Tel Aviv i Washington pokušavaju preoteti unutarnje društvene i političke borbe arapskih i muslimanskih društava iz vlastitih zlokobnih razloga, piše Ramzy Baroud.
Izraelski veleposlanik pri UN-u Gilad Erdan u srpnju, tijekom sastanka Vijeća sigurnosti o Bliskom istoku. (UN Photo/Loey Felipe)
By Ramzy Baroud
MintPress vijesti
A pojavljuje se novi trend u izraelskom hasbara diskursu usmjerenom na Palestince, Arape i muslimane: prava žena.
Riječ "novo" nije baš točna. Zlouporaba istinske borbe za prava žena u arapskom i muslimanskom svijetu nova je samo utoliko što se sve više oslanja na taktiku unutar šireg izraelskog propagandnog diskursa.
To se na krajnje bizaran način pokazalo tijekom govora iranskog predsjednika Ebrahima Raisija 19. rujna na 78. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku.
Priča je bila orkestriran Gilad Erdan, osrednji izraelski diplomat i veleposlanik Tel Aviva u UN-u.
Erdanova prava snaga dolazi iz činjenice da ga podržavaju iste zapadne vlade koje nastavljaju financirati i braniti izraelski ratni stroj i vojnu okupaciju Palestine.
Naravno, također mu se daje nerazmjerna količina medijske pokrivenosti korporativnih zapadnih mainstream medija u usporedbi s bilo kojim drugim diplomatom UN-a.
Erdanov rad temelji se uglavnom na jednoj taktici: ako nije zadovoljan ponašanjem svojih kolega na Općoj skupštini UN-a, on jednostavno optužuje da su "antisemitisti", što se podrazumijeva.
Povremeno se cijelo političko tijelo UN-a optužuje da je antiizraelsko i antisemitsko.
Ova izraelska strategija - klevetanje govornika istine kao antisemita - uspijeva samo zato što je dio masovnog političkog i intelektualnog diskursa koji neprestano pothranjuju mediji i prihvaćaju kao činjenicu od zapadnih političara.
Doista, ako se Erdana procjenjuje kao diplomata, potpuno neovisnog o neupitnoj potpori koju dobiva od zapadnih medija i vlada, on bi bio prisiljen pronaći sasvim drugu profesiju.
Njegovo nedavno ponašanje u Generalnoj skupštini UN-a bilo je savršena ilustracija. Užasno koreografiranom gestom, počeo je hodati gore-dolje po Kongresnoj dvorani, podizanje fotografija Mahse Amini, koja je umrla u Teheranu prošle godine. Plakat , rekao je: “Iranske žene sada zaslužuju slobodu.”
[Related: AS'AD AbuKHALIL: Gubitak legitimiteta iranske vlade]
U skladu s pravilima UN-a, Erdan je na kraju bio udaljen sigurnošću, što je morao predvidjeti.
Iranski predsjednik Seyyed Ebrahim Raisi obraća se 78. Općoj skupštini UN-a 19. rujna. (UN Photo/Cia Pak)
Za njega je, međutim, njegova šarada bila uspješna, jer je stvorila potrebnu distrakciju, ne samo od govora iranskog predsjednika, već iu izvještavanju o Raisijevom govoru u cjelini.
Iako su neki sugerirali da se Erdan ponizio, naime zbog uklanjanja iz dvorane Generalne skupštine UN-a, pitam se je li on na bilo koji način bio iznenađen ishodom svog ponašanja.
Želio je biti zvijezda, barem za antiiranske vlade i organizacije istomišljenika; želio je da se razgovor prebaci s prava Palestinaca na prava Iranaca. Za njega je misija bila ispunjena.
Izraelski rat protiv palestinskih žena
“Ničija zemlja” u onome što Izrael naziva tampon zonom duž granice Gaze i Izraela, 2008. (Kashfi Halford, Flickr, CC BY-NC 2.0)
Od mnogih članaka i vijesti koje su pratile Erdanovu izložbu, malo ih je, čak i na Bliskom istoku, govorilo o ratu Izraela protiv palestinskih žena: ubojstva, zatvora, mučenju, poricanje slobode kretanja, svakodnevno poniženje, poricanje lijekova koji spašavaju život i još mnogo toga.
Prema podacima Ujedinjenih naroda, bile su najmanje 253 žene ubijen u Gazi samo u ratu 2014. godine.
Ovi brojevi samo su vrh ledenog brijega, jer svaka Palestinka koja živi pod izraelskom okupacijom, bilo gdje u Istočnom Jeruzalemu, Zapadnoj obali i Gazi svakodnevno pati. Te su žene teško udaljene od kolektivne borbe i patnje svih Palestinaca.
Erdan nije imao pripremljenih znakova za te žene; kao ni mnoge mainstream, navodno feminističke organizacije koje se nastavljaju okupljati u znak solidarnosti s iranskim ženama, a ignoriraju bol i poniženje palestinskih žena od strane izraelske vojske i vlade.
Nažalost, malo je akcije uslijedilo nakon osude prijaviti koju je izdala izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem 5. rujna, gdje su palestinske žene iz obitelji Ajlouni ponižene i potpuno gole paradirale pred svojom djecom. Ova se epizoda dogodila dok su Ajlounijevi dječaci i muškarci bili vezani lisicama i povezima na očima i dok su izraelski vojnici ženama krali zlato i novac.
To je, naravno, norma, a ne iznimka. Čini se da što god Izrael čini palestinskim ženama, malo akcije, osim one koju organiziraju Palestinci i njihovi pristaše, slijedi: Nema plakata u Generalnoj skupštini UN-a, nema kampanja koje vodi američki State Department, nema jedinstvenih hashtagova, nema masovnih prosvjeda, ništa od vrsta.
Donacije do CN-ovi Jesen Fond Pogon
Kad se zagovaranje ljudskih i ženskih prava primjenjuje samo u situacijama u kojima je krivac neprijatelj SAD-a, mora se postaviti pitanje imaju li ljudska prava ikakve veze s raspravom u cjelini.
Ironija je da je Izrael jedna od glavnih političkih snaga iza smrtonosnih američko-zapadnih sankcija nametnuti na Iran godinama, što je razorilo iransko društvo i obitelji – žene i muškarce podjednako.
To je također bio još jedan kontekst koji je nedostajao u izvješćima nakon Erdanovog akta UN-a.
Ali Erdan nije sam. Zaklanjanje ženskih prava na Bliskom istoku sada je glavna taktika u mnogim javnim razgovorima, konferencijama i medijskom izvještavanju o Izraelu i Palestini.
Čak i ako ova taktika ne uspije napraviti veliki pomak u percepciji izraelske okupacije i apartheida u Palestini, barem u glavama nekih, ona stvara smetnju.
Osobno sam to iskusio tijekom mnogih svojih turneja u raznim dijelovima svijeta, od Vancouvera, Kanada, do Madrida, do Nairobija. Nažalost, često se dobronamjerni ljudi upuštaju u usporednu raspravu, bilo braneći bliskoistočna društva ili kimajući glavom u znak slaganja sa samoproglašenim “aktivistima” za prava žena.
Američka propaganda o ženama u Iraku i Afganistanu
21. studenog 2009.: američki vojnik, desno, s afganistanskom ženom tijekom proslave Bajrama,
Kandahar, Afganistan. (Ured za odnose s javnošću sjedišta ISAF-a, Wikimedia Commons, CC BY 2.0)
Ali Izrael nije izmislio "oslobođenje žena" kao strategiju čiji je cilj odvratiti ili opravdati vlastite ratne zločine protiv civila. SAD su ga koristile kao okosnicu svoje masivne propagande koja je prethodila ratovima u Iraku i Afganistanu.
I, naravno, nakon što su invazije i pokoravanje ovih zemalja završene, iračke i afganistanske žene nestale su iz medijskog izvještavanja.
[Related: LJUTI ARAP: Lekcije talibana]
U oba slučaja američka vojska je ubila, silovala i mučila desetke tisuća žena. Što se tiče onih 'aktivistica' koje su se prvobitno pridružile početnim kampanjama za prava žena koje su zagovarale SAD, one često nestaju kada žene postanu žrtve SAD-a, Zapada i Izraela.
Dok arapska i muslimanska društva imaju svoje vlastite društvene i političke borbe, moramo biti oprezni i ne dopustiti Tel Avivu i Washingtonu da preotmu te borbe iz vlastitih politički zlokobnih razloga.
Iz toga ne slijedi da bi žene iz drugog društva morale živjeti u vječnom ropstvu trajne okupacije i rasističkog apartheida, da bi bile 'oslobođene' iz jednog društva.
Ova bi se logika trebala primijeniti na sve situacije nejednakosti, nepravde, diskriminacije i rasizma bilo gdje u svijetu.
I, branitelju ratnih zločina, poput Gilada Erdana, ne smije se dopustiti da služi dvije uloge: apologetu za zlostavljanje žena u Palestini i borca za slobodu žena bilo gdje drugdje.
Dr. Ramzy Baroud je novinar, autor i urednik Palestinska kronika. Autor je šest knjiga. Njegova najnovija knjiga, koju je uredio zajedno s Ilanom Pappéom, jest Naša vizija za oslobođenje: angažirani palestinski čelnici i intelektualci progovaraju. Njegove druge knjige uključuju Moj otac je bio borac za slobodu i Posljednja Zemlja. Baroud je nerezidentni viši znanstveni suradnik u Centru za islam i globalna pitanja (CIGA). Ovo je njegovo web stranicu.
Ovaj je članak iz MPN.news, nagrađivane istraživačke redakcije. Prijavite se za njihov newsletter.
Donacije do CN-ovi
Jesen Fond Pogon
Cionizam i njegova bjesomučna podrška od strane kolonijalnog zapada je kancerogeni tumor čovječanstva, sve dok se ne ukloni ili odbaci, nikada neće biti mira na Bliskom istoku i šire. Okončajte legalizirani genocid i aparthejd nad Palestinom sada.
Zadnji četvrti odlomak zakucao je ključnu istinu. Izrael i njegovi apologeti u cijelom svijetu su totalna sramota za čovječanstvo. “Emancipatori muslimanskih žena” nisu ništa drugo nego masovni ubojice, genocidi i bordeli žene svugdje diljem svijeta. Ako ste u nedoumici, obratite se Vijetnamcima, Kinezima, Korejcima, Kašmircima, Afganistancima, Iračanima i diljem Latinske Amerike!
Karma
Ovdje su podignuti veliki bodovi.
Dominantna krajnje desna cionistička politička kultura u Izraelu i SAD-u svakoga tko se ne slaže s genocidom i etničkim čišćenjem jednostavno naziva "antisemitom" ili "Židovima koji mrzi samu sebe" (pitajte Maxa Blumenthala, Dennisa Bernsteina i mnoge druge) .
Međutim, cionisti su najgori antisemiti jer izjednačavaju izraelsku politiku sa svjetskim židovstvom. Naravno, ne podržavaju svi Židovi ovu užasnu politiku. Kao što ne podržavaju svi bijeli Amerikanci rasizam, ratno huškanje i masovna ubojstva smeđih ljudi.
Koliko Izrael brine za žene kada baca bombe na njih? Koliko su brinuli za žene kada su ubili Shireen Abu Akleh usred bijela dana? Ljudska prava?
Isto vrijedi i za američku rasističku propagandu protiv Afganistana i drugih zemalja. Je li Madeleine “Cijena se isplatila” Albright marila za iračke djevojke i žene? Je li HRC mario za libijske žene kad su bombardirali mjesto u kameno doba?
“Koliko Izrael brine za žene kada na njih baca bombe? Koliko su brinuli za žene kada su ubili Shireen Abu Akleh usred bijela dana? Ljudska prava?"
Upravo ćemo saznati Jonnyja nakon najnovije objave rata od strane Izraelaca danas. I ja se pitam zašto se Hamas uvijek naziva "militantima", a ne "borcima za slobodu".
Teško je svjedočiti još jednom masovnom pokolju, Valerie, ali čini se da se ovakve stvari događaju svakih nekoliko godina.
Primijetio sam da je MassMediaCartel odmah ponovio izraelska priopćenja za tisak kao i obično: 'Neisprovocirani napad' bio je potpuno neočekivan (lažan). Stanovništvo pod okupacijom i napadom (Palestina) ima pravo uzvratiti udarac prema međunarodnom pravu, kako ja to razumijem. Ovo nije rat, to je nezakonita okupacija od strane Izraela. Gaza je vjerojatno najveći koncentracijski logor u povijesti svijeta.
U subotu (a ja imam snimke zaslona kao dokaz) u roku od sat vremena krvavi čuvar na mreži promijenio je naslov analitičkog članka iz "nevidljivog" napada u "ubilački" napad. Sada danas imaju "što se dogodilo i što je izazvalo sukob". Glupo sam vjerovao da će nam se govoriti o aparthejdskom tretmanu Palestinaca; krađa zemlje; kontrola vode/struje; bombardiranje bolnica/škola; ubijanje nevine djece i novinara od strane Izraelaca. Niti jedan od ovih uzroka se ne spominje. Bio je to samo opis napada koji je iznenadio Izraelce.
Jako je teško svjedočiti, kako kažeš Jonny.
BTW, to nije moj dio svijeta, pa možda griješim, ali Afganistan je nekada imao vladu koja je bila za prava i obrazovanje žena. Bila je to socijalistička vlada koja je bila prijatelj Sovjetskog Saveza.
Zig Brezenski je tada bio neoliberalni savjetnik za nacionalnu sigurnost Jimmyja Cartera. SAD je naravno automatski mrzio svakoga ko je bio prijateljski nastrojen prema Sovjetima ili je na bilo koji način 'pinko'. Kad su vjerski konzervativci u Afganistanu počeli prigovarati ženama da imaju prava i da se obrazuju, našli su inozemnu podršku i opskrbu.
Na kraju je Sovjetski Savez pritekao u pomoć svojim susjedima koje su napadali islamski konzervativci. U Americi je to poznato kao Sovjetska invazija na Afganistan. Zig je mislio da vidi priliku da 'komunjarima da njihov vlastiti Vijetnam', pa je počeo pumpati više novca i oružja konzervativnim pobunjenicima. Desničarski republikanci uskočili su u vagon, uvijek rado boreći se protiv komunista ili Rusa. IIRC, Tom Hanks snimio je film pod nazivom "Rat Charlieja Wilsona" o tome kako su na kraju promovirali te naoružane islamske vjerske konzervativce kao 'borce za slobodu'. Naposljetku je vlada koja je poštivala ženska prava pala pod posrednički ratni napad supersile.
Tako Amerikanci podržavaju prava žena.
Slažem se. Međutim, Zbig nije bio ekonomist, on nije bio "neoliberalan" (ekonomski termin), on je bio učenjak "realističke" škole IR (International Relations). Bio je i desničarski, autoritarni imperijalist.