Human Rights Watch nije pronašao dokaze da je američka vlada plaćala odštetu ili drugu naknadu žrtvama zlostavljanja zatvorenika u Iraku. Niti je Vašington izdao "sve pojedinačne isprike ili druge ispravke."
Crucifixion & Abu Ghraib znak u The Public Witness Against Torture, Washington, DC, 10. ožujka 2008. (takomabibelotm, Flickr, javno vlasništvo)
By Jake Johnson
Zajednički snovi
Iraqiji koje su američke snage mučile prije dva desetljeća tijekom katastrofalne američke okupacije njihove zemlje još nisu dobili nikakvu naknadu od američke vlade budući da trpe trajne fizičke i psihičke traume, prema prijaviti objavio je Human Rights Watch.
Skupina je intervjuirala Iračanina koji je bio zatočen u zatvoru Abu Ghraib — koji su američke snage koristile kao zatočenički objekt — između studenog 2003. i ožujka 2005.
Taleb al-Majli, koji je pušten bez podizanja optužnice nakon 16 mjeseci, rekao je za HRW da je bio jedan od zatočenika u zloglasna fotografija golih iračkih zatvorenika s kapuljačama koje su američke snage naslagale jedne na druge kako bi oblikovale ljudsku piramidu. Na fotografiji dva američka vojnika stoje iza zatvorenika i nasmiješeni su, a jedan od njih pokazuje palac gore.
"Ova godina i četiri mjeseca promijenilo je cijelo moje biće na gore", rekao je al-Majli, koji je grupi za ljudska prava rekao da je počeo gristi ruke i zapešća kao mehanizam za suočavanje dok je bio u zatvoru - nešto što i dalje radi ovom dan.
"Uništilo me i moju obitelj", rekao je al-Majli o svom pritvoru. “To je razlog zdravstvenih problema mog sina i razloga zbog kojih su moje kćeri napustile školu. Ukrali su nam budućnost.”
[Related: Potraga za razotkrivanjem američke torture]
HRW je primijetio da je al-Majli proveo gotovo dva desetljeća od svog oslobađanja tražeći naknadu za zlostavljanje koje je pretrpio od strane američkih vojnika, ali bezuspješno. Kada je skupina ranije ove godine pisala Pentagonu s pojedinostima o al-Majlijevom slučaju i tražeći bilo kakve informacije o planovima za isplatu odštete Iračanima koje su mučile američke snage, nije dobila odgovor.
"Dvadeset godina kasnije, Iračani koje je američko osoblje mučilo još uvijek nemaju jasan put za podnošenje tužbe ili dobivanje bilo kakve naknade ili priznanja od američke vlade", izjavila je Sarah Yager, direktorica HRW-a u Washingtonu. "Dužnosnici SAD-a naznačili su da bi radije ostavili mučenje u prošlosti, ali dugoročni učinci mučenja još uvijek su svakodnevna stvarnost za mnoge Iračane i njihove obitelji."
Tijekom kongresnog saslušanja 2004. sazvanog nekoliko dana nakon što je izvijestio iskusni istraživački novinar Seymour Hersh i drugi otkrio groteskno mučenje koje su američke snage provodile u Abu Ghraibu, tadašnji američki ministar obrane Donald Rumsfeld — ključni arhitekt invazije na Irak — , rekao je on je "tražio način da pruži odgovarajuću naknadu onim zatočenicima koji su pretrpjeli tako teško i brutalno zlostavljanje i okrutnost od strane nekolicine pripadnika američke vojske."
"To je prava stvar", dodao je Rumsfeld.
No HRW je u svom izvješću od ponedjeljka rekao da "nije pronašao nikakav dokaz da je američka vlada platila bilo kakvu odštetu ili drugu naknadu žrtvama zlostavljanja zatvorenika u Iraku, niti su Sjedinjene Države izdale bilo kakve pojedinačne isprike ili druge ispravke."
“Neke su žrtve pokušale podnijeti zahtjev za odštetu koristeći SAD Zakon o stranim potraživanjima (FCA)”, objavila je grupa.
Američki vojnik na vratima popravne ustanove u Bagdadu u Abu Ghraibu dok se zatvorenici koji se više ne smatraju sigurnosnom prijetnjom spremaju biti pušteni, 6. svibnja 2004. (Nacionalni arhiv SAD-a)
“Human Rights Watch nije uspio pronaći javne dokaze da su prema ovom zakonu izvršene isplate kao naknada za zlostavljanje zatvorenika, uključujući mučenje. Godine 2007. Američka unija za građanske slobode dobila je dokumente s detaljima 506 zahtjeva prema Zakonu o stranim potraživanjima: 488 u Iraku i 18 u Afganistanu. The većina potraživanja odnose na ozljede ili smrti uzrokovane pucnjavom, konvojima i prometnim nesrećama.”
" jedini slučaj Zakona o stranim potraživanjima isplata koja se odnosi na pritvor u tim dokumentima odnosila se na podnositelja zahtjeva kojemu je isplaćeno 1,000 američkih dolara jer je bio nezakonito pritvoren u Iraku, bez spominjanja drugih zlostavljanja,” dodao je HRW. “Pet drugih tvrdnji su za zlostavljanje in zadržavanje, ali su među jedanaest tvrdnji da ne sadrže ishod, uključujući je li plaćanje izvršeno.”
Pokušaji nekih Iračana da traže pravnu zaštitu putem američkog sudskog sustava također su propali. Prema HRW-u,
“Ministarstvo pravosuđa SAD-a više puta je odbacilo takve slučajeve koristeći se dokumentom iz 1946 zakon koji čuva imunitet američkih snaga za 'svaku tvrdnju koja proizlazi iz borbenih aktivnosti vojnih ili pomorskih snaga, ili Obalne straže, tijekom rata.'”
Yager je tvrdio da čelnici Pentagona i Ministarstva pravosuđa “trebaju istražiti navode o mučenju i drugom zlostavljanju ljudi koje je SAD zatočio u inozemstvu tijekom protupobunjeničkih operacija povezanih s 'Globalnim ratom protiv terorizma'.”
“Američke vlasti trebale bi pokrenuti odgovarajuće kaznene postupke protiv svih koji su upleteni, bez obzira na njihov rang ili položaj”, rekao je Yager. “SAD bi trebao pružiti naknadu, priznanje i službene isprike osobama koje su preživjele zlostavljanje i njihovim obiteljima.”
Ovaj je članak iz Zajednički snovi.
Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Donacije do CN-ovi
Jesen Fond Pogon
I sve je bilo uzalud.
Zylensky je dobio dovoljno američkog novca. Važnije je ispraviti užas onoga što je američka vojska učinila toliko nevinih prije toliko godina u Iraku. I jesu li oni u Afganistanu koji su radili s američkom vojskom—-jesu li konačno svi našli obećano mjesto u Americi? I usput, je li Guantanamo već prazan? Ameriko, ti si još uvijek tako daleko od stvaranja, "to savršenije unije."
Oholost i licemjerje, obilježja američke politike u zemlji i inozemstvu. Ljudska prava su irelevantnost korisna samo kao sredstvo za manipulaciju i obmanu. Tužno, ali previše istinito, kao što pokazuje ovaj članak. Ne postoji ništa što duboka država ne može izopačiti.
Upravo tako. Svaki dan odmahnem glavom kad otkrijem što su učinili. Glava mi je opuštena.
Kompenzacija bi značila priznanje SAD-a da je pogriješio. Svi znaju da SAD nije u stanju učiniti ništa loše. Od nas se barem očekuje da u to vjerujemo.
Napomena: SAD još uvijek ilegalno okupira Irak.
Šališ se..SAD nikad ne prihvaća odgovornost ni za jedan od svojih zločina protiv čovječanstva..Rules Based Order, znaš..Za nekoliko stoljeća od sada kada najveći nasilnik više ne bude pisao povijest, SAD će se pokazati da biti najveći divlji, ubojiti tirani ikada. Učinit će da Pol Pot i Caligula izgledaju kao da se zapravo i nisu trudili..Glen Hedley
Kakva grozota. Kakva korist od isprike? Pitam se proživljavaju li počinitelji torture svoja iskustva svakodnevno. Zamišljaju li kako su kontrolirali ta nesretna bića? Čuju li oni jauke mučenih? Kaju li se zbog svojih zlih postupaka? Sanjaju li svoje žrtve? Idu li u pekaru i kupe kruh kao drugi ljudi koji nikoga nisu mučili?
Kako sramotno - ali kako vrlo tipično. U međuvremenu, mi smo partneri s nacistima u Ukrajini - i naša propaganda tvrdi da mi "podržavamo" Ukrajinu, dok je ono što smo tamo učinili zapravo dovelo zemlju do njezine potpune propasti.