Više od 2,500 migranata umrlo je ili nestalo pokušavajući prijeći more kako bi došli do Europe do sada ove godine, izvješćuje Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice, bilježeći zapanjujući porast u odnosu na prošlu godina.
Over 2,500 ljudi umrlo je ili nestalo dok su pokušavali prijeći Sredozemno more kako bi došli do Europe do rujna ove godine, nalazi Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice (UNHCR), koji je zabilježio veliki skok u odnosu na prošlogodišnju brojku u odnosu na isto razdoblje od 1,680.
Ravnatelj UNHCR-a Ruven Menikdiwela rekao je Vijeću sigurnosti UN-a na brifingu u četvrtak da se unatoč povećanom broju smrtnih slučajeva i nesreća, kretanje migranata u Europu nije usporilo i da nema razloga vjerovati da će tako biti u bliskoj budućnosti.
Menikdiwela je rekao da je najmanje 186,000 stiglo u Europu preko Sredozemnog mora u istom razdoblju.
Gotovo 83 posto svih onih koji su sletjeli u Europu - 130,000 - sletjelo je u Italiju, a ostatak je raspoređen po raznim drugim obalnim europskim zemljama poput Grčke i Španjolske.
Donacije do CN-ovi Jesen Fond Pogon
UNHCR je ponovio kako je kopnena ruta kojom migranti i izbjeglice obično idu do mora kroz podsaharsku Afriku i morske prijelaze u Libiji i Tunisu i dalje iznimno opasna zbog ratova i lokalnih sukoba u regiji.
Više migranata gubi živote na kopnu, "daleko od pozornosti javnosti", rekla je Menikdiwela.
Menikdiwela je također izvijestila da ih je više od 100,000 ove godine otišlo preko Tunisa kako bi prešli Mediteran, što je povećanje od 260 posto u odnosu na prošlu godinu. Za usporedbu, oko 45,000 ljudi učinilo je isto iz Libije.
Međunarodna organizacija za migracije (IOM) izvještava o nešto višoj brojci od 2,778 za one koji su umrli ili nestali u Sredozemnom moru između siječnja i rujna ove godine,u skladu s jednim Pär Liljert, ravnatelj IOM-a. Organizacija kaže da je od ukupnog broja 2,093 umrlo samo u središnjem Sredozemlju, što je najsmrtonosniji morski put na svijetu.
Više od 28,105 migranti su ili nestali ili umrli u Sredozemnom moru od 2014., prema IOM-u.
Politika EU-ove nehumane kontrole granica
Većina migranata umire kada se njihovi mali, često neadekvatni ili pretrpani čamci susreću s nesrećom u moru s vrlo malo ili nimalo dostupnog spašavanja i pomoći. Neki se utope i zbog sukoba s europskom graničnom kontrolom.
Europska unija usvojila je strogu i višeslojnu politiku kontrole granica kako bi spriječila priljev migranata. Ima svoju agenciju Frontex koja je uključena u patroliranje uz obalne straže pojedinih zemalja. EU je također potpisala sporazume o kontroli granica sa zemljama poput Libije i Tunis.
Sve te agencije koriste različite metode za obeshrabriti migrante. Često maltretiraju brodove pune migranata, prijete im, okreću ih ili guraju natrag u more ako nekako dođu do obale. U nekim slučajevima kada migranti uspiju sletjeti, bivaju maltretirani i držani u otvorenim zatvorima. Nevladine organizacije koje se bave pružanjem pomoći i spašavanju također su optužile Frontex da je u nekim slučajevima spriječio njihov rad.
Izvješće UN-a ranije ove godine okrivio EU za izravnu ili neizravnu umiješanost u ratne zločine u Libiji, vezane uz otmice i nezakonito zatvaranje tamošnjih migranata i izbjeglica od strane raznih nedržavnih aktera.
Ovaj je članak iz Narodna depeša.
Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Donacije do CN-ovi
Jesen Fond Pogon
Žalosno je što do sada postoji samo jedan komentar na ovu temu. Ali sve dok ne prestanu ratovi i agresija "imperija", ove bespotrebne smrti će se nastaviti. Bio sam svjedok jednog od ovih čamaca na napuhavanje koji je pokušavao prijeći Sredozemlje iz Maroka u Španjolsku. Kapetan našeg trajekta okrenuo je čamac kako bi pomogao 15-ak ljudi u gumenjaku. Bio je to jadan prizor. Čekali smo dok nije došla spasilačka španjolska obalna straža. U to vrijeme (prije 5 godina) saznao sam da je svakih 48 sati otprilike 700 ljudi sletjelo u Španjolsku.
Sva ova bijeda uzrokovana ilegalnom promjenom režima NATO-a u Libiji. Nije ni čudo što im ni Rusi ne vjeruju.
?
Točno. Oni znaju da euro-američko carstvo za njih planira istu sudbinu kakvu je nametnulo Libiji: da budu podijeljeni na raspršene fragmente koji nisu u stanju sami sebi zacrtati samostalan razvoj.
Točno! Rusija dobro razumije da euro-američki imperij
namjerava joj istu sudbinu koja je nametnuta Libiji: da bude slomljena
u fragmente koji nikada više neće moći zacrtati nezavisnu
naravno ili se oduprijeti pljački njihovih prirodnih resursa i rada. Za
pet stoljeća tako se svjetski kapitalizam hranio, i
to je ono čemu su se Rusija i Kina uspjele oduprijeti
njihove dotične revolucije.