Može li se Europa osloboditi atlantizma?

Dijeljenja

Europa ima sve razloge poduprijeti razvoj neovisne vanjske politike koja odbacuje dominaciju i militarizaciju SAD-a u korist prihvaćanja međunarodne suradnje i demokratičnijeg svjetskog poretka, piše Vijay Prashad.

Zoulikha Bouabdellah (Alžir), Envers Endroit Geometrique ('Geometrijski reversni avers'), 2016.

By Vijay Prashad
Tricontinental: Institut za društvena istraživanja

ITeško je shvatiti mnoge događaje ovih dana.

Ponašanje Francuske, na primjer, teško je objasniti. S jedne strane francuski predsjednik Emmanuel Macron promijenjen da podrži ulazak Ukrajine u Sjevernoatlantski savez (NATO).

S druge strane, on , rekao je da bi Francuska željela prisustvovati summitu BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) u Južnoj Africi u kolovozu.

Europa, naravno, nije potpuno homogen kontinent, s problemima poput Mađarske i Turske odbitid ratificirati želju Švedske za ulaskom u NATO na godišnjem summitu u Vilniusu (Litva) u srpnju.

Unatoč tome, europska buržoazija gleda prema zapadu prema investicijskim tvrtkama s Wall Streeta kako bi parkirala svoje bogatstvo, povezujući vlastitu budućnost s regentstvom Sjedinjenih Država. Europa je čvrsto povezana s atlantskim savezom s malo prostora za neovisni europski glas.

Na Nema hladnog rata platforme, pažljivo smo proučavali te elemente europske vanjske politike. Brifing br. 8, koji će činiti najveći dio ovog biltena, sastavljen je zajedno sa članom Europskog parlamenta Marcom Botengom iz Radničke stranke Belgije, ili PTB-PVDA. Naći ćete ga u nastavku.

Rat u Ukrajini pratilo je jačanje stisaka i utjecaja SAD-a na Europu. Važna opskrba ruskim plinom zamijenjena je američkim plinom iz škriljca. Programi Europske unije (EU) izvorno osmišljeni za jačanje europske industrijske baze sada služe nabavi oružja proizvedenog u SAD-u.

Pod pritiskom SAD-a, mnoge su europske zemlje pridonijele eskalaciji rata u Ukrajini umjesto da se zalažu za političko rješenje koje bi dovelo do mira.

U isto vrijeme, SAD želi da se Europa odvoji od Kine, što bi dodatno smanjilo globalnu ulogu Europe i bilo u suprotnosti s njihovim vlastitim interesima. Umjesto da slijede američku konfrontirajuću i štetnu agendu Novog hladnog rata, u interesu je europskih građana da njihove zemlje uspostave neovisnu vanjsku politiku koja obuhvaća globalnu suradnju i raznolik niz međunarodnih odnosa.

Sve veća ovisnost Europe o SAD-u

Ukrajinski rat i spirala sankcija i protusankcija koja je uslijedila doveli su do brzog razdvajanja trgovinskih odnosa EU-a i Rusije. Gubitak trgovinskog partnera ograničio je mogućnosti EU-a i povećao ovisnost o SAD-u, što je stvarnost koja je najvidljivija u energetskoj politici EU-a.

Kao rezultat rata u Ukrajini, Europa je smanjila svoju ovisnost o ruskom plinu, samo da bi povećala svoju ovisnost o skupljem američkom ukapljenom prirodnom plinu (LNG). SAD je iskoristio ovu energetsku krizu, prodajući svoj LNG Europi po cijenama znatno iznad troškova proizvodnje.

U 2022-u, SAD iznosio za više od polovice LNG-a uvezenog u Europu. To SAD-u daje dodatnu moć pritiska na čelnike EU-a: ako bi američke isporuke LNG-a bile preusmjerene negdje drugdje, Europa bi se odmah suočila s velikim gospodarskim i društvenim poteškoćama.

Reza Derakhshani (Iran), Bijeli lov, 2019.

Reza Derakhshani (Iran), Bijeli lov, 2019.

Washington je počeo gurati europske tvrtke da premjeĹĄtaj u SAD, koristeći niže cijene energije kao argument. Kao njemački ministar za ekonomska pitanja i klimatske akcije Robert Habeck , rekao je, SAD 'privlači investicije iz Europe' – tj. aktivno promiče deindustrijalizaciju regije.

Američki Zakon o smanjenju inflacije (2022.) i Zakon o CHIPS-u i znanosti (2022.) izravno služe ovoj svrsi, nudeći 370 milijardi USD, odnosno 52 milijarde USD subvencija za privlačenje industrije čiste energije i industrije poluvodiča u SAD.

Utjecaj ovih mjera već se osjeća u Europi: Tesla je navodno raspravljajući o preseljenju svog projekta izgradnje baterija iz Njemačke u SAD, a Volkswagen je pauzirao planiranu tvornicu baterija u istočnoj Europi, umjesto da nastavi sa svojom prvom sjevernoameričkom tvornicom električnih baterija u Kanadi, gdje ima pravo primiti SAD popušta.

Ovisnost EU o SAD-u također se odnosi na druga područja. A 2013 prijaviti od strane francuskog Senata nedvosmisleno upitao: "Je li Europska unija kolonija digitalnog svijeta?"

Zakon SAD-a o pojašnjavanju zakonite inozemne upotrebe podataka (CLOUD) iz 2018. i Zakon SAD-a o nadzoru stranih obavještajnih službi (FISA) iz 1978. američkim tvrtkama omogućuju opsežan pristup telekomunikacijama EU-a, uključujući podatke i telefonske pozive, dajući im pristup državnim tajnama. EU se kontinuirano špijunira.

Cle?ment Jacques-Vossen (Belgija), Lockdown, 2020.

Cle?ment Jacques-Vossen (Belgija), zaključan, 2020.

Rastuća militarizacija je protiv interesa Europe

Rasprave EU-a o strateškim ranjivostima uglavnom su usredotočene na Kinu i Rusiju, dok se utjecaj SAD-a gotovo zanemaruje. Sad djeluje ogromna mreža od preko 200 američkih vojnih baza i 60,000 vojnika u Europi, a preko NATO-a nameće 'komplementarnost' europskim obrambenim akcijama, što znači da europske članice saveza mogu djelovati zajedno sa SAD-om, ali ne neovisno o njima.

Slavna bivša američka državna tajnica Madeleine Albright sažeto ovo kao 'tri D': nema 'odvajanja' europskog odlučivanja od NATO-a, nema 'dupliciranja' napora NATO-a, nema 'diskriminacije' protiv članica NATO-a koje nisu članice EU-a. Nadalje, kako bi zajamčila ovisnost, SAD se suzdržava od dijeljenja najvažnijih vojnih tehnologija s europskim zemljama, uključujući velik dio podataka i softvera povezanih s F-35 borbeni zrakoplovi kupili su.

Dugi niz godina SAD pozivaju europske vlade da povećaju svoju vojnu potrošnju. U 2022. vojna potrošnja u zapadnoj i srednjoj Europi skočila na 316 milijardi eura, vraćajući se na razine koje nisu viđene od kraja prvog Hladnog rata. Osim toga, europske države i institucije EU poslan više od 25 milijardi eura vojne pomoći Ukrajini.

Prije rata, Njemačka, Britanija i Francuska već su bile među deset najvećih vojnih potrošača u svijetu. Sada, Njemačka ima odobren 100 milijardi eura za poseban fond za nadogradnju vojske i predan trošiti 2 posto svog BDP-a na obranu.

U međuvremenu, Britanija je objavila svoje ambicija povećati svoju vojnu potrošnju s 2.2 posto na 2.5 posto svog BDP-a, a Francuska je najavila da će Povećati njegova vojna potrošnja na oko 60 milijardi eura do 2030. – otprilike dvostruko više od izdvajanja iz 2017. godine.

Ovaj porast vojne potrošnje događa se dok Europa doživljava najgoru krizu troškova života u desetljećima, a klimatska kriza se produbljuje. Diljem Europe milijuni ljudi izašli su na ulice u znak prosvjeda. Stotine milijardi eura koje se troše na vojsku trebalo bi umjesto toga preusmjeriti na rješavanje ovih hitnih problema.

Odvajanje od Kine bilo bi katastrofalno

EU bi patiti od američko-kineskog sukoba. Značajan dio izvoza EU-a u SAD sadrži kineske inpute, i obrnuto, izvoz robe iz EU-a u Kinu često sadrži američke inpute. Strože kontrole izvoza koje je SAD uveo za izvoz u Kinu ili obrnuto pogodit će stoga tvrtke iz EU-a, ali će učinak ići mnogo dalje.

SAD je povećao pritisak na razne zemlje, tvrtke i institucije EU-a da smanje ili prekinu suradnju s kineskim projektima, posebno lobirajući da se Europa pridruži njihovim tehnološki rat protiv Kine. Taj je pritisak urodio plodom, deset država EU-a ograničeno ili zabranjeno kineska tehnološka tvrtka Huawei iz njihovih 5G mreža kao Njemačka smatra sličnu mjeru.

U međuvremenu, Nizozemska ima blokiran izvoz strojeva za izradu čipova u Kinu od strane ključne nizozemske poluvodičke tvrtke ASML.

2020. Kina sustigoše položaj SAD-a kao glavnog trgovinskog partnera EU-a, a 2022. Kina je bila najveći EU-ov izvor za uvezenu robu i svoje treće najveće tržište za izvoznu robu.

Pritisak SAD-a na europske tvrtke da ograniče ili prekinu odnose s Kinom značio bi ograničavanje trgovinskih opcija Europe i usputno povećanje njezine ovisnosti o Washingtonu. To bi bilo štetno ne samo za autonomiju EU-a, već i za regionalne društvene i gospodarske uvjete.

Georgi Baev (Bugarska), Ime, 1985.

Georgi Baev (Bugarska), Ime i Prezime, 1985.

Europi je potrebna globalna suradnja, a ne sukob

Od kraja Drugog svjetskog rata niti jedna strana sila nije imala veću moć nad europskom politikom od SAD-a. Ako Europa dopusti da bude zatvorena u blok koji predvode SAD, to ne samo da će ojačati njezinu tehnološku ovisnost o SAD-u, nego regija bi mogla postati deindustrijalizirana.

Štoviše, to će dovesti Europu u sukob ne samo s Kinom, već i s drugim velikim zemljama u razvoju, uključujući Indiju, Brazil i Južnu Afriku, koje se odbijaju pridružiti jednoj ili drugoj zemlji.

Umjesto da slijedi SAD u sukobima diljem svijeta, neovisna Europa mora preusmjeriti svoju sigurnosnu strategiju prema teritorijalnoj obrani, kolektivnoj sigurnosti za kontinent i izgradnji konstruktivnih međunarodnih veza odlučnim odvajanjem od paternalističkih i izrabljivačkih trgovinskih odnosa sa zemljama u razvoju.

Umjesto toga, pravedni, puni poštovanja i ravnopravni odnosi s globalnim jugom mogu Europi ponuditi potrebnu i vrijednu diverzifikaciju političkih i gospodarskih partnera koji su joj hitno potrebni.

Neovisna i međusobno povezana Europa u interesu je europskog naroda. To bi omogućilo preusmjeravanje golemih resursa s vojne potrošnje na rješavanje klimatskih kriza i kriza troškova života, poput izgradnje zelene industrijske baze.

Europljani imaju sve razloge podržati razvoj neovisne vanjske politike koja odbacuje dominaciju i militarizaciju SAD-a u korist prihvaćanja međunarodne suradnje i demokratičnijeg svjetskog poretka.

Aida Mahmudova (Azerbejdžan), Nezamišljene perspektive, 2018.

Aida Mahmudova (Azerbejdžan), Nezamišljene perspektive, 2018.

Gornji brifing No Cold War postavlja važno pitanje: je li moguća neovisna europska vanjska politika? Opći je zaključak, s obzirom na odnos snaga koji danas vlada u Europi, ne.

Čak ni ekstremno desna vlada u Italiji, koja je vodila kampanju protiv NATO-a, nije mogla izdržati pritisak Washingtona. No, kako brifing sugerira, negativan utjecaj zapadne politike sprječavanja mira u Ukrajini svakodnevno se osjeća u europskoj javnosti.

Hoće li se europski narod zauzeti za svoj suverenitet ili će i dalje biti prva linija za ambicije Washingtona?

Vijay Prashad je indijski povjesničar, urednik i novinar. On je pisac i glavni dopisnik Globetrottera. Urednik je LeftWord knjige i ravnatelj Tricontinental: Institut za društvena istraživanja. On je stariji nerezidentni suradnik u Chongyang institut za financijske studije, Sveučilište Renmin u Kini. Napisao je više od 20 knjiga, uključujući Tamniji narodi i Siromašniji narodi. Njegove najnovije knjige su Borba nas čini ljudima: Učenje od pokreta za socijalizam i (s Noamom Chomskim) Povlačenje: Irak, Libija, Afganistan i krhkost američke moći.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Podrška CN's Proljeće

Fond Pogon Danas

 

15 komentara za “Može li se Europa osloboditi atlantizma?"

  1. Vesa
    Lipnja 26, 2023 na 08: 34

    Odgovor na pitanje ovdje u Finskoj je definitivno ne. 99% Finaca se svakodnevno propagandizira do te mjere da je to gotovo nadrealno. Nisam našao niti jednu osobu koja prozire laži. Osjećam se depresivno i usamljeno i ne mogu si pomoći pomisliti da je u Njemačkoj prije i tijekom Drugog svjetskog rata bilo isto.

  2. Vladimir Ploegaerts
    Lipnja 26, 2023 na 06: 28

    Čini se tako logičnim: mir i prosperitet kroz zajedničke ekonomske interese, diljem svijeta, zar ne?
    Vazalnim državama bolje je da se povuku ispod hegemonije SAD-a: SAD implodira i ponijet će njihove globalne kolonije sa sobom.

  3. dr. Hujjathullah MHB sahib
    Lipnja 26, 2023 na 02: 23

    Prashad je napisao još jedan gotovo izvrstan narativ o vjerojatnosti da će Europa voditi neovisnu vanjsku politiku. Što se tiče europskih masa, one su od vremena puritanaca uvijek davale ruke Americi i samostalno jurile putem napretka, ironično, preko robusnog liberalizma i rata. Samo europske elite svojim guzicama željnim maženja daju atlantsko značenje. Lakše je i privatno profitabilnije svesti svoj kontinent ili na zaleđe ili na granicu dok "održivo" tjeraju svoje podanike, uključujući i one koji im se doseljavaju, da iskrvare Slavene i Ruse čije su nekretnine zapadnim elitama stvarno važnije od njihove narodi bi eventualno mogli biti ! Dakle, ne, naravno, Europa ne može biti neovisna o politici, sigurno ne pod nadzorom svojih elita.

  4. Valerie
    Lipnja 25, 2023 na 14: 01

    Malo po malo EU se raspada. Evo zanimljivog mišljenja o trenutnom stanju Ujedinjenog Kraljevstva s više od 1000 komentara koje vrijedi pročitati:

    “Britanija je sada navikla na krize. Ali ovo rašireno beznađe je novo – i zastrašujuće”

    “U tržnim gradovima i predgrađima ljudi izražavaju strah i iscrpljenost koji su nekad bili povezani s postindustrijskim zanemarivanjem”

    John Harris u Guardianu
    25th lipnja

  5. Lipnja 24, 2023 na 11: 11

    S obzirom na to da carstvo poduzima veliku frizuru, 29 NATO vazala bit će zatvoreno više nego ikad, s još većim zahtjevima od njih od strane Washingtona.

  6. Vera Gottlieb
    Lipnja 24, 2023 na 10: 18

    Dokle god je Europa pogođena 'amerikanitisom' male su šanse da se oslobodi 'atlantizma'... Jao. Previše je Europljana voljnih poljubiti stražnjicu Yanxima...

  7. Peter Seiermann
    Lipnja 24, 2023 na 04: 57

    Pravi takozvani "Rat protiv terorizma" trebao bi se voditi protiv dviju država koje su za to bile odgovorne najmanje zadnjih pet desetljeća, SAD-a i Izraela. Nijedan od ratova koje je SAD vodio nije imao nikakve veze s obranom, demokracijom ili ljudskim pravima. A Izrael svaki dan krši međunarodno pravo, čini ratne zločine, a da za to nikada nije snosio odgovornost i nikada se nije pridržavao nijedne rezolucije UN-a.

  8. CaseyG
    Lipnja 23, 2023 na 21: 52

    Zapjevajmo:

    ” Vidim svoju zemlju
    Zemlja LICEMJERSTVA—–”

    Rasplačeš me. :(

  9. Jeff Harrison
    Lipnja 23, 2023 na 21: 02

    Odgovor na vaše pitanje je ne. Europljani su samo cmizdravi vazali koji neće imati svoju agenciju. Oni će postati siromašni i neće moći stajati na vlastitim nogama te će raditi ono što im se kaže.

  10. John Manning
    Lipnja 23, 2023 na 18: 39

    Gospodine Prashad, izostavili ste glavne čimbenike koji će spriječiti ostvarenje bilo kojeg od vaših prijedloga. Zato što bi to značilo da bi svijetlokosi, plavooki europski kršćanin trebao sjesti i slušati tamnopute, nekršćanske ljude. Imam 500 godina povijesti koja podupire moju tvrdnju da se to nikada neće dogoditi.
    Vidim budućnost svijeta koja nalikuje prošlosti zemlje prije sedamnaestog stoljeća. Središta trgovine i bogatstva su Kina i Indija, europski svijet je relativno siromašan, a ostatak ekonomski čini "drugi svijet". Čak ni uobičajena europska konačna strategija, rat, neće promijeniti tu budućnost.

  11. vinnieoh
    Lipnja 23, 2023 na 17: 30

    “Kao rezultat rata u Ukrajini, Europa je smanjila svoju ovisnost o ruskom plinu, samo da bi povećala svoju ovisnost o skupljem američkom ukapljenom prirodnom plinu (LNG). SAD je iskoristio ovu energetsku krizu, prodajući svoj LNG Europi po cijenama znatno iznad troškova proizvodnje.
    Godine 2022. SAD je činio više od polovice LNG-a uvezenog u Europu. To SAD-u daje dodatnu moć pritiska na čelnike EU-a: ako bi američke isporuke LNG-a bile preusmjerene negdje drugdje, Europa bi se odmah suočila s velikim gospodarskim i društvenim poteškoćama.”

    Koliko su nam godina voditelji narativa govorili da će Rusi koristiti svoj plin za ucjenjivanje Europe? Moglo bi se reći “A ako oni ne učine, MI HOĆEMO! Nema potrebe pribjegavati zavjeri; većina onoga što se dogodilo u posljednja dva desetljeća bilo nam je sasvim otvoreno u lice.

    Vrlo dobro napisano Vijay; Hvala.

  12. Caliman
    Lipnja 23, 2023 na 16: 42

    Fantastičan članak.

    Jedno pitanje koje se često zanemaruje u vezi s tim zašto se Europa čini toliko dužnom USUK-ovoj liniji je kontrola mentorstva/obuke/umrežavanja ugrađena u moderan način odabira europskog stranačkog i poslovnog vodstva i dominacija USUK-ovih čelnika u tim institucijama.

    Stvari poput Atlantskog vijeća, Marshallovog fonda, elitnih sveučilišta, itd. odabiru, pripremaju i oblikuju buduće vođe, koji prirodno odabiru ljude iz iste obuke i okruženja... to je lijep samoojačavajući sustav sa sjajnim nagradama za sudionike. A ti ljudi, dobro uvježbani u dvostrukom razmišljanju i što god trenutna propaganda zahtijeva, drže kotače u pogonu, bez obzira tko je nominalno vođa dana.

  13. Kupola čajnika
    Lipnja 23, 2023 na 15: 40

    Zapadni kapitalistički korporativni mediji vam to nikada neće reći, ali trenutni događaji pokazuju da kada se vođa suprotstavi Amerikancima, postaje vrlo popularan kod kuće i nepobjediv na izborima. Ako bilo koji od ovih trenutnih vođa ne radi ono za što je plaćen, onda bi mogao izgraditi snažnu i dugotrajnu političku karijeru suprotstavljajući se Amerikancima. Pogotovo jer bi umjesto toga djelovali za najbolje interese svojih ljudi. Tada bi s tom kombinacijom vidjeli brojke u anketama znatno iznad 50% i vjerojatno bi mogli ostati na vlasti do kraja života ako to žele.

    Kad vidite da se ljudska bića dobrovoljno odriču i moći i bogatstva, onda je prilično dobra pretpostavka da već imaju dogovor da steknu jedno ili oboje drugim sredstvima. Francuska je u novijoj povijesti imala nekoliko političara čija se imena i danas pamte po tome što su se suprotstavili Amerikancima. Je li netko čuo za de Gaullea? Kada vidite političara koji nije voljan krenuti putem slavnog i uspješnog prethodnika? Pasmina je sklona kopiranju, a ne inovatorima.

    A, s obzirom na to kako se Amerikancima ne može vjerovati, čak ni njihovi saveznici, još je jedna dobra pretpostavka da su već plaćeni unaprijed. Sigurno nitko ne bi poslovao s Amerikancima na rukovanju i obećanju da će ček biti poslan poštom.

  14. Kupola čajnika
    Lipnja 23, 2023 na 15: 21

    Kada 'lideri' donose odluke koje se čine iracionalnima s obzirom na naciju koju vode, tada je uobičajeni razlog zašto se to događa korupcija. To je imalo smisla za njihov bankovni račun.

    U ovom modernom uberkapitalističkom svijetu jedino je važno koliko novca imate. Društvu nije bitno kako ste to dobili, niti malo. U takvom svijetu prkosilo bi ljudskoj prirodi vjerovati da 'vođe' donose bilo kakvu odluku na temelju onoga što je dobro za ljude kojima vladaju. Zasigurno ne bez snažnog, Narodnog antikorupcijskog odreda koji ih promatra kao jastreb, i s nizom primjera koji trunu u zatvorskim ćelijama kako bi ovi sadašnji ostali polu-pošteni.

    Dakle, zašto se čelnici EU tako ponašaju? Jer su dobro plaćeni da se ovako ponašaju.

    “Ne slijedite vođe, čuvajte se parkirnih automata”
    — Američki pjesnik, dobitnik Nobelove nagrade, Bob Dylan.

    • Andrew Nichols
      Lipnja 23, 2023 na 16: 23

      “Je li Europska unija kolonija digitalnog svijeta?”

      Zakon SAD-a o pojašnjavanju zakonite inozemne upotrebe podataka (CLOUD) iz 2018. i Zakon SAD-a o nadzoru stranih obavještajnih službi (FISA) iz 1978. američkim tvrtkama omogućuju opsežan pristup telekomunikacijama EU-a, uključujući podatke i telefonske pozive, dajući im pristup državnim tajnama. EU se neprestano špijunira.”

      ..a usvajanje Huawei tehnologije bi ovo okončalo...

Komentari su zatvoreni.