Ann Wright odgovori do Newsweek kolumna mišljenja prošlog tjedna u kojoj se blati Women Cross DMZ, druge mirovne organizacije i pojedinci, uključujući i nju samu, kao “za Sjever”.

Južnokorejski vojnici u Panmunjeomu u DMZ između Sjeverne i Južne Koreje, 2008. (Henrik Ishihara Globaljuggler, Wikimedia Commons, CC BY-SA 3.0)
Tponovno su vani noževi za one koji se zalažu za mir na korejskom poluotoku.
Gotovo osam godina na dan, napisao sam “Noževi su vani za one koji izazivaju militarizaciju Korejskog poluotoka,” o stručnjacima Washington Beltwaya i onima na platnom popisu organizacija i korporacija koje zarađuju na potrebi američke birokracije za neprijateljem.
Te su skupine usredotočile svoj bijes i kritike na Women Cross DMZ za organiziranje putovanja u Sjevernu i Južnu Koreju 2015 i usudio se osporiti status quo američke politike prema Sjevernoj Koreji.
Osam godina kasnije, dok Women Cross DMZ i druge korejske mirovne zagovaračke skupine organiziraju Nacionalna mobilizacija za okončanje Korejskog rata, od 26. do 28. srpnja, u Washingtonu, DC, nastavljena su blaćenja onih koji kažu da je nakon 70 godina primirja i usred rastućih napetosti u Aziji, kao i za sigurnost ljudi Azije i svijeta, vrijeme da ponovno pozvati još jednog američkog predsjednika i još jedan američki Kongres da podrže službeni mirovni sporazum sa Sjevernom Korejom.
Prošli tjedan Newsweek objavio kolumnu mišljenja “Sjevernokorejske marionete korak u svjetlo” dugogodišnjeg, plaćenog lobista Lawrencea Pecka. Ovaj članak sadrži lažne izjave o Women Cross DMZ, drugim mirovnim organizacijama i pojedincima, uključujući mene.
Svrha članka bila je potkopati ugled i vjerodostojnost onih koji su u članku imenovani te dovesti u pitanje razloge za nacionalnu mobilizaciju sljedećeg tjedna.
Ženski križ DMZ odgovorio je na lažne optužbe u a opsežno, dobro dokumentirano pismo za Newsweek koji Newsweek je do sada neobjašnjivo odbijao objaviti.
Pismo Ženskog križa DMZ Newsweek navodi:
“G. Peck optužuje našu organizaciju, Women Cross DMZ, da je 'prosjevernokorejska' i naše aktivnosti za promicanje mira na Korejskom poluotoku kao 'vježbu obmane' koja predstavlja 'operaciju stranog utjecaja usmjerenu na Kongres.' Optužuje Women Cross DMZ da radi u suradnji sa sjevernokorejskom vladom u korist režima Kim Jong Una.
Christine Ahn 2019. (Aadele, Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0)
To su neutemeljene tvrdnje. Među 'dokazima' koje Peck pruža u prilog svojim tvrdnjama je članak mišljenja — iako nije označen kao takav — u konzervativno nastrojenoj Washington Examiner ističući da se izvršna direktorica Women Cross DMZ Christine Ahn sastala s diplomatom u Misiji DNRK pri Ujedinjenim narodima.
Pripisivati podle motive sastanku je i nepošteno i neodgovorno. Sastanak je bio neophodan proceduralni korak za ugovaranje ženskog mirovnog simpatizera 2015osium, prijelaz DMZ-a i naknadni napori da se sastane i stupi u kontakt sa sjevernokorejskim ženama — a ne, kao što članak sugerira, dokaz suradnje ili obmane.
Women Cross DMZ također se susreo s predstavnicima vlada SAD-a i Južne Koreje, jer vjerujemo da je angažman licem u lice ključan za poticanje dijaloga, povjerenja i razumijevanja — gradivnih blokova za mir i trajnu sigurnost.
Gospodin Peck također ukazuje na izjave Christine Ahn koje kritiziraju prisutnost američke vojske u Južnoj Koreji.
Biti kritičan prema činjenici da američka vojska truje vodu, otima farmerima njihovu zemlju i uništava ekosustave — da ne spominjemo godišnje zajedničke vojne vježbe SAD-a i Južne Koreje koje brz Reagiranje Sjeverne Koreje provokativnim vojnim akcijama — nije dokaz da je 'prosjeverna'. Biti za mir i za angažman ne znači podržavati bilo koju vladu.”
[Related: Davanje šanse miru u Koreji]

Južnokorejski predsjednik Moon Jae-in i sjevernokorejski vođa Kim Jong-un sastali su se u zajedničkoj sigurnosnoj zoni 27. travnja 2018. (Plava kuća, Wikimedia Commons)
Pismo Women Cross DMZ – nastavlja se:
“Naš rad je širok hvaljen od strane istaknutih stručnjaka i vođa, uključujući bivšeg posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava u DNRK-u. Među širokom koalicijom saveznika koja stoji uz Women Cross DMZ su dobitnice Nobelove nagrade za mir, feminističke autorice, mirovne aktivistice, odvjetnice za ljudska prava, profesorice, bivše parlamentarke, vjerske vođe, radnice humanitarne pomoći, filmašice, umjetnice, umirovljeni vojni pukovnik i dobitnik Predsjedničke medalje slobode SAD-a.
Nigdje u literaturi, govorima, medijima ili izvješćima Women Cross DMZ nismo hvalili sjevernokorejski režim. Kao što pokazuju naša financijska izvješća, u potpunosti nas financiraju zaklade sa sjedištem u SAD-u i pojedinačni donatori, od kojih se nitko ne nalazi u Sjevernoj Koreji niti ima bilo kakve veze sa sjevernokorejskom vladom.
Nažalost, ovi napadi kojima se diskreditira naša organizacija i rastući pokret za mir na Korejskom poluotoku nisu ništa novo. Vrijedi napomenuti tko financira ove napade i zašto.”
[Related: Zaboravljene lekcije Korejskog rata o ton Zlo intervencije]
Pismo Women Cross DMZ zaključuje:
“G. Pecku se ne smije dati platforma da ponavlja svoje teorije zavjere o korejskim mirovnim aktivistima bez otkrivanja financijskih motiva takvih napada. U svjetlu neistina i zavjera u cijelom članku g. Pecka, kao i činjenice da ne zadovoljava osnovna novinarska načela poštenja, tražimo da povučete ovaj članak u cijelosti. U najmanju ruku, u interesu poštenja, nadamo se da ćete nam dati sličnu platformu da objasnimo zašto se zalažemo za mir.
Usred opasne eskalacije napetosti na Korejskom poluotoku, pozivamo Newsweek da se suzdrže od pojačavanja neutemeljenih optužbi kojima se žele diskreditirati dugogodišnji napori organizacija i pojedinaca koji su posvetili svoje živote izgradnji trajnog mira na Korejskom poluotoku. Nadamo se da ćete u budućnosti ulagati u nijansirano izvješćivanje utemeljeno na dokazima i pokriti punu raznolikost perspektiva o ovom pitanju.”
Budući da sam u Peckovu članku napadnut imenom. ja odgovorio e-poštom zamjenicima urednika Mišljenja of Newsweek sa sljedećim:
“Lawrence Peck citirao me po imenu u svom nečuvenom i klevetničkom OPED-u 'Sjevernokorejske marionete korak u svjetlo' koje je objavio Newsweek. Newsweek NIJE dopustio meni ili drugima navedenim u njegovom očigledno netočnom i zlonamjernom članku da mogu odgovoriti u istom broju Newsweek na Peckove zlonamjerne i neistinite primjedbe koje su ugrozile naš ugled.
U slučaju da ne znate povijest lobista Lawrencea Pecka, od 2015. s putovanjem u Sjevernu i Južnu Koreju 30 međunarodnih žena iz 15 zemalja, uključujući dvije dobitnice Nobelove nagrade za mir, s Women Cross DMZ, Peck je nastavio sa svojim nečuvenim izjavama o bilo kome i bilo koje skupine koja zagovara mir na Korejskom poluotoku.
Peck je potpuno u krivu u svojim klevetničkim izjavama o pojedincima i skupinama koje citira u svojoj dijatribi, koju je izvanredno objavio Newsweek bez davanja prilike onima koje je Peck nazvao rasistima, antisemitima i antiamerikancima da odgovore na takve nečuvene i klevetničke optužbe.
Nisam antiamerikanac. Služio sam 29 godina u američkoj vojsci i vojnim rezervama i umirovljen sam kao pukovnik. Služio sam 16 godina kao američki diplomat i dao sam ostavku zbog tragične odluke Bushove administracije da povede rat protiv Iraka, rat koji je ugrozio nacionalnu sigurnost SAD-a kao što sada dobro znamo.
Nisam rasist, niti antisemit. Smatram lobiste Države Izrael odgovornima za njihov utjecaj na pojedine kongresnike i njihove glasove u Kongresu SAD-a koji štite Državu Izrael od odgovornosti za njihove zločinačke radnje nad Palestincima.
To nije antisemitizam, to je istina o odnosu između Države Izrael, lobista i nekih članova američkog Kongresa. Država Izrael i Peck pokušavaju svaku kritiku Države Izrael prikazati kao antisemitsku, ali ona nije i Newsweek ne bi trebao dopustiti da takve optužbe stoje.
Jedina “marijenta” u OPED-u koji objavljuje Newsweek je autor Lawrence Peck koji želi da se status quo nastavi i izgubio bi posao ako bi zavladao mir na Korejskom poluotoku.”
Do sada Newsweek nije objavio moje pismo.
Ann Wright je 29-godišnji veteran američke vojske/vojnih pričuva koji je umirovljen u činu pukovnika. Ona je također bivša američka diplomatkinja koja je podnijela ostavku u ožujku 2003. protiveći se ratu u Iraku. Služila je u Nikaragvi, Grenadi, Somaliji, Uzbekistanu, Kirgistanu, Sierra Leoneu, Mikroneziji i Mongoliji. U prosincu 2001. bila je u malom timu koji je ponovno otvorio američko veleposlanstvo u Kabulu. Koautorica je Neslaganje: Glasovi savjesti.
Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Newsweak
Draga gospođo Wright: Drago mi je vidjeti ljude otvorenog uma poput vas. Kao što znate, ovdje imamo neku vrstu nevidljive kontrole nad mnogim stvarima i ljudima je ispran mozak. Mislim da je ova vrsta kontrole mnogo gora od vidljive kontrole koja se primjenjuje u većini zemalja 3. svijeta… Još jednom hvala na vašim člancima i drago mi je vidjeti otvorenu i mudru damu koja pokušava pokazati istinu….
Ako SAD i saveznici svake godine prakticiraju taktiku invazije na granicama Sjeverne Koreje, to je jasan znak potrebe za pregovorima kako bi se spriječio stvarni rat. Učinak teške kazne također je razlog za dobrobit čovječanstva.
Mora se sumnjati da postoji samo jedan razlog za držanje Sjeverne Koreje u militariziranom strahu. Kako bi imali baze na azijskom kontinentu koji graniči s Kinom sada i tijekom cijelog hladnog rata i zadržali Južnokorejski kao oružje.
Oni poput gospodina Pecka koji se zalažu za ovo nasilno carstvo prave su kukavice koje nemaju pojma kako integritet uopće izgleda. Naš medijski sustav služi interesima tih kukavica jer je naseljen i kukavicama karijeristima. Njihovi dani na vrhu hrpe su odbrojani. Svijetu je dosta toga da ga drže kao taoca ovi samozvani globalni pljačkaši.
gospođo Wright:
“Lawrence Peck... izgubio bi posao ako bi vladao mir na Korejskom poluotoku”
Recite nam koji je to točno posao i za koga radi.
Važan članak i većina iznesenih stavki valjana je. Samo napominjem da bi formalni mir u odnosu na ne-rat bio donekle anomalan, ali da bi odgovarajuće strane trebale biti Ujedinjeni narodi i Sjeverna Koreja, i da je veto u Vijeću sigurnosti od strane Sjedinjenih Država i njihovih saveznika gotovo sigurno , rezolucija u tom smislu na Općoj skupštini mogla bi se smatrati res gestae. U svakom slučaju hrana za razmišljanje. Hvala vam.