Svrgavanje beznadno korumpiranog Ali Bonga posebno je oštar prijekor Obami koji je gabonskog autokrata pripremio za jednog od svojih najbližih saveznika na kontinentu, piše Max Blumenthal.
WKada je 30. kolovoza vojna hunta uhitila predsjednika Alija Bonga Ondimbu, Gabon je postao deveta afrička nacija koja je svrgnula svoju vladu vojnim udarom. Kao što su prije njih učinili građani Nigera, Burkine Faso i Malija, gomile Gabonaca izašle su na ulice kako bi proslavile smjenu čelnika kojeg podupire Zapad čija se obitelj razmetala svojim raskošnim načinom života dok je više od trećine stanovništva zemlje grcalo u siromaštvu.
"Neodgovorno i nepredvidivo upravljanje dovelo je do stalnog pogoršanja socijalne kohezije, prijeteći da zemlju odvede u kaos", rekao je vođa gabonske hunte, pukovnik Ulrich Manfoumbi. proglašen po preuzimanju vlasti.
????Stotine ljudi pjevaju i slave u znak očite podrške puču dok izlaze na ulice nakon što je gabonska vojska svrgnula sadašnjeg profrancuskog preza Alija Bonga.
Od sada je rudarska tvrtka koju financira Rothschild obustavila rad u Gabonu, a internetske usluge navodno su... pic.twitter.com/8EWzapbpuj
— Angelo Giuliano (@Angelo4justice3) Kolovoz 30, 2023
Bongovo uhićenje dočekano je s indignacijom osude iz Washingtona i Pariza, koji su ga podržavali dok je pljačkao ogromno naftno bogatstvo svoje zemlje. Njegovo svrgavanje predstavljalo je posebno oštar ukor bivšem predsjedniku Baracku Obami, koji je gabonskog autokrata pripremao za jednog od svojih najbližih saveznika na kontinentu i oslanjao se na njega radi diplomatske potpore dok je vodio rat protiv Libije koji je pokrenuo teror i nestabilnost u cijeloj regiji .
Bila je tako bliska veza između Obame i Bonga da Vanjska politika označio gabonskog vođu, “Obamin čovjek u Africi.”
Uz Obaminu pomoć, Bongo se pokušao oblikovati kao reformistički modernizator. Više puta je putovao u Davos u Švicarskoj kako bi prisustvovao Svjetskom ekonomskom forumu, gdje je imenovan "suradnikom dnevnog reda". Evo, on obećao ubrzati Četvrtu industrijsku revoluciju u Africi uvođenjem unosnih sustava digitalne identifikacije i plaćanja među izrazito osiromašenim stanovništvom svoje zemlje.
Bongoova biografija na web stranici WEF-a navodi ga kao "glasnogovornika Afrike za biološku raznolikost" i "skladatelja glazbenih djela" čiji interesi uključuju "povijest, nogomet, klasičnu glazbu, jazz i bossa novu". Samozvani renesansni čovjek uspio se pogoditi s Obamom, kibitz s Klausom Schwabom i pritisnuti meso s Billom Gatesom. Ali kod kuće je našao nekoliko prijatelja među gabonskim masama koje su se borile.
'Građanin svijeta' svoju sudbinu susreće kod kuće
Ali Bongo došao je na vlast kao sin pokojnog gabonskog autokrata Omara Bonga Odinmbe, koji je vladao zemljom od 1967. do svoje smrti. 2004., godinu dana kasnije raspravlja ugovor o pranju imidža od 9 milijuna dolara s osramoćenim republikanskim lobistom Jackom Abramoffom, Bongo je osigurao sastanak s predsjednikom Georgeom W. Bushom. Kad je pet godina kasnije umro, iza sebe je ostavio predsjedničku palaču vrijednu 500 milijuna dolara, više od desetak luksuznih kuća od Pariza do Beverly Hillsa i zemlju preplavljenu nejednakošću.
Donacije do CN-ovi Jesen Fond Pogon
Nakon a kratak boravak kao disko umjetnik, Bongo je studirao na francuskoj Sorboni i pripremao se da vodi svoju naciju. Kada je postavljen za predsjednika 2009., nastavio je tamo gdje je njegov otac stao, pljačkajući javna sredstva kako bi platio Boeing 777 putnički avion i flotu luksuznih automobila dok je s njima potpisivao pozamašne ugovore međunarodne PR tvrtke. Bongova sestra, Pascaline, uprskala je više od 50 milijuna dolara na jetset odmorima i skupim domovima, prema parnica, dok je njezina obitelj kultivirala utjecaj u Parizu po izvlačenje sredstava ukraden iz Banke srednjoafričkih država u blagajnu kampanje bivših francuskih predsjednika Nicolasa Sarkozyja i Jacquesa Chiraca.
Ipak, čini se da ništa u dugotrajnom i dobro dokumentiranom dosjeu o korupciji obitelji Bongo nije smetalo Obami kad je krenuo u operaciju promjene režima u Libiji, ironično opravdanu kao vježbu "promicanja demokracije".
Uz pomoć Washingtona, Gabon je rotiran u Vijeću sigurnosti UN-a, gdje je funkcionirao kao gumeni pečat za američke rezolucije koje zahtijevaju sankcije i zonu zabrane letova Libiji u veljači 2011.
Bongov duh suradnje donio mu je posjetiti s Obamom u Washingtonu četiri mjeseca kasnije. Tamo je, dok je boravio u predsjednikovoj osobnoj rezidenciji, postao prvi afrički vođa koji je pozvao Qaddafija da se odrekne vlasti.
"Mogli bi nazvati bilo kojeg afričkog vođu s privatnim brojevima mobitela", primijetio je tada američki veleposlanik u Gabonu Eric Benjaminson Vanjska politika, misleći na Bongovo osoblje. “Poznavali su Qaddafija i poznavali su njegovog šefa stožera jako dobro, a mi smo pokušavali djelovati preko Gabonaca da natjeramo Qaddafija da odstupi bez vojne akcije.”
Benjaminson je dodao: "Obami se nekako svidio."
Rat protiv Libije pod vodstvom SAD-a za promjenu režima brzo je transformirao prethodno stabilnu, prosperitetnu naciju u despotski pakleni pejzaž kojim vladaju gospodari rata povezani s Al Qaidom i ISIS-om. Uz virtualno neograničeni pristup do nekadašnjih skladišta oružja libijske vojske, džihadističke bande počele su divljati diljem sahelske regije. Tajna pomoć za njihov juriš stigla je iz Katara, zaljevska monarhija koja je u partnerstvu s Francuskom i SAD-om uklonila Qaddafija, omogućivši džihadističkoj koaliciji da uspostavi de facto kalifat u sjeveroistočnom Maliju 2012. godine.
[Related: Kako je rat Zapada u Libiji potaknuo terorizam u 14 zemalja]
"Nasilje koje je mučilo nekoć stabilni Mali od kraja 2011. nije trebalo biti iznenađenje za zapadne vlade, jer je to izravna funkcija NATO-ove intervencije u Libiji", Vijeće za vanjske odnose primijetio.
Unatoč sve većoj francuskoj i američkoj vojnoj prisutnosti – ili možda upravo zbog toga – džihadistički napadi umnožavali su se diljem regije 2014. Tog kolovoza Obama je Bonga nagradio pozivom da prisustvuje njegovom Summit američko-afričkih čelnika u Washingtonu. Tijekom gala večere na summitu, Obama je naglasio Bongovu ključnu ulogu u njegovoj strategiji za Afriku sjedeći pored njega dok ih je častila pop legenda Lionel Richie.
Samo mjesec dana nakon pobjede na reizboru na sumnjivim izborima 2016., Bongo je pozvan natrag u SAD, ovaj put od strane notorno sumnjivo Atlantsko vijeće koje sponzorira NATO za primanje “Global Citizen Award” na gala događaju crne kravate think tanka u New Yorku. Ali kao pitanja su ustrajala kada se vratio kući zbog lažiranja izbora u Gabonu, uključujući 95 posto glasova prijavljenih u njegovu korist i gotovo 100 posto izlaznosti u jednom području, bio je prisiljen otkazati putovanje.
"Atlantsko vijeće poštuje odluku gabonskog predsjednika Bonga da odustane od primanja nagrade Global Citizen ove godine zbog najvažnijih prioriteta koje ima u svojoj zemlji", objavio je think tank u apsurdnoj konzervi izjava objavljeno na njezinoj web stranici.
U međuvremenu, u glavnom gradu Malija Bamaku, skupina građana koji sebe nazivaju “Patrioti Malija” započela je prikupljaju milijune potpisa tražeći uklanjanje svog francuskog diplomatskog i vojnog osoblja iz svoje zemlje. Pozvali su ruske trupe da zamijene francuske, pozivajući ih da istjeraju islamističke razbojnike koji su mučili njihovo društvo od rata protiv Libije koji je vodio Obama.
Tinjajući bijes prosječnih Malijana zapalio je a narodni vojni udar 2021., te pripremio pozornicu za još jedan u susjednoj Burkini Faso sljedeće godine, gdje su viđeni građani slaveći huntu s ruskim zastavama domaće izrade u ruci.
Kad su pučevi zahvatili vladu Gabona 30. kolovoza, okončavši vladavinu jednog od omiljenih kleptokrata u Washingtonu, Bongo je zabilježio video poruka s nepoznate lokacije, očajnički apelirajući na “sve prijatelje koje imamo diljem svijeta da im kažu da prave buku”.
Do tog trenutka, međutim, nije bilo jasno sluša li Obama ili je mogao učiniti mnogo da spasi svog "čovjeka u Africi".
Glavni i odgovorni urednik Siva zona, Max Blumenthal je nagrađivani novinar i autor nekoliko knjiga, uključujući i bestselere Republikanska Gomora, Golijat, Pedeset jednodnevnih ratovai Upravljanje divljači, Proizveo je tiskane članke za niz publikacija, mnoge video izvještaje i nekoliko dokumentarnih filmova, uključujući Ubijanje Gaze. Blumenthal osnovao Siva zona 2015. kako bi novinarski osvijetlio stanje vječnog rata u Americi i njegove opasne domaće posljedice.
Ovaj je članak iz Siva zona.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Donacije do CN-ovi
Jesen Fond Pogon
Vrlo zaboravni visoki predstavnik EU za vanjsku politiku Josep Borell (?), nedavno intervjuiran o svojim naporima da uvjeri neposvećene zemlje na jugu da podrže zapadnu liniju prema Ukrajini/Rusiji, nasmiješio se dok je objašnjavao (parafrazirano): “Diplomacija uvjeravanja je kombinacija raspravljanja o pravdi i osobnom interesu…..”.
Svi znamo što pobjeđuje u međunarodnoj diplomaciji. Potpora ratu u Iraku postignuta je podmićivanjem, prijetnjama i, barem u jednom slučaju, ulizicom, – čak je i Sirija dala ok, iako je znala da će biti sljedeća.
A ICC optužuje Putina za ratne zločine ignorirajući Obamino i divljanje njegovog prethodnika po Bliskom istoku i Africi. Da ne spominjemo uplitanje u Latinsku Ameriku radi rušenja demokratski izabranih vlada. Barem je ohrabrujuće vidjeti kako zemlje koje pate pod čizmom zapadnog imperijalizma zbacuju svoje okove kako bi stvorile multipolarni svijet koji će, ako sve bude išlo prema planovima koji su objavljeni, stvoriti svijet u kojem će se poštovati suverenitet i samoodređenje .
Kao i obično….puno hvala CN za davanje relevantnom informiranom novinarstvu pouzdanog mjesta, posebno u ovo vrijeme destruktivnog uplitanja korporativne privatne prednosti nad oslabljenu 'četvrtu vlast' i informiranu javnost kojoj bi trebala služiti.
Također, posebna zahvala Maxu Blumenthalu i njegovom izvrsnom Siva zona publikaciju za ovaj pravovremeni podsjetnik da trenutna korupcija i široko rasprostranjena zloporaba koja još uvijek prožima političko i korporativno vodstvo našeg društva zaslužuje javno razumijevanje i korektivne mjere.
Kao i obično,
EA?
Obama, zlikovac koji neprestano daje. Njegova ostavština? Libija, Sirija, Ukrajina i sad….
I, kao što Max ovdje napominje, Obama je stručnjak u predstavljanju progresivnog reformatora dok je zapravo nepokolebljivi pokretač imperijalizma i korporatizma. Nije ni čudo što je Bongu i ostalima poput njega mogao dati savjete kako učiniti isto.