Katastrofa Gaza-Izrael — Doseljenici i širi rat

Dijeljenja

Rat u Gazi služi kao dimna zavjesa za eskalaciju širenja naseljenika i nasilja na Zapadnoj obali, piše Dan Steinbock. U međuvremenu, Bidenovi jastrebovi ponovno se fokusiraju na Iran. Zadnji od 5 dijelova Serija.

8. rujna 2006.: Izraelski vojnik provjerava osobne iskaznice četvorice Palestinaca na četvorici muškaraca na traktoru u gradu Nablusu na Zapadnoj obali. (Michael loadenthal, Flickr, CC BY-NC-SA 2.0)

Ovo je posljednji članak u seriji od pet dijelova. Ovdje je prvi dio, dva,  tri i četiri.

By Dan Steinbock
Svjetski financijski pregled 

Tžidovska su naselja potaknula a zapravo realnost jedne države u Izraelu, u kojoj Izraelci imaju prava, a Palestinci nemaju. U međuvremenu, pregovori za dvodržavno rješenje odugovlačili su od 2014. Retoriku na stranu, vlada premijera Benhamina Netanyahua “sudjelovala je u akcijama koje anektirati Zapadnu obalu i ugroziti izglede za pravedno i trajno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba.”

U prošlosti su razdoblja pojačanih sigurnosnih napetosti i vojnih operacija omogućila doseljenicima da utvrde činjenice na terenu. Nakon brutalnog napada Hamasa, alarmantan trend porasta nasilja doseljenika brzo je eskalirao. Ništa nije zaustavilo stalnu ekspanziju doseljenika od kasnih 1960-ih i izraelske ekspanzije u istočnom Jeruzalemu.

Ekspanzija židovskih doseljenika na Zapadnoj obali, 1967.-2021. (ICBC)

U Južnoafričkoj Republici od 1948. do 1994. bio je na snazi ​​sustav apartheida, temeljen na nadmoći bijele rase i rasnoj segregaciji. U travnju 2021. Upozorio je Human Rights Watch da je Izrael prešao prag aparthejda.

Početkom rujna ove godine, bivši šef Mossada, Tamir Pardo, rekao je da su izraelski mehanizmi za kontrolu Palestinaca odgovarao staroj Južnoj Africi. “Ovdje postoji država aparthejda”, jer “dvojici se sudi prema dva pravna sustava.”

Čak i usred mirovnih pregovora u Oslu ranih 1990-ih, palestinski dohodak po glavi stanovnika bio je samo 15 posto u odnosu na izraelsku razinu. Ali nade za mir umrle su s atentatom židovske krajnje desnice na premijera Yitzhaka Rabina.

Unatoč svoj halabuci Trumpove i Bidenove administracije da je Bliski istok na vrhuncu mira i prosperiteta, palestinski prihod po glavi stanovnika ima pao i sada je samo 12.9 posto u odnosu na izraelsku razinu, niže nego prije nekoliko desetljeća.

Koliko god ove ukupne brojke bile loše, one odražavaju palestinske prosjeke, a ne pakao u Gazi. Godine izolacije i ponovljeni sukobi ostavili su lokalno gospodarstvo daleko iza Zapadne obale, zbog blokade koju je nametnuo Izrael, četiri rata i domaćih podjela.

Prihod po stanovniku u Gazi je sada manje od trećine toga na Zapadnoj obali. Polovica radne snage je nezaposlena; više od polovice stanovništva živi ispod nacionalne granice siromaštva, prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda. 

Mnogo prije Hamasove ofenzive, palestinska stagnacija odražavala je gospodarsku propast koja je bila pretjerana čak iu odnosu na aparthejd u Južnoj Africi. Tijekom apartheida (1948.-94.), prihod crnaca po glavi stanovnika u odnosu na bijelce popeo se s 8.6 posto na 13.5 posto. U relativnom smislu, ishodište Palestinaca u odnosu na Izraelce bilo je gotovo dvostruko više nakon sporazuma iz Osla. Ali danas je iza crnaca na kraju apartheida. Preokret se dogodio pod nadzorom Trumpove i Bidenove administracije.

Dvije vrste apartheida: od Južne Afrike do Palestine. (Autor; podaci MMF-a)

Dalekovidni izraelski čelnici više ne poriču stvarnost apartheida. Prošle godine, bivši državni odvjetnik Michael Ben-Yair nazvao je Izrael "režimom apartheida". Nedavno su bivši predsjednik parlamenta Avraham Burg i poznati povjesničar Benny Morris bili među više od 2,000 izraelskih i američkih javnih osoba koje su potpisale javna izjava da “Palestinci žive pod režimom aparthejda”.

Dvorana zrcala

Standardni narativ o ratu u Gazi 2023. je obična fasada. Čak se i argument da je Hamasova ofenziva bila “obavještajni neuspjeh” ne čini valjanim. Na temelju dvogodišnjih video dokaza, militanti Hamasa obučavani su za brutalne napade na najmanje šest mjesta diljem Gaze na vidiku i manje od milje od izraelske jako utvrđene i nadzirane granice. Iz svih praktičnih razloga, ofenziva se mogla spriječiti. Ako obavještajni neuspjeh uopće nije bio neuspjeh, što je onda bio?

Slično tome, naivna priča o Hamasu kao neprijatelju Izraela ne drži vodu. Grupa i njezini brutalni napadi išli su ruku pod ruku s više od dva desetljeća tijekom kojih su Likud i krajnja desnica bili u usponu. 

Baš kao što je Operacija Ciklon dovela do toga da SAD obuče, naoružaju i financiraju generaciju islamističkih fedajina u Afganistanu, uključujući Osamu Bin Ladena, Izraelci su mislili da mogu iskoristiti Hamas; nije da bi ih Hamas mogao koristiti.

Štoviše, rat u Gazi služi kao dimna zavjesa za eskalaciju širenja naseljenika i nasilja na Zapadnoj obali, za koje se Netanyahuovi krajnje desničarski ministri nadaju da će rezultirati njenom aneksijom i protjerivanjem Palestinaca.

Regionalno, rat je naveo jastrebove američkog predsjednika Joea Bidena da ponovno usmjere pozornost na Iran. To je stari projekt. Od 2003. američka vojska provodi analizu pod nazivom TIRANNT (Theatre Iran Near-Term) za rat s Iranom u punom opsegu. 

Navodno bi se ovaj plan za nepredviđene situacije (CONPLAN 8022) aktivirao u slučaju drugog 9. rujna, na pretpostavci da Iran bi iza toga.

Očekivano, rat je rasplamsao napetosti s Hezbollahom u južnom Libanonu, koji bi mnogi u američkom Kongresu i Bijeloj kući htjeli povezati s Iranom, kako bi legitimizirali veliki regionalni sukob.

Značajno, nakon napada Hamasa, kada je republikanski senator Lindsay Graham upitan želi li da SAD i Izrael "bombardiraju Iran čak i u nedostatku izravnih dokaza o njihovoj umiješanosti," on je odgovorio: "Da." Odgovor je zaprepastio čak i CNN-ovu novinarku, pa je dvaput postavila pitanje i dobila isti odgovor.

Nedavno je američki zastupnik Michael McCaul, republikanski predsjednik Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma Sjedinjenih Američkih Država, rekao da njegovo vijeće izrađuje nacrt zakona kojim bi se odobrila uporaba vojne sile u Iranu, iako su američki obavještajci rekli da nema dokaza koji podupiru tvrdnju Irana izravna uključenost. McCaulovi komentari došli su na 21. godišnjicu donošenja mjere kojom je odobrena pogrešna američka invazija Iraka 2003. godine.

Za Netanyahuovu vladu, sukob s Iranom skrenuo bi pozornost s Gaze i Zapadne obale. To je dug san. 

Prosvjed u Teheranu protiv izraelskog napada na Pojas Gaze, 14. listopada. (Amin Ahouei, TasminNews, Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0)

Godine 2011. Netanyahu je naredio Mossadu i Izraelskim obrambenim snagama da se pripreme za napad na Iran u roku od 15 dana, sve dok Pardo i tadašnji načelnik stožera Benny Gantz — sada u oporbi, ali ključni član Netanyahuove ne baš ujedinjene ratne vlade — doveo u pitanje zakonske ovlasti premijera dati takvu naredbu bez odobrenja kabineta. Dakle, Netanyahu se povukao.

Ali Iran ostaje na dnevnom redu vlade. A neki kritičari tvrde da je to dio ratne agende u Gazi. Prije mjesec dana, paralelno s domaćim previranjima oko Vrhovnog suda, Netanyahuov šef Mossada David Barnea obećao je meta iranski “najviši ešalon” if Izraelski Židovi bili bi povrijeđeni u strahu.44

Niti je Bidenova administracija izbjegla iskušenje da iskoristi rat i svoju "solidarnost s Izraelom" kao demonstracijski učinak za druga žarišta. Kada se ministar obrane Lloyd Austin sastao s Netanyahuom i članovima izraelskog ratnog kabineta, prenio je američku "oklopnu potporu" Izraelu. 

To je liturgijski izraz koji je Bijela kuća koristila u kontekstu Japana, Tajvana, Ukrajine, Filipina i drugih velikih saveznika SAD-a izvan NATO-a koji su se obvezali na zajedničke obrambene ciljeve, vojne baze i kupnju oružja od US Big Defense, kao što je Raytheon, Austinov bivši poslodavac.

Konačno davanje šanse miru

Zhang Jun, veleposlanik Kine u UN-u, u sredini, nakon sastanka Vijeća sigurnosti o Bliskom istoku, 18. listopada. (UN Photo/Paulo Filgueiras)

Rat koji je u tijeku ozbiljno je potkopao kredibilitet SAD-a kao neutralnog posrednika u regiji. Službeno, Washington nastoji deeskalirati napetosti. No retoriku na stranu, dok je Izrael eskalirao svoju protuofenzivu, američki diplomati su bili obeshrabreni da javno koriste fraze koje bi pozivale na smirenost. U procurjelim porukama, Napisalo je osoblje State Departmenta da visoki dužnosnici nisu željeli da materijali za tisak uključuju tri specifične fraze: "deeskalacija/prekid vatre", "kraj nasilja/krvoprolića" i "ponovno uspostavljanje mira". To je prethodilo američkom vetu u Vijeću sigurnosti UN-a da se blokira "humanitarna stanka" i koridori u Gazu.

Demokratska Bidenova administracija nastavila je Trumpovu politiku prema Bliskom istoku, koja učinkovito ignorira palestinsku noćnu moru. Washingtonov dvostranački konsenzus vođen je prioritetima Pentagona i Velike obrane, koja profitira od svakog novog velikog nasilnog sukoba prodajom sigurnosti bez mira. Rat u Gazi je slučaj iz udžbenika.

U prvom tjednu svoje protuofenzive Izrael je bacio 6,000 bombi na Gazu. To je skoro broj bombi koje su SAD bacile na Afganistan u cijeloj godini. Ali to može biti samo uvod u ono što je još pred nama. Ako i kada počne očekivani izraelski kopneni napad - "najavljena katastrofa", kako to kaže izraelski kolumnist Gideon Levy - sve ove brojke o žrtvama blijedjet će u usporedbi.

Kada je milijun ljudi interno raseljeno, 90,000 XNUMX stambenih jedinica je oštećeno, struja i voda su faktički uskraćeni (i sve to prije stvarni napad), posljedična šteta se više ne može razmatrati zalog ali namijenjen. A ako se zdravstveni sustavi sruše, uslijedit će bijeda i poroci u obliku gladi, epidemija koje otvaraju put novim masakrima i novim ratovima.

Danas su najgori ekonomski rizici neopravdane geopolitičke napetosti. Izbijanje rata u Gazi 2023. prijeti unijeti novu volatilnost na energetska tržišta, podsjećajući na prošlogodišnji robni kaos nakon proxy rata u Ukrajini. Dok je Biden iznosio svoj glavni argument za "ratnu pomoć Izraelu i Ukrajini", proširio je angažman SAD-a na dva glavna fronta; višestruko povećao potrebu za desecima milijardi dolara vojne pomoći uz protekle stotine milijardi dolara; i ubrzao vjerojatnost prijeteće američke dužničke krize koja bi mogla imati globalne posljedice.

Nakon 8 trilijuna dolara u pogrešnim ratovima nakon 9. rujna u Afganistanu i Iraku, američka ratišta nisu nestala. Samo se arene mijenjaju. Bidenova administracija priprema još jedan neopravdani globalni hladni rat u percipiranom manihejskom svijetu "plemenitih demokracija" i "zlih autokracija".

U proteklih pola stoljeća nijedna inicijativa pod pokroviteljstvom SAD-a nije postigla trajni mir na Bliskom istoku. Washington ima geopolitički interes u regiji kao rezervata energije i unosan klijent američkih izvođača radova u obrani. Nasuprot tome, kineski pristup temelji se na stabilnosti i suradnji koji su nužni za gospodarski razvoj. Naglašavajući važnost mira i razvoja, Peking je pozvao na "momentalni prekid vatre" i ponovio svoju potporu dvodržavnom rješenju s neovisnom državom Palestinom kao izlazom iz sukoba.

I SAD i Kina imaju ulogu na Bliskom istoku. Ali bez mira ne može biti stabilnosti. A bez stabilnosti nema razvoja. Pola stoljeća ratova, kolonizacije i apartheida nikada neće donijeti mir u regiju; ali sigurno će osigurati još više očaja, više ratova i više mrtvih i ozlijeđenih civila. Ono što je potrebno u regiji je multilateralna suradnja i multipolarna diplomacija.

Vrijeme je da miru i razvoju damo šansu – prije nego što bude prekasno.

Dr. Dan Steinbock osnivač je Difference Groupa i radio je na Institutu Indije, Kine i Amerike (SAD), Šangajskom institutu za međunarodne studije (Kina) i EU centru (Singapur). Za više, vidi ovdje.   

Izvornu verziju ovog članka objavio je Svjetski financijski pregled.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

6 komentara za “Katastrofa Gaza-Izrael — Doseljenici i širi rat"

  1. SH
    Studenog 8, 2023 na 15: 37

    ” …. razgovori za dvodržavno rješenje su u zastoju od 2014.”

    Mogu li sugerirati da su ti razgovori, i zapravo su bili, "dimna zavjesa" za sve veću ekspanziju doseljenika, etničko čišćenje i sada genocid tijekom godina... nikada nije postojala nikakva namjera imati "2 države", ali razgovor o njima naveo je ljude da pomisle da je to "rješenje" - i dok su oni "razgovarali", Izrael se postojano širio, stvarajući sve više i više "činjenica na terenu" poenta da je prilično očito da više nema dovoljno palestinskog teritorija za bilo kakvu održivu državu, a nije bilo već neko vrijeme, čak i dok nastavljaju "pričati" ...

    Drago mi je da je slučajno spomenuo da je US Sec. Obrana je "nekada" zaposlena u Raytheonu, jednom od najvećih korisnika naše "podrške našim saveznicima". Mislim da ovu činjenicu treba uvijek dodati svakom spominjanju njega - "Sec. Def., Lloyd Austin, bivši Raytheon” jer se čini da još nije potonuo u …

  2. Carl Zaisser
    Studenog 8, 2023 na 14: 40

    Svatko tko piše da je Izrael "prešao prag" države aparthejda... kako ovaj autor citira Human Rights Watch, krajnje je pogrešan. Izrael je država apartheida od svojih Temeljnih zakona iz 1948. godine. Izraelski povjesničar Uri Davis vrlo je detaljno ispitao strukturu Temeljnih zakona u svojoj knjizi “Apartheid Israel”. Autor ovog članka bi trebao pročitati knjigu i SVI OSTALI koji i dalje govore bilo što drugačije.

  3. Susan
    Studenog 8, 2023 na 07: 21

    Čini mi se da je China jedina odrasla osoba u sobi. Kakav koncept - "trenutni prekid vatre"!

  4. gcw919
    Studenog 7, 2023 na 23: 26

    Nezamislivo je da se SAD priprema za rat s Iranom. Ipak, imamo ljude poput Lindsay Graham i Michael McCaul koji zagovaraju upravo to. A s 2 nosača zrakoplova, a sada i nuklearnom podmornicom u regiji, postoji svaki razlog vjerovati da bismo zapravo mogli završiti s još jednim regionalnim ratom. Zar ti imbecili uopće ne razmišljaju o posljedicama rata s Iranom? Pokolj u Gazi kojem sada svjedočimo ne bi bio ništa u usporedbi. A ako neka bezobzirna strana odluči upotrijebiti nuklearno oružje, tada ćemo vidjeti posljednju "civilizaciju". Zar nema ništa ili nikoga da zaustavi ovo ludilo?

    • SH
      Studenog 8, 2023 na 15: 21

      "Ne postoji ništa ili nitko da zaustavi ovo ludilo?"

      Ne sve dok nastavljamo postavljati D/R-ove u urede...

  5. Andrew Nichols
    Studenog 7, 2023 na 17: 00

    “Rat koji je u tijeku ozbiljno je potkopao kredibilitet SAD-a kao neutralnog posrednika u regiji”

    Kako je Washington mogao izgubiti nešto što nikada nije imao?

Komentari su zatvoreni.