Izrael će morati napustiti svoje okupirane teritorije i napraviti prostor za državu Palestinu, piše MK Bhadrakumar. Ovaj razoran poraz za SAD označit će kraj njihove globalne dominacije.
Noša zastave koji predvodi trijumfalni arapski ulazak u Akabu nakon poraza osmanskih obrambenih snaga, 1917. (TE Lawrence i arapska pobuna 1916. – 1918., Carski ratni muzeji, Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
By MK Bhadrakumar
Indijski punchline
Ostotinu godina nakon arapskog ustanka (1916.-1918.) protiv vladajućih osmanskih Turaka usred nadolazećeg poraza Njemačke i Trojnog saveza u Prvom svjetskom ratu, izbio je još jedan oružani ustanak Arapa.
Ovaj put je protiv izraelske okupacije, u pozadini prijeteći poraz Sjedinjenih Država i NATO-a u Ukrajinskom ratu — predstavljajući spektakl neskraćenog ponavljanja povijesti.
Osmansko Carstvo se raspalo kao rezultat Arapskog ustanka. Izrael će također morati napustiti svoje okupirane teritorije i napraviti prostor za državu Palestinu, što će naravno biti porazan poraz za SAD i označava kraj njegove globalne dominacije. To podsjeća na bitku kod Cambraija u sjevernoj Francuskoj (1918.) gdje su se Nijemci — opkoljeni, iscrpljeni i s raspadajućim moralom usred sve lošije domaće situacije — suočili sa sigurnošću da je rat izgubljen i predali se.
Bujični tijek događaja u proteklih tjedan i pol dana oduzima dah, počevši s telefonski razgovor koji je obavio iranski predsjednik Sayyid Ebrahim Raisi saudijskom prijestolonasljedniku Mohammedu bin Salmanu 11. listopada kako bi razgovarali o zajedničkoj strategiji prema situaciji nakon razornog napada Islamskog pokreta otpora, Hamasa, na Izrael četiri dana prije.
Raisi se obraća Generalnoj skupštini UN-a 2022. (UN Photo/Jaclyn Licht)
Neposredno prije toga, u a snažna izjavairanski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei naglasio je da:
“S vojnog i obavještajnog aspekta, ovaj poraz (od strane Hamasa) je nepopravljiv. Riječ je o razornom potresu. Malo je vjerojatno da će (izraelski) uzurpatorski režim moći iskoristiti pomoć Zapada da popravi duboke posljedice koje je ovaj incident ostavio na njegove vladajuće strukture.”
(Pogledajte moj blog Iran upozorava Izrael na apokaliptični rat.)
Visoki iranski dužnosnik rekao je Reutersu da je Raisijev poziv prijestolonasljedniku imao za cilj “podržati Palestinu i spriječiti širenje rata u regiji”. Poziv je bio dobar i obećavajući.”
Nakon što je uspostavio široko razumijevanje sa Saudijskom Arabijom, iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amir-Abdollahian održao je razgovor sa svojim emiratskim kolegom, šeikom Abdullahom bin Zayedom, tijekom kojeg je pozvao islamske i arapske zemlje da pruže svoju potporu palestinskom narodu, naglašavajući hitnost Situacija.
Amir-Abdollahian, desno, s Fareedom Zakarijom s CNN-a na Svjetskom ekonomskom forumu na sastanku u svibnju 2022. u Davos-Klostersu, Švicarska. (Svjetski ekonomski forum/Flickr, Mattias Nutt, CC BY-NC-SA 2.0)
Također krajem prošlog tjedna, Amir-Abdollahian je krenuo na regionalnu turneju po Iraku, Libanonu, Siriji i Kataru na nekoliko dana kako bi koordinirao s različitim grupama otpora. Naime, sastao se s vođom Hezbollaha Hassanom Nasrallahom u Bejrutu i vođom Hamasa Ismailom Haniyehom u Dohi.
Amir-Abdollahian je rekao medijima da ukoliko Izrael ne zaustavi svoje barbarske zračne napade na Gazu, eskalacija od strane Pokreta otpora je neizbježna i Izrael bi mogao pretrpjeti "veliki potres", jer je Hezbollah u stanju spremnosti da intervenira.
U međuvremenu, Teheran je preko UN-a poslao snažnu poruku Tel Avivu da će morati intervenirati ako se izraelska agresija na Gazu nastavi, Axios izvijestio je prošlog vikenda pozivajući se na dva diplomatska izvora.
Jednostavno rečeno, Teheran se neće sputati raspoređivanjem dva američka nosača zrakoplova i nekoliko ratnih brodova i borbenih zrakoplova uz obale Izraela.
Prošlog vikenda, u nedjelju, savjetnik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan priznao je da SAD ne može isključiti da bi Iran mogao intervenirati u sukobu.
U međuvremenu, dok je Iran koordinirao sa grupama otpora na vojnom frontu, Kina i Saudijska Arabija su promijenile brzinu na diplomatskom putu.
Dana 12. listopada, dok je američki državni tajnik Antony Blinken odlazio u arapske prijestolnice nakon razgovora u Tel Avivu, tražeći pomoć za oslobađanje talaca od strane Hamasa, posebni izaslanik Kine za Bliski istok Zhai Jun kontakt zamjenik saudijskog ministra za politička pitanja, Saud M. Al-Sati, o palestinsko-izraelskoj situaciji, posebno o humanitarnoj krizi koja se odvija u Gazi.
Kontrast ne može biti oštriji.
Blinken u obilasku džamije Imam Al-Tayeb u Abrahamic Family House, u Abu Dhabiju, UAE, 14. listopada. (State Department, Chuck Kennedy, javno vlasništvo)
Istog dana dogodio se nesvakidašnji događaj u kineskom Ministarstvu vanjskih poslova kada je Arapski izaslanici u Pekingu tražili su skupni sastanak s posebnim izaslanikom Zhaijem lipnja kako bi naglasili svoje zajedničko stajalište da se nakon izraelskog napada na Gazu pojavila "vrlo ozbiljna" humanitarna kriza i da "međunarodna zajednica ima odgovornost poduzeti hitne korake za ublažavanje napetosti, promicanje obnove pregovora za mir i zaštitu palestinskog naroda zakonita nacionalna prava.”
Arapski veleposlanici zahvalili su Kini "što je zauzela pravedno stajalište o palestinskom pitanju... i izrazili nadu da će Kina nastaviti igrati pozitivnu i konstruktivnu ulogu".
Zhai je izrazio puno razumijevanje da je "glavni prioritet zadržati mir i suzdržanost, zaštititi civile i osigurati potrebne uvjete za ublažavanje humanitarne krize".
Nakon ovog izvanrednog sastanka, kinesko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je u ponoć na svojoj web stranici izjavu ministra vanjskih poslova Wang Yija pod naslovom “Kina stoji na strani mira i ljudske savjesti po pitanju Palestine.” To je navodno potaknulo poziv saudijskog ministra vanjskih poslova princa Faisala bin Farhana Wang Yiju.
Zanimljivo, i Blinken je 14. listopada nazvao Wang Yija iz Rijada, gdje je, prema STate Department očitavanje, on “ponovio potporu SAD-a pravu Izraela da se brani i pozvao na trenutni prekid Hamasovih napada i oslobađanje svih talaca” i naglasio važnost “obeshrabrivanja drugih strana (čitaj Iran i Hezbollah) od ulaska u sukob.”
Blinken i Wang Yi u Pekingu u lipnju. (SAD, javno vlasništvo, Wikimedia Commons)
Sažeto rečeno, u svim tim razmjenama koje su uključivale Saudijsku Arabiju - posebno, na Blinkenovim sastancima u Rijadu sa saudijskim ministrom vanjskih poslova i prijestolonasljednikom Mohammedom bin Salmanom, dok su se SAD usredotočile na pitanje talaca, saudijska strana usmjerila je pozornost na humanitarnu krizu u Gaza.
Očitavanja State Departmenta (ovdje i ovdje) iznijeti različite prioritete dviju strana.
Koordinirana saudijsko-iranska strategija koju podržava Kina vrši pritisak na Izrael da pristane na prekid vatre i deeskalaciju. The Podrška UN-a dalje izolira Izrael.
Za očekivati je odlazak izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, ali on neće baciti ručnik bez borbe. Odnosi SAD-a i Izraela mogli bi biti pod pritiskom.
Blinken s Netanyahuom u Tel Avivu u ponedjeljak. (State Department, Chuck Kennedy, javno vlasništvo)
Biden je uhvaćen u škripcu, vraćajući se na situaciju Jimmyja Cartera oko talačke krize u Iranu 1980., koja je okončala njegovu kandidaturu za drugi predsjednički mandat. Biden se već vraća.
Kamo stvari idu odavde? Jasno je da što dulje bude trajao izraelski napad na Gazu, međunarodna osuda i zahtjev da se omogući humanitarni koridor samo će se pojačati. Ne samo da će zemalja kao što je Indija, koja je izrazila “solidarnost” s Izraelom, izgubiti obraz na globalnom jugu, čak će i europski saveznici Washingtona biti pod teškim pritiskom. Ostaje za vidjeti je li invazija Izraela na Gazu uopće realnija.
Ubuduće će arapsko-iransko-kineska osovina pokrenuti pitanje stanja Gaze u Vijeću sigurnosti UN-a. [SAD je u srijedu stavio veto na nacrt rezolucije kojom se poziva na humanitarni prekid vatre. Ruskinja predložio nacrt rezolucije nije uspio u ponedjeljak.]
U međuvremenu, američki projekt oživljavanja Abrahamovog sporazuma gubi na snazi, a zavjera za potkopavanje saudijsko-iranskog približavanja uz posredovanje Kine suočava se s iznenadnom smrću.
Što se tiče dinamike moći u zapadnoj Aziji, ovi trendovi mogu ići samo u korist Rusije i Kine, osobito ako bi BRICS u nekom trenutku preuzeo vodeću ulogu u upravljanju bliskoistočnim mirovnim procesom koji više nije monopol zemalja SAD Ovo je vrijeme osvete za Rusiju.
Era petrodolara završava - a zajedno s tim i globalna hegemonija SAD-a. Pojavni trendovi, dakle, uvelike doprinose jačanju multipolarnosti u svjetskom poretku.
MK Bhadrakumar bivši je diplomat. Bio je veleposlanik Indije u Uzbekistanu i Turskoj. Stavovi su osobni.
Ovaj članak prvobitno pojavio na Indijski punchline.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Donacije do CN-ovi
Jesen Fond Pogon
Očigledno je da je multilateralizam, ako ne i multipolarnost u bliskoistočnoj geopolitici, u zraku, kao što je Bhadrakumar ovdje vrlo vješto istaknuo. Kina, ako ne i Rusija, trenutno je veliki pobjednik u regiji. Iran i Saudijska Arabija su hvalevrijedno ostavili po strani svoje značajne regionalne napetosti kako bi poduprli palestinsku stvar u ovom ključnom trenutku. Indija i ostali članovi kolektivnog Zapada posvuda su uhvaćeni kako stoje izvan svojih gaća, a što je još gore, Izrael, kako Bhadrakumar ističe, sprema se baciti ručnik, čak i riskirajući potpuno razotkrivanje svog krvavog divljanja koje stoji iza toga! Međutim, današnja potreba je obuzdati i eskalirajući sukob i neopravdanu humanitarnu krizu. SAD koji obično razmišlja o vlastitim ekonomskim dobicima i profitima u krizama drugdje, čudno se sada zalaže za sigurnost i diplomatsku potporu Izraela umjesto ovdje!
Moram se složiti sa skepticima. Ne govorimo samo o gubitku američke hegemonije ili prijelazu s unipolarnosti na multipolarnost. Ono što je u igri je postojanje samog kapitalističkog svjetskog sustava, koji ne može živjeti bez pet stoljeća starog euro-američkog carstva o kojemu je od samog početka ovisilo njegovo bogatstvo. Raspad ovog carstva bio bi daleko važniji od bilo kojeg povijesnog primjera koje Bhadrakumar navodi, a gubitak zapadne Azije bio bi veliki korak u tom smjeru. U sadašnjim okolnostima, carstvo se oslanja na Izrael za svoju kontrolu nad regijom i ne mislim da će dopustiti da bude poraženo razinom napora koje smo do sada vidjeli.
Međunarodna radnička klasa mora preuzeti vodstvo u borbi protiv izraelskog napada na Gazu koji podržava imperijalizam. WSWS poziva radnike diljem svijeta na štrajk kako bi lišili Izrael svih resursa koji se mogu koristiti u ratu. Lučki radnici, radnici u zračnim lukama i prijevoznici diljem svijeta trebali bi odbiti rukovati oružjem usmjerenim prema Izraelu.
Zaista ne vidim da će se Izrael odreći bilo koje zemlje u skorije vrijeme.
Naslov bi se mogao skratiti na "SAD se suočava sa strateškim porazom".
Prvo, značenje riječi 'strateški' je suprotno od 'lokalnog'. 'Strateški poraz' po definiciji je veći od jedne bitke na jednoj fronti jednog rata. Drugo, za nasilnika, za moć koja se oslanja na nasilje i zastrašivanje, a posebno prijetnje nasiljem, svaki poraz je 'strateški poraz' koji odjekuje diljem svijeta.
SAD trenutno gubi rat u Ukrajini
SAD sada ratuje na Bliskom istoku, a pobjednik još nije poznat.
SAD stvarno želi voditi rat s Kinom, ali čini se da ne može maknuti s puta ove dosadne preliminarne situacije.
SAD izgleda prenapregnuto, a do sada se čini da je njihovo superskupo oružje precijenjeno. Kada se to dogodi nasilniku, to je više od pukog 'taktičkog poraza' na jednom mjestu. To je 'strateški poraz', točka. Svijet počinje učiti da mogu udariti nasilnika i izvući se s tim, a to je uvijek 'veliki strateški poraz' za nasilnika koji se oslanja na prijetnje i zastrašivanje. Obično se ispostavi da postoji puno ljudi koji već jako dugo žele udariti tog nasilnika. To gotovo uvijek ne završi dobro za nasilnika, pa je poraz bio 'strateški poraz', a ne 'lokalni'.
Je li ovo pusta želja? Još se puno toga mora dogoditi SAD-u prije nego što prepusti bilo kakvu moć. Nakon svega što su SAD desetljećima nanosile svijetu, mislim da se Amerika također može kvalificirati kao 'teroristička nacija'.
Prijestolonasljednik bin Salman ovdje se čini moćnim... svaki nepristrani promatrač također može vidjeti očigledan nacionalni interes u zamjeni BRICS-a.
Anon, Vera, WillD, Gordon, zapravo svi ovdje.
Anon je u pravu, a kako bih ovo razumio, smatrao sam da je ovaj napor puno jednostavniji od slušanja ekonomista.
Rijetko kada previše cijenim knjige koje nisu dobro zapažene. Napravio sam izuzetak za knjigu Boba Baera Sleeping With The Devil. Navodi samo imena i brojeve stranica, a knjiga ima nekoliko redakcija. Izašao je 2003. Pročitao sam ga u listopadu te godine. Baer je umirovljen iz CIA-e, otišao je u mirovinu i napisao ovu knjigu.
Prvi dio Ne govori zlo, “Kako je Washington prodao našu dušu za Saudijce”, VELIKI SAVJET – Crude 4/Saudijska Arabija–Washingtonov plan 401(k) str.39
On to objašnjava i predviđa da će u jednom trenutku saudijsko vodstvo shvatiti da su poraženi i da će doći pakao za plaćanje. U procesu ćemo vidjeti kako su nas sve prodali pohlepni glavari u DC-u
Možete li reći petro dolar.
Knjiga je 200 stranica usredotočenog napora koji objašnjava što se događa kada netko spava s Vragom.
Nikada ne treba zaboraviti da je čovjek koji je bio šef saudijske obavještajne službe, Al Mukhabarat Al 'Ammah, od 1979. neki Turki bin Faisdal Al Saud i podnio ostavku 1. rujna 2001.
Događaj o kojem se nikad dovoljno raspravlja da bi mi sigurno odgovarao. Čovjek je nešto znao! Predlažem svima da pogledaju ovog momka i uvjere se sami.
Sada o tom neuspjehu vlade SAD-a da se uhvati ukoštac s gubitkom milosti ostatka civiliziranog svijeta. Pregovarajte, tražite mir, ovi ljudi su previše pročitali njihova lažna priopćenja i potpuno su u zabludi.
Hvala CN
SAD je izgubio sposobnost vođenja smislene diplomacije. Izgubio je sposobnost razumijevanja geopolitike. I izgubila je vjerodostojnost i poštovanje na globalnom jugu i među nekim svojim navodnim saveznicima. Njegov pad kao supersile je očigledan.
Vode ga senilni starac koji jedva sastavlja rečenicu i takozvani diplomat bez diplomatskih sposobnosti. Ako ovo nije jasan pokazatelj koliko je SAD postao pokvaren i slab, onda ne znam što jest.
U međuvremenu, Rusija i Kina su te koje predvode polje diplomacije – i daleko su ispred. Globalni čelnici žele razgovarati s njima jer slušaju, trude se razumjeti i imaju nešto korisno za ponuditi – za razliku od SAD-a.
Blunken nikad nije pokušao s diplomacijom – činilo se da on i njegovi šefovi vide diplomaciju kao predaju Antikristu Putinu ili slične besmislice – a sada se čini da pokušava, ali ne uspijeva. Da ovo nije tako ozbiljno, bilo bi zabavno vidjeti američkog velikog tipa tako izvan sebe.
Kada je zadnji put neki američki državni tajnik prakticirao diplomaciju kao prvu opciju u sukobu s visokim ulozima?
Pusta želja. Stajalište SAD-a o Izraelu neće se promijeniti sve dok je Biden na vlasti i samo će se pogoršati ako Trump bude izabran. Nitko u američkoj administraciji ne mari za svjetsko mišljenje jer imamo više od 5000 nuklearki u našem inventaru i puno sustava isporuke za njihovo postavljanje.
Vanjska politika SAD-a: Moć čini pravo!
“Vanjska politika SAD-a: Moć čini dobro!”
Kao britanski dramatičar – je li to bio Harold Pinter? – jednom je opisao američku vanjsku politiku: “Radite što mi kažemo ili ćemo vam razbiti glavu”.
SAD ne shvaćaju da se svijet promijenio. Čak i zbunjeni propagandizirani Amerikanci i EU i 5 očiju moraju vidjeti odvratne laži SAD-a/Izraela. Sada se pretvarati da je bolnicu na sjeveru Gaze (svi mogući su već morali pobjeći po naredbi IDF-a) bombardirao palestinski otpor, a ne Izrael (koji je samo nekoliko dana ranije bacio 6000 bombi) gore je od laži. Pričati o “9/11” budući da SAD nema druge “tragedije”, kao da se uspoređuje s izraelskim zločinima koje je SAD plaćao i poticao desetljećima, pokazuje plitku pažnju prema bilo kojoj vrsti ljudskih prava, pristojnosti ili razuma. .
Svi sastanci, telefonski pozivi i kontakti koje gospodin Bhadrakumar spominje ovdje (pročitajte i poveznicu!) pokazuju nam stvarni, ljudski, humanitarni utjecaj "Globalnog juga" i njihovih vođa, koristeći zdrav razum i razum za suradnju i razvoj, a ne za sukobe i nasilje koje su jedini alati američkog imperija.
Nažalost, vjerujem da si u pravu. Invazija dolazi u jednom trenutku i nažalost novi masakri. Egipat će u jednom trenutku morati prihvatiti izbjeglice kao quid pro quo za kredit MMF-a. Drugi scenarij je regionalni rat koji nitko ne želi.
Pa svakako nije trebalo dugo da se Saudijci i Izrael sudare glavama.
Palestinci su izdržali sedamdeset godina izraelske okupacije holokausta. Oni imaju zakonsko pravo osporiti ovu odvratnu, užasnu okupaciju. Molimo se da sva braća Arapi, zajedno sa svim drugim narodima, koji razumiju ovu veliku nepravdu, ustanu i vrate Palestincima, Bogom dano pravo, da žive u miru na svojim domovinama predaka. Imshallah, Zapisano je.
Vjerujem da je autor mislio na bitku kod Amiensa, a ne na bitku kod Cambraija koja se dogodila krajem 1917.
Sanjaj dalje.
Iskreno se nadam da je autor u pravu u svojim predviđanjima. Svijet će odahnuti.