Američki diplomatski neuspjesi otežavaju izolaciju Irana

Nepostizanje ranog prekida vatre u Gazi dovodi Hezbollah u opasnost otvaranje druge fronte, sukob s Iranom i svjetski rat, piše MK Bhadrakumar.

By  MK Bhadrakumar
Indijski punchline

U.S. Predsjednik Joe Biden uvjeren je da je jedan od razloga zašto je Hamas pokrenuo svoj napad na Izrael bila objava tijekom samita G20 u New Delhiju o Ekonomski koridor Indija-Bliski istok-Europa. No također je priznao da je to čitanje bilo temeljeno isključivo na njegovom instinktu i da nije imao nikakav dokaz za to. 

Bidenova motivacija da to kaže leži u očajničkoj potrebi SAD-a da povrati svoju vodeću ulogu na muslimanskom Bliskom istoku.

Dvije najuvjerljivije stvarnosti koje odbijaju američko vodstvo su: jedna, snažna, ujedinjena, regionalna solidarnost koja presijeca sektaške podjele u traženju rješenja za Palestinu, kao nikad prije, i, druga, saudijsko-iransko približavanje. 

Najnoviji razvoj događaja koji uključuje Hamas i Izrael potkopao je napore SAD-a da uvjere Saudijsku Arabiju da prizna Izrael. Bez sumnje, saudijski stav o palestinskom problemu je očvrsnuo. Biden je došao do prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana u pokušaju da stvori što veću konvergenciju između Washingtona i Rijada. 

Ali Očitavanje Bijele kuće pokazalo da je kritična masa i dalje nedostižna; iako su se dva čelnika složila oko općenitosti, nisu se mogla složiti oko vrlo važnog specifičnog pitanja hitnog prekida vatre između Izraela i Hamasa. 

Ovo duboko neslaganje odražava se iu Vijeću sigurnosti UN-a gdje Ujedinjeni Arapski Emirati podržao ruski nacrt rezolucije, koji je pozivao na "trenutačno, trajno i potpuno poštovano humanitarno primirje", ali se usprotivio američkom nacrtu rezolucije, koji je izbjegavao okončanje borbi i umjesto toga govorio o pravu Izraela na samoobranu.  

A zajednička izjava koji su potpisali ministri vanjskih poslova Egipta, Jordana, Bahreina, UAE, Saudijske Arabije, Omana, Katara, Kuvajta i Maroka pozvali su na trenutni prekid vatre u Pojasu Gaze. U opomeni upućenoj SAD-u i Izraelu, izjava navodi: "Pravo na samoobranu prema Povelji Ujedinjenih naroda ne opravdava očito kršenje humanitarnog i međunarodnog prava." 

Gledajući unaprijed, veliko je pitanje američke namjere. Je li to pokazivanje mišića ili skrivena zavjera za stvaranje činjenica na terenu koje se mogu shvatiti kao casus belli pokrenuti ofenzivu protiv Irana, što je dugogodišnji projekt neokonzervativaca koji dominiraju američkim vanjskopolitičkim diskursima? 

Biden prijeti Iranu

Biden je na tiskovnoj konferenciji u Bijeloj kući izjavio da je upozorio iranskog vrhovnog vođu ajatolaha Ali Khameneija da će Washington odgovoriti ako Teheran nastavi "krenuti protiv" američkih snaga u regiji. 

Da citiram Bidena, “Moje upozorenje ajatolahu je bilo da ćemo odgovoriti ako nastave s napadima na te trupe. I trebao bi biti spreman. To nema nikakve veze s Izraelom.” Biden je mislio rastući napadi na američke baze u Iraku i Siriji.

Politički zamjenik u uredu iranskog predsjednika, Mohammad Jamshidi, od tada se suprotstavio Bidenovoj primjedbi, rekavši: “Američke poruke nisu bile upućene vođi Islamske revolucije niti su bile ništa drugo nego zahtjevi iranske strane. Ako Biden misli da je upozorio Iran, trebao bi zatražiti od svog tima da mu pokaže tekst poruka.”

Nekoliko sati kasnije, na pitanje da pojasni, glasnogovornik američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby je parirao, “Došlo je do izravne poruke. To je najdalje dokle ću ići.” Zamislivo, nedavni napadi militantnih skupina u Siriji i Iraku zadaju glavobolju Bidenu u unutarnjoj politici.

Navodno je dosad dvadesetak američkih vojnika ozlijeđeno, a jedan vojni ugovornik ubijen. U Iraku se nalazi otprilike 2500 američkih vojnika, a oko 900 u Siriji. 

Moguće je da je Biden bio otvoren. To nije nešto neobično u američko-iranskim sukobima. Ali vjerojatnije je da se SAD nadaju potaknuti Iran da zauzda slobodne grupe milicija u Siriji i Iraku od pogoršanja situacije. 

Iran je na istoj strani s Kinom, Rusijom i arapskim državama u pozivanju na trenutni prekid vatre kako bi bili dostupni uvjeti za diplomaciju da se smisleno uhvati u koštac s palestinskim problemom. Zalažu se za dvodržavno rješenje. Ironično, SAD također tvrdi da podržava rješenje s dvije države. 

Ovo je Biden izjavio na press konferenciji u Bijeloj kući, čitanje pripremljenog teksta:

“Izrael ima pravo i, dodao bih, odgovornost odgovoriti na pokolj svog naroda. I osigurat ćemo da Izrael ima ono što mu je potrebno da se obrani od ovih terorista. To je garancija… Ali to ne umanjuje potrebu za - da djeluje i uskladi se sa zakonima rata za Izrael - mora učiniti sve što je u njegovoj moći - Izrael mora učiniti sve što je u njegovoj moći, koliko god to bilo teško, da zaštiti nedužne civile... Također želim odvojiti trenutak da pogledam unaprijed prema budućnosti kojoj težimo. Izraelci i Palestinci jednako zaslužuju živjeti jedni pored drugih u sigurnosti, dostojanstvu i miru. I nema povratka na status quo kakav je bio 6. listopada… To također znači da kada ova kriza završi, mora postojati vizija onoga što slijedi. I po našem mišljenju, to mora biti rješenje s dvije države. To znači koncentrirani napor svih strana — Izraelaca, Palestinaca, regionalnih partnera, globalnih vođa — da nas usmjere na put prema miru.” 

Utjecaj SAD-a na Bliskom istoku smanjen

Zvuče li ove riječi kao da se Biden sprema za rat s Iranom? Po prvi put, možda postoji tračak nade da SAD više neće zaobilaziti palestinski problem.

Suština je, kako su posvjedočila i razmatranja u Vijeću sigurnosti UN-a, da sve odgovorne sile shvaćaju da je Bliski istok i dalje središte gravitacije svjetske politike i da bi požar u regiji lako mogao prerasti u svjetski rat. I nitko od velikih sila ne želi takav apokaliptični ishod. 

Ipak, dok SAD još uvijek ima nenadmašnu moć na Bliskom istoku, njegov utjecaj je smanjen kako su se pojavile nove stvarnosti:

• Izrael je vojno i ekonomski ojačao u odnosu na Palestince, ali više ne uživa regionalnu dominaciju. 
• Saudijska Arabija i UAE, dvije dominantne sile na Bliskom istoku, sve više ističu svoje interese. 
• Kina, iako relativno novi igrač, više se ne ograničava na gospodarsku diplomaciju. 
• SAD je izgubio sposobnost utjecaja na svjetsko tržište nafte, budući da Rusija blisko surađuje sa Saudijskom Arabijom u okviru OPEC+ kako bi kalibrirala razinu proizvodnje nafte i cijene. 
• Posljedično, petrodolar slabi.  
• Abrahamov sporazum je praktički odložen. 
• Arapsko-izraelski sukob je posljednjih godina dobio nove dimenzije, zahvaljujući usponu osovine otpora, što zahtijeva nove stavove i operativno razmišljanje od strane SAD-a. 
• Izraelska politika oštro je krenula prema ekstremnoj desnici. 
• Globalno okruženje vrlo je komplicirano; mirovni proces više ne može biti pod mentorstvom SAD-a.

Opasnost od neosiguranja prekida vatre

Rusija je bila domaćin trilateralnog sastanka u Moskvi sa zamjenikom iranskog ministra vanjskih poslova i izaslanstvom Hamasa. Kasnije je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Mihail Bogdanov, koji je također posebni predsjednički izaslanik za Bliski istok i Afriku, najavio da će palestinski čelnik Mahmoud Abbas "uskoro stići u službeni posjet" Moskvi na razgovore s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. [Izlet planiran za 15. je odgođeno u nedjelju.]

U sveobuhvatnom ratu s Iranom, SAD će uzeti velike žrtve i država Izrael se može suočiti s uništenjem. Doista, Iran bi se mogao odlučiti za sposobnost nuklearnog odvraćanja. Gotovo je sigurno da će američko-iranski rat prerasti u svjetski rat. Jasno je da rat nije opcija. 

Stoga postoji veliki rizik u kopnenoj invaziji Izraela na Gazu. Ako se Izrael zaglavi u Gazi, što se nikako ne može isključiti, postoji velika mogućnost da Hezbollah otvori drugu frontu. A to zauzvrat može pokrenuti lančanu reakciju koja se može oteti kontroli. Ovdje leži opasnost ako se prekid vatre ne dogovori dovoljno rano u sukobu.