Oppenheimera bi trebali pogledati svi oni u Washingtonu koji namjeravaju potrošiti 1.7 trilijuna dolara tijekom sljedećih desetljeća na izradu novog nuklearnog oružja koje će nas sve ubiti, piše Marcy Winograd.
(Forumnm, Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0)
Trevolucionarni film Oppenheimer, unatoč svom nesimpatičnom protagonistu, ima snažan antinuklearni udarac zbog kojeg je teško, ako ne i nemoguće, zaspati nakon gledanja filma.
Samo iz tog razloga, film bi trebao biti prikazan u Kongresu iu Bijeloj kući prema potrebi za gledanje svih u DC-u koji žele potrošiti 1.7 trilijuna dolara tijekom sljedećih desetljeća na izradu novog nuklearnog oružja koje će nas sve ubiti.
Samo oni s globalnom željom za smrću ili oni koji su na platnom popisu Northropa Grummana, vojnog poduzetnika s nuklearnim oružjem "modernizacija" ugovor, mogli gledati ovaj film i dalje podržavati američko nuklearno naoružavanje, horor emisiju koja je sada u tijeku uz blagoslov političara iz DC-a.
Osim ako se ljudi ne dignu u bijesu, osim ako ovaj holivudski film ne potakne drugi pokret za zamrzavanje nuklearnog oružja, ponavljanje na steroidima zamrzavanja nuklearnog oružja iz 80-ih, Kongres i Bijela kuća izvršit će napad na riznicu kako bi proširili naš nuklearni arsenal.
[Related: HIROŠIMA U 77. GODINI: John Pilger — Još jedna Hirošima dolazi…]
Na dnevnom redu je nova nuklearna krstareća raketa koja se lansira s mora, gravitacijska bomba s dvostupanjskom implozijom zračenja, udarni bombarder dugog dometa i zamjena 400 podzemnih nuklearnih projektila na Srednjem zapadu sa 600 novih interkontinentalnih balističkih projektila.
Ove nove ICBMS – Sentinel – svaka bi mogla nositi do tri bojeve glave 20 puta jače od atomskih bombi koje su SAD bacile na Hirošimu i Nagasaki i spalile 200,000 ljudi u razdoblju od tri dana.
Malo osuda, mnogo demona
J. Robert Oppenheimer, atomski fizičar i voditelj projekta Manhattan, oko 1944. (Nacionalni arhiv SAD-a)
Irski glumac Cillian Murphy igra ulogu J. Roberta Oppeneheimera, lukavog znanstvenika, nevjernog i nejasnog ženskaroša, čovjeka s malo uvjerenja, ali puno demona, koji prolazi kroz emocionalni krajolik ambicije, sumnje, grižnje savjesti i predaje.
Oppenheimer nadzire projekt Manhattan, tim znanstvenika koji se skriva u prekrasnoj pustinji Los Alamosa u Novom Meksiku kako bi napravili užasnu atomsku bombu prije nego što Nijemci ili Rusi razbiju šifru.
U sceni koja podsjeća na apsurdne 1950-e, kada su se školska djeca sa svinjskim repovima petljala ispod stolova u lažnim nuklearnim vježbama, znanstvenici stavljaju kremu za sunčanje i naočale kako bi se zaštitili tijekom zasljepljujućeg Trinity testa. Ovo je bio prvi atomski test proveden bez ikakvog upozorenja za nizvodnike - obližnje autohtone ljude jugozapada koji su razvili rak kao posljedicu radioaktivnih padalina.
Ovo je bio test prije nego što je predsjednik Harry Truman naredio bombu s uranom od 9,000 funti nazvanu "Little Boy" utovarenu u bombarder B-29. Ovo je bila probna izvedba prije nego što je isti predsjednik, prikazan u filmu kao bezobrazan i arogantan, naredio "Fat Boy", drugu plutonijsku bombu - prototip današnjeg nuklearnog oružja - bačenu na Nagasaki.
Premda film može biti spor, trosatni test izdržljivosti, njegovi povijesni uvidi i slike koje dižu želudac kompenziraju nedostatak simpatičnih likova, osim general-pukovnika Leslieja Grovesa, kojeg glumi Matt Damon zabavan za gledanje kao Oppenheimerov Pentagon rukovatelj.
Jedan od najstrašnijih trenutaka suprotstavlja, u živim bojama, slavlje bombardiranja, pljesak i pohvale za Oppenheimera koji stoji na podiju s crno-bijelim vizijama ozračenih duša, kosturnih ostataka, mesa pretvorenog u pepeo, znanstvenika opterećenog krivnjom — sve usred kakofonije eksplozija i udaraca nogu, marš smrti.
Još su više uznemirujuća pitanja koja muče gledatelja filma, koji se pita: “Gdje su japanske žrtve u ovom filmu? Zašto oni nedostaju na ovoj slici? Zašto nikada nisu prikazani kako se previjaju od boli, njihovi životi i gradovi uništeni?”
Umjesto toga, ljudske mete vide se samo kroz leću Oppenheimera koji zamišlja bezlične rendgenske duhove rastrgane u gorućoj olupini, njihova koža, njihovo meso otpada s kostiju, njihova tijela nestaju u ništavilu.
Izostavljanje pravih žrtava
“Little Boy” eksplodira iznad Hirošime, Japan, 6. kolovoza 1945., lijevo; "Fat Man" eksplodira iznad Nagasakija, Japan, 9. kolovoza 1945., desno. (George R. Caron, Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
Izostavljanje stvarnih žrtava u interesu održavanja dosljednog gledišta može imati smisla iz perspektive filmaša, ali ne i sa stajališta povjesničara i onih koji govore istinu.
Scenarist i redatelj Christopher Nolan mogao nam je pokazati fotografije, autentične snimke Japanaca iz zraka, oslijepljenih i spaljenih, prije nego što završe odjave kako bi nas podsjetili da je horor stvaran, a ne samo holivudski film koji je vezan za nekoliko nominacija za Oscara.
U ime istine, film ipak razbija uporni mit da SAD nisu imale drugog izbora nego baciti atomske bombe kako bi okončale Drugi svjetski rat.
[Related: Preživjeli iz Hirošime osuđuju vezu s Pearl Harborom]
Kroz dijalog saznajemo da se Japan spremao predati, da je car jednostavno trebao spasiti obraz; Smisao ozračivanja Hirošime i Nagasakija, ciljanja civila u udaljenim gradovima, nije bio spasiti svijet, već pokazati Sovjetima da SAD posjeduje tehnologiju za uništenje svijeta, pa je bolje ne prelaziti preko carstva koje teži.
Na zatvorenim sjednicama, sve snimljene u crno-bijeloj tehnici, gledamo kako križarski antikomunistički političari — odlučni spriječiti Oppenheimera da zagovara pregovore o kontroli naoružanja sa Sovjetima — razapinju svog atomskog heroja zbog njegove povezanosti s članovima komunističkih Partija, ljevičarski sindikati i davni antikapitalistički ljubavnik koji je svoje buržoasko cvijeće bacio u smeće.
Kad McCarthyisti oduzmu Oppenheimeru njegovu sigurnosnu dozvolu, to je veliko "koga briga" za filmsku publiku umornu od Oppenheimerovih unutarnjih sukoba oko toga može li se znanost odvojiti od politike, od posljedica znanstvenikova istraživanja. Kako netko sa srcem može htjeti nastaviti ovaj posao? K vragu sigurnosna dozvola.
Bolji POV — potpisnik 'Trumane ne baci bombu'
Truman je 1948. godine. (Državni arhiv)
Film Oppenheimer je uvjerljiv i moćan u svojoj aktualnosti, iako čovjek ne može a da ne pomisli kako bi bio eksponencijalno snažniji da je ispričan s drugačijeg stajališta, sa stajališta znanstvenika koji se protivio smrti- marš misija.
Vidimo djeliće Alberta Einsteina koji zuri u jezero i upozorava na sudbinu, koji je u stvarnom životu lobirao za financiranje istraživanja atomske bombe da bi se kasnije usprotivio projektu. To je mogla biti njegova priča — ili priča o jednom od 70 znanstvenika koji su potpisali peticiju "Trumane, ne bacaj bombu" koju je Oppenheimer ugušio, uvjerivši Edwarda Tellera, "oca hidrogenske bombe" da ne predstavlja Trumana s peticijom koju je sastavio Leo Szilard, glavni fizičar u čikaškom laboratoriju Projekta Manhattan.
Referenca u filmu na peticiju bila je tako brza, tako tiha, tako promrmljana da je to publici moglo promaknuti.
Ako nismo pažljivi, svjesniji, budniji, mogli bismo propustiti svoj trenutak, naš trenutak da spriječimo još jedan nuklearni holokaust, ovaj daleko goru noćnu moru u kojoj je 5 milijardi od 8 milijardi ljudi na Zemlji propasti, bilo odmah od radijacijskih opeklina i vatre ili u mjesecima koji slijede tijekom gladi u kojoj čađa zaklanja sunce.
Prikaz koncepta interkontinentalnog balističkog projektila LGM-35A Sentinel Zračnih snaga SAD-a, sada u ranom razvoju. (Američko ratno zrakoplovstvo, Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
Bijela kuća i većina Kongresa žele nas, mjesečaru, požuriti u Drugi svjetski rat s Rusijom, nacijom od 143 milijuna ljudi, 195 različitih etničkih grupa i 6,000 nuklearnih oružja.
Za one, poput sramotnih urednika Washington Post, koji inzistira da nastavimo zauvijek financirati proxy rat, za one na visokim položajima koji odbijaju pozive na prekid vatre, ovaj nas film podsjeća na egzistencijalnu opasnost s kojom se suočavamo u moru poricanja, suučesništva i iznimnosti.
Unatoč kampanji na platformi zabrane prve uporabe nuklearnog oružja, Pregled nuklearnog položaja predsjednika Joea Bidena odjeci odobrenje njegovog prethodnika Donalda Trumpa za prvu uporabu ako interesi naših saveznika budu ugroženi.
CODEPINK aktivisti dijele letke izvan predstava Oppenheimer pozvati zapanjene gledatelje kina koji u bunilu izlaze iz kina da poduzmu akciju, da se pridruže našoj organizaciji i pojačaju naše kampanje za izgradnju mira, tlo F-35 sposoban za nuklearne napade, kako bismo izjavili Kina nije naš neprijatelj i udružiti se s Koalicija za mir u Ukrajini.
Idete pogledati Oppenheimerov film ovaj tjedan?
Ponesite plakat koji ćete staviti u svoje kino kako biste educirali o opasnostima ovog oružja i širili poruku mira.
Pošaljite nam fotografiju ako želite!https://t.co/AeLnXTMZlw
— CODEPINK (@codepink) Srpanj 18, 2023
Ovo je film, ovo je trenutak, ovo je vrijeme da se izazove eufemistički program nuklearne modernizacije, da se razotkrije ludilo militarizma koji napušta hitne potrebe kod kuće kako bi napunio džepove vojnih izvođača koji žderu u Pentagonu.
Ovo je vrijeme da zahtijevamo prekid vatre i mirovne pregovore za okončanje rata u Ukrajini, da zaustavimo pripreme za rat s Kinom, da konačno donesemo zakon za zabranu prve uporabe, da naše ICBM-e skinemo s uzbune, da inzistiramo da se SAD pridržavaju svojim obvezama razoružanja prema Ugovoru o neširenju nuklearnog naoružanja i voditi kampanju da SAD postane potpisnik Ugovor UN-a o zabrani nuklearnog oružja (TPNW).
Suprotstavlja se NATO-u — trgovcu za širenje nuklearnog naoružanja — TPNW je potpisalo 95 država stranaka koje žele zabraniti razvoj, raspoređivanje i korištenje nuklearnog oružja.
Za razliku od Oppenheimera, mi možemo napraviti pravi izbor: izbor koji spašava ljudsku rasu od trenutnog izumiranja.
Marcy Winograd iz Naprednih demokrata Amerike bila je delegat DNC-a za Bernieja Sandersa 2020. godine i suosnivačica Progresivnog kluba Kalifornijske demokratske stranke. Koordinator CODEPINKCONGRESS-a, Marcy predvodi Capitol Hill pozivajući stranke da mobiliziraju sponzore i glasaju za mir i vanjskopolitičko zakonodavstvo.
Ovaj je članak izvorno objavio Z mreža.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Oppenheimerova povijest praktički je identična povijesti sovjetskog tvorca atomske bombe Andreja Saharova kojeg je komunistički režim progonio
"Za razliku od Oppenheimera, mi možemo napraviti pravi izbor: izbor koji će spasiti ljudsku rasu od trenutnog izumiranja."
To je točno i nadam se da će se čitatelji ovog članka uključiti u borbu da se svijet oslobodi prokletstva nuklearnog oružja.
Hvala Vam.
Pitam se kako smo mi ljudi nekako uspjeli ne izbrisati se s lica ovog planeta zadnjih 78 godina. Hoćemo li i u narednim imati sreće?
Izvrstan pregledni članak. Za usporedbu pogledajte filmsku recenziju Christosa Tsiolkasa u The Saturday Paper (Australija).
hxxps://www.thesaturdaypaper.com.au/culture/film/2023/07/20/oppenheimer#mtr
Mislim da su oba esejista prestroga prema filmu Christophera Nolana. A posebno o Oppenheimeru, Marchu Winogradu. Čovjek je očito bio karizmatični vođa, čovjek s manama, ali ne i slab čovjek. Iskoristio je svoje privilegirano odrastanje da postane veliki znanstvenik.
Ovaj film nije ništa drugo nego PR udar za pogrešno smišljeni pokret za denuklearizaciju. Ali pokušati postići taj sumnjivi cilj traženjem žrtvenog jarca etičkog znanstvenika jednostavno nije u redu! Nuklearno oružje je blagoslov ako mu to dopustimo; nakon svega oni su tako dugo održavali glavnu natjecanju!
Nikada nisam bio u ratu, niti sam ikada želio biti. Kako se sve više i više ljudi dodaje na planet, vidim budućnost koja ne bi trebala biti. Netko ili možda neki drugi narod odlučit će biti “Kralj planine”. Nemam pojma koji bi narod to učinio jer ima toliko pohlepnih, uključujući i moj vlastiti narod koji sanja o vladanju svijetom.
Gledanje slika Zemlje iz svemira pokazuje da je ovaj planet jako lijep. Pažljivim promatranjem možemo vidjeti kako su ratovi i ljudi i ratovi i neprestani ratovi umanjili naš jedini dom. Nažalost, čini se da ljudi imaju tu užasnu osobinu: "Nitko mi ne može govoriti što da radim."
Mi, homo sapiensi, dijelimo ovaj planet - a opet toliko ljudi u toliko mnogo naroda, uključujući i našu vlastitu, ponašaju se kao da je cilj čovječanstva uništiti i ubiti život na Zemlji.
Pazite za koga glasate. :(
Ne postoji zlo presedana u tjeranju 5 milijardi ljudi i drugih oblika života. To je logika bedemskog materijalizma i ideologije "moć čini dobro". Učinit ćemo to jer to možemo = moralna praznina = moralno samoubojstvo.
Početkom ove godine pojavio se takozvani antiratni film pod nazivom "Sve tiho na zapadnoj fronti" koji je zapravo bio nominiran za Oscara i koji je tu nagradu i dobio.
Neposredno prije održavanja godišnje Münchenske sigurnosne konferencije koja bi se mogla nazvati i “NATO-summita”.
Producenti spomenutog antiratnog filma odlučili su postaviti prostor u sklopu kulturnog programa koji prati “NATO-summit”.
Tako su se momci iz filma i momci iz rata susreli i bili silno dirnuti svim mrtvim i osakaćenim i eksplodirajućim tijelima i ljepotom ružnoće smrti prikazane u filmu Oscar.
Kladim se da su se u kinu vodile neke stvarno smislene rasprave.
I cijelo vrijeme vani su se odvijale demonstracije mladih agitiranih ljudi iz mirovnog pokreta koji su učinili što? Pozovite više oružja i više oružja za Ukrajinu, da se nebo i zemlja sruše iznad Rusije.
I naravno, filmaši su se uključili.
Jer ponekad je grozota upravo to.
Ali ponekad, ali samo ponekad, ako smo stvarno jako sretni, to je umjetnost, to je čin genija, to je izraz humanizma i prkosa i.čega sve ne.
Ovisi samo čiji je rat.
Osim toga: filmovi nemaju nikakve veze sa stvarnošću.
Oni su umjetnička djela.
I jednostavno bi trebao ostaviti to tako.
Ako tražite pravu istinu, idite u knjižnicu, čitajte stipendije.
Ali izbjegavajte kino.
Svoju zabavu. Ništa više.
Bez obzira na to što vam PR-uredi govore.
Lijepo je onoliko koliko je lijepo.
To su rekli za “Barbie”.
To vrijedi i za "Oppenheimera".
Svatko bi trebao pročitati 'American Ground Zero: Tajni nuklearni rat' Carole Gallagher...
Pokažite im slike djece sa spaljenim očima. Pokaži im!
Adolf Hitler mora biti jaki kandidat za Najzlobniju osobu koja je ikada živjela, za svoju politiku "Konačnog rješenja", sustavno ubijajući Židove i druge koje su on i njegovi pristaše smatrali nepoželjnima.
Ipak, čak ni on, koliko ja razumijem, ne bi nastavio s razvojem nuklearne bombe.
Današnji svijet pati od vještičjeg napitka mržnje, iluzijama potaknutih želja za prestižom, dominacijom i slavom. Postoji sljepoća za ograničenja koja preokupacija tehnologijom postavlja pravoj vrsti znanja, vrsti koja je neodvojiva ljudska pristojnost. Kockar gubitnik gubi perspektivu nastavljajući misliti da će povećanje uloga vratiti sve što je izgubljeno. Što ako je sljedeći ulog opstanak ljudske vrste?
Randal, ti ne razumiješ da Hitler nije niti je ikada bio usamljeni takmac za najveće zlo. SAD trenutno i sustavno ubija nebijelce u siromašnijim zemljama, posebno. oni s visokim stopama nataliteta, tako da se ne mogu boriti s time da SAD preuzme njihove resurse, niti da izazove hegemoniju SAD-a. Sljedeći ulog je opstanak raznolikosti ljudske vrste, iako se čini da bijeli ljudi žele ostati na vrhu tog opstanka. Kao što su klimatolozi rekli prije nekoliko godina, najviše će stradati nerazvijene zemlje trećeg svijeta, a unatoč nedostatku pokrivenosti MSM-om, upravo se to događa u stvarnom vremenu. Pročitajte meteorološka izvješća o tome što se događa na ovom malom planetu na kojem živimo. Na putu će nam biti još katastrofa, a naša vlada i mediji su nas loše pripremili. Ali jedna od najvažnijih stvari koju treba učiniti jest uvjeriti gradske i županijske čelnike da provedu lokalne programe sigurnosti hrane, posebice. za urbano stanovništvo. Budući da većina ljudi nije svjesna, njihov će biti kaos i naša vlada to zna i zato su opskrbili ratnim oružjem lokalne policijske snage.
Žao mi je što malo i nitko od naših medija ne izvještava o požarima i smrtnim slučajevima u drugim zemljama, ali ne žele da dižemo paniku. Ne bismo trebali paničariti, već trebamo donositi promišljene odluke ne samo o tome što je potkrijepljeno činjenicama, već i promišljene odluke o tome kako preživjeti. Sve dolazi brže nego što je predviđeno.
vidi hxxps://www.ifrc.org/our-work/disasters-climate-and-crises/food-security-and-livelihoods
To je usrana emisija.
Znanost doista? Imamo skupinu korporacija, bankara i think tankova koji žele u ime SAD-a kontrolirati svjetske financije, a to rade stvaranjem straha.
Strah od bolesti i zagrijavanja zemlje putem CO2.
Provjerite znanost na globalresearch.ca. Vaš život može ovisiti o tome.
"Snažan" nije isto što i "usamljen".
Projekt Manhattan bio je apsolutno golem i njemački bi pandan, vjerojatno, morao biti slične veličine.
Realno, kolike su bile šanse da tako ogromna infrastruktura ostane neprimijećena od strane saveznika tijekom trajanja rata?
Velik broj nas sigurno bi želio udariti koljena psihopatskim lopovima koji kreiraju strašnu politiku u ovoj zemlji, od kojih je jedna vrlo važna stalna prijetnja nuklearnim ratom; međutim, mi nemamo nikakav utjecaj na "naše" predstavnike u Washingtonu, DC. Treći stavak članka glasi:
“Samo oni s globalnom željom za smrću ili oni koji su na platnom popisu Northropa Grummana, vojnog izvođača s ugovorom o nuklearnoj “modernizaciji”, mogli su gledati ovaj film i još uvijek navijati za nuklearno naoružavanje SAD-a, horor emisiju koja je sada u tijeku uz blagoslov političara iz DC-a. .”
Pa, “naši” predstavnici u Kongresu su među čijim su “…na platnom popisu Northrop Grummana” i drugih vojnih izvođača. Kada glasaju za odobrenje zakona za plaćanje ovog novog nečuvenog programa proširenja nuklearnog arsenala, čine to s opravdanim očekivanjem da će dobiti dio tih sredstava kao legalizirani novac od mita za svoj glas. Očekivati da će glasati za smanjenje iznosa vlastitog financiranja je nerazumno očekivanje. Da, znam, principijelni ljudi bi tako postupili. Ali ne govorimo o principijelnim ljudima. Govorimo o političarima koje biraju i provjeravaju dvije glavne političke stranke, a obje su u vlasništvu i upravljaju za dobrobit 1% i neprijatelji su naroda. Nemamo utjecaja na ovaj proces niti se nadamo da ćemo imati bilo kakav učinak na politiku naše vlade.
Tako je, Jim Thomas. Ovo je bullseye. Nadajmo se da će nam uspjeh filma pružiti daljnje šanse da ljude stvarno razbjesnimo i izbacimo na ulice.
Tako si u pravu, Jim Thomas. Mrzim što je to što kažeš istina. Ne gajim nadu da ću probuditi ljepotu u nekim od naših najdragocjenijih ljudi u SAD-u koji imaju srca i duše jer im se neprestano laže. Jedino što mogu je stajati na uglu ulice i educirati. Čak i tada prijeti uhićenje.
Mislim da ili ustajemo diljem svijeta, jer oni koji vole i brinu jedni za druge su ljudi u opasnosti, a MI SMO MILIJARDE I SIROMAŠNI. Elite obično nemaju takve osjećaje prema nama, vide nas kao BESKORISNE JEDATELJE. Ako ne ustanemo i ne počnemo sudjelovati u vlastitoj smrti i to je prevencija, sigurno ćemo umrijeti. Ako tako učinimo, neki od nas će sigurno umrijeti. Ako ništa ne učinimo, svi ćemo sigurno umrijeti.
Čini se da ljudi imaju urođenu sposobnost poricanja onoga što se nazire na horizontu. Svjedočite našem mjesečarećem pristupu potencijalnom nuklearnom ratu ili klimatskoj katastrofi. (Na plaži Nevila Shutea iz kasnih 50-ih, gdje se oblak radijacije iz nuklearnog rata približava Australiji, savršeno opisuje naš trenutni nedostatak brige).
Iako još nisam pogledao Oppenheimerov film, jednom sam posjetio Hirošimu i ostavio sam doživotni dojam razaranja nuklearnog rata. Na "Ground Zero" mogu se vidjeti kosturi zgrada koji još stoje kao podsjetnik na eksploziju. Na mjestu je i muzej, gdje se nalazi betonska stepenica s obližnje obale, gdje je u ploču urezana sjena osobe isparene od bombe.
Možda bismo trebali zahtijevati od onih koji zagovaraju "nadogradnju" nuklearnog oružja da sami krenu na put prije nego što počnu slijediti svoje ludilo.
Ne treba mi film da me uvjeri u užasnu upotrebu nuklearnog oružja. Preporučujem vam recenziju Jona Reynolda objavljenu na Antiwar.com
hxxps://original.antiwar.com/jon_reynolds/2023/07/25/oppenheimer-reignites-debunked-arguments-in-support-of-nuking-whole-cities/
Film nije baš antinuklearan. Još uvijek iznosi umornu i razotkrivenu laž da je nuklearno bacanje civilnih gradova ono što je okončalo rat i "spasilo milijune života". Ne prikazuje užase koje su civili tih gradova proživjeli i ne spominje niti jednu riječ o razornim učincima prvobitnog testiranja u Novom Meksiku. Ovaj film je proimperijska propaganda.
Što je s ovim trenutnim programom o kojem nitko od alternativnih medija ne govori = Starlink/Starshield: hxxps://www.space.com/spacex-starshield-satellite-internet-military-starlink ?? Ako mislite da je Elon Musk dobronamjeran, razmislite još jednom – on je u tome zbog NOVCA baš kao i svi ostali oligarsi na ovoj krhkoj, prekrasnoj plavoj kugli u svemiru…
Mišljenja sam da Amerikance u SAD-u, posebno vjerske fanatike, nije briga hoće li se kraj približiti, i zapravo se čini da mu se raduju. Kako drugačije objasniti takvo namjerno neznanje i bezobzirnu oholost usprkos svemu tome?