Jeste li ljudi poput nas?

Glad za genocidom i etničkim čišćenjem boji izjave visokih izraelskih dužnosnika i utjecala je na njihovo ponašanje u ovom ratu. Govor o civilnim žrtvama se odbacuje, kao i pozivi na prekid vatre, piše Vijay Prashad.

By Vijay Prashad
Tricontinental: Institut za društvena istraživanja

Mviše od 10,000 Palestinaca ubile su izraelske oružane snage u Gazi od 7. listopada, gotovo polovica njih djeca, prema najnovijem prijaviti glasnogovornik Ministarstva zdravstva Gaze dr. Ashraf Al-Qudra. Više od 25,000 drugih je ozlijeđeno, a tisuće su još uvijek zatrpane ispod ruševina.

U međuvremenu, izraelski tenkovi počeli su okruživati ​​Gazu, čija je populacija prije mjesec dana iznosila 600,000, ali čije su četvrti sada uglavnom prazne zbog očajničkog bijega njegovih stanovnika u južna skloništa Gaze i zbog izraelskog ubijanja tisuća palestinskih civila u njihovim domovima .

Izrael je odsjekao grad i počeo ga napadati, idući od vrata do vrata kako bi teror okupacije prenio s neba na ulice. Oni koji ove napade čekaju u svojim domovima mogli bi šapnuti pjesmu Mahmouda Darwisha (1941.–2008.), koja je upućena izraelskom vojniku spremnom da nogom razvali vrata palestinske kuće:

Ti tu, na pragu naših vrata,
uđite i popijte s nama arapsku kavu
(možda osjećate da ste ljudi poput nas)
Ti tu, na pragu naših vrata,
izađi iz naših jutara
tako da se možemo uvjeriti da
mi smo ljudi kao i vi

Kad izraelski vojnici počnu ići od vrata do vrata, neće biti vremena za kavu, ne samo zato što više nema ni kave ni vode, već zato što je izraelskim vojnicima rečeno da Palestinci nisu ljudi. Rečeno im je, umjesto toga, da su Palestinci teroristi i životinje. U očima okupacijskih snaga, jedini tretman koji Palestinci zaslužuju je da budu napadnuti, upucani, ubijeni i iskorijenjena uopce.

Glad za genocidom i etničkim čišćenjem boji izjave visokih izraelskih dužnosnika i utjecala je na njihovo ponašanje u ovom ratu. Govor o civilnim žrtvama se odbacuje, kao i pozivi na prekid vatre. Glasnogovornik Dječjeg fonda Ujedinjenih naroda (UNICEF) James Elder , rekao je ove situacije: 'Gaza je postala groblje za tisuće djece. Za sve ostale je pravi pakao'.

Čak i kada visoki američki dužnosnici govore o 'humanitarnoj pauzi', nastavljaju pronalaziti milijarde dolara i još više sustava naoružanja za izraelsku vojsku. Ova ideja o 'humanitarnoj pauzi' je legalna i ne znači ništa za opstanak stanovnika Gaze: pauza bi zaustavila bombardiranje na kratko vrijeme, možda samo nekoliko sati, kako bi se omogućilo uklanjanje ranjenika i ulazak neke pomoći Grad Gaza prije nego što je Izraelcima dao zeleno svjetlo za nastavak ubojitog bombardiranja.

Do sada, Izrael je pao veća tonaža eksploziva na Gazu od ukupne težine dviju bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki 1945.

Uskraćivanje prekida vatre i mogućnosti političkih razgovora pod pokroviteljstvom UN-a nije politika koju SAD gura samo u Palestini; to je ista politika na kojoj su SAD, zajedno sa svojim partnerima u Sjevernoatlantskom savezu (NATO), inzistirali u Ukrajini. Novi račun za dopunsku potrošnju koji iznosi 105 milijardi dolara (uz – vjerojatno nedovoljno prijavljen – Vojska vrijedna 858 milijardi dolara budžet za 2023.) uključuje 61.4 milijarde dolara za težak rat u Ukrajini i 14.1 milijardu dolara za izraelski genocid nad Palestincima.

Iako su mirovni pregovori između ukrajinskih i ruskih vlasti u Bjelorusiji i Turskoj započeli nekoliko dana nakon što su ruske trupe ušle u Ukrajinu, ti su pregovori bili ishitreni zgužvan od strane NATO-a, raspirujući sukob koji je rezultirao u gotovo 10,000 smrtnih slučajeva civila do sada. Broj civilnih žrtava u Ukrajini tijekom godinu i osam mjeseci sukoba već je nadmašen brojem civilnih žrtava u Palestini u samo četiri tjedna.

Nije slučajno da su ove tri zemlje – SAD, Ukrajina i Izrael – jedine koje nisu glasovale za ovogodišnju godišnju rezoluciju Opće skupštine UN-a o ukidanju šest desetljeća dugog američkog embarga Kubi (koji bio je nametnuti formalno od strane američkog predsjednika Johna F. Kennedya 3. veljače 1962. ali je započeo 1960.). SAD nije samo nametnuo ovu blokadu Kubi kao zemlji, već i Kubanskoj revoluciji kao procesu.

Kada je kubanska revolucija 1959. jasno izjavila da će braniti suverenitet kubanskog teritorija i unaprijediti dostojanstvo kubanskog naroda, SAD je to vidio kao prijetnju ne samo svojim kriminalnim interesima na otoku, već i svojoj sposobnosti da održi svoje stisak nad globalnim poslovima, koji je potencijalna zaraza revolucionarnog procesa prijetila slomiti.

Ako bi se Kuba mogla izvući brigom o vlastitom narodu, pa čak i pružanjem solidarnosti drugima koji se bore za svoje pravo da čine isto, prije nego što se podvrgne zahtjevima transnacionalnih korporacija u vlasništvu SAD-a, onda bi možda i druge zemlje mogle usvojiti sličan stav. Upravo je taj strah od suvereniteta pokrenuo politiku blokade.

Iako je blokada kubansku revoluciju koštala stotine milijardi dolara od 1960. godine, nije uspjela spriječiti revoluciju u izgradnji ljudskog dostojanstva. Na primjer, Svjetska banka je izvijestila da je 2020., unatoč oštroj blokadi i pandemiji COVID-19, kubanska vlada utrošen 11.5 posto svog bruto domaćeg proizvoda na obrazovanje, dok SAD utrošen 5.4 posto. Ne samo da su sve škole besplatne za kubansku djecu, nego sva kubanska djeca dobivaju obroke u školi i dobivaju svoje uniforme.

Medicinsko obrazovanje također je besplatno na Kubi, stvarajući visok odnos liječnika prema pacijentu omjer od 8.4 liječnika i 7.1 medicinske sestre na svakih 1,000 Kubanaca. Na Općoj skupštini UN-a ministar vanjskih poslova Kube Bruno Rodríguez Parrilla , rekao je da je 'pažnja prema ljudskom biću bila i nastavit će biti prioritet kubanske vlade'. Blokada bi mogla biti 'ekonomski rat', rekao je, ali kubanska revolucija – koja se desetljećima suočava s tom 'ekonomskom opsadom' - neće popustiti. Čvrsto će stajati.

Blokada je okrutna. Ministar vanjskih poslova Rodríguez Parrilla ponudio je neke primjere te okrutnosti, primjerice kada je američka vlada spriječila Kubu da uvozi plućne respiratore i medicinski kisik (uključujući i iz drugih zemalja Latinske Amerike). Kao odgovor, kubanski znanstvenici i inženjeri razvili su vlastite ventilatore, baš kao što su proizveli svoj vlastiti COVID-19 cjepiva.

Tijekom pandemije, rekao je Rodríguez Parrilla, američka vlada ponudila je humanitarna izuzeća drugim zemljama, ali ih je uskratila Kubi. “Stvarnost je”, rekao je, “da je američka vlada oportunistički koristila COVID-19 kao saveznika u svojoj neprijateljskoj politici prema Kubi.”

Darwish pita izraelske vojnike o ljudskosti jesu li sposobni Palestince vidjeti kao ljude. Isto treba pitati dužnosnike američke vlade koji promoviraju i procesuiraju blokadu Kube: vide li oni Kubance kao ljude?

U lipnju ove godine Pariško tržište poezije pozvalo je kubansku pjesnikinju Nancy Morejón da bude njegova počasna predsjednica 2023. godine. Neposredno prije samog događanja, organizatori festivala poezije otkazali su tu čast, izreka da su odgovarali na 'pritiske' i 'glasine'. Kubansko ministarstvo vanjskih poslova osudio ovo otkazivanje kao dio 'opsade fašističke mržnje kubanske kulture', još jedna vrsta blokade.

Ovdje je Nancy Morejón Réquiem para la mano izquierda ('Requiem for the Left Hand'), kao da je u razgovoru s humanošću Darwishove poezije i s ritmovima kubanske glazbenice Marte Valdés (kojoj je ova pjesma posvećena):

Na karti možete pratiti sve linije
vodoravno, okomito, dijagonalno
od Greenwičkog meridijana do Meksičkog zaljeva
da više-manje
spadaju u našu posebnost

Tu su i velike, velike, velike karte
u svojoj mašti
i beskrajne kugle Zemlje,
Kuna

Ali danas sumnjam da je to najmanja, najsitnija karta
skiciran na papiru školske bilježnice
bila bi dovoljno velika da u nju stane cijela povijest
Sve to.

Srdačno,

Vijay