AŽURIRANO S/TRANSKRIPTOM: David Hicks je podnio takozvanu Alfordovu izjavu kako bi izašao iz Guantanama, izjašnjavajući se krivim po jednoj točki optužnice, ali mu je također dopušteno da potvrdi svoju nevinost. Takva molba mogla bi se ponuditi Assangeu.
Ton Australac medij izvještava da je a David Hicks-stil priznanja krivnje sa SAD-om je moguć za Julian Assange.
Hicks, australski državljanin, bio je pritvoren kao navodni terorist pet godina u zaljevu Guantanamo, a 2007. godine vlada australskog premijera dogovorila je njegovo puštanje u Australiju John Howard. Hicks je bio u zatvoru u Australiji na dodatnih sedam mjeseci.
Hicks je uzeo tzv Alford Plea da izađe iz Guantanama, u kojem se izjasnio krivim po jednoj točki optužnice, ali mu je u isto vrijeme dopušteno da ustvrdi svoju nevinost na temelju toga što je razumio da neće dobiti pošteno suđenje. Takva molba mogla bi se ponuditi Assangeu.
Ovako je izgledao sporazum o priznanju krivnje u stilu Hicksa.
Ovdje ga je 2012. godine snimio Cathy Vogan, sada izvršni producent Vijesti konzorcija' CN uživo!, tri godine prije nego što je njegova osuda za lažnu optužbu poništena u žalbenom postupku, ostavljajući ga bez ikakve kaznene evidencije.
Godine 2016. UN-ov Odbor za ljudska prava osudio je Australiju zbog postupanja prema Hicksu, objavivši sljedeću izjavu:
“ŽENEVA (17. veljače 2016.) – Australija je prekršila prava bivšeg zatvorenika Guantanama Davida Hicksa držeći ga u zatvoru nekoliko mjeseci prema sporazumu o transferu dogovorenom s vlastima SAD-a, unatoč činjenici da je kazna izrečena australskom državljaninu rezultat 'flagrantnog uskraćivanja pravde', rekli su UN-ovi stručnjaci za ljudska prava. 'Sporazumi o premještaju su važni jer zatvorenicima osuđenim u inozemstvu omogućuju izdržavanje kazne u vlastitoj zemlji. Ali države ne bi trebale izvršiti kaznu ako postoje brojni dokazi da su suđenje jasno prekršilo prava optuženika, kao što je bio slučaj s gospodinom Hicksom', rekao je Fabian Salvioli, predsjednik UN-ovog Odbora za ljudska prava.”
prijepis
00:00:00:00 – 00:00:28:20
David Hicks
Bio sam u Guantanamo Bayu dvije godine dok me pravi odvjetnik nije nazvao prvi put tamo u prosincu 2003. A on je bio američki vojni odvjetnik imenovan od Pentagona, netko koga nisam odabrao, i došao je da me vidi. neposredno prije Božića 2003. s civilnim odvjetnikom koji je zastupao mene i moju obitelj iz Adelaidea.
00:00:28:22 – 00:01:16:18
David Hicks
Do tada nisam imao nikakav kontakt ni s jednim pravnim zastupnikom. Nitko nikada sa mnom, niti sa jednim pritvorenikom, nije razgovarao o optužbama ili provizijama ili sudu. Samo su nas navodili da vjerujemo da ćemo ili biti pušteni ili ćemo tamo umrijeti. Godine 2004. Optužen sam. Bio sam jedan od šest zatvorenika od 800 optuženih. Bili smo optuženi prema novim zakonima, takozvanim zakonima koji su stvoreni posebno i samo za zatvorenike u Guantanamo Bayu, pod jurisdikcijom vojnog povjerenstva, nešto drugo što nije postojalo nigdje drugdje osim Guantanamo Baya, koji su bili optuženi po zakonima koji su bili tako -nazivaju se zakoni koje nije priznao niti jedan sustav ili sud u svijetu.
00:01:16:20 – 00:02:03:22
David Hicks
Optužen sam za: 1/ Pokušaj ubojstva od strane nepovlaštene ratne strane. I pod tim su mislili da sam bio u blizini nekoga tko je pokušao pucati u nekoga u Sjevernom savezu, da sam nekako upleten. Prema međunarodnom pravu, nije protuzakonito sudjelovati u neprijateljstvima. Kazneno djelo je ono što radite u neprijateljstvima. A ono što su Amerikanci doslovno govorili jest da je sudjelovati u neprijateljstvima, u legitimnoj samoobrani, ili čak ako ste bili u blizini mjesta gdje se koristi samoobrana, da je to zapravo nezakonit čin.
00:02:03:24 – 00:02:27:11
David Hicks
Ovaj "neprivilegirani ratoborni", niti jedan pravni stručnjak se nikada prije nije susreo s tim pojmom. Opet, bio je dizajniran za Guantanamo Bay. Druga optužba bila je zavjera. Postoji takav zakon, ali ne zavjera sama po sebi. Morate se urotiti da biste stvarno nešto učinili. U tom smislu, to je bila samo zavjera. Ali učiniti što? Nije bilo važno. Ono što je učinjeno bila je optužba za urotu.
00:02:27:13 – 00:02:55:03
David Hicks
A treći je pomagao neprijatelja. I ono što su Amerikanci mislili pod tim - jedina osoba ili jedino tijelo koje može optužiti nekoga za pomaganje neprijatelju je vaša vlastita vlada, jer je to slično zakonu o izdaji - tako da ono što Amerikanci zapravo govore je zato što je Australija saveznik Amerika, onda svi Australci duguju odanost Americi. I da mi se čak i izdaleka nagovijesti da bih mogao biti angažiran s američkim snagama, ja pomažem neprijatelju.
00:02:55:05 – 00:03:34:15
David Hicks
Ili sam počinio izdaju Sjedinjenih Država jer sam australski državljanin. Dugujem im odanost, kao što izgleda činimo i svi mi. Da, naljuti se. To je istina.
Cathy Vogan
Dakle, neprijatelj je tada definiran kao Al Qaeda, zar ne? Preklapanje slike/teksta Od Alexandera Downera 17. listopada 2012. na ABC-ovoj Lateline kao bivšeg ministra vanjskih poslova “David Hicks je bio netko tko je priznao da je pružao materijalnu potporu terorizmu i očito je netko tko je radio s Talibanima i Al Qaidom”.
Aloysia Brooks
Da.
David Hicks
Ili talibani ili strane dobrovoljačke milicije i... teroristi. Kišobran su bili teroristi. S pokušajem ubojstva od strane neprivilegirane ratoborne strane, američka vlada je priznala da ja zapravo nikada nisam ni u koga pucao niti pokušao.
00:03:34:17 – 00:04:01:24
David Hicks
No, nekako su ipak uspjeli opravdati optužbu. Tada je, prvi put otkako sam u Guantanamo Bayu, nakon pet i pol godina, [premijer] John Howard javno objavio da će, ako ne budem drugi put optužen do veljače 2007., otići službeno zatražiti moj povratak u domovinu. Nikad, nikad prije to nije učinio, i vjerujem da sam tu vijest primio po sjećanju u siječnju.
00:04:02:01 – 00:04:44:05
David Hicks
Tako je bilo otprilike mjesec dana. Da. George Bush i Kongres donijeli su Zakon o vojnim povjerenstvima iz 2006. prije nekoliko mjeseci, ali nitko nije bio optužen, a ja nikako nisam mogao zamisliti da me optuže za mjesec dana jer su se tamo stvari odvijale tako sporo. Mislio sam da je to to. John Howard to govori samo u pripremama, znajući da idem kući i da sam prvi put potpuno vjerovao da idem kući. Jednog dana, medicinari... Ja sam tada imao problema sa želucem i svakodnevno sam uzimao lijekove za bolove u želucu i bilo je oko 4 sata popodne, a liječnici su dolazili svaki dan.
00:04:44:07 – 00:05:07:18
David Hicks
Ali jednog dana, otprilike u to vrijeme, medicinari su mi dali tekućinu. Ponudili su mi bočicu tekućine za želudac. A ja sam rekao: “Ali što je ovo? Obično uzimam tabletu”. Rekli su: “To se zove GI koktel. Uzmi. Bit će dobro za želudac”. Pa sam ga popio i u roku od 10 minuta bio sam toliko umoran da nisam mogao držati oči otvorene, i praktično sam se onesvijestio na krevetu.
00:05:07:20 – 00:05:27:18
David Hicks
Onda je prošlo možda samo nekoliko minuta i probudilo me glasno lupanje na vratima i kroz prorez kroz prozor kroz koji se moglo vidjeti vidio sam stvarno veliku gužvu ispred vrata. Tako da sam uspio nekako napola ustati, vrlo, vrlo, vrlo omamljen. Znao sam da sam bio drogiran tom tekućinom. A oni su rekli: "Ovdje smo da vas službeno optužimo".
00:05:27:21 – 00:05:55:15
David Hicks
"Želiš li da to obavimo ovdje ili želiš ići u privatnu sobu?” Pa sam uspio reći: “Ne ne, idemo u privatnu sobu”. I onda su mi ova dva tipa u civilu pročitala dvije nove optužnice. Ovoga puta, jedan je bio pokušaj ubojstva na temelju toga što sam se očito nalazio u ratnoj zoni iu neposrednoj blizini drugih ljudi koji su pucali iz malog oružja na Sjeverni savez, poput krivnje po povezanosti.
00:05:55:17 – 00:06:20:14
David Hicks
A drugi je bio materijalna podrška terorizmu, iako nije navedeno kako sam ikada podržavao terorizam. Ipak, to su bile dvije optužbe. I nakon što su mi pročitane te dvije optužbe, odveli su me natrag u moju sobu i nakon toga sam jako dugo spavao. Nekoliko dana kasnije, moj vojni odvjetnik došao je potvrditi: “Da, optuženi ste”.
00:06:20:16 – 00:06:46:05
David Hicks
I u tom sam trenutku pomislio, sad ću počiniti samoubojstvo, jer on nije vjerovao da će SAD proći kroz vojne komisije. Moji odvjetnici, mislili su… činilo se… zato što se upravo dogodila petogodišnjica Guantanama i činilo se da je svaki put kad se podigne velika javna buka oko Guantanama Baya, američka vlada odgovorila zauzvrat, i nije bilo boljeg načina time što nekoga tereti.
00:06:46:05 – 00:07:06:12
David Hicks
I govoreći, “Pogledajte kakve ljude”, ili navodno, “Ne zaboravite kakvu vrstu zlog terorista imamo ovdje”. Znate, "Zašto ih podržavate?" Pa ipak, kada je došlo do problema da se testiraju te optužbe, nikad nisu krenuli s tim. Ali nije bilo važno, jer oni su postigli svoje ciljeve, propagandu, da nas samo naplate i da se o tome priča po medijima.
00:07:06:14 – 00:07:27:04
David Hicks
Tako su moji odvjetnici mislili, očekuju nas još tri godine. Morat ćemo ići na savezni sud, žalbeni sud i Vrhovni sud. Još tri godine. I pomislio sam: to je to. Tekstna ploča David Hicks odlučuje počiniti samoubojstvo. Traži da mu se oca pozove u posjet, kako bi se oprostio, ali “bez davanja igre”. Upravo će objaviti "zagonetnu" poruku...
00:07:27:06 – 00:07:47:04
David Hicks
Odjednom su moji odvjetnici dotrčali u prostoriju jako uzbuđeni dok sam razgovarao s ocem, a zatim mi stavili komad papira u lice. I bilo je, ako bih rekao da sam kriv za materijalnu pomoć za terorizam, morao bih ostati u Guantanamu ne duže od 60 dana, a onda mogu biti pušten natrag u Australiju.
00:07:47:06 – 00:08:12:03
David Hicks
Međutim, morao bih odslužiti još sedam mjeseci u australskom zatvoru. Odnosno, morao bih ostati u zatvoru do poslije izbora 2007., a onda bih mogao izaći na slobodu. Znaš, u početku nisam bio oduševljen ovime. Znate, reći da ste krivi za prekršaj koji niste počinili; proglasiti krivim za kazneno djelo terorizma; to je velika stvar.
00:08:14:02 – 00:08:43:13
David Hicks
I, znaš, koliko god sam bio očajan, očajan, znaš, jednostavno neću… znaš, u svojoj ćeliji, u svojoj sobi sam, možda sam rekao "Reći ću da sam kriv za sve, Boli me briga”. Znate, "Jesam 11. rujna!" – možda ćete to morati izbaciti – ali, "Učinit ću to". Ali kada je u pitanju krckanje, ne skačete tako brzo na te stvari. Ali bilo je teško, jer mi je prvi put u pet i pol godina netko zapravo rekao: "Imaš samo 60 dana za mate i otišao si", a to se nikada nije dogodilo.
00:08:43:13 – 00:09:05:03
David Hicks
I znao sam da je ovo ozbiljno, da nije šala, da se može dogoditi i da ću se, ako ne uzmem, morati ubiti jer ću tamo godinama prolaziti kroz sud ponovno sustav. I, znate, bila je to prava borba. I tražio sam da razgovaram s ocem i sestrom nasamo bez odvjetnika.
00:09:05:05 – 00:09:24:16
David Hicks
Znaš, rekao sam joj, gledaj, znaš, zato što su oni to htjeli, podržavali su me u svemu što sam želio učiniti, ali samo su me htjeli izvući odatle. Bili su zabrinuti za moje zdravlje i što sve ne. Ali rekao sam, pružajući podršku terorizmu, australskim medijima, oni to nikada neće zaboraviti. Bit će to stigma koja će me zauvijek vezati.
00:09:24:18 – 00:09:52:21
David Hicks
Znate, nije to lako učiniti. A oni... znaš, kad sam pogledao u oči svoga oca, nakon svega što je učinio. Samo se možda ne mogu otići i ubiti. Pa smo ponovno pozvali odvjetnike i rekao sam, "U redu, učinit ću to". Ali ipak nije bilo tako jednostavno. Na primjer, mislio sam da sam upravo otišao – jer sam ionako morao samo reći da sam kriv za materijalnu potporu terorizmu.
00:09:52:23 – 00:10:15:21
David Hicks
Da sam morao baciti ono ubojstvo unutra, ne bih to učinio. Ali što je materijalna potpora terorizmu? Samo ću reći kriv, samo da se izvučem iz toga. Međutim, tog sam dana ušao u komisiju i rekao sam, kriv sam. A onda sam saznao da se moram vratiti i reći da sam kriv za sve te detaljne optužbe.
00:10:15:24 – 00:10:36:00
David Hicks
Nisam znao za to. I to je bila prava borba, jer ono što sam stvarno želio učiniti dok su svjetski mediji bili u vojnoj komisiji, bilo je izvikati sva sranja koja su mi radili sve ovo vrijeme, i koliko sam želio poštenu priliku na pravom sudu, i sve nedostatke protiv mene., stvari o svakodnevnom preživljavanju.
00:10:36:02 – 00:11:02:04
David Hicks
Nisam u stanju braniti se. Previše sam zauzet pokušavajući ih preživjeti. Ali umjesto toga stajao sam tamo i govorio: "Da, gospodine, da, gospodine, da, gospodine", i nekoliko puta mi je bilo teško to reći, i samo sam se htio naljutiti i, znate, reći, "Jebi se ” i počinjemo sa svim tim mučenjima i takvim stvarima. Ali znate, to je samo taj strah, to su ispitivači.
00:11:02:04 – 00:11:29:14
David Hicks
To je samo mučenje. Samo sam nastavio i govorio: "Da, gospodine". A onda je sve bilo gotovo, a David je bio krivac za terorizam. I sjedim u svojoj ćeliji Guantanama, odležavajući zadnjih 60 dana. A onda sam postala paranoična. Smislili bi neki izgovor, a ja bih ionako ostao tamo i ne bih se vratio u Australiju, a onda bih ostao sa stigmom krivca, a podrška ne bi bila tako jaka i svi ti , znaš, to mi je petljalo po glavi.
00:11:29:16 – 00:11:55:24
David Hicks
I onda je došao zadnji dan ili 58. dan i moj odvjetnik mi je došao javiti: “Dobro, ideš sutra”. Ali australski konzularni službenik došao je s njim i došao je s dokumentom, a to je zapravo bila zrcalna slika onoga što sam ja potpisao i pisalo je da sam ušao u ovaj sporazum s punim kapacitetom i da sam znao što radim , i zadovoljan sam sa savjetima, i raspoloženjem i svim tim stvarima.
00:11:55:24 – 00:12:16:08
David Hicks
Nisam bio prisiljen ili prisiljen na to i sve te stvari. A ja sam rekao: “Neću to potpisati. Učinio sam to već dva puta. Neću treći put. Neću to raditi s tobom. To zvuči službeno”. A moj vojni odvjetnik, američki odvjetnik je rekao: "Ako to ne učinite...". Ne oprosti. Konzularni službenik je rekao ako to ne potpišem, Australija me neće primiti i ostat ću tamo.
00:12:16:08 – 00:12:38:12
David Hicks
Pogledao sam svog vojnog američkog odvjetnika i on je rekao: “To je istina. Ako i ovo ne potpišeš, ne ideš kući”. Čak i nakon što sam učinio sve što se od mene tražilo. Pa sam morao potpisati i taj jebeni obrazac. I onda su me sljedeće noći pustili. Kad je prvi put ponuđen dogovor o oslobađanju za 60 dana, kao što sam objasnio, nisam odmah rekao da.
00:12:38:18 – 00:12:53:03
David Hicks
Zamolio sam odvjetnika da pokuša dobiti kaznu ili da pokuša dobiti bolju ponudu, jer nisam želio nastaviti. Htio sam otići. Ako ću reći nešto poput krivca za terorističko djelo, želim odmah ići kući. Želim izvući nešto iz. Ne želim dalje biti u zatvoru u takvim uvjetima.
00:12:53:05 – 00:13:13:24
David Hicks
I odvjetnici su otišli i razgovarali s nadležnim tijelom koje je dogovaralo ovu nagodbu, ili s jednim od ljudi koji su bili uključeni. I onda kad su se vratili, rekli su, gle, neće se pomaknuti. Stvarno im nije drago, znaš, ti si prvi zatvorenik odavde koji je optužen za terorizam. Nakon sve ove pompe o najgorima od najgorih i dobivaš sedam mjeseci, znaš na što mislim.
00:13:13:24 – 00:13:49:03
David Hicks
Kao da nisu baš sretni, ali su voljni to učiniti, jer John Howard želi da to više nije tako. Međutim, rekao sam da je jedan ustupak koji su ponudili nešto što se zove Alfordova molba, a to nije nešto što imamo ovdje u Australiji, već u SAD-u. Koliko sam razumio, Alfordovo izjašnjavanje o krivnji u osnovi mi je omogućilo da se izjasnim da nisam kriv za optužbe, ali ono što sam govorio je da sam, zbog pravila vojnih komisija, načina na koji je namješteno i načina na koji je bilo nemoguće pobijediti, mogao ne unutar tog sustava.
00:13:49:05 – 00:14:10:12
David Hicks
Dakle, dopušteno mi je reći da sam kriv, a da ne kažem da sam kriv za optužbe, nešto što ovdje nemamo. Možda je Australcima teško zamisliti se. Dakle, ionako nikada nisam rekao da sam kriv za optužbe u smislu ili definicije Alfordovog priznanja krivnje. Pa su moji odvjetnici mislili da je bilo fantastično dobiti Alfordovo priznanje. Iskreno govoreći, tada mi to nije puno pomoglo.
00:14:10:12 – 00:14:43:10
David Hicks
Ali tako je ispalo. Uz sporazum o priznanju krivnje koji sam sklopio bilo je dosta uvjeta, a ne samo činjenica da sam morao priznati krivnju za terorističko djelo. Na primjer, morao sam pristati na jednogodišnju zabranu pri čemu nikome nisam mogao otkriti nikakva svoja iskustva, uključujući obitelj i prijatelje. Morao sam pristati da nikada i ni u jednom trenutku ne osporavam svoje uvjerenje.
00:14:43:12 – 00:15:07:00
David Hicks
Morao sam se složiti da bi me, ako ikad napustim australsku jurisdikciju, američka vojska mogla ponovno pritvoriti kao neprijateljskog borca koji će biti zadržan na neodređeno vrijeme bez optužbe ili suđenja i bez prava ili bez mogućnosti pravnog lijeka. Morao sam pristati predati svu zaradu koju bih mogao zaraditi za svoju priču australskoj vladi.
00:15:07:02 – 00:16:06:23
David Hicks
Morao sam pristati na suradnju s australskim i američkim pravnim službenicima do kraja života. Morao sam se složiti da nikada nisam bio zlostavljan, mučen ili stavljen pod prisilu od strane američkih zaposlenika, uključujući njihove ugovorne osobe. Također sam morao reći da sam dobrovoljno sklopio sporazum o priznanju krivnje.
Tekstna ploča 1 Godine 2015. osuda Davida Hicksa za “pružanje materijalne potpore terorizmu” poništena je na temelju toga što u to vrijeme nije bila održiva optužba, ostavljajući ga bez ikakvog kaznenog dosjea.
Tekstna ploča 2
Godine 2016. UN-ov Odbor za ljudska prava osudio je Australiju zbog postupanja prema Hicksu, objavivši sljedeću izjavu: ŽENEVA (17. veljače 2016.) – Australija je prekršila prava Davida Hicksa, bivšeg zatvorenika Guantanama, držeći ga nekoliko mjeseci u zatvoru zbog transfera dogovor dogovoren s američkim vlastima, unatoč činjenici da je kazna izrečena australskom državljaninu rezultat "flagrantnog uskraćivanja pravde", rekli su UN-ovi stručnjaci za ljudska prava. “Ugovori o premještaju su važni, jer omogućavaju zatvorenicima osuđenim u inozemstvu da služe kaznu u svojoj zemlji. Ali države ne bi trebale izvršiti kaznu ako postoje brojni dokazi da su suđenjem jasno prekršena prava optuženika, kao što je bio slučaj s gospodinom Hicksom,” rekao je Fabian Salvioli, predsjednik UN-ovog Odbora za ljudska prava.
"Ako postoji nešto što smo naučili iz povijesti, to je da je američka riječ uvijek veza, posebno kada je u pitanju State Department."
– Nitko nikada
Wikipedia:
“Godine 2000. Ministarstvo pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država primijetilo je: “U Alfordovom priznanju krivnje optuženik pristaje priznati krivnju jer shvaća da su male šanse da dobije oslobađajuću presudu zbog jakih dokaza krivnje. Otprilike 17% državnih zatvorenika i 5% federalnih zatvorenika podnijelo je Alfordovu molbu ili molbu bez osporavanja, bez obzira na vrstu odvjetnika. Ova razlika odražava relativnu spremnost državnih sudova, u usporedbi sa saveznim sudovima, da prihvate alternativnu izjavu.”
Strogo govoreći Alford Plea ne može se primijeniti ovdje zbog naglaska na potrebnim dokazima. Julianov slučaj počiva na političkom pritisku da se kazni i spriječi daljnji govor, a ne na dokazima. Nije dokaz da je njegov postupak MOŽDA prouzročio štetu (a ne sramotu). Čini se da je slučaj Hicks neka neobična varijanta s ovim poslom "on ne bi dobio pošteno suđenje". Vrlo je dvojbeno da će Blinken i ostali prihvatiti ovu ideju, budući da je to jednako priznanju da je država pogriješila. Plus hoće li Julian prihvatiti ovu glupost?
Očito je da bi se svatko tko pregovara za Assangea trebao prvo brinuti o onome što bi mu moglo najbolje približiti nekakav život. Za nas ostale, ništa od sramežljivosti uklanjanja suučesnika s položaja i uklanjanja presedana jurisdikcije SAD-a nad stranim novinarstvom ne bi trebalo biti prihvatljivo.
Tijekom većeg dijela povijesti, kraljevi nisu šetali i osobno, vlastitim rukama, odsijecali glavu osuđeniku. Naredili su drugim ljudima da zauzmu taj položaj i da privuku tu vatru. Ni motivi američke države ne izgledaju bolje. Kao ni zabrinutost australske vlade.
uzdah—Kakav užas za bilo koga ili bilo koju naciju da se mora nositi s lažima,—da i još više laži američke vlade. To je poput onog groznog Blinkena u vezi s Izraelom koji ubija Amerikance—čini se da Blinken kaže da SAD ne može ništa učiniti. On to često kaže—– Nažalost, u sadašnjoj vladi imamo previše bezdušnih ljudi, a Blinken je jedan od najgorih.
Alford Plea, naravno, nije pravda. To je način da se prikrije nepravda optužbe i zadovolji ugled tužitelja, pogotovo kada je tužitelj vlast. Vjerojatno mnoge pogodbe o priznanju krivnje spadaju u ovu kategoriju. Pitam se jesu li oni koji ga optužuju ikada odgovorni za lažne optužbe.
Je li netko opisao kakva bi to molba bila, pod pretpostavkom da pristane?
Vlada Sjedinjenih Država je najzlonamjerniji entitet na planeti...
I tako kažemo svi mi….
Ima nešto vrlo jezivo u ovome. Uglavnom, zatvorenik govori "iznudili su ovu nagodbu od mene." A tamničari kažu “Kul. To je ono što uvijek radimo, ha? Imam još jednu!"
Sjajan crtić u današnjem Guardianu:
hxxps://www.theguardian.com/commentisfree/picture/2023/aug/14/steve-bell-reports-julian-assange-offered-plea-deal-cartoon
U oba slučaja, važno je samo da se autoritarnoj strukturi moći dopusti da učvrsti "lažnu" optužbu. Pravo na pokretanje "lažnih" optužbi važnije im je od procesuiranja takvih optužbi na bilo čemu što liči na "sud". Uz to, u ovom je trenutku važnije da Assange bude odmah pušten, bez obzira na logiku u pozadini, umjesto da mu se dopusti da ostane u zatvoru na svoju stalnu štetu. To je kao da ruski car slomi mač nad glavom Dostojevskog pripremajući se za njegovo pogubljenje kao političkog zatvorenika. Ne radi se o konačnoj kazni, već o tome da se osigura kazna za one koji tiho promatraju.
Da