Kao klasična doseljeničko-kolonijalna država, Izrael radi jedino što zna, piše Jonathan Cook. Sve dok Zapad nastavlja navijati, to uključuje i genocid.
Palestinci pregledavaju ruševine kule Aklouk uništene u izraelskim zračnim napadima u gradu Gazi 8. listopada. (Naaman Omar, Palestinska novinska i informativna agencija, ili Wafa, za APAimages, CC BY-SA 3.0)
By Jonathan Cook
Jonathan-Cook.net
IŠokira me što u svojim temama stalno nailazim na varijacije sljedećeg tweeta:
“Palestinci imaju snage ustati protiv Hamasa kako bi se oslobodili. Ili se Hamas može dobrovoljno predati. Postoje dva prava izbora.”
Ovo stajalište ne promiču samo u lošoj vjeri izraelski apologeti. Čini se da odjekuje među običnim ljudima koji vjerojatno znaju vrlo malo o povijesti Palestine ili doseljeničkih kolonijalnih pokreta kao što je cionistički pokret koji je osnovao Izrael.
Dakle, zaronimo ukratko u oboje.
Prvo, doseljenička kolonijalna kretanja razlikuju se od standardnog kolonijalizma — poput britanske vladavine u Indiji — činjenicom da doseljenička populacija ne želi samo ukrasti resurse domorodačkog stanovništva, već i zamijeniti samo domorodačko stanovništvo.
Postoji mnogo primjera za to: europski su doseljenici lišili posjeda domorodačke narode u onome što danas zovemo Sjedinjene Države, Kanada, Australija i Novi Zeland, na primjer.
Prikaz pored puta koji prikazuje selidbu američkih domorodaca smještenu u Trail of Tears Overlook, u blizini Belle Pointa, Arkansas. (Služba za nacionalne parkove, javno vlasništvo)
Definicija genocida u međunarodnom pravu točno opisuje što su ti Europljani učinili lokalnom stanovništvu: masovna ubojstva; nametanje uvjeta sračunatih da dovedu do fizičkog uništenja cijele ili dijela domaće zajednice; sprječavanje rađanja unutar lokalnog stanovništva; i prisilno premještanje domaće djece u doseljeničko stanovništvo.
Europski doseljenici koji sebe danas nazivaju Amerikancima, Kanađanima, Australcima i Novozelanđanima nikada nisu odgovarali za svoje zločine protiv tih domorodačkih naroda. Što možda objašnjava zašto je gornji tweet tako uobičajen - i zašto se europske zemlje i njihovi naseljenički kolonijalni izdanci danas postrojavaju protiv ostatka svijeta kako bi podržali Izrael dok intenzivira industrijski genocid u Gazi.
[Related: PISMO UREDNIKU: Doseljenički kolonijalizam i Chris Hedges: Istrebljivači]
Istina je da je "zapadni" svjetski poredak izgrađen na genocidu. Izrael samo slijedi dugu tradiciju.
Južnoafrički apartheid
Prosvjed protiv apartheida u Južnoj Africi tijekom 1980-ih. (Paul Weinberg, Wikimedia Commons, CC BY-SA 3.0)
Kolonijalni pokreti doseljenika ne završavaju uvijek počinjenjem genocida. U Južnoj Africi, brojčano znatno nadjačana kolonijalna populacija doseljenika naišla je na "sporazum" s domaćim stanovništvom: sustav je bio poznat kao apartheid. Bijela grupa je uzela sve resurse i privilegije. Crnoj skupini je bilo dopušteno živjeti, ali samo u getima i bijedi.
U takvim okolnostima, mir je moguć samo kada se napusti doseljenički kolonijalni projekt, vlast podijeli i resursi pravednije raspodijele. To se dogodilo, nesavršeno, s padom apartheida.
Konačni model za doseljeničku kolonijalnu populaciju je istjerati domaće stanovništvo preko granice, u činu etničkog čišćenja. To je bila opcija koju je Izrael preferirao 1948. i ponovno 1967., kada je odlučio proširiti svoje granice okupacijom preostalih palestinskih zemalja na Zapadnoj obali, istočnom Jeruzalemu i Gazi.
Palestinci u Gazi su ogledna lekcija o različitim načinima na koje domorodačko stanovništvo može biti zlostavljano od strane doseljeničkog kolonijalnog pokreta.
Većina su izbjeglice ili potomci izbjeglica iz izraelskih operacija etničkog čišćenja 1948. Drugim riječima, njihove obiteljske kuće nalaze se u onome što danas zovemo Izrael. Protjerani su sa svoje zemlje u malenu enklavu, kojom će sljedećih 19 godina vladati Egipat.
Kada je Izrael zauzeo Gazu tijekom rata 1967., morao se osloniti na drugu opciju koloniziranja doseljenika: apartheid. Tako je enklavu pretvorio u zatvor na otvorenom, ili – ako ćemo biti iskreniji – dugotrajni koncentracijski logor.
[Related: Gaza, Hamas i Netanyahuov Likud i Povijest Pojasa Gaze]
Gaza je bila velika – i, uz izraelsku 16-godišnju opsadu, sve oštrija – verzija naselja koja su držala domorodačko crnačko stanovništvo u aparthejdskoj Južnoj Africi.
Izraelske trupe u Gazi u kolovozu 2022. (IDF, Flickr, CC BY-NC 2.0)
Sada vidimo kako Izrael konačno priznaje da model apartheida nije uspio pokoriti želju Palestinaca za slobodom i dostojanstvom.
Za razliku od bijele Južne Afrike, Izrael ne traži mir i pomirenje. Ponovno razmatra druge kolonijalne opcije doseljenika.
U trenutnom napadu na Gazu provodi mješoviti model: genocid za one koji ostaju u Gazi, etničko čišćenje za one koji mogu izaći (pod pretpostavkom da Egipat konačno popusti i otvori svoje granice).
Ništa od toga nema nikakve veze s Hamasom. Najviše što se može reći jest da je otpor Hamasa natjerao Izrael na ruku. Morala je napustiti svoj model opsade-apartheida - dugotrajno zatvaranje stanovništva bez sredstava, bez slobode kretanja, bez čiste vode, bez posla.
Umjesto toga, vratila se prokušanim formulama genocida i etničkog čišćenja.
Hamas je simptom desetljeća traume kroz koju su prošli Palestinci u Gazi, a ne uzrok te traume.
Palestinsko rušenje Hamasa ili Hamasova predaja ne bi pretvorili Gazu u Dubai-na-Mediteranu. Palestinci bi i dalje bili zatvorenici, iako bi eventualno bili dopušteni malo bolji uvjeti.
Ako sumnjate u to, pogledajte Zapadnu obalu, kojom ne vlada Hamas, već ležerna Palestinska uprava Mahmouda Abbasa. On naziva sigurnosnu suradnju s Izraelom - suzbijanje u ime Izraela žudnje Palestinaca za slobodom - "svetom" dužnošću. Njegova najveća težnja je diplomatsko rješenje koje stvara strogo ograničenu palestinsku mini državu.
Abbas s američkim državnim tajnikom Anthonyjem Blinkenom u Ramallahu, Zapadna obala, 31. siječnja. (State Department, Ron Przysucha, javno vlasništvo)
Ako Izrael ne može dopustiti slobodu Zapadnoj obali pod Abbasom, kako će ikada dati slobodu sićušnoj Gazi, čak i bez Hamasa, pogotovo nakon što su Ujedinjeni narodi proglasili enklavu fundamentalno "nenastanjivom" 2020.?
Izrael nikada ne bi mogao dopustiti Palestincima da izađu iz njihovog zatvora u Gazi jer se njihov brzi porast broja smatra prijetnjom židovskoj većini u Izraelu.
Upamtite: naseljeničke kolonijalne populacije su tu da zamijene domorodačko stanovništvo, a ne da s njima sklope mir, ne da dijele resurse, ne da im daju njihovu slobodu.
Izrael radi jedino što zna. I dokle god Zapad navija, to uključuje i genocid.
Jonathan Cook je nagrađivani britanski novinar. Bio je u Nazaretu u Izraelu 20 godina. Vratio se u UK 2021. Autor je triju knjiga o izraelsko-palestinskom sukobu: Krv i religija: Razotkrivanje židovske države (2006), Izrael i sukob civilizacija: Irak, Iran i plan za preuređenje Bliskog istoka (2008) i Palestina koja nestaje: Izraelski eksperimenti u ljudskom očaju (2008). Ako cijenite njegove članke, razmislite o pretplati na njegove Podskup stranica or nudeći svoju financijsku potporu.
Ovaj je članak s bloga autora Jonathan Cook.net
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Ovdje u Ujedinjenom Kraljevstvu, vođa oporbe Keir Starmer (koji će uskoro biti sljedeći premijer) otvoreno podržava genocid koji je u tijeku i počinje u Gazi.
Starmer je bio ljigavac koji je služio Julianu Assangeu dok je bio ravnatelj javnog tužiteljstva, pa da, on je još jedna cionistička marioneta.
Na izborima iduće godine nema se za koga glasati, sve je namješteno. Demokracija ne postoji, ali narod vjeruje da postoji
Jučer sam pročitao Archa da nekoliko laburističkih zastupnika poziva na njegovu ostavku zbog njegovog stava, podrške Izraelu. A iz Radničke stranke istupilo je 30 vijećnika. Stoga možda nije zaboravljen zaključak o njegovoj poziciji premijera. (Možemo se samo nadati.)
Vrlo je čudno vidjeti njemačku sliku zalijepljenih zidnih plakata, na kojima piše: Entführt, što na engleskom znači 'oteti' (odvesti nekoga – pojedinca) ilegalno silom, obično radi dobivanja otkupnine.
No, posvuda su po zidovima nalijepljene stotine takvih plakata. Da, ovi pojedinci su uzeti nasumično, ali oni su zapravo skupina političkih zarobljenika, koji se drže kao adut za pregovaranje u cilju većem od pojedinačnih života, prema riječima izabranih Izraelaca.
Nije li tako Ben Gurion i njegova kohorta predaka i njihovih potomaka vidjeli i vide svoj cilj – nazovite to Ben Gurionovom đavolskom pogodbom s nacistima.
No, očito još uvijek ne shvaćaju istinu u idiomu: što je dobro za gusku, dobro je i za gusana. Jednakost nikada nije bila pravilo po kojem igraju.
Ipak, izjavljuju da se strogo pridržavaju "pravila rata", kao da to nije gnusni oksimoron
S obzirom na mnogo ozbiljniju prirodu genocida koji je Izrael počinio u Gazi, plakati su trebali biti točniji s naslovom natpisa.
IMO su trebali čitati: ALS GEISELN GENOMMEN (uzeti kao taoci).
Što se danas događa u psihi njemačke vlade?
Oni očito nikada neće moći proživjeti svoje ponašanje u Drugom svjetskom ratu, što, zapravo, tragično znači da su taoci svoje prošlosti, kao i Židovi, svoje prošlosti, ne samo sa svojim suvremenim susjedima, već i paranoje svakodnevno demonstriraju u svojim genocidnim životnim ponašanjima prema svojim palestinskim susjedima.
Slobodna Palestina! Sjetite se USS Liberty. 34 američka mornara mrtva, 171 mornar ranjen.
Da je Amerika doista demokracija—-Biden ne bi podupirao Izrael—I mi imamo svjetski sud i ono što se događa Palestincima je zločin koji bjesni od 1948. s Nakbom.
Naravno, ovo je također Amerika gdje su povijesno starosjedioci, Azijati, Afroamerikanci, Hispanoamerikanci također ismijavani od strane onih u našoj vlastitoj vladi.
I usput, Joe Biden, shvaćate li ti i Blinken koliko je Amerikanaca sada beskućnika, bez posla, bez podrške? Ipak, i dalje dajete i volite rat?????
Nažalost, čini se da se Amerika pretvara u retke one stare pjesme:
” Ovako skonča svijet, ne s praskom, s cviljenjem. ” : (
Sramim se zvati se “Amerikancem”…
Promijenjeno je pisanje imena! Sada se može pisati "American" ili "American't" u svakom slučaju odnosi se na istu globalnu odmetničku državu.
Morate dodati još jedan faktor "mješovitom modelu". Izrael sustavno pretvara Gazu u ruševine kako bi onemogućio stanovnicima Gaze da tamo žive.
Ovaj užasni sustav doseljeničkog kolonijalizma mora biti poražen i zamijenjen pravom demokracijom i jednakim pravima za sve. Slobodna Palestina!
Hvala ti za ovo. Pukovnik Larry Wilkinson je upitan kako bi okarakterizirao Hamas, a on je rekao, kao gerilce. Mislim da je to točno. Zapadna je uobraženost da mi najbolje znamo kakva bi snaga otpora trebala predstavljati Palestince.
Europski doseljenici u današnju Južnoafričku Republiku nisu “došli do smještaja s domaćim stanovništvom”, oni su ih koristili kao zarobljenu radnu snagu. Zato su ih trebali da ostanu živi.
Još je pogrešnije reći o sadašnjim uvjetima da se “vlast dijeli i resursi pravednije raspoređuju”. Ono što je završilo je ono što ljudi nazivaju sitnim apartheidom, strukturni apartheid ostaje.
“Hamas je simptom desetljeća traume kroz koju su prošli Palestinci u Gazi, a ne uzrok te traume.”
A Hamas, zajedno s Al-Qaedom, Isisom, Muslimanskim bratstvom, Hezbollahom, RAF-Baader-Meinhof Groupom, IRA-om itd. vjerujem da su svi simptomi zapadnog imperijalizma/agresije/fašizma/traume.
veliki TQ za ovaj članak. Upravo sam sad namjeravao poslati komentar na jednu od svojih pretplata na substack ističući upravo ovo, nehumanost doseljeničkih kolonijalnih pokreta – doista dobrodošli u krivu povijest SAD-a, Kanade, Australije i Novog Zelanda. treba je osuditi za grozotu kakva jest i ne treba je više sankcionirati.
Uvijek me čudi da je potrebno toliko riječi da se opiše nešto što zahtijeva tako malo ,,,
Cionistički lažljivci i prevaranti to čine takvim. Oni su iznimno vješti prevaritelji.
Imaju vrlo visok verbalni IQ i maltretiraju i tjeraju rasprave o ovoj temi. Naravno, njihova virtualna potpuna kontrola tiska establišmenta također ne škodi, oni dominiraju emisijama govornih glava i lukavi su propagandisti u glavnim medijima.
I “račvasti jezik” govori.
“Palestinci imaju snage ustati protiv Hamasa kako bi se oslobodili. Ili se Hamas može dobrovoljno predati. Postoje dva prava izbora.”
Kakva bolesna šala.
Palestinci su pokušali s nenasilnim otporom i to je bio krajnji neuspjeh: hladnokrvno su ih poklali oholi psihopatski snajperisti IDF-a.
Hamas je odgovor! To je reakcija na 80 godina cionističkog nasilja, poniženja, ubojstava i krađe zemlje.
Budite solidarni s Hamasom!