Hamasov skup u Ramallahu 2007. (Hoheit/Creative Commons Attribution-Share Alike 2.0 Njemačka)
By As'ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
Hamas je važan čimbenik u arapskoj politici od svog osnutka 1987. Izazivao je kontroverze od samog početka: mnogi su prigovarali njegovim referencama na odvratne Protokole sionskih mudraca (ozloglašenu antisemitsku krivotvorinu) u temeljnom dokumentu, i pokazivao antižidovske osjećaje — pa čak i antikršćanske osjećaje u početku.
Ali palestinsko društvo je poznato - za razliku od Libanona - po svojoj averziji prema sektaštvu, unatoč propagiranju sektaške salafitske ideologije iz Zaljeva.
Hamas je bio primoran promijeniti svoju retoriku i njegov posljednji politički dokument (baš kao i Hezbolah) jasno je stavio do znanja da se protivi cionizmu, a ne judaizmu. (Neki od vođa i pristaša Hamasa još uvijek govore antižidovskim terminima). Hamas je osjetio pritisak palestinskog društva dao je sve od sebe kako bi pokazao da će palestinske kršćane smatrati dijelom šireg palestinskog društva.
Uspon Hamasa nije bio postojan; pokret je doživio različite pomake i transformacije; njezini su se odnosi s inozemstvom također promijenili, ponekad postajući bliži Iranu nego Kataru, a ponekad obrnuto.
U drugoj Intifadi, stajala je iza mnogih bombardiranja koja nisu bila usmjerena na vojne ciljeve. Reći da bi ovo pokvareno zapadno javno mnijenje bilo nevažno jer su zapadne vlade, mediji i neki u društvu bili neprijateljski raspoloženi (čak i rasistički neprijateljski) prema Palestincima i Arapima općenito, bez obzira na akcije koje su Palestinci poduzeli protiv divljačke izraelske okupacije.
Uslijedila je i debata, na arapskom, daleko od znatiželjnih zapadnjačkih očiju. Ljudi (Palestinci i Arapi) raspravljali su o korisnosti i moralnosti besciljnog nasilja daleko od strogih vojnih ciljeva (ovo je potaknuto bombaškim napadom na pizzeriju od strane Hamasa 2001.).
Među Arapima nije postojao konsenzus o tome treba li odrasle Izraelce tretirati kao legitimne vojne mete zbog služenja u vojnoj rezervi. Ljudi su otvoreno raspravljali o takvim stvarima u tisku. Drugi se nisu složili i pozvali su Palestince na promjenu oblika oružane borbe kako ne bi prekršili tradicionalne islamske/arapske norme rata.
Režim Saudijske Arabije već je bio angažiran u propagandi s ciljem impresioniranja AIPAC-a; objavljeni su članci u saudijskom tisku u kojima se nasilje Hamasa, kao i nasilje drugih palestinskih skupina, karakterizira kao otvoreni terorizam. To, naravno, vrijeđa mnoge Arape koji vide Izrael kao pionira i stručnjaka za prakticiranje terorizma u regiji, tijekom 20.th i 21st stoljeća.
Hamasova pobjeda na izborima
Izraelski premijer Yitzhak Rabin na sastanku u Casablanci 1994. s predsjednikom PLO-a Yasserom Arafatom. (flickr/tiskovni ured izraelske vlade)
Hamas je Fatah smatrao prijetnjom svojoj političkoj dominaciji. (Fatah je, nakon Osla, postao ruka okupacije iako je Arafat u svom posljednjem danu pokušao igrati na obje strane i revitalizirati oružano krilo Fataha nakon što se sve više razočarao u “mirovni proces.”)
Ubrzo je postalo jasno da Hamas postaje druga najutjecajnija politička organizacija nakon Fataha (samo za vrijeme Arafata), dok su palestinske ljevičarske skupine doživljavale svoj nestanak. Fatah je bio siguran da će pobijediti na izborima 2006. i Izraelci su se složili, ali Fatah je oslabio nakon što se Arafat polako vraćao na put oružane borbe — i zbog toga ga je ubio Izrael uz podršku SAD-a.
Izbori su dopušteni 2006. i Hamas je pobijedio. Hamas je pobijedio isključivo kao glas protiv korumpiranog, ispranog Fataha. Palestinski narod počeo je s pravom doživljavati Fatah kao izdaju i kao nemilosrdno oruđe okupacije.
Palestinski politički spektar bio je podijeljen između puta Fataha i puta Hamasa. Fatah je predstavljao koordinaciju s izraelskom okupacijom, napuštanje oružane borbe, povjerenje u SAD i nadu da će Izrael milostivo dopustiti Palestincima da imaju državu.
S druge strane, Hamas se zalagao za protivljenje miru s Izraelom, čvrsto uvjerenje u učinkovitost oružane borbe i odlučnost da samo islamistička ideologija može učinkovito mobilizirati ljude.
Rezultat za poravnanje
Hamas je vjerovao da je povratak islamskom učenju neophodan kako bi se pobijedilo Izrael. Iskustvo PLO-a (osobito nakon bijega iz Beiruta 1982.) predstavljalo je neuspjeh i poraz. Hamas je tada bio ono što je Fatah bio nakon 1967., kada se predstavljao kao revolucionarna alternativa propalim arapskim režimima.
SAD i Izrael nisu mogli prihvatiti pobjedu Hamasa, a to je otkrio novinar David Rose članak 2008. godine da su i SAD i Izrael radili na državnom udaru za svrgavanje Hamasa s vlasti u Gazi. Toliko o Bushevoj retorici i demokraciji i glasačkoj kutiji.
Hamas je — za razliku od Fataha, koji je od svog početka patio od infiltracije i kršenja sigurnosti — formirao učinkovit obavještajni aparat i preduhitrio puč svojih neprijatelja, uključujući Fatah.
Hamas je također morao poravnati račune s Fatahom, jer je nakon Osla patio od mučenja u tamnicama Palestinskih vlasti. Zapadne vlade nisu imale zamjerke zbog mučenja od strane Izraela i PA sve dok su žrtve bile islamisti i vjerovale u oružanu borbu.
Neposredno prije 7. listopada, Hamas je imao krizu identiteta. Postala je - poput PA u određenom smislu - povezana s represivnom vladom u Gazi. Stvari nisu bile tako loše kao što su bile pod nasilnicima PA u Ramallahu, ali Hamas je sve više pribjegavao represiji protiv izražavanja protivljenja i ogorčenosti.
Ekonomske poteškoće nisu bile posljedica Hamasove vladavine (nakon gotovo dva desetljeća izraelske blokade), ali su ljudi imali samo jednu adresu protiv koje su protestirali. Nije bilo ništa od neobuzdane korupcije Fataha, ali je palestinskom narodu u Gazi dojadilo Hamasovo upravljanje opsadom.
Stanovnici Gaze su se zasitili njegovog utjecaja na njihove živote. Gaza nije virtualni zatvor. To je zapravo zatvor na otvorenom, gdje su zrak, more i ulazne točke pod kontrolom izraelske okupacije. Izrael i podanički mediji i dalje tvrde da se Izrael "povukao" iz Gaze 2005. godine. Zapravo, okupacija Gaze nikada nije završila.
Ono što je Izrael učinio bilo je samo preraspoređivanje okupacijskih trupa izvan Gaze, dok je nametao čvrstu opsadu pojasa. Egipatska vlada Sisija je punopravni partner u opsadi (u vrijeme Husnija Mubaraka, egipatska vlada je dopustila krijumčarenje kako bi ublažila ekonomske prilike u Gazi).
SAD je obično prepustio Izraelu da učini što želi s pojasom, i kad god bi Izrael odlučio pokrenuti divlju vojnu kampanju protiv ljudi u Gazi, SAD (desno, lijevo i centar) je išao uz to i pružio Izraelu punu potporu .
Hamas se ne može poraziti silom
IDF traži Hamasove tunele ui oko Gaze. (IDF/Creative Commons CC BY-NC 4.0)
Godine 2018. građani Gaze pokušali su pokrenuti miran prosvjed protiv opsade. Izraelski odgovor bio je brz: pucao je na prosvjednike ne obazirući se na živote civila. Popustljivost SAD-a dopustila je Izraelu da se prema jadnim stanovnicima Gaze odnosi bezosjećajno i osvetoljubivo.
Ne zna se mnogo o planiranju operacije Aqsa Deluge 7. listopada. Hizbullah i Iran potvrdili su da nisu imali nikakvih prethodnih saznanja o operaciji. Ima onih koji vjeruju da Hamas nije djelovao sam; da kada su se granice otvorile islamski džihad i još manje grupe su pobjegle iz zatvora u Gazi i pomogle izraelskim taocima. Hamas je kasnije priznao da nisu svi taoci bili u njegovom pritvoru.
SAD i Izrael brzo su odgovorili izjednačivši Hamas s ISIS-om, a predsjednik Joe Biden inzistirao je da Hamas ne predstavlja palestinski narod. WINIP (slabo prikriveni istraživački ogranak izraelskog lobija) osmislio je anketu kako bi dokazao da Hamas nije popularan a zapadni mediji gotovo su proglasili kraj Hamasa.
Ali Hamas se ne može okončati silom. Postoje izvješća da mu popularnost raste na Zapadnoj obali, gdje ga je zabranila PA. Pozivi za Hamas čuli su se cijeli ovaj tjedan na Zapadnoj obali iu arapskim zemljama.
Stvari ne idu uvijek po planu kada kolonijalne sile koriste jaku vatrenu moć.
Slika Abu 'Ubyadaha (vojnog glasnogovornika Hamasa) oblijepljena je diljem arapskih društvenih medija, pa čak i na ulicama Libanona, jedine arapske zemlje s (gotovo) neograničenom slobodom.
Oslobađanje palestinskih zatvorenika popraćeno je izražavanjem podrške Hamasu. Čak i uz ogromnu razinu razaranja i smrti u Gazi, palestinski narod nije gunđao protiv Hamasa. Da bi Izrael okončao Hamas, mora pobiti ili protjerati sve Palestince sa Zapadne obale, Gaze i svih izbjegličkih kampova u Jordanu, Libanonu i Siriji.
Bidenova administracija se očito ne bi protivila takvom ubojitom planu.
As'ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002), Bitka za Saudijsku Arabiju (2004.) i vodio popularnu Ljutiti Arapin blog. On tweeta kao @asadabukhalil
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Pjesma dana Rogera Watersa
Neustrašivi (s Gilmourom)
Kažete da je brdo prestrmo za penjanje
Popni se.
Kažeš da bi me volio vidjeti kako pokušavam
Penjanje.
Ti odaberi mjesto, a ja ću odabrati vrijeme
A ja ću se popeti
To brdo na svoj način.
Samo malo pričekajte pravi dan.
I dok se uzdižem iznad drvoreda i oblaka
Gledam dolje, čujući zvuk stvari koje ste rekli danas.
Idiot se neustrašivo suočio s gomilom
Smješkajući se.
Nemilosrdno se sudac okrene
Mršteći se.
A tko je budala koja nosi krunu?
I siđi dolje,
na svoj način
I svaki dan je pravi dan
I dok se uzdižeš iznad bora straha na njegovom čelu
Pogledate dolje, čujete zvuk lica u gomili.
— snimio Pink Floyd na albumu “Meddle”
Izraelska propaganda, uključujući onu objavljenu ovdje u SAD-u, i dalje nas pokušava natjerati da vjerujemo da povijest nije započela prije 7. listopada 2023.
Hvala profesore na ovom sažetku; mnogo toga se sjećam, ali cijenim osvježenje.
Hamas će biti poražen samo na glasanju. Ali, budući da Izrael, u sadašnjem stanju, nikada neće dopustiti istinsku demokraciju, jedan čovjek jedan glas, onda oni nikada ne mogu poraziti Hamas. Čak i ako svi Palestinci budu genocidirani ili etnički očišćeni iz Palestine. Ako Izraelci žele mir, moraju prihvatiti istinsku demokraciju, ako neće prihvatiti demokraciju, neće imati mir. Njihov izbor.
Dužnosnik UNICEF-a kaže da situacija na terenu u Gazi izgleda očajno nakon tjedana intenzivnog izraelskog bombardiranja.
Prema Reutersu: “VATIKAN, 23. studenoga (Reuters) – Židovske skupine kritizirale su papu Franju i zahtijevale pojašnjenja njegovih komentara u kojima su smatrali da optužuju i Hamas i Izrael za “terorizam”.
Franjo je to komentirao u srijedu nakon odvojenog sastanka sa židovskim rođacima talaca koje drži Hamas i s Palestincima s obitelji u Gazi.
Kasnije tog dana na općoj audijenciji na Trgu svetog Petra govorio je o susretima, rekavši da je osjetio bol obje strane.
“To je ono što ratovi rade. Ali ovdje smo otišli dalje od ratova. Ovo nije rat. Ovo je terorizam", rekao je.
Zamolio je za molitvu da obje strane “ne krenu naprijed sa strastima, koje na kraju sve ubijaju”.
U oštrom priopćenju u četvrtak, Vijeće Skupštine talijanskih rabina (ARI) optužilo je Papu da “javno optužuje obje strane za terorizam”.
U nastavku se optužuje neimenovane "čelnike Crkve" da nisu osudili napad Hamasa i da su "agresora i napadnutog stavili u istu ravan u ime navodne nepristranosti".
Na palestinskoj tiskovnoj konferenciji u srijedu, oni koji su se susreli s papom rekli su da je on osudio akciju Hamasa kao teror, ali su također citirali njegovu izjavu da “teror ne bi trebao opravdavati teror”. Također su ga citirali kako koristi riječ “genocid” da bi opisao situaciju u Gazi.”
Ovaj prekid vatre mora se produžiti i učiniti trajnim. Ne pod opresivnim uvjetima, već kao mjesto gdje svi žive u miru i jednakosti. Vrijeme je da papa Franjo učini više od govora. Mora otići u Gazu i zauzeti se za mir i slobodu.
Potpišite peticiju i podijelite je široko.
hxxps://chng.it/CRQ7qw4Gzn
Ovo je jedna mala stvar koju možemo učiniti. Ako možemo učiniti više, učinimo više.
Palestinci trebaju zahtijevati da se Papa ispriča za pozivanje na otpor ljudi koji su izbačeni iz svojih domova prije 75 godina, zatim sve više potlačeni u svom izbjegličkom kampu, koji je pretvoren u zatvor na otvorenom zbog kojeg se neki prisjećaju Varšave geto 1940-ih … biti 'terorizam'.
Kao što je istaknuto, prema međunarodnom pravu Izrael nema pravo na samoobranu u Gazi, jer Gazu ilegalno okupiraju izvan svojih međunarodno priznatih granica, a to su granice iz 1967. godine. Pa ipak, otpor protiv ove nezakonite okupacije Papa naziva 'terorizmom'. Katolička crkva ponovno na strani moćnih i poručuje potlačenima da je grijeh odupirati se. Dobrodošli u europski mračni vijek.
Ne postoji moralna jednakost između roba ili zatvorenika koji se bore za slobodu i vojnika i stražara koji se bore da tlače druge. No, iz povijesti znamo da Papa uvijek blagoslivlja vojnike i stražare i ekskomunicira one koji se pokušaju oduprijeti.
Ne mogu se više složiti s ovim protukomentarom i složio bih se s ranijim komentarom. Hvala Bogu, papa Franjo hrabro je prepoznao teror kada se navodno dogodio pod Hamasom, dok je bio potpuno slijep na njegove dugogodišnje prethodnike. Zapravo očito pristrani vjerski vođe dio su problema koliko mogu biti i dijelovi mogućeg rješenja. Ali potrebno je spriječiti nesrazmjerno klanje, inače bi očiti gubitnici koji se odupiru mogli poželjeti i gajiti želju za postizanjem izjednačujuće ravnoteže, bez obzira kako dugo trajalo!
Haaretz – Jonathan Cook “Netanyahu je objasnio svojoj vladajućoj stranci Likud 2019. da su 'jačanje Hamasa i transfer novca Hamasu' najbolji način da Izrael 'osujete uspostavu palestinske države'.”
hxxps://www.haaretz.com/israel-news/2023-10-09/ty-article/.premium/another-concept-implodes-israel-cant-be-managed-by-a-criminal-defendant/0000018b-1382-d2fc-a59f-d39b5dbf0000
Još uvijek postoje ljudi koji vjeruju onome što izlazi iz usta manipulatora, patološkog lažljivca, kriminalca, psihopate i masovnog ubojice poput Netanyahua...