Francuska i SAD su zaslijepljene javnom potporom puču u Nigeru, dok trend prema multipolarnosti ohrabruje Afrikance da se suoče s neokolonijalnom eksploatacijom, piše MK Bhadrakumar.
Francuski vojni helikopter iznad nigerskog grada Madama. (Thomas Goisque, Wikimedia Commons, CC BY-SA 3.0)
By MK Bhadrakumar
Indijski punchline
Tdržavni udar u zapadnoafričkoj državi Niger 26. srpnja i rusko-afrički summit sljedećeg dana u St. Petersburgu odvijaju se u pozadini multipolarnosti svjetskog poretka. Naizgled neovisni događaji, oni ipak bilježe Duh vremena našeg transformativnog doba.
Prvo, velika slika - afrički summit čiji je domaćin Rusija 27. i 28. srpnja predstavlja veliki izazov za Zapad, koji je instinktivno nastojao umanjiti značaj događaja nakon što nije uspio lobirati protiv suverenih afričkih nacija koje su se sastale s ruskim vodstvom. Četrdeset devet afričkih zemalja poslalo je svoja izaslanstva u Sankt Peterburg, a 17 šefova država osobno je putovalo u Rusiju kako bi razgovarali o političkim, humanitarnim i gospodarskim pitanjima. Za zemlju domaćina, koja je usred rata, ovo je bio izuzetan diplomatski uspjeh.
Summit je u suštini bio politički događaj. Njegov lajtmotiv bio je sučeljavanje ruske dugogodišnje potpore Afrikancima koji se opiru imperijalizmu i predatorske prirode zapadnog neokolonijalizma. Ovo danas briljantno funkcionira za Rusiju, koja nema kolonijalnu povijest iskorištavanja i pljačke Afrike.
Dok se s vremena na vrijeme kosturi iz kolonijalnog doba iskotrljaju iz zapadnjačkih ormara, koji datiraju iz neoplakane trgovine afričkim robljem, Rusija se oslanja na sovjetsko nasljeđe da je bila na 'pravoj strani povijesti' — čak i uskrsnuvši puno ime Rusko sveučilište prijateljstva naroda Patricea Lumumbe u Moskvi.
Ipak, nije sve bila politika. Rasprave na summitu o rusko-afričkom partnerstvu koje pomaže kontinentu da postigne "prehrambeni suverenitet," alternative dogovoru o žitu, nove logističke koridore za rusku hranu i gnojiva; unapređenje trgovinske, gospodarske, kulturne, obrazovne, znanstvene i sigurnosne suradnje; Afrika se potencijalno može pridružiti međunarodnom prometnom koridoru sjever-jug; sudjelovanje Rusije u afričkim infrastrukturnim projektima; Akcijski plan foruma rusko-afričkog partnerstva do 2026. — oni svjedoče o mjerljivom ishodu.
Unesite Niger. Najnoviji događaji u Nigeru naglašavaju lajtmotiv rusko-afričkog samita. Ruska prognoza o afričkoj krizi opravdana je - kontinuirano pustošenje zapadnog imperijalizma. To je vidljivo iz izvješća o ruskim zastavama viđenim na demonstracijama u Niameyu, glavnom gradu Nigera.
Svrgnuti predsjednik Nigera Mohamed Bazoum. (Creative Commons)
ECOWAS nema kapacitet da intervenira za Zapad
Pobunjenici koji su preuzeli vlast nisu gubili vrijeme da otkažu sporazume Nigera o vojno-tehničkoj suradnji s Francuskom, što je popraćeno zahtjevom da Francuska povuče svoje trupe u roku od 30 dana. Sa svoje strane, Francuska je govorila "čvrsto i odlučno" u korist strane vojne intervencije "kako bi se suzbio pokušaj državnog udara".
Francuske vlasti jasno su dale do znanja da ne planiraju povući svoj naoružani kontingent od 1500 ljudi koji se nalaze u Nigeru “na zahtjev legitimnih vlasti zemlje na temelju potpisanih sporazuma”.
Stav Francuske ne iznenađuje – Pariz ne želi izgubiti svoju poziciju u Sahelu i jeftini izvor resursa, posebice urana. No, Francuska je pogrešno izračunala da puč nije uživao potporu nigerske vojske niti je imao društvenu bazu, a sve što je bilo potrebno da se poništi bila bi ograničena demonstracija sile koja bi prisilila elitnu predsjedničku gardu da započne izravne pregovore s Francuska.
Francuska i SAD koordiniraju svoje akcije s Ekonomskom zajednicom zapadnoafričkih država [ECOWAS]. ECOWAS je u početku malo zveckao oružjem, ali je popustio. Rok za intervenciju je istekao. ECOWAS jednostavno nema mehanizam za brzo prikupljanje trupa i koordinaciju neprijateljstava, a njegova moćna sila Nigerija ima pune ruke posla s unutarnjom sigurnošću.
Korištenje električnih romobila ističe Nigerijsko javno mnijenje je oprezno o povratnom udaru — Niger je velika zemlja i ima 1500 km dugu poroznu granicu s Nigerijom. Neizgovorena istina je da Nigerija nije zainteresirana za povećanje francuske vojne prisutnosti u Nigeru ili za to da bude na istoj strani s Francuskom, što je krajnje nepopularno u cijelom Sahelu.
Popularna podrška puču zasljepljuje zapad
Majka svih iznenađenja je da vojni udar uživa a velika podrška naroda. Pod ovim okolnostima, velika je vjerojatnost da će francuske trupe biti prisiljene napustiti Niger, svoju bivšu koloniju. Niger je žrtva neokolonijalnog izrabljivanja. Pod krinkom borbe protiv terorizma, koji je, ironično, posljedica NATO-ove intervencije u Libiji 2011. koju je predvodila nitko drugi nego Francuska u regiji Sahel, Francuska je nemilosrdno eksploatirala mineralna bogatstva Nigera.
Poznati nigerijski pjesnik i književni kritičar profesor Osundare napisao je prošli tjedan:
''Ispitajte uzrok, tijek i simptome sadašnjeg oživljavanja vojnih udara u zapadnoj Africi. Pronađite lijek za ovu pandemiju. Što je još važnije, pronaći lijek za pošast političkih i socioekonomskih nepravdi odgovornih za neizbježnost njenog ponovnog pojavljivanja. Sjetite se sadašnje brutalne anarhije u Libiji i nebrojenih posljedica destabilizacije te nekoć cvjetajuće zemlje za zapadnoafričku regiju.''
Jedina regionalna država koja si može priuštiti učinkovitu vojnu intervenciju u Nigeru je Alžir. Ali Alžir niti ima iskustva u provođenju takvih operacija na regionalnoj razini niti ima namjeru odstupiti od svoje dosljedne politike nemiješanja u unutarnju politiku suverene zemlje.
Alžir je upozorio protiv bilo kakve vanjske vojne intervencije u Nigeru. "Razmetanje vojnom intervencijom u Nigeru izravna je prijetnja Alžiru i mi je u potpunosti i kategorički odbacujemo... Probleme treba rješavati mirnim putem", rekao je alžirski predsjednik Abdelmadjid Tebboune.
Trend multipolarnosti ohrabruje afričke nacije
U svojoj srži, bez sumnje, državni udar u Republici Niger sužava se na borbu između Nigeraca i kolonijalnih sila. Zasigurno, rastući trend multipolarnosti u svjetskom poretku ohrabruje afričke nacije da se otresu neokolonijalizma. Ovo je jedna stvar. S druge strane, velike sile prisiljene su pregovarati, a ne diktirati.
Zanimljivo, Washington je bio relativno suzdržan. Zalaganje "vrijednosti" predsjednika Bidena daleko je od diktata o "poretku temeljenom na pravilima". Iako Amerika navodno ima tri vojne baze u Nigeru. U multipolarnom okruženju, afričke nacije dobivaju prostor za pregovore. Ruski proaktivizam potaknut će ovaj proces. Kina također ima ekonomske udjele u Nigeru.
Primjetno je da je vođa državnog udara Abdurahman Tchiani rekao da "Francuzi nemaju objektivnih razloga da napuste Niger", signalizirajući da je pošten i ravnopravan odnos moguć. Rusija je oprezno rekla da je ključni zadatak u ovom trenutku "spriječiti daljnju degradaciju situacije u zemlji". Glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova rekla je, ''Smatramo hitnom zadaćom organiziranje nacionalnog dijaloga za vraćanje građanskog mira, osiguranje reda i zakona… smatramo da prijetnja uporabom sile protiv suverene države neće doprinijeti smirivanju napetosti i rješavanju situacije u zemlji. ,” .
Jasno je da Niamey neće podleći pritisku autsajdera. "Oružane snage Nigera i sve naše obrambene i sigurnosne snage, potpomognute nepogrešivom potporom našeg naroda, spremne su braniti cjelovitost našeg teritorija", rekao je predstavnik hunte u izjavi. Izaslanstvo iz Niameya otišlo je u Mali tražeći da se vojnici Wagner povezani s Rusijom pridruže borbi u slučaju intervencije koju podupire Zapad.
Američka državna podtajnica Victoria Nuland posjetila je glavni grad Nigera kako bi razgovarala s vojnim čelnicima te zemlje. (State Department, Freddie Everett)
Situacija u Sahelu eskalira
Ne treba očekivati rano rješenje krize oko Nigera. Niger je ključna država u borbi protiv džihadističke mreže te je strateški i strukturno povezan sa susjednim Malijem. Situacija u regiji Sahel eskalira. To ima duboke implikacije na krizu državnosti u zapadnoj Africi u cjelini.
Američka iznimnost nije univerzalni lijek za postojeće bolesti. Pentagon je pomogao u obuci barem jednog od vođa pučista u Nigeru — i onima u Maliju i Burkini Faso, koji su obećali da će stati u obranu Nigera.
Ipak, govoreći iz Niameya u ponedjeljak, američki vršitelj dužnosti zamjenika državnog tajnika boravio je u posjetu - požalila se Victoria Nuland da su joj čelnici državnog udara odbili dopustiti susret sa svrgnutim predsjednikom Mohamedom Bazoumom i da su bili neprihvatljivi na pozive SAD-a da se zemlja vrati pod civilnu upravu. Nulandova misija imala je za cilj odvratiti vođe državnog udara od angažmana s Wagnerovom skupinom, ali nije bila sigurna u uspjeh. Nulandova nije dobila susret s generalom Tchianijem.
MK Bhadrakumar ibivši je diplomat. Bio je veleposlanik Indije u Uzbekistanu i Turskoj. Stavovi su osobni.
Ovaj članak prvobitno pojavio na Indijski punchline.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Fascinantno je, na neki bolestan način, primijetiti licemjerje SAD-a, NATO-a itd. o situaciji u Nigeru, kada se uzme u obzir njihova uloga u Ukrajini od 2008., a posebno od 2014.
Privrženost demokratskim mehanizmima svakako je poželjna, ali prema zapadnoj praksi, uz iznimke, kojih ima podosta. Posljednjih godina najeklatantnija iznimka bio je državni udar na Haitiju protiv demokratski izabranog i popularnog predsjednika Aristidea, a SAD je odlučno reagirao: američki marinci stigli su u predsjedničku palaču koja je u tom trenutku bila pod opsadom i... manje-više ga spakirali s obitelji u avion i poslati ga u Afriku. To je bio DRUGI put da je Aristide propisno izabran i smijenjen državnim udarom, prethodnom prilikom “Visokopozicionirani članovi Nacionalne obavještajne službe Haitija (SIN), koju je 1980-ih osnovala i financirala Središnja obavještajna agencija SAD-a (CIA) kao dio rata protiv droge, sudjelovali su u puču [Wiki]”. Ali 28. veljače 2004. uloga SAD-a bila je potpuno očigledna, iako se još uvijek predstavlja kao “pod spornim okolnostima”.
Ukratko, pravila "svjetskog poretka" su beskrajno fleksibilna u odnosu na nasilno svrgavanje izabranih vođa. U nedostatku takve fleksibilnosti, morali bismo znati pozadinu da bismo donijeli prosudbu. Neke vlade koje su krenule od nasilnog rušenja prethodnika su benigne ili barem kompetentne, neke su korumpirane i nesposobne, neke drastično i dugotrajno smanjuju građanske slobode, neke vode stabilizaciji i demokratskoj vladavini.
Za sada znamo malo o situaciji u Nigeru, ali znamo motivaciju koja stoji iza sankcija i pokušaja intervencije.
Primjer zapadne fleksibilnosti u pogledu vojnog udara koji je vremenski i prostorno vrlo blizak Nigeru je državni udar 2021. u Čadu, istočnom susjedu Nigera. Te su godine bili zakazani predsjednički izbori, a aktualni predsjednik od 1990., Idris Déby, nije se ponovno kandidirao. Wiki: Hissènea Habréa svrgnuo je s vlasti 1990. njegov general Idriss Déby. [koje je kasnije prebacio na “demokratske izbore”.] Ali prije izbora Déby je ubijen, a vijeće generala ukinulo je ustav i izabralo jednog od njih, slučajno sina Débyja, za predsjednika i od tada je Čad pod vojnom upravom — bez ikakve strane reakcije. Wiki: Prijelazno vojno vijeće koje je vodio njegov sin Mahamat Déby preuzelo je kontrolu nad vladom i raspustilo Skupštinu. Čad je i dalje mučen političkim nasiljem...
Niger je bio u pravu što je odbio razgovarati. Victoria Nuland je inkarnacija zla. Ona je gora od Meduze. Nemoj je ni gledati. Njeni otisci su po Libiji, Siriji, Jemenu, Ukrajini i bezbrojnim napadima na suverene države (Somalija, Afganistan, Irak…)
To je vrlo zanimljiv i opširan životopis g. Kasolias. (I da, bolno je gledati Nulandovu,)
Bidenova administracija je slomljena. Dokaz? Dokaz je slanje Victorije Nuland u Niger u pokušaju rješavanja unutarnjeg sukoba. Postoji 8 milijardi ljudi na svijetu. Svaka administracija koju vode pametni, racionalni ljudi shvatila bi da je gospođa Nuland trebala biti posljednja od 8 milijardi ljudi odabranih za taj zadatak.
Dogovoren. Jedino objašnjenje za takav očigledno glup potez je da postoji tako malo ljudi koje još uvijek mogu pronaći da podupru njihov propali globalni program, da im je Nuland bila gotovo jedina opcija.
Tko god bio izaslanik, zadatak je bio uputiti uvrede i prijetnje, a dobiti isti novčić natrag, potreban je Nuland ili Bolton da uživaju u tome. Osim toga, prijetnje upućene od viših činova vjerodostojnije su.
S druge strane, pronalaženje nekakvog klimavog kvoruma za intervenciju u Nigeru svojevrstan je podvig za SAD, s obzirom na to koliko je u zadnje vrijeme bila niska pozicija u Africi. Odgovara receptima Fione Hill. Moje predviđanje je da će ovaj "kvorum" postati krhak, počevši od Nigerije gdje je protivljenje intervenciji veliko i čini se da ima parlamentarnu većinu. Kao i u Pakistanu, većina se može uništiti podmićivanjem i prijetnjama (zapisi o korupciji koje SAD godinama prikupljaju, samo da bi ih po potrebi naoružali), ali etnička/kulturna/povijesna veza između Nigera i sjeverne Nigerije vrlo je jaka, pa je nije pitanje nigerijskih antikolonijalističkih intelektualaca.
Ostale krhke točke mogu biti u "nesavršenosti demokracije" u ECOWAC-u. Bilo je članaka kako su Senegal i Benin u osnovi represivne jednostranačke države — naizgled demokratske.
Kolektivni zapad još uvijek ne razumije koliko ga globalna većina mrzi i želi da se zauvijek ukloni iz svojih poslova. Ili, što se toga tiče, koliko sve hrabrija globalna većina postaje u svojim nastojanjima da istjera zapad.
Kao i svi tiranski režimi, SAD i njegovi vazali udvostruče se kad su izazvani ili im se pruži otpor, samo pogoršavajući problem, i odbijaju prihvatiti stvarnost.
Izmišljaju sve nevjerojatnije razloge kako bi objasnili situaciju i opravdali svoje odgovore.
OVDJE NEMA IZNENAĐENJA.
I Barley sam završio srednju školu.
Nuland čini da Von Ribbentrop izgleda kao svetac.
Iz članka:
“Ipak, govoreći u ponedjeljak iz Niameya, vršiteljica dužnosti zamjenice državnog tajnika SAD-a Victoria Nuland koja je boravila u posjetu požalila se da su joj vođe državnog udara odbili dopustiti da se sastane sa svrgnutim predsjednikom Mohamedom Bazoumom i da su bili neprihvatljivi na pozive SAD-a da se zemlja vrati pod civilnu upravu. Nulandova misija imala je za cilj odvratiti vođe državnog udara od angažmana s Wagnerovom skupinom, ali nije bila sigurna u uspjeh. Nulandova nije dobila sastanak s generalom Tchianijem.”
Nisam siguran što je gore; biti abjektno gust ili abjectly nesvjestan.
TADA je, govoreći u utorak iz Islamabada, gostujuća vršiteljica dužnosti zamjenice državnog tajnika SAD-a Victoria Nuland zapljeskala što su joj vođe državnog udara odbili dopustiti da se sastane sa svrgnutim predsjednikom Imranom Khanom i bili su spremni na pozive SAD-a da se zemlja vrati pod vojnu upravu. Nulandova misija imala je za cilj uvjeriti vođe državnog udara da se angažiraju s američkim vojnim ugovornicima, sigurni u njezin uspjeh. Nuland je dobila sastanak s generalom Asimom Munirom.
/sarc
Moja vrsta sarkazma. lol
Kamo god Victoria Nuland gurne nos, slijedi smrt i uništenje.
Nova vlada Nigera napravila je pravi potez odbivši bilo kakav angažman s tim goblinom ubojicom.
Da. Ljudi se počinju "pametovati".
Predugo je prošlo Afriku pod ovim kolonijalnim silama. Ona mora doći na svoje jer je veliki kontinent i bogat resursima. Sve što mogu reći je da je krajnje vrijeme. Izbacite neokolonijalce, ravnopravno zauzmite svoje mjesto za stolom svijeta. Što se tiče zapadnog svijeta, vaš će krevet uskoro postati puno tvrđi. Vaša sljepoća za izvore i uvjete pod kojima su se razvili vaše bogatstvo i način života će se probuditi. Trebali biste biti sigurni tko vam je neprijatelj u ovome jer Afrika nikada nije bila ta koja se samo želi osloboditi zapadnjačke kontrole nad njihovim resursima i planiranih i isplaniranih državnih udara. Pogledajte svog kriminalnog predsjednika i sve političare koji peru novac koji vode rat u Ukrajini gdje je pranje novca nacionalna zabava za oligarhiju.
"Ali Alžir niti ima iskustva u provođenju takvih operacija na regionalnoj razini niti ima namjeru odstupiti od svoje dosljedne politike nemiješanja u unutarnju politiku suverene zemlje"
Pretpostavljam da ni Alžir ne voli Francusku.
Naravno, mi (oni od nas koji nismo u potpunosti popili koolaid) svjesni smo da je neokolonijalizam još uvijek neobuzdan, ali vidjeti ga tako jasno je prilično nevjerojatno.
Svakako se čini kao da domine padaju na jednom mjestu za drugim prema međunarodnom multipolarnom svjetskom poretku temeljenom na ZAKONIMA i daleko od trenutne besmislice koju vodi zapad.
Ironično, potpuno prazni i moralno korumpirani bivši senator i pobornik statusa quo i njegova ručno odabrana kabala neokonzervativaca budala su ti koji su prevrnuli prvu dominu kako bi pokrenuli svoj ljubimac ukrajinski projekt. Uz malo sreće, oni će sa sobom povući NATO, vazalne vođe EU-a, zasigurno nepopravljivu korporativnu DP i idiotsku GOP sa sobom dok ih bacaju u WC školjku.