Nema mjesta sumnji u izraelsko bombardiranje Palestinac civila i uskraćivanje hrane, vode i drugih životnih potrepština osnova je za pozivanje na Konvenciju o genocidu iz 1948. godine.
Još uvijek s filmske trake UN-a o Konvenciji o genocidu iz 1948., oko 1949. (Fotografija UN-a)
By Craig Murray
CraigMurray.org.uk
Tovdje su 149 država stranaka prema Konvencija o genocidu. Svatko od njih ima pravo prozvati genocid koji se odvija u Gazi i prijaviti ga Ujedinjenim narodima.
U slučaju da neka druga država stranka osporava tvrdnju o genocidu - a Izrael, Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo su sve države stranke - onda Međunarodni sud pravde mora presuditi o "odgovornosti države za genocid".
Ovo su relevantni članci konvencije o genocidu:
"Članak VIII
Svaka ugovorna stranka može pozvati nadležna tijela Ujedinjenih naroda da poduzmu takve radnje prema Povelji Ujedinjenih naroda koje smatraju prikladnima za sprječavanje i suzbijanje djela genocida ili bilo kojeg drugog djela nabrojanog u članku III.Članak IX
Sporovi između ugovornih stranaka koji se odnose na tumačenje, primjenu ili ispunjenje ove Konvencije, uključujući one koji se odnose na odgovornost države za genocid ili za bilo koje drugo djelo nabrojano u članku III., bit će podneseni Međunarodnom sudu pravde. na zahtjev bilo koje strane u sporu.”
Imajte na umu da ovdje "strane u sporu" označavaju države koje osporavaju činjenice genocida, a ne strane u genocidu/sukobu. Svaka pojedina država stranka može se pozvati na konvenciju.
Nema sumnje da su postupci Izraela jednaki genocidu. Brojni stručnjaci za međunarodno pravo su rekao tako i genocidne namjere izravno su izrazili brojni izraelski ministri, generali i javni dužnosnici.
Definicija genocida
Palestinski marš solidarnosti u Londonu 9. listopada. (Alisdare Hickson, Flickr, CC BY-SA 2.0)
Ovo je definicija genocida u međunarodnom pravu, iz Konvencije o genocidu:
"Članak II
U ovoj Konvenciji genocid znači bilo koji od sljedećih djela počinjenih s namjerom da se u cijelosti ili djelomično uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina kao takva:
(a) ubijanje članova grupe;
(b) nanošenje teških tjelesnih ili duševnih povreda članovima grupe;
(c) namjerno nametanje grupnih životnih uvjeta izračunatih da dovedu do njegovog fizičkog uništavanja u cijelosti ili djelomično;
(d) nametanje mjera namijenjenih za sprečavanje rađanja unutar grupe;
(e) Prisilno premještanje djece iz skupine u drugu skupinu”
Ne vidim mjesta za bilo kakvu sumnju da izraelska trenutna kampanja bombardiranja civila i uskraćivanja hrane, vode i drugih životnih potrepština Palestincima predstavlja genocid prema člancima II a), b) i c).
Također je vrijedno razmotriti članke III i IV:
"Članak III
Kažnjiva su sljedeća djela:
(a) Genocid;
(b) Urota da se počini genocid;
(c) Izravno i javno poticanje na počinjenje genocida;
(d) Pokušaj počinjenja genocida;
(e) Suučesništvo u genocidu.Članak IV
Osobe koje počine genocid ili bilo koje drugo djelo nabrojano u članku III bit će kažnjene, bilo da se radi o ustavno odgovornim vladarima, javnim službenicima ili privatnim osobama.”
Postoji, u najmanju ruku, jak prima facie slučaj da su postupci Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva i drugih, u otvorenom pružanju izravne vojne potpore koja će se koristiti u genocidu, suučesnici u genocidu.
Poanta članka IV je da su odgovorni pojedinci, a ne samo države. Dakle, izraelski premijer Benjamin Netanyahu, američki predsjednik Joe Biden i britanski premijer Rishi Sunak snose individualnu odgovornost. Tako, doista, i svi oni koji su pozivali na uništenje Palestinaca.
"Marš za Izrael" održan je u Washingtonu DC i bio je opterećen kontroverzama s govornicima kao što je krajnje desničarski pastor John Hagee koji je jednom tvrdio da je Bog poslao Hitlera da stvori Izrael, te znakovima koji su pozivali Izrael da "dovrši posao".
Sudionici su također skandirali "nema prekida vatre". pic.twitter.com/E29XbDJBbH— Peoples Dispatch (@peoplesdispatch) 14. Studenog 2023.
Definitivno se isplati aktivirati Konvenciju o genocidu. Presuda Međunarodnog suda pravde da je Izrael kriv za genocid imala bi izvanredan diplomatski učinak i uzrokovala bi domaće poteškoće u Velikoj Britaniji, pa čak iu SAD-u u nastavku subvencioniranja i naoružavanja Izraela.
Odnos ICJ & ICC
Međunarodni sud pravde je najuglednija međunarodna institucija; dok su Sjedinjene Države odbacile svoju obveznu nadležnost, Ujedinjeno Kraljevstvo nije, a EU to pozitivno prihvaća.
Ako Međunarodni sud pravde donese odluku o genocidu, onda Međunarodni kazneni sud ne mora utvrditi da se genocid dogodio.
Ovo je važno jer za razliku od uglednog i neovisnog ICJ-a, ICC je u velikoj mjeri zapadna vlada lutkarska ustanova koji će se izmaknuti ako može.
Ali odluka ICJ-a o genocidu i sudioništvu u genocidu svela bi zadatak ICC-a na utvrđivanje koji pojedinci snose odgovornost. To je perspektiva koja doista može promijeniti kalkulacije političara.
[Related: Craig Murray: Pravo na samoobranu]
Također je činjenica da bi referenca za genocid natjerala zapadne medije da se pozabave tim pitanjem i koriste taj izraz, umjesto da samo pumpaju propagandu o tome da Hamas ima borbene baze u bolnicama.
Sam Husseini?@samhusseini? pita državno ministarstvo jesu li prijetili ili podmitili palestinske vođe kako se ne bi pozvali na #Genocid Konvencija na ICC-u. ?@CraigMokhiber? odgovara. https://t.co/5LhEVb41qu pic.twitter.com/Rm54ZMCVRi
— Katie Halper Židovka za #CeasefireNow (@kthalps) 14. Studenog 2023.
Nadalje, presuda ICJ-a automatski bi pokrenula upućivanje na Opću skupštinu Ujedinjenih naroda - što je ključno ne na Vijeće sigurnosti koje je zapad stavio veto.
Sve to nameće pitanje zašto se još nijedna država nije pozvala na Konvenciju o genocidu. Ovo je posebno značajno jer je Palestina jedna od 149 država stranaka Konvencije o genocidu, i u tu bi svrhu imala položaj i pred UN-om i pred ICJ-om.
“Jasno mi je da u situaciji Palestine imamo sve kriterije slučaja o genocidu.”
Francuski odvjetnik Gilles Devers govori za Al Jazeeru o tužbi koju su on – i 400 odvjetnika – podnijeli ICC-u u ime naroda Palestine?? pic.twitter.com/tCNZ5SVy8S
- Al Jazeera English (@AJEnglish) 15. Studenog 2023.
Bojim se da nas pitanje zašto se Palestina nije pozvala na Konvenciju o genocidu vodi negdje vrlo mračno. Svatko tko je, poput Georgea Gallowaya i mene, zarezao svoje političke zube u ljevičarsku politiku Dundeeja 1970-ih ima (duga priča) svoje iskustvo i kontakte s Fatahom, a moje su simpatije uvijek više bile na strani Fataha nego na Hamasu.
Još uvijek to čine, s težnjom za demokratskom, sekularnom Palestinom. Fatah je taj koji zauzima palestinsko mjesto u Ujedinjenim narodima, a odluka da Palestina uvede u igru Konvenciju o genocidu leži na palestinskom predsjedniku Mahmoudu Abbasu.
Američki državni tajnik Antony Blinken s Abbasom u Muqati u Ramallahu, Zapadna obala, 5. studenog. (State Department, Chuck Kennedy)
Svakodnevno je sve teže podržati Abbasa. Čini se neobično pasivnim, a nemoguće je otresti se sumnje da je više zabrinut za borbu protiv palestinskog građanskog rata nego za otpor genocidu.
[Related: Mahmoud Abbas i rizik od građanskog rata]
Pozivajući se na Konvenciju o genocidu mogao je sebe i Fatah vratiti u središte narativa. Ali ne poduzima ništa. Ne želim vjerovati da su korupcija i obećanje američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena da će naslijediti Gazu Mahmudovi motivatori. Ali u ovom trenutku ne mogu se uhvatiti nijednog drugog objašnjenja u koje bih mogao vjerovati.
Bilo koja od 139 država članica mogla se pozvati na Konvenciju o genocidu protiv Izraela i njegovih suzavjerenika. Te države uključuju Iran, Rusiju, Libiju, Maleziju, Boliviju, Venezuelu, Brazil, Afganistan, Kubu, Irsku, Island, Jordan, Južnoafričku Republiku, Tursku i Katar. Ali niti jedna od ovih država nije prozvala genocid. Zašto?
Nije zato što je Konvencija o genocidu mrtvo slovo na papiru. Nije. Protiv Srbije su ga pokrenuli Bosna i Hercegovina i ICJ presudio protiv Srbije u vezi s masakrom u Srebrenici. To je izravno dospjelo do tužbi ICC-a.
Neke države možda jednostavno nisu razmišljale o tome. Osobito za arapske države, činjenica da sama Palestina nije pozvala na Konvenciju o genocidu može poslužiti kao izgovor. Države EU mogu se sakriti iza blokovskog jednoglasja.
Ali bojim se da je istina da nijednoj državi nije dovoljno stalo do tisuća palestinske djece koja su već ubijena i tisuća drugih koja će uskoro biti ubijena, kako bi unijela još jedan faktor neprijateljstva u svoj odnos sa Sjedinjenim Državama.
Baš kao i na summitu prošlog vikenda u Saudijskoj Arabiji, gdje se islamske zemlje nisu mogle dogovoriti oko bojkota nafte i plina Izraelu, istina je da one na vlasti doista nije briga za genocid u Gazi. Stalo im je do vlastitih interesa.
Budući da je Izrael počeo rezati osnovne izvore života palestinskim civilima, zašto sve arapske države ne mogu bojkotirati Izrael i zaplijeniti prodaju nafte EU-u, SAD-u i Izraelu? To će donijeti trenutni prekid vatre i pregovore za rješenje dvije države. Problem je: Arape vode kokoši marionete pic.twitter.com/wnovlfUq3V
— šeik Abdi Hersy (@ShAbdiHersy) Listopada 19, 2023
Samo treba jedna država da se pozove na Konvenciju o genocidu i promijeni narativ i međunarodnu dinamiku. To će se dogoditi samo kroz snagu naroda koji vrši pritisak na tu ideju svojim vladama. Ovdje svatko može učiniti nešto za povećanje pritiska. Molim te učini što možeš.
Vrh za neumornog Sama Husseinija, neovisnog novinara koji je tjerao Konvenciju o genocidu u Bijelu kuću.
Craig Murray je pisac, televizijski voditelj i aktivist za ljudska prava. Bio je britanski veleposlanik u Uzbekistanu od kolovoza 2002. do listopada 2004. i rektor Sveučilišta Dundee od 2007. do 2010. Njegovo izvještavanje u potpunosti ovisi o podršci čitatelja. Pretplate za održavanje ovog bloga su sa zahvalnošću primljeni.
Ovaj je članak iz CraigMurray.org.uk.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Koncept ius cogens koristile su velike države (npr. Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sovjetski Savez, Francuska itd.) kada se pokazalo prikladnim, kao što je slučaj s ex post facto pravom primijenjenim nakon Drugog svjetskog rata u sudovi u Nürnbergu. To je najvažniji alat dostupan prema međunarodnom pravu s obzirom na nepostojanje pomoćnih zakonodavnih, izvršnih ili sudskih institucija koje imaju srodne ovlasti. Ujedinjeni narodi razvili su i promovirali velik broj bitnih ugovora koje su velike sile odbile ratificirati, iako su u nizu slučajeva bile uključene u njihovu izradu i potpisale ih. Koncept ius cogensa može ih učiniti univerzalno obvezujućima, čak i za države koje su ih odbile ratificirati. Ius cogens je imperativna norma od koje nije dopušteno odstupanje i stoga je nadređena nacionalnim zakonima, uključujući nacionalne ustave, kao i nedosljednim elementima multinacionalnog, međunarodnog i nadnacionalnog prava. Primjeri su zabrana genocida i zločina manje humanosti, pomorsko piratstvo, ropstvo, trgovina robljem, ratovi za agresiju i teritorijalno povećanje, mučenje i protjerivanje (vraćanje tražitelja azila od strane zemlje koja im je dala azil u zemlju u kojoj bili bi u vjerojatnoj opasnosti od progona na temelju rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja). Očito je da bi se Konvencija o zabrani genocida, čiji su stranke 149 država, trebala smatrati ius cogens obvezujućom i za one koji nisu stranke. Istina je da bi se isto trebalo primijeniti na većinu ugovora koje je usvojila većina suverenih država u svijetu, posebno ako takve države također predstavljaju većinu svjetskog stanovništva, a posebno na one koji provode Deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima. Da ne ismijava pojam prava, domaćeg ili međunarodnog, i jasno daje do znanja da danas vrijedi samo proizvoljna moć, pa tako, u biti, živimo u hobbesovskoj džungli.
Pravna radna grupa ICJP-a (google it) u Kanadi je podnijela "ICJP'S LEGAL WORKING GROUP FOR CANADIAN ACCOUNTABILITY ISSUES CANADIAN GOVERNTION WITH NOTICE OF INTENTION OF SEEK PROSECUTION OF POLITICIANS COMCOMPLICITY IN WAR CRIMICIN IN GAZA" i postoji online Youtube video za ovo radne skupine od prošlog petka i ako proguglate stranicu, sve što rade ti odvjetnici koji su stručnjaci za međunarodno pravo pripremljeno je u paketu koji je vrlo čitljiv i vidljiv. Konačno, kao Kanađanin, osjećam da se čini da se barem nešto događa na nižoj razini što bi se moglo pretvoriti u međunarodnu osudu užasnih genocidnih napada Izraela na nedužno stanovništvo.
Vjerujem da većina nas koji vidimo što se događa na Bliskom istoku nema problema s razumijevanjem koliko je to pogrešno i toliko je opasno jer iza toga stoje neki od najmoćnijih korporativnih entiteta, što znači da nismo izvan raspona koji može se i nama dogoditi ako profitiraju ovi pohlepni huškači koji nam uništavaju klimu a time i čovječanstvo i sve što je dobro na ovoj planeti.
Ovo je najinformativniji i zacijelo provokativan članak – jedan od Craigovih najboljih. Dobro je što pojašnjava razliku između ICJ-a i ICC-a i vrijednost prvog. Kako je strašno da niti jedna zemlja u cijelom svijetu – čak ni Nikaragva, koja je dobila slučaj UCJ protiv SAD-a – neće ustati protiv palestinskog genocida.
'Turska će podnijeti tužbu protiv izraelskog genocida u Gazi'
Dnevni sabah od prije 2 dana.
Sve što sam čuo je da je Turska samo šušur i nikakva stoka, ali rade što mogu ne kršeći međunarodno pravo.
Sjajni bodovi Craig! Ovo je doista slučaj kojim se UN, uz presudu IJC-a, treba odmah pozabaviti. Izrael, Amerika i Ujedinjeno Kraljevstvo trebaju biti ozdravljeni zajedničkim mandatom ostatka svijeta. Prikriveni cionistički pritisak na sve zemlje UN-a (od samog početka) treba razotkriti i osuditi.
U Americi treba skrenuti pozornost javnosti na korumpiranu kontrolu koju AIPAC provodi nad izborom političara. Cijena za naše gospodarstvo, naše živote i naše iskvarene duše mora biti jasno predstavljena američkom građaninu. Odmetnik AIPAC!
Objasnite svim Amerikancima da je “kršćanski cionizam” relativno nova interpretacija modernih biblijskih spisa. To nema NIKAKVE veze s učenjima Isusa Krista... ali ima sve veze s podrškom onima koji su ga zanijekali.
Razmotrimo što bi se dogodilo da Konvencija o genocidu dovede do Generalne skupštine, a oni “dozvole nasilje”, uhićenja, itd… Bi li svi slegnuli ramenima i otišli kući… Nikad ne dajte naredbu koja se neće poslušati. Suprotno tome, učinkovita Strategija poziva na neizravan put do mira… To bi bila Strategija „konop-a-dope“, dopustiti fašistima da se iscrpe, onda… pa onda je veliko pitanje… tada fašisti gube moć u svojim jazbinama… sjećajući se princip vile...to je apsurdno i zlo...i to je proces do kraja. Rope-a-dope je rat koji gledamo, Gaza je samo jedno malo mjesto... Nema potrebe za presudom ICJ-a... bilo bi lijepo kasnije, nakon rata, kada fašisti budu iscrpljeni i ljudi predaju zločince, na suđenja...
Cijenim kontekst i proces koji je potreban za upućivanje pred ICJ. Uz to, možda je najdepresivnija stvar koju sam pročitao u smislu nedostatka humanitarnog odgovora da niti jedna zemlja nije krenula u akciju.
Pretpostavljam da Abbas ne želi da bude ubijen ili da neki voljeni članovi obitelji budu ubijeni. To je standardna izraelska operativna procedura i vjerojatno bi bio upozoren. Plus dodatna šaka dolara da bude ukusnije.
“Istina je da oni koji su na vlasti stvarno ne mare za genocid u Gazi. Stalo im je do vlastitih interesa.”
Još jednom za ljude straga!
Konvencija o genocidu, kao i svi drugi nacionalni i međunarodni zakoni u knjigama, postoji kao batina koja se samo selektivno koristi protiv onih koji se moćnicima ne sviđaju, i bez obzira na to je li podizanje optužnica u bilo kojem predmetu zapravo opravdan cilj čisto je usputno. Civili izvan vlade mogu se pozivati na takve zakone kao na standarde prema kojima države moraju živjeti, ali nikada ne bismo trebali biti zaokupljeni hopijem (npr. pretpostavkom da će ljudi koji su se nužno popeli na vrh prijevarom i beskrupuloznošću ikad težiti dobru radi njega samog) .
Sjedinjene Države, Narodna Republika Kina i zaljevske monarhije bile su spremne prihvatiti genocid nad Isaaqom od strane snaga Siada Barrea u Somaliji, dok su SSSR, Kuba i Izrael učinili isto za democidni režim Mengistua Hailea Mariama u Etiopiji, naoružavši oba konkurenta na Rogu Afrike do zuba za vlastite geostrateške ciljeve i korištenje regije kao vlastitog osobnog igrališta za potkopavanje detanta, ostavljajući Mickeya Lelanda i Hermana Cohena da počiste nered, samo je jedan poučan primjer (iako vrlo moćan) .