Dok Downing Street podržava Netanyahuovu "moćnu osvetu", David Cronin daje brifing o britanskoj podršci Izraelu od 1948., koja je uključivala niz obrata.
Britanski premijer Rishi Sunak s izraelskim premijerom u Londonu u ožujku. (Simon Walker, Downing Street broj 10, CC BY-NC-ND 2.0)
By David Cronin
Deklasificirano UK
Rishi Sunak dao je britansko puno odobrenje za sravnjivanje Gaze.
Kasno uvečer 7. listopada premijer Tweetano “Nedvosmisleno stojimo uz Izrael.” Sunak je izrazio "punu solidarnost" s Benjaminom Netanyahuom, dodaje se u tvitu.
Kao što je Netanyahu imao obećan “moćne osvete” nakon ofenzive koju je predvodio Hamas tog jutra, nije bilo mjesta sumnji o signalu koji je Sunak slao.
U nekoliko riječi, Sunak je doveo britansku vanjsku politiku do nove krajnosti.
Izraelska "moćna osveta" izgleda kao najrazornije bombardiranje Gaze i njezinih 2.3 milijuna stanovnika ikada.
“Moćna osveta” koju podržava Downing Street 10.
Postoji duga povijest potpore Ujedinjenog Kraljevstva u izraelskim ratovima.
"Znam da poduzimate sve mjere opreza kako biste izbjegli ozljeđivanje civila", kaže Rishi Sunak izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, dok premijer Ujedinjenog Kraljevstva započinje putovanje na Bliski istok s ciljem obuzdavanja rata Izraela i Hamasa https://t.co/5AUFKd8XU8 pic.twitter.com/Xbo0zg5Oqd
- Bloomberg (@ business) Listopada 19, 2023
'Pravi ratni čin'
Kroz Balfourovu deklaraciju iz 1917. Britanija je sponzorirala projekt cionističke kolonizacije. Vladajući Palestinom od 1920-ih do 1940-ih, Britanija je poduzela niz konkretnih koraka prema ostvarenju ciljeva projekta. Pritom Britanija utro put za Nakbu, masovno protjerivanje Palestinaca.
[Related: AS`AD AbuKHALIL: Stogodišnji rat protiv Palestine]
Ipak, otkako je Izrael formalno osnovan 1948., odnos Britanije s tom državom uključivao je brojne zaokrete.
[Ur.: “Anticionističko” britansko ministarstvo vanjskih poslova protivilo se stvaranju Države Izrael, prema knjiga Opozicija britanske vlade cionizmu i novoj državi Izrael 1945-1952.]
Godine 1956. Britanija i Francuska iskoristile su Izrael da obave svoj prljavi posao.
Na tajnom sastanku u Sevresu – pariškom predgrađu – tijekom listopada te godine, skovan je plan za napad na Egipat zbog njegove nacionalizacije Sueskog kanala (englesko-francuske tvrtke i ključnog igrača u međunarodnom brodarstvu).
Moshe Dayan, načelnik izraelske vojske koji je sudjelovao u tim raspravama, naknadno je otkrio da je plan koji je ondje stavljen na stol predstavljen kao britanska inicijativa. Selwyn Lloyd, tadašnji britanski ministar vanjskih poslova, zagovarao je da Izrael počini "pravi čin rata", napisao je Dayan u svojim memoarima.
Donacije do CN-ovi Jesen Fond Pogon
Izraelski napad na Egipat – i podvala Britanije i Francuske – izazvali su bijesan odgovor SAD-a. Kao dominantna svjetska sila, nije mogla podnijeti ideju da Britanija djeluje bez njezina ovlaštenja.
Pod pritiskom SAD-a, prekid vatre je sazvan kasnije 1956. – iako ne prije takvih užasa kao što je nekoliko masakra u Gazi.
Sueski fijasko stavio je Britaniju na njezino mjesto. To je bilo od ključne važnosti za to da se Britanija ponaša kao mlađi partner američke supersile.
[Related: AS`AD AbuKHALIL: Saudijsko-iranski dogovor mogući američki 'sueski trenutak']
Radnički prijatelji Izraela
Unatoč tome što su je optuživali za podmukle poslove, Britanija je nastavila pružati dragocjenu pomoć Izraelu. Harold Wilson bio je veliki obožavatelj cionizma. To se vidi u njegovoj knjizi Kočija Izraelova.
Vlada koju je Wilson vodio 1960-ih pokazala se prihvatljivom prema izraelskim zahtjevima za oružjem. Stotine Centuriona – borbenih tenkova britanske proizvodnje – bile su isporučio u Izrael između 1965. i 1967.
Tijekom lipnja 1967. Izrael je te tenkove koristio u invaziji na arapske teritorije.
Izraelski vojni zapovjednici bili su "zgodni" u hvaljenju tenka, to je dokumentirano. Tenk je "očigledno učinio mnogo više nego što se od njega očekivalo", navodi se u memorandumu koji je sastavilo britansko veleposlanstvo u Tel Avivu.
Rat u lipnju 1967. bio je početak vojne okupacije Zapadne obale (uključujući istočni Jeruzalem), Gaze i Golanske visoravni koja traje do danas.
Brojne britanske izjave koje su naknadno izdane protiv okupacije – a posebice izgradnje naselja – moraju se promatrati skeptično. Istina je da je okupaciju omogućilo britansko oružje i da je britanska politička elita bila zadovoljna tom činjenicom.
Ključni, iako malo poznat, britanski dokument o Izraelu datira iz svibnja 1968. Napisao ga je Michael Stewart, tadašnji ministar vanjskih poslova, au njemu je stajalo da je "opstanak Izraela kao zasebne države temeljni aspekt naše bliskoistočne politike."
Izraelski tenkovi napreduju prema Golanskoj visoravni u lipnju 1967. (Vladin ured za tisak Izraela, Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0)
U dokumentu je ipak naznačeno da Britanija također želi njegovati snažne odnose s arapskim zemljama. Iz tog razloga, preporučeno je da Britanija održava "približnu ravnotežu vojne snage" između Izraela i njegovih susjeda.
1973 i 1982
Takvo razmišljanje objašnjava kako je Britanija odgovorila na rat iz listopada 1973. između Izraela i niza arapskih država, na čelu s Egiptom.
Tom prilikom, Britanija je zaustavila isporuku oružja Izraelu i nekoliko svojih arapskih neprijatelja.
Američki zrakoplovi koji su prevozili oružje u Izrael čak su bili spriječeni sletjeti u britanske vojne baze. Ta je mjera bila nužna, rečeno je Washingtonu, budući da Britanija ne želi antagonizirati arapske dobavljače nafte o kojima je postala ovisna.
Margaret Thatcher bila je britanska premijerka – i vodila je vlastiti rat za zadržavanje Falklandskih otoka – kada je Izrael napao Libanon 1982. godine.
Thatcher u SAD-u 1981. (Nacionalni arhiv SAD-a)
Njezina razmišljanja o invaziji mogu se pronaći u pismu Ronaldu Reaganu, tadašnjem predsjedniku SAD-a. Tvrdila je da postoji "hitna potreba za uravnoteženom politikom" i da "neograničena podrška Izraelu može samo dovesti do rastuće polarizacije i očaja u arapskom svijetu".
Ako ne i neograničenu, Britanija je dala Izraelu značajnu potporu prije invazije. Više od 100 izraelskih vojnika prošlo je obuku u Britaniji između 1981. i 1982. godine.
U memorandumu britanskog ministarstva obrane iz srpnja 1982. potvrđeno je da su Izraelci "s nama podijelili svoja najnovija borbena iskustva."
Takva želja da se uči od izraelske taktike bila je u suprotnosti s javnim izjavama. Thatcher je osudila masakre u Sabri i Shatili – kampovima za palestinske izbjeglice u području Bejruta – kao “čin čistog barbarstva”.
Masakre su izvršili izraelski libanonski saveznici Falanga i uz izraelsku pomoć. Thatcherina reakcija – bila ona iskrena ili ne – stoga je vjerojatno najoštrija osuda Izraela ili izraelskog opunomoćenika od strane britanskog premijera.
Obavezna podrška
Ured britanskog premijera sa svjetlosnim prikazom izraelske zastave 10. listopada. (Rory Arnold, Downing Street br. 10, CC BY-NC-ND 2.0)
Tony Blair – kojeg je Thatcher smatrala s velikom naklonošću – nikada se nije usudio uputiti sličnu poruku Izraelu.
Umjesto toga, premijer je s entuzijazmom podržao izraelski rat protiv Libanona 2006. godine. Osvrćući se na taj rat u svojim memoarima, Blair je ustvrdio da su izraelski vojnici bili uključeni u epsku borbu između “modernosti i atavizma”.
Valja podsjetiti da je Blair naišao na protivljenje svojih stranačkih kolega zbog podrške izraelskoj agresiji. Blair se čak požalio da je "patio" (njegova riječ) zbog svog stava, koji mi je "vjerojatno nanio više štete nego išta nakon Iraka."
Rishi Sunak vjerojatno neće patiti zbog svog zagrljaja Izraela. Pljeskanje Izraelu smatra se obveznim u 2023. za čelnike dviju glavnih britanskih stranaka.
Malo je nade da će britanska politička elita napraviti zaokret i početi ozbiljno shvaćati prava Palestinaca. Do promjene može doći samo masovnom mobilizacijom običnih ljudi u Britaniji ili bilo gdje drugdje.
David Cronin je pomoćni urednik Elektronska intifada, web stranica usmjerena na Palestinu. Njegova najnovija knjiga je Balfourova sjena: Stoljeće britanske potpore cionizmu i Izraelu.
Ovaj je članak iz Deklasificirano UK.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Donacije do CN-ovi
Jesen Fond Pogon
Izrael—-ubija Palestince od 1948. Hoće li ovaj užas ikada završiti?
Vladajuća kabala Britanije vrlo je vjerojatno najpodmuklije i najsmrtonosnije gnijezdo zmija koje je ikada zaprljalo Zemlju.
Vjerovati britanskoj vladi po bilo kojem pitanju slično je nagodbi sa samim Vragom.
Sviđa mi se što upotrebljavaš riječ "Sully". Vrlo je prikladno za sadašnje ljude koji su zaduženi za Britance. Nekoliko primjera njihovog "đavolskog" djelovanja:
Xxxx://www.theguardian.com/politics/2023/jun/17/uk-government-expected-to-table-bill-banning-boycotts-of-israeli-goods
Xxxx://www.theguardian.com/world/2023/oct/19/michael-gove-bill-ban-public-bodies-boycotting-israel
Xxxx://www.theguardian.com/world/2023/aug/24/uk-seeking-block-icj-ruling-israeli-occupation-palestine
Xxxx://www.theguardian.com/politics/2023/feb/05/tory-mps-to-push-for-uk-exit-from-european-convention-of-human-rights
Odvratno u krajnosti.
Ja svakako nisam obožavatelj Thatcher, ali ona je znala što radi, za razliku od idiota Sunaka i njegovog još opasnije glupog i stručnjaka za pseće zviždaljke ministra unutarnjih poslova.
SUNAK ovdje u Ujedinjenom Kraljevstvu ne govori za mase. Svi se slažemo da je Hamas teroristička organizacija, ali tko brani Palestince? nije predsjednik Palestine on je kućni pas za SAD i NATO ratne huškače.
Ne, ne slažemo se svi da je Hamas teroristička organizacija. Mi na zapadu ljude etiketiramo kako god želimo, ali to ne znači da je tako. Oni se bore za svoju zemlju i svoje živote i koristit će bilo koju taktiku koja im je dostupna protiv neprijatelja kojem je zapad osigurao oružje vrijedno trilijune dolara. To nije simetrično ratovanje niti postoji ekvivalencija. Jedan je necivilizirani tlačitelj, a drugi potlačeni. Nikakva religija nije uključena osim Izraela koji koristi "judaizam" za svoje ciljeve.
I torijevski i laburistički čelnici jednaki su u odbacivanju položaja Palestinaca:
“Pojavljuje se masovno protivljenje podršci Sir Keira Starmera izraelskim ratnim zločinima dok britanski muslimani napuštaju Laburističku stranku”
Cijeli članak pročitajte ovdje:
Xxxx://www.wsws.org/en/articles/2023/10/18/mtob-o18.html
“Pljeskanje Izraelu smatra se obveznim u 2023. za čelnike dviju glavnih britanskih stranaka.”
Starmer doživljava bijesnu reakciju na ovo od nekih dijelova svoje stranke. Nekoliko vijećnika već je podnijelo ostavke nakon njegove podrške izraelskom napadu na Gazu. Očekuje se da će ih više učiniti.
Pomislili biste da bi takozvani čelnici zapadnih zemalja pogledali svoje sve manje ankete i pažljivije razmislili o svojim trzajnim odgovorima na globalne događaje od Ukrajine do Izraela/Palestine. Njihovo stanovništvo je očito u fazi pobune. Pretpostavljam da će svi biti poraženi na sljedećim izborima. Postavlja se pitanje tko će ih zamijeniti?
Mogu jamčiti da bi ih zamijenili vođe jednako neodgovorne i/ili idiotske poput ovih sadašnjih, ako ne i više. Sunak u Ujedinjenom Kraljevstvu pravovremeno je angažiran da služi kao zamjenski indijski smokvin list, poput Kamale Harris u SAD-u, da pouzdano prikrije anglo-američke nemoći i institucionalizirano licemjerje. Glavni tekst aludira na izraelski "čin(ove) čistog barbarstva", ali ne smijemo zaboraviti da su oni vezani za regiju Bliskog istoka britansko-američkim opscenim intrigama i strateškim interesima, kao što mi je jasno, jamče se iu tim Navedeni Stewartovi dokumenti i citati. Ipak, Izrael se sve više razmeće SPADAJUĆOM SUPERIORNOŠĆU Zapada koja se usprkos tome zlorabi za pustošenje uglavnom nedužnih civila!