iraka i Sirije, SAD ne može poduzeti nikakvu odlučnu akciju koja bi zaustavila ove napade. Stoga će razina nasilja u Iraku i Siriji vjerojatno nastaviti rasti sve dok traje rat u Gazi.
Još jedna zastrašujuća i iskusna vojna sila koja se suprotstavlja Izraelu i Sjedinjenim Državama je Houthi vojska u Jemenu. Dana 14. studenog, Abdul-Malek al-Houthi, vođa Houthi vlade u Jemenu, zatražio je od susjednih zemalja da otvoriti hodnik preko njihovog teritorija da njegova vojska ide i bori se protiv Izraela u Gazi.
Zamjenik tajnika za informiranje Huta Nasreddin Amer rekao je Newsweek da kad bi imali načina da uđu u Palestinu, ne bi oklijevali pridružiti se borbi protiv Izraela. “Imamo stotine tisuća boraca koji su hrabri, čvrsti, obučeni i iskusni u borbi”, rekao je Amer. “Oni imaju vrlo snažno uvjerenje i njihov životni san je boriti se protiv cionista i Amerikanaca.”
Prijevoz stotina tisuća jemenskih vojnika za borbu u Gazi bio bi gotovo nemoguć ako Saudijska Arabija ne otvori put. To se čini malo vjerojatnim, ali Iran ili neki drugi saveznik mogao bi pomoći u transportu manjeg broja zračnim ili morskim putem kako bi se pridružili borbi.
Hutiji već godinama vode asimetrični rat protiv osvajača predvođenih Saudijskom Arabijom i razvili su oružje i taktike koje bi mogli primijeniti protiv Izraela. Ubrzo nakon al-Houthijeve izjave, jemenske snage u Crvenom moru ukrcali brod u vlasništvu, preko fiktivnih tvrtki, izraelskog milijardera Abrahama Ungara. Brod, koji je bio na putu iz Istanbula za Indiju, zadržan je u jemenskoj luci.
??????: ?????? ?????? ?????? ?????? ???????-?????? ?????? ???? ?? ??? ???
Snimka koju je objavila jemenska pobunjenička skupina Houthi prikazuje naoružane muškarce kako otimaju teretni brod povezan s Izraelom s 25 članova posade u Crvenom moru. Čitaj više:… https://t.co/4u2ZpW6ocy pic.twitter.com/F9r6sWTU1h
— Bangladeške vijesti 24 (@bdnews24) 21. Studenog 2023.
Huti su također lansirali niz dronova i projektila prema Izraelu. Iako mnogi članovi Kongresa pokušavaju prikazati Hutije kao marionete Irana, Hutiji su zapravo neovisna, nepredvidiva sila koju drugi akteri u regiji ne mogu kontrolirati.
Čak je i NATO savezniku Turskoj teško ostati promatrač s obzirom na široku javnu podršku Palestini. Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan bio je među prvim međunarodnim čelnicima koji su oštro istupili protiv izraelskog rata protiv Gaze, izričito ga nazivajući masakr i rekavši da je iznosio genocid.
Grupe turskog civilnog društva predvode a kampanja poslati humanitarnu pomoć u Gazu na teretnim brodovima, hrabro se suočivši s mogućim sukobom poput onog koji se dogodio 2010. kada su Izraelci napali Flotilu slobode, ubivši 10 ljudi na brodu Mavi Marmara.
Na libanonskoj granici, Izrael i Hezbolah imaju provedena svakodnevne razmjene vatre od 7. listopada, ubivši 97 boraca i 15 civila u Libanonu i devet vojnika i tri civila u Izraelu. Oko 46,000 libanonskih civila i 65,000 Izraelaca raseljeno je iz pograničnog područja. Izraelski ministar obrane Yoav Gallant Upozorio 11. studenoga, “Ono što radimo u Gazi, možemo raditi i u Bejrutu.”
Gallant, lijevo, s američkim ministrom obrane Lloydom Austinom u Tel Avivu 13. listopada. (DoD, Chad J. McNeeley)
Kako će Hezbollah reagirati ako Izrael nastavi s brutalnim masakrom u Gazi nakon kratke pauze ili ako Izrael proširi masakr na Zapadnu obalu, gdje je već ubijen još najmanje 237 Palestinaca od 7. listopada?
U govoru 3. studenog, vođa Hezbollaha Hassan Nasrallah suzdržao se od objave novog rata Izraelu, ali je upozorio da su "sve opcije na stolu" ako Izrael ne prekine svoj rat protiv Gaze.
[Related: AS'AD AbuKHALIL: Nasrallah i budućnost rata]
Dok se Izrael pripremao pauzirati svoje bombardiranje 23. studenog, iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amir Abdollahian održao je sastanke u Kataru, prvo s Nasrallahom i libanonskim dužnosnicima, a potom i s vođom Hamasa Ismailom Haniyehom.
U izjava, rekao je Amir-Abdollahian,
“Nastavak prekida vatre može spriječiti daljnje širenje opsega rata. U susretu s vođama otpora doznao sam da će se, ako se izraelski ratni zločini i genocid nastave, provesti tvrđi i kompliciraniji scenarij otpora.”
Iranski Amir-Abdollahian 2021. (Novinska agencija Tasnim, Wikimedia Commons, CC BY 4.0)
Amir-Abdollahian već Upozorio 16. listopada da, “Vođe otpora neće dopustiti cionističkom režimu da radi što god želi u Gazi, a zatim ode na druge fronte otpora.”
Drugim riječima, ako Iran i njegovi saveznici vjeruju da Izrael doista namjerava nastaviti svoj rat protiv Gaze dok ne ukloni Hamas s vlasti, a zatim okrenuti svoju ratnu mašineriju na Libanon ili njegove druge susjede, radije bi se borili šire rat sada, prisiljavajući Izrael da se bori protiv Palestinaca, Hezbollaha i njihovih saveznika u isto vrijeme, umjesto da čeka da ih Izrael napadne jednog po jednog.
Nažalost, Bijela kuća ne sluša. Sljedeći dan, predsjednik Joe Biden nastavio je podržavati obećanje Izraela da će nastaviti uništavanje Gaze nakon njegove "humanitarne pauze", rekavši to pokušaj eliminacije Hamasa je "legitiman cilj".
Bezuvjetna potpora SAD-a Izraelu i beskrajna opskrba oružjem uspjeli su samo pretvoriti Izrael u genocidnu, destabilizirajuću silu izvan kontrole u srcu krhke regije već razbijene i traumatizirane desetljećima američkog ratovanja. Rezultat je zemlja koja odbija priznati vlastite granice ili granice svojih susjeda, te odbija bilo kakva ograničenja svojih teritorijalnih ambicija i ratnih zločina.
Ako akcije Izraela dovedu do šireg rata, SAD će se naći s nekoliko saveznika spremnih uskočiti u bitku. Čak i ako se izbjegne regionalni sukob, američka potpora Izraelu već je stvorila ogromnu štetu američkom ugledu u regiji i izvan nje, a izravna umiješanost SAD-a u rat učinila bi ga izoliranijim i nemoćnijim od prethodnih nezgoda u Vijetnamu, Afganistanu i Iraku.
Sjedinjene Države još mogu izbjeći ovu sudbinu inzistirajući na trenutnom i trajnom prekidu vatre i povlačenju izraelskih snaga iz Gaze. Ako Izrael na to ne pristane, SAD mora potkrijepiti ovaj stav trenutnom obustavom isporuka oružja, vojne pomoći, Izraelski pristup američkim zalihama oružja u Izraelu i diplomatskoj potpori izraelskom ratu protiv Palestine.
Prioritet američkih dužnosnika mora biti zaustaviti izraelski masakr, izbjeći regionalni rat i maknuti se s puta kako bi druge nacije mogle pomoći u pregovorima o stvarnom rješenju za okupaciju Palestine.
Medea Benjamin je suosnivačica Global Exchange i CODEPINK: Women for Peace. Ona je koautorica, s Nicolasom JS Daviesom, knjige Rat u Ukrajini: Smišljanje besmislenog sukoba, dostupno u OR Books u studenom 2022. Ostale knjige uključuju, Unutar Irana: prava povijest i politika Islamske Republike Iran (2018); Kraljevstvo nepravednog: iza američko-saudijske veze (2016); Drone Warfare: Ubijanje pomoću daljinskog upravljača (2013); Nemojte se bojati Gringo: Honduraska žena govori iz srca (1989), i s Jodie Evans, Zaustavite sadašnji rat (2005).
Nicolas JS Davies neovisni je novinar i istraživač s CODEPINK-om. On je koautor, s Medeom Benjamin, knjige Rat u Ukrajini: Smišljanje besmislenog sukoba, dostupno u OR Books i autor Krv na našim rukama: američka invazija i uništenje Iraka.
Ovaj je članak iz Zajednički snovi.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Nisam siguran što će se dogoditi—– budućnost izgleda mračna za Palestince. Ali tada će možda mnogi na Bliskom istoku napasti Tel Aviv. Ovo će ili dovesti SAD i Bidena u još veći rat, ili će SAD biti toliko pogođen da će Izrael biti sam. Možda će NAKBA back AT YA ući u igru i bit će 2 gubitnika, Izrael i Amerika.
Zaprepašten sam što Izrael izgleda smatra da ga nikakvi zakoni ne mogu obuzdati—- lavovi, tigrovi i medvjedi—o moj
Bojim se za narod Izraela koji podržava mir.
Prije mnogo godina napisao sam knjigu o potencijalnoj opasnosti našeg sunca za Zemljane – posebno u vezi s elektronikom. Sada pratim dnevnu aktivnost sunca (putem suspiciousobservers). Ovo je čista znanost:
Od 1851. magnetsko polje našeg planeta opada – osobito u posljednjih 20 godina. Magnetsko polje nas štiti od "zračenja". U posljednje vrijeme svaka mala aktivnost baklje osjeća se neobično žarko. Na taj način obaramo rekorde. Jučer smo primili udar dviju baklji: male baklje C klase i umjerene baklje M klase. Aurore su promatrane daleko na jugu, u Novom Meksiku, a nekoliko manjih elektroničkih kvarova dogodilo se diljem svijeta. Kad se dogodi snažan bljesak X-klase, trebalo bi postati zanimljivije. KADA dobijemo događaj poput Carringtonovog događaja iz 1859., ili čak događaja iz 1879. ili 1921. godine, mogao bi se dogoditi potpuni elektronički kvar u regijama ili diljem svijeta.
Totalno – kao mrtav. Nema telefona, interneta, automobila, aviona itd.
Ne bih želio biti u Izraelu kad se to dogodi. AK-47 ne zahtijeva elektroniku da funkcionira, a preostali bijes 'Arapa' u okolnim zemljama je razumljiv. Izašao bih odande.
Čini se jasnim da će se bezobzirno odustajanje koje je vanjska politika SAD-a nastaviti nesmanjenom brzinom. Čini se da je odanost američke političke klase Izraelu besprijekorna, a s tom činjenicom kakve su šanse da ovo uskoro završi? Siguran sam da je vojska već spremna za eskalaciju u cijeloj regiji. U svjetlu ovoga 2023. mora biti najfarsičnija blagdanska sezona u posljednje vrijeme. Ne mogu ni jesti, a da se ne osjećam krivim zbog postupaka vlade, suočen s onim što se događa vani. Kako itko može išta slaviti? Naravno, budi zahvalan što nisi bombardiran u paramparčad, ali to je mala utjeha. Jednog dana to možemo biti samo mi, i tek tada će se onaj dio stanovništva koji je još uvijek uzdignute glave trgnuti iz svog zasluženog samozadovoljstva. Možda ni tada.
Slušajte kako se govori racionalna istina, protiv zrna drskosti, netrpeljivosti, prijevare, izmišljotine i očigledne laži:
Za alternativnu perspektivu i izvještaj o stvarnim uvjetima unutar i iz Izraela, snimljen 28. studenoga, pogledajte intervju (48 minuta) sa suspendiranim članom (na 45 dana) izraelskog parlamenta, članom židovskog Knesseta, dr. Ofirom Cassif, profesor političke filozofije, s kojim je razgovarao švicarski profesor međunarodnih studija i studija neutralnosti, dr. Pascal Lottaz,
hxxps://www.youtube.com/watch?v=lzX_sYAoNDM
Nijedno carstvo ne živi vječno. Kao i sva živa bića, carstva se rađaju i umiru. S vremenom se očekivani životni vijek carstava drastično smanjio, vjerojatno zbog napredne tehnologije koja jednostavno čini da stvari idu sve brže i brže. Egipatsko carstvo trajalo je preko 3000 godina. Babilonsko carstvo trajalo je oko 1500 godina. Rimsko carstvo trajalo je oko 1200 godina. Perzijsko carstvo trajalo je oko 1200 godina. Atensko carstvo trajalo je oko 800 godina. Otomansko carstvo trajalo je oko 600 godina. Rusko carstvo trajalo je oko 400 godina. Britansko carstvo trajalo je oko 300 godina. Američko carstvo sada se približava svom 250. rođendanu. Koliko će još trajati?
Temeljni uzroci pada carstva su 1) politička korupcija, 2) unutarnji sukobi, 3) vojni avanturizam i prekomjerno proširenje njegova dosega i 4) pretjerano samopouzdanje, arogancija i oholost.
Nisam siguran da stvarno vjerujem u ovo. Stvarno izgleda kao da su Gaze napuštene od strane muslimanskog svijeta. Nema spomena o naftnom oružju, Abrahamov sporazum nije suspendiran. Hutiji? Uopće nije realno. Alžir? Samo poziranje.
Pa ipak, već je prekasno. Kako će izgledati budućnost ako se dopusti normalizacija genocidnog ratovanja? Koji će se argumenti koristiti za podupiranje takvih akcija u budućnosti? Gledamo na kraj moći Zapada da čini bilo što drugo osim da se besciljno koprca u mikroagresijama dok sve njegove snage ne budu potrošene. Ne možete svima objaviti rat, a da svi sami sebi ne objave rat. A kada SAD konačno obustavi svoju potporu izraelskim akcijama, ponovno će se uvući u izolacionizam i zasjati svojim najmračnijim svjetlom protiv vlastitih građana, okrivljujući ih za svoje vlastite, bezobzirne avanture. Energija se pomiče natrag na Otok svijeta, koji je Euroazija, naseljeno središte većine čovječanstva kroz povijest. Vraćamo se svojim korijenima u Africi i na Bliskom istoku, Kini, Rusiji i Europi, kako bismo mogli poravnati račune sa svojim podrijetlom i ponovno se suočiti sa sjećanjima na našu izvornu dijasporu, uključujući i one lekcije koje nismo naučili nakon nje. Sve životinje na zemlji vraćaju se kući u suton. Zapad je bio samo posljednji, nepotrebni izraz čuđenja nad bogatstvima koja će uskoro protraćiti. SAD je u najboljem slučaju tangencijalan bilo kojoj povijesti koja ide naprijed. Ili može postati čudovište koje će povijest pretvoriti u holokaust pogrešno postavljenih značenja. Još uvijek imamo izbora. Možda bismo se i iskupili, ali to izgleda sve manje vjerojatno.
SAD i njihov mali rottweiler imaju još malo vremena da ostanu i učvrste svoj položaj na Bliskom istoku, ali naravno da će njihova sudbina na kraju biti zapečaćena. To je bila sudbina svih imperija prema britanskom vojniku intelektualcu Johnu Bagotu Glubbu. Štoviše, zvoni li ikome sudbina Arminusa i Teutoburške šume? Samo je pitanje vremena kada će im boginje u utrobi. Neka to bude što prije, momci, vrijeme je na vašoj strani.
Nemojte zadržavati dah zbog bilo kakvog znaka razuma u Washingtonu. Toliko su dugo bili glupi da vjeruju da je njihova vanjska politika u svim slučajevima besprijekorna. Morat ćemo forsirati problem kroz masovni građanski neposluh sve dok uobičajeno poslovanje ne postane nemoguće.
Oštro osuđujemo napad na Jurf Al-Nasr, koji je izvršen bez znanja vladinih agencija”, rekao je al-Awadi. “Ova akcija je očito kršenje suvereniteta i pokušaj destabilizacije sigurnosne situacije…
Irački parlament je nekoliko puta glasao za izlazak SAD-a i Washington ih je svaki put ignorirao. Još uvijek su zauzeti.
Ako Izrael nastavi svoj genocid u Gazi iu manjoj mjeri na Zapadnoj obali, postavljam pitanje može li bilo koji bliskoistočni vođa zadržati svoje stanovništvo u obrani Palestine i ostati na vlasti. Zapravo, otišao bih tako daleko da kažem da, osim ako Izrael ne bude igrao stvarno, stvarno lijepo i pristao vratiti se na svoju granicu iz 1967., Izrael neće postojati za 6 mjeseci. 1.5 MILIJARDI muslimana je puno, a svi su u ovom slučaju na istoj strani.
“… Prioritet američkih dužnosnika mora biti zaustaviti masakr Izraela, izbjeći regionalni rat i maknuti se s puta…”
Neće se dogoditi. U ratu ima novca.