Australski odvjetnik Juliana Assangea, Stephen Kenny, razgovara s CN uživo! o "kraju igre" za oslobađanje Wikileaks izdavač. S američkim ustavnim pravnikom Bruceom Afranom. Pogledajte reprizu.
Podrška CN's Proljeće
Fond Pogon Danas
Svezak 30, broj 16 — četvrtak, 16. siječnja 2025
Žarko se nadam da Assange neće prihvatiti nikakvu vrstu nagodbe o priznanju krivnje, jer kad jednom to učini, sve što će itko ikada više čuti o njemu jest da je priznao krivnju. Informacijski rat kojem je Assange posvetio svoj život prije zatočeništva tiče se javnih percepcija i emocija koliko i činjenica.
Optužbe protiv Assangea predstavljaju potpuni napad na slobodu govora. Ako se u potpunosti ne odbace ili ne pokrenu sudski sporovi, od Prvog amandmana u SAD-u neće ostati ništa – sve što ćemo sa sigurnošću znati je da ne možemo reći ništa a da ne budemo u opasnosti da imamo živote kakve znamo potpuno su ih uništili. Ne postoji način na koji Vrhovni sud SAD-a može u potpunosti potvrditi optužbe protiv Assangea, a da pritom ne ismije sebe. Morat će smisliti nekakvu polupečenu ispriku za očuvanje dijelova Zakona o špijunaži, ili formulirati nekakvu osnovu za bojanje za razlikovanje zaštićenog od nezaštićenog govora. Možda nam se neće svidjeti njihova formulacija, ali barem će dio Prvog amandmana preživjeti, a što se tiče ostatka, naš zadatak će barem biti sužen, i mogli bismo imati barem malo više jasnoće o tome što bi moglo ostati kao neka vrsta "sigurne luke".
Razumijem da bi Assange osobno vjerojatno bio uništen u ovom procesu, i vjerujte mi, volio bih da može biti drugačije. Ali bojim se da bi se sporazum o priznanju krivnje mogao prelako iskoristiti za uspješno poništavanje mnogo ako ne i svega dobrog što je do sada postigao.
Možda biste željeli ostatak svog života pridonijeti cilju kao što tako slobodno predlažete za Assangea?
Nevjerojatno, da Albanci moraju reći "dosta je" (kao što je spomenuto u videu) kako bi osigurali oslobađanje australskog državljanina, lažno optuženog iz hira, da traži osvetu za otkrivanje ratnih zločina, samo zbog svoje zasluge, ali strahuje da će ako to ne učini, moglo bi biti štetno za njegovu buduću kampanju.
OSLOBODITE JULIANA ASSANGEA.
“Koja je svrha Alfordove molbe?
Alfordovo priznanje krivnje je potvrdno izjašnjavanje o krivnji u kojem optuženik tvrdi da je nevin i ne priznaje kazneno djelo za koje se tereti, ali priznaje da tužiteljstvo ima dovoljno dokaza da uvjeri suca ili porotu da optuženika proglasi krivim, te se stoga slaže biti tretiran kao krivac”
Ovo je oblik tužiteljske iznude kako bi se nedužna osoba spriječila da traži pomoć.
Tko je ovdje pravi kriminalac???
Uz dužno poštovanje prema Bruceu Afranu, tvrdim da on podcjenjuje znatan rizik koji predstavlja kazneni progon Juliana Assangea za svakog budućeg istraživačkog novinara i/ili izdavača informacija koji se na bilo koji način dotiču osjetljivih ili povjerljivih materijala, bez obzira gdje se oni nalaze svijeta, bili oni neovisni ili mainstream (u mjeri u kojoj njegova dosadašnja muka već nije djelovala kao neformalno odvraćanje za mnoge ljude koji bi inače mogli ozbiljnije razmišljati o bavljenju tom vrstom novinarskih ili izdavačkih aktivnosti).
Još uvijek vjerujem da su američke vlasti u ovoj fazi ciljale na Assangea (umjesto, na primjer, Johna Younga iz Cryptomea s jedne strane, ili Lukea Hardinga i Davida Leigha iz The Guardiana s druge strane) ne unatoč njegovom statusu ne -tradicionalni freelancer izvan korporativnih medija, ali zapravo upravo zato što je WikiLeaks izravno surađivao s glavnim medijima na način koji je istovremeno znatno otežao NYT-u, WaPo-u itd. da izravno ubiju priče ili selektivno uokviruju primarne izvorne materijale na načine koji su pogodni za interese političkih elita i vladinih dužnosnika. Služi za pružanje još jednog poticaja (uz bezbroj tržišnih i nepotističkih) za korporativne medijske kuće da dodatno zanemare svoje protivničke funkcije istraživačkog novinarstva usmjerene na institucije moći u korist stenografskog pristupa novinarstvu i tarife tipa Taylor Lorenz (tj. štap popratiti višestruke mrkve), dok se pokušavao pokoriti svim muckrakersima koji bi se usudili djelovati izvan te orbite uz prijetnju da će biti progonjeni na sličan način uz svu silu prisile weberovskog reketa za zaštitu.
S obzirom na sve to, iako suosjećam s osobnom nevoljom Assangea i njegovih voljenih, zaključivanje nagodbe koja ublažava njihovu vlastitu patnju, ali ne djeluje na poništavanje optužbi protiv njega, čini se da bi imalo štetne sociopolitičke implikacije koje sežu daleko dalje od njegove vlastite okolnosti.
Naravno, kao nepovezano na stranu, također mislim da Afran podcjenjuje zlonamjernost i inat mnogih od onih koji su do sada progonili Assangea i WikiLeaks, i njihovu (ne samo hipotetsku, već aktivno pokazanu) spremnost da pribjegnu nevjerovatnim izvanzakonskim metodama ako služi njihovim zlonamjernim svrhama, neka je prokleto javno mnijenje, ali to je druga stvar.
Afran je također govorio o mogućnosti izjašnjavanja o optužbi koja nema nikakve veze sa špijunažom ili upadom u računalo, kao što je prekršaj pogrešnog rukovanja vladinim dokumentima.
Gdje su tisuće pristojnih ljudi koji se bore za čovjeka koji nam je dao istinu? Pristojan, pošten novinar koji
rekao istinu o američkim zločinima i izgubio slobodu!
Njegova dva mala dječaka, mogu ga vidjeti samo jednom tjedno, u zatvoru Belmarsh….gdje su se on i Stella vjenčali….ali ne smiju se ljubiti!
Naša britanska vlada rado obavlja američki prljavi posao i čini se da nitko nema hrabrosti viknuti o Julianu Assangeu...u zatvoru Belmarsh...bez optužbi protiv njega!
Trebamo se sramiti što se radi u naše ime i svima onima koji sjede u našem Saboru, s ogromnim osobnim bogatstvom, treba pokazati vrata!