Vođa Hezbullaha gotovo je jasno dao do znanja da je veći rat neizbježan, ali nije želio biti taj koji će ga najaviti.
By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
Točekivanja od govora vođe Hezbullaha Hasana Nasrallaha u petak bila su vrlo velika; čak je i glasnogovornik američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući priznao da su i oni čekali govor. U arapskom svijetu postojalo je iščekivanje ili opća želja da Nasrallah proglasi službeni ulazak u veći rat, čime bi se zapalio regionalni sukob koji bi promijenio oblik Bliskog istoka.
Hizbullah je nerazborito povećao očekivanja objavljujući video teasere koji prikazuju Nasrallaha kako hoda ili sjedi. Izraelci i veliki dio svijeta su zadržali dah. Libanonci su bili nervozni, ali su se nadali da će Nasrallah uzeti u obzir njihovu nevolju.
Ali Nasrallah ne djeluje u vakuumu. Postoji vrlo složen kontekst u kojem on to radi. U arapskom svijetu, zapadno-zaljevski savez je potrošio milijarde kako bi demonizirao Nasrallaha i potkopao njegov položaj u arapskom i muslimanskom svijetu; a njegov je položaj dosegao nove visine nakon rata s Izraelom 2006. godine.
Umiješanost Hezbullaha u Siriju i kruženje slogana koji su bili sektaške i vjerske prirode, pomogli su kampanji zaljevskih režima protiv Nasrallaha i stranke, prikazujući ih kao čisto šiite i samo marionete Irana. Zaljevska misija bila je gurnuti stranku u sektaški kut, a stranka je - svojim političkim ponašanjem u Libanonu - nenamjerno pomogla toj misiji.
Od libanonskog ekonomskog kolapsa 2019., Hezbolah je slijedio političke opcije usredotočene na učvršćivanje šijitskih političkih redova. To je jedino razumljivo iz perspektive stranke koja se štiti od zavjere Zaljeva i Izraela da potakne šijitski, unutarsektaški, građanski rat.
Stoga nije lako ocjenjivati govor bez obzira na politički kontekst u kojem se održao. Nasrallah se obraćao brojnoj publici: članovima stranke, libanonskoj sceni, arapskoj sceni i svojim neprijateljima na Zapadu i u Izraelu.
Video teaseri prije govora bili bi uspješni da je došlo do dramatične najave u obliku velike eskalacije ili objave rata. Kad se to nije ostvarilo, ti teaseri su se činili šupljim iako su uspjeli u obliku psihološkog rata protiv izraelskog neprijatelja (izraelske novine komentirale su da je Nasrallah uspio pokidati živce Izraelcima).
Hizbullah je prva arapska politička stranka, ili čak država ako ih dodamo u mješavinu, koja posvećuje energiju i resurse da se uključi u psihološki rat protiv Izraelaca. PLO o tome nije imao pojma, a govori njegovih čelnika (i arapskih čelnika) bili su bombastični i emotivni i nisu se oslanjali na bazu vojne moći i spremnosti. Nasrallah je stručnjak za Izrael; provodi sate čitajući o Izraelu i njegovoj politici i vojsci.
Vezane ruke
Palestinci pregledavaju štetu nakon izraelskog zračnog napada na El-Remal aeru u gradu Gazi 9. listopada 2023. (Naaman Omar apaimages/Wikimedia Commons)
Nasrallah je sigurno osjećao ogroman pritisak prije govora. Za vođu koji jedinstveno (u povijesti arapskih vođa i Izraela) donosi odluke na temelju analize isplativosti, Nasrallahu su ruke bile pomalo vezane u Libanonu. Polovica zemlje (najmanje) je pod utjecajem zaljevskih režima i ima rođake u Zaljevu i strahuje od njihovog protjerivanja (zaljevski režimi redovito podsjećaju Libanon da će Libanon zauzeti stavove protiv zaljevskih režima ti libanonski imigranti biti protjerani en masses).
Nadalje, postoji ogroman američki medijski aparat sa sjedištem u Dubaiju koji koordinira s Izraelom i zaljevskim zemljama u ratu protiv neprijatelja Izraela, posebno onih koji su angažirani u otporu Tel Avivu.
Tjednima prije Nasrallahovog govora, novinari na platnoj listi zaljevskih režima i novinari koji rade za medije koje financiraju vlade NATO-a i George Soros okupili su se i promovirali peticiju kojom se odbacuje rat između Libanona i Izraela, inzistirajući na tome da je Libanon previše umoran da bi sudjelovao u ratu protiv Izraela. Novac je na misteriozan način stavljen na raspolaganje tim ljudima za kupnju jumbo plakata koji šalju istu poruku: da bi Hezbolah trebao držati Libanon izvan rata.
Pokret se nije mnogo proširio, ali se zabilježio kod ljudi koji su zabrinuti za svoje životne uvjete, u svjetlu gospodarskog kolapsa i likvidacije ljudske ušteđevine. Nije pomoglo ni to što su izraelski čelnici tjedno prijetili da će Libanon vratiti u predindustrijsko doba ili da će prijetiti da će Libanon potpuno eliminirati.
Zapadni tisak ne pokriva te genocidne izjave, ali one uzbunjuju libanonsko stanovništvo; Libanonci dobro znaju da Izrael u ratu prije svega cilja na civile.
Većina žrtava u Izraelu u ratu u srpnju 2006. bili su borci, dok su većina žrtava u Libanonu bili, tipično, civili. Libanonska infrastruktura je u lošem stanju i Izrael je u prošlosti stalno gađao libanonske bolnice, elektrane, zračne luke, škole i izbjegličke kampove.
To mora teško opterećivati Nasrallahov um kada bude radio analizu troškova i koristi.
No, tu su i stranački privrženici koji su odgojeni na sloganu, ne na očekivanju, oslobođenja Palestine. Oni iskreno vjeruju da će Izrael doživjeti svoju smrt u sljedećem ratu. Ti pristaše stranke morali su čuti svoje vođe kako bi razumjeli regionalne posljedice rata.
A Nasrallah, mora se istaknuti, sada je vjerojatno najviša osoba u "osovini otpora" na Bliskom istoku. Čak je i Qassim Suleimani (ubijen od strane SAD) bio niži čin od Nasrallaha (snimke sastanaka između njih dvojice potvrđuju da je Nasrallah bio starija osoba u vezi). Fotografije obiteljske žalosti u Suleimanijevoj kući pokazuju sliku Nasrallaha u kući).
Čak se i ajatolah Khamenei, koji je najviša vjerska osoba u hijerarhiji osovine, povinuje Nasrallahu u strateškim pitanjima (iranski dužnosnici redovito su izvještavali Nasrallaha o nuklearnim pregovorima sa Zapadom).
Tri signala
(Snimka ekrana Al Jazeere)
Kada je riječ o ratu s Izraelom, Nasrallah je onaj koji donosi konačne odluke.
Stoga je znao da su očekivanja velika i da je ovo povijesni trenutak s arapskim narodom ujedinjenim u podršci Palestini. Nije mogao stajati po strani niti se ponašati ravnodušno. On ne samo da je otvorio (od napada Hamasa na Izrael) frontu na jugu gdje je njegova stranka do sada izgubila 55 članova u sukobima s izraelskom okupacijskom vojskom, već je također dopustio palestinskim frakcijama (točnije Hamasu i Islamskom džihadu) da koriste Libanonski teritoriji ispaljuju projektile kratkog dometa na izraelske ciljeve.
Cijela politička klasa u Libanonu (u obliku vlade i premijera) rekla je da Libanon ne želi rat s Izraelom.
Dakle, Nasrallah nije objavio rat, ali je poslao ove važne signale:
- Jasno je stavio do znanja da su planiranje i vrijeme Hamasove operacije u potpunosti bili Hamas i samo Hamas. Rekao je da čak ni saveznici Hamasa u Gazi (jasno misleći na Islamski džihad) nisu znali za operaciju jer je Hamas držao apsolutnu tajnost. Iran nije bio uključen i to je bilo važno naglasiti jer se u zapadnim medijima svi iranski saveznici predstavljaju kao obične marionete Irana. Slika je kompliciranija. Godine 2011. Hamas je podržao sirijsku pobunu protiv sirijskog režima iako je režim Hamasu pružio utočište i vojnu potporu. Taj je stav zatrovao odnose između Hamasa i Irana, pa čak i između Hamasa i Hezbullaha. Hamas se kasnije pomirio s Hizbullahom, no vodstvo Hizbulaha i dalje se odbija sastati s Khalidom Mishalom, vođom iza odluke Hamasa da podrži sirijsku oružanu pobunu (on je tu odluku donio u skladu sa stavom Katara i Turske, s kojima je vrlo blizak ). Štoviše, čak je i SAD konačno zaključio (prema CNN-u) da Hezbolah ne slijedi samo iranske naredbe u donošenju odluka.
- Nasrallah je htio jasno dati do znanja da je front od Libanona preko Sirije do Gaze jedan i da će se svi članovi otpora boriti zajedno. Osvrnuo se na iračke saveznike Hezbollaha.
- Nasrallah je pripremao Libanonce za sljedeće faze rata. Malo je jasno dao do znanja da je veći rat neizbježan, ali nije želio biti taj koji će ga objaviti, čime je otvorio vrata medijima plaćenim od Zaljeva da ga okrive za tu odluku. Govorio je o fazama ovog rata te podsjetio na izraelske gubitke i uspjehe Hezbollaha u sukobima u južnom Libanonu.
- Nasrallah je poslao poruku SAD-u: Njegovu skupinu neće zastrašiti prisutnost flote u Mediteranu i podsjetio je SAD da su neki od onih koji su se borili protiv SAD-a u Libanonu 1982.-84. još uvijek živi i da su obučavali druge. Jasno je dao do znanja da će Hezbolah uzvratiti američkim snagama ako SAD napadnu Libanon.
To nije bio najbolji Nasrallahov govor i nije ispunio velika očekivanja mnogih. Ali postigao je ono što je želio od te prilike: upozoriti neprijatelja da Hezbolah neće isključiti veliki sukob s Izraelom i da su takve mogućnosti povezane s razvojem događaja na terenu u Gazi.
As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002), Bitka za Saudijsku Arabiju (2004.) i vodio popularnu Ljutiti Arapin blog. On tweeta kao @asadabukhalil
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Moja je predrasuda bila da Hezbollah upotrijebi svoje preciznije i moćnije projektile da se pridruži i nanese golemu štetu Izraelu. Zatim nanesite užasnu štetu IDF-u kao što je Izrael odgovorio. Ne živim u Libanonu, tako mi je lako reći. Vjerujem da Izrael, ako bi osjećao da gubi, ne bi oklijevao upotrijebiti svoje nuklearne bombe. Budući da su SAD i NATO izgubili rat u Ukrajini, a rat s Kinom je idiotizam, vraća se na rat s Iranom kako bi se spasio dementni Biden jer je Bush jr nekako zaustavljen. Čak i samo Hezbollahov napad na Izrael punom snagom bi pokrenuo rat SAD-a i Izraela s Iranom. SAD bi željele pokrenuti rat sa Sirijom, ali s Rusima tamo bi izgubile svoje nosače zrakoplova. Nije jasno hoće li oprezni Putin pomoći Iranu. Nasrullah mora uzeti u obzir sve ove stvari i više nego što bih ja ikada mogao znati.
Hamas je stvorio Izrael u vlastitom interesu kao islamsku alternativu za potkopavanje Jasera Arafata.
To nije prava organizacija organskog otpora poput Hezbollaha.
Hamas je podržao američku/izraelsku/zaljevsku operaciju za uništenje Sirije i borio se zajedno sa zapadnim posrednicima koji sjeckaju glave i sijeku grkljan protiv Sirije, Hezbollaha i Irana. Stotine tisuća Sirijaca umrlo je kao rezultat.
Pod ovim okolnostima, Nasrallah bi imao savršeno pravo reći Hamasu da ide i jebe se.
Tijekom rata 2006. korumpirani arapski kvislinški diktatori u Zaljevu otvoreno su kovali urotu s Izraelom da unište Hezbollah. Ponovno bi zabili Nasrallahu nož u leđa u trenutku kada bi im se ukazala prilika.
Zašto bi Hezbollah otvorio sveobuhvatni rat s Izraelom? Ovi korumpirani, prezira vrijedni arapski diktatori su svi u krevetu s Izraelom, padaju preko sebe kako bi otvorili diplomatske odnose s Izraelom i skupili poene s neokonzervativcima u Washingtonu. Većina njih neće učiniti ni minimum da prekinu odnose s Izraelom, da im zatvore svoje luke i zračni prostor. Abbas i njegovi korumpirani prijatelji samo su kapoi u koncentracijskom logoru koji služe cionističkim interesima.
IZRAEL JE. KOPANJE VLASTITOG GROBA….DUBLJE &. DUBLJE IZ DANA U DAN.
Ovdje smo (svijet) na Velikom Ušću. Vrijeme stoji za one od nas koji čekamo Sljedeće.
U srednjem 'vremenu', tisuće, svaki od njih pojedinac—posebno oni koje većina smatra najnevinijima od Nevinosti kao moralne zapovijedi, nastavljaju umirati u Gazi. Ili su pak još uvijek živi: pate od užasnih ozljeda ili čistog neprestanog terora koji definira njihovo postojanje sada dok čekaju sljedeći vrisak približavanja bombaša.
Svijet vriska.
Možete li ga čuti s mjesta na kojem se nalazite?
Ovako svi zajedno umiremo. U iščekivanju. Kako su ta uvjerenja koja nas drže odgovornima prema našim bližnjima, naše zajedničko i međuovisno kolektivno čovječanstvo, izloženo lažnom šupljem zlu 'izuzetnosti'.
Počinitelji takvog podlog, neumoljivog genocidnog razaranja od nas očekuju da napravimo ovu 'Iznimku' ne zbog toga tko su oni zapravo, već zbog toga tko se predstavljaju: "baš kao mi", a ne kao Netanyahuovi "podljudi". (Takva razlika od osamdeset godina — 1943. do 2023. — čini žrtve viktimizatorima.)
Vrijeme. Za većinu nas sada usporena snimka, sati zlokobnog predznaka otkucavaju u sve manjoj konstrukciji interludija / međuvladavine. Znamo što dolazi, osim intervencije odabranih stranačkih božanstava. Čekamo čuda, zar ne…?
Ljudsko vodstvo koje izražava najneplemenitije karakteristike našeg čovječanstva usmjerava kaos prema njegovom neizbježnom kraju. Kao uvod u Samsonovu opciju? Jednako vjerojatno kao i ne. U Netanyahuovom slučaju, i držeći jednu kartu koju ima (Joker), "Kad nemaš ništa, nemaš što izgubiti..."
Što se mene tiče, oblikovanog ovim događajima tako dalekim, a opet tako hiperzvučno bliskim, moje postojanje se sada percipira kao da se nalazim na udaljenom atolu, jedva iznad razine mora, nakon što sam upravo čuo preko kratkovalnog radija da je udar asteroida zabilježen nekoliko tisuća milja od moje lokacije, i ne postoji ništa osim oceana između mene i neizbježno najvećeg tsunamija ikada u ljudskoj povijesti.
Trebali smo znati bolje. Trebali smo našu međusobnu ljudskost čuvati kao svetinju od svih neprijatelja, stranih i domaćih.
Trebao, mogao, htio….
Trik će biti natjerati Izrael da napadne. Suvremeni ratovi su pokazali da je branitelj čak u prednosti nego u prethodnim ratovima.
Kolektivni Zapad je izbezumljen prije i nakon Nasrallahovog govora koji pita hoće li Hezbolah ući u rat uz Hamas protiv Izraela. Moćni izraelski lobiji u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama upozoravaju da bi postojanje Izraela bilo ugroženo ako bi "Osovina otpora" koja okuplja Hamas, Džihad, Hezbolah i jemenske Hutije napala u isto vrijeme.
Vjerujem da bi ta skupina bila prilično težak neprijatelj.
Samo ako!