Pozivi na reformu Vijeća sigurnosti upućeni su mnogo puta u prošlosti, ali Ramzy Baroud kaže da je stajalište Pekinga posebno važno iu jeziku iu vremenu.
By Ramzy Baroud
MintPress vijesti
In iščekivanju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda sljedećeg mjeseca Razgovori o reformi inherentno arhaičnog i nefunkcionalnog političkog tijela, šef kineske vanjske politike, Wang Yi, iznio je zahtjeve svoje zemlje.
“Reforma Vijeća sigurnosti trebala bi podupirati poštenje i pravdu, povećati zastupljenost i glas zemalja u razvoju, dopuštajući većem broju malih i srednjih zemalja da imaju više prilika za sudjelovanje u donošenju odluka Vijeća”, Wang Yi , rekao je u izjavi od 29. travnja.
Točnije, novi VS UN-a mora "ispraviti povijesne nepravde prema Africi", rekao je.
Iako su pozivi na reforme Vijeća sigurnosti UN-a upućeni mnogo puta u prošlosti, stajalište Pekinga posebno je važno iu jeziku iu vremenu.
Kad su Ujedinjeni narodi osnovan 1945. nakon Drugog svjetskog rata, trebalo je označiti uspon novog svjetskog poretka, onog kojim su uglavnom dominirali pobjednici tog užasnog rata, dajući veći utjecaj Sjedinjenim Državama i njihovim zapadnim saveznicima.
Doista, od 51 članice utemeljiteljice UN-a u to vrijeme bilo je pet zemalja izabran trajno služiti u Vijeću sigurnosti — izvršnoj grani UN-a Ostali su dobili članstvo u Općoj skupštini, koja je igrala marginalnu, a ponekad čak i simboličnu ulogu u svjetskim poslovima.
Šest drugih nacija je bilo dozvoljen služiti kao nestalni članovi vijeća, iako im nije dodijeljena ista ovlast veta koju ima pet moćnih članica Vijeća sigurnosti UN-a.
Nekoliko godina kasnije, 1963., status nestalnog člana, koji se rotirao dva puta godišnje, bio je proširen na 10, čime se broj članica Vijeća sigurnosti UN-a povećao na 15. Međutim, “reforme” su tu završile, više se ne vraćaju.
Odraz svjetske stvarnosti
UN jedva da je ikada bio demokratska platforma koja je pošteno odražavala stvarnost svijeta, bilo na temelju ekonomskog utjecaja, demografije ili bilo kojih drugih pokazatelja - osim vojne moći i političke hegemonije.
Iz geopolitičke stvarnosti nakon Drugog svjetskog rata, međutim, UN je savršeno izrazio tužnu, nepravednu, ali istinsku globalnu moć.
Ta se moć sada mijenja, i to brzo.
Pozivi na reforme traju već dugi niz godina, izraženo Grupa četiri (G4) — Brazil, Njemačka, Indija i Japan — i Sirtska deklaracija Afričke unije (AU) 2005., među ostalim. Ali ponovni pozivi na reformu Vijeća sigurnosti UN-a posljednjih su mjeseci postali sve glasniji, značajniji i, doista, mogućiji.
Rusko-ukrajinski rat, koji je podijelio svijet na političke tabore, dodatno osnažuje Kinu — uskoro najveće svjetsko gospodarstvo — i ohrabruje zemlje Bliskog istoka, Afrike i Južne Amerike.
Od mnogih pokazatelja globalne promjene moći, zemlje BRICS-a - Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika - imaju dokazan biti najveća priča o uspjehu u osporavanju dominacije Zapada nad globalnim tržištima i statusa dolara kao glavne svjetske valute.
Dok se BRICS priprema za veće članstvo ekspanzija, spreman je postati vodeći svjetski gospodarski forum — ispred moćnog G7.
Jedna od članica BRICS-a, Indija, od travnja 2023. sustigoše Kina će postati najmnogoljudnija zemlja svijeta. Uz Kinu i kombiniranu demografiju i bogatstvo drugih zemalja BRICS-a, postaje neprihvatljivo da članica BRICS-a poput Indije još uvijek nije stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a. Isto vrijedi i za Brazil.
Nedavno je indijska veleposlanica pri UN-u Ruchira Kamboj tekstu Povelji UN-a kao "anakrono". Rekla je tijekom rasprave o Povelji: “Možemo li prakticirati 'učinkovit multilateralizam' braneći povelju koja čini pet nacija ravnopravnijim od ostalih i daje svakoj od tih pet moć da zanemari kolektivnu volju preostalih 188 država članica? ”
Njezina logika ima veću težinu sada kada je njezina zemlja - zajedno s drugim zemljama BRICS-a, kolektivnom snagom Afričke unije među ostalim nacijama i političkim entitetima - u mnogo jačoj poziciji da se cjenka za suštinske promjene.
Kina je, s druge strane, već stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a i ima pravo veta.
Činjenica da Wang Yi zahtijeva ozbiljne promjene u UN-u, posebice u sastavu Vijeća sigurnosti, snažan je pokazatelj nove globalne vanjskopolitičke agende Kine. Kao velesila u usponu s bliskim i sve dubljim vezama s mnogim zemljama na globalnom jugu, Kina s pravom vjeruje da je u njezinu interesu zahtijevati uključivanje i pravednu zastupljenost za druge.
To je nepogrešiv znak političke zrelosti Pekinga, čemu će SAD i druge europske sile sigurno pružiti otpor.
Zapad želi ili zadržati zapadni status Vijeća sigurnosti UN-a kakav jest ili, ako mora, uključiti se u površne reforme ili reforme koje služe sebi. To bi bilo neprihvatljivo za Kinu i ostatak globalnog juga.
Ugled UN-a već je narušen nakon neuspjeha u rješavanju međunarodnih sukoba, klimatskih promjena, globalnih pandemija i još mnogo toga. Ako se Vijeće ne reformira kako bi se na demokratskiji način suočilo s globalnim izazovima, UN riskira svoju relevantnost.
Dr. Ramzy Baroud je novinar, autor i urednik Palestinska kronika. Autor je šest knjiga. Njegov najnoviji, kouređen s Ilanom Pappéom, je Naša vizija za oslobođenje: angažirani palestinski čelnici i intelektualci progovaraju. Njegove druge knjige uključuju Moj otac je bio borac za slobodu i Posljednja Zemlja. Baroud je nerezidentni viši znanstveni suradnik u Centru za islam i globalna pitanja (CIGA). Njegova web stranica je www.ramzybaroud.net
Ovaj je članak iz MPN.news, nagrađivana istraživačka redakcija. Prijavite se za njihov newsletter.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti konzorcija.
Podrška CN's Proljeće
Fond Pogon Danas
Kad se Kina pristane riješiti prava veta za nekolicinu odabranih, uključujući i sebe, vjerovat ću da ozbiljno razmišljaju o reformi.
Do tada rade točno ono što su SAD radile kada je UN formiran; slažući vijeće sa svojim trenutnim kolegama.
Kladim se da ni jedna od zemalja s pravom veta neće odustati od toga.
Nesuvislo licemjerna struktura moći Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ismijava Povelju Ujedinjenih naroda i mnoge ugovore i konvencije o ljudskim pravima koje su Ujedinjeni narodi promicali, nešto što se uvijek odražavalo na predavanjima koja sam predavao o međunarodnom i nadnacionalnom pravu i institucijama . Gotovo svugdje, moji studenti ispravno su uočili apsolutno nedemokratsku prirodu Vijeća sigurnosti. Rješenje koje su predlagali moji studenti gotovo je uvijek bilo ukidanje Vijeća sigurnosti, umjesto proširenja njegovog stalnog članstva, i prenošenje njegove ovlasti na Opću skupštinu (koja djeluje kao parlament), čije odluke zahtijevaju većinu oba broja država članica i njihovog ukupnog stanovništva (kompromis kojim se Senat i Zastupnički dom Sjedinjenih Država donekle spajaju u jednu instituciju).
Da, ali sama Generalna skupština UN-a također će trebati vrlo dobro osmišljenu izvršnu i sudsku granu vlasti, sve osmišljene za unutarnje provjere i ravnoteže, uz doživotno praćenje svih dužnosnika i suradnika protiv koruptivnog utjecaja, prije nego što joj se mogu povjeriti velike zajedničke ovlasti. To je zanimljiv problem. Također mora imati porezne ovlasti nad svim članicama po BDP-u kako bi se osiguralo financiranje programa.
Problem je u tome što moćne države nisu prepustile vlast de facto uniji vojnih, ekonomskih i resursnih sila. To zahtijeva komunikaciju, odustajanje od zamjeranja i sumnjičavosti i daleko bolji organizacijski dizajn nego u većini demokracija dosad. Ali naravno da će to biti veliki napredak za čovječanstvo kada se to dogodi.
Preduvjet komunikacije i diplomacije ne mogu ispuniti primitivne oligarhije maskirane kao demokracije, kao na Zapadu, koje ne prepuštaju ravnopravnost vlastitom narodu. Većina nacija ima velike razlike u sofisticiranosti i strukturama vlasti.
Novi UN koji bi se pridružio civiliziranijim državama mogao bi dodati članove pod uvjetima individualnih prava, demokracije, vladine strukture, itd., ali to bi naravno imalo najveću cijenu za razvijene države pokrovitelje. Autokracije i vjerske monokulture još bi neko vrijeme ostale na marginama, uz pomoć razvijenih država u obrazovanju i infrastrukturi.
Suštinski problem je bolje strukturiranje demokracije nego na Zapadu, vrlo zanimljiv problem o kojem se na Zapadu nikada ne govori.
Ne svodi li se to na činjenicu da su 5 zapadnih članica ključni sponzori UN-a. Mogu tvrditi da "oni koji plaćaju guslača, taj i svira", i sve to..
Koga, dovraga, briga za takve rasprave kad je glavni cilj svijeta pronaći guslača čije je srce u izvedbi, a ne u njegovim savjetima. Neka tih 5 članova nastavi plaćati za sadašnjeg guslača ako im se više sviđa njegov nastup, a ostatak svijeta neka nađe boljeg koji nije gluh i svira iz ljubavi prema lijepoj glazbi.
Mislim da je pitanje želimo li zadržati organizaciju koja nije sposobna riješiti sukob; Ukrajina je posljednji veliki neuspjeh UN-a. Zapravo, umjesto pronalaženja mirnih rješenja, UN je stao na stranu i opravdao rat, koja je svrha UN-a?
Na kraju će Kina i jug shvatiti da UN ima isti kulturni DNK zapadnih zemalja, umjesto da rješava probleme, rješava neuspjehe, on ih vidi kao priliku za grabljenje moći.
Kina i globalni jug stvorit će alternativnu svjetsku organizaciju, koja će istisnuti UN, nakon što joj jedini pristaše budu zapadne zemlje koje su izgubile ekonomsku moć i bogatstvo...
Mislim da Kina i jug to već znaju, otud poticaj za promjene.
Vrlo dobro. Srednjoročna do dugoročna alternativa je pustiti da umre ili biti zamijenjen.
Cjelokupno pitanje ovdje je izravan rezultat NEOCON-a – korporativnog – dubokog državnog upravljanja američkom vanjskom politikom u posljednje 73 godine. Prilično jadno za takozvanog vođu “slobodnog svijeta”. Nijedna strana nije izravno osporila CIA-ino loše upravljanje američkom vanjskom politikom.
Za taj grijeh protiv čovječanstva sada ćemo svi platiti visoku cijenu.
Pretpostavljam da će globalni jug u tom procesu tražiti veliku cijenu od Zapada. Čitaj i plači!
Hvala CN
Šef UN-a definitivno je na udaru jer svijet više nego ikad treba učinkovito međunarodno zakonodavstvo. Prvo se mora iseliti iz New Yorka i deamerikanizirati. Financiranje SAD-a je dominiralo i koristilo se kao mehanizam kontrole nad politikama i prioritetima.
Novo sjedište moglo bi se rotirati kontinentalno svakih pet godina kako bi bilo manje regionalne pristranosti.
Što je s raspuštanjem Vijeća sigurnosti UN-a i iniciranjem predstavnika po starcu?
Oh, sviđa mi se ta ideja, g. Billyard - rotiranje sjedišta UN-a. . Osim toga, UN je osnovan dovoljno davno da se ljudi sjećaju tko je pomogao okončati Drugi svjetski rat.. ALI Amerika nastavlja misliti da je ta stara povijest još uvijek relevantna—- Čini se da je stara Amerika bila u puno boljem mentalnom prostoru od sadašnjeg,
UN je već nebitan. To je stvorenje SAD-a i potpuno je nesposobno upravljati velikim silama. Konkretno, nije se mogao pozabaviti vođenjem rata i subverzijom koju SAD provodi diljem svijeta.
Krajnje je vrijeme da shvatimo da šačica članova Vijeća sigurnosti (uglavnom sa sjeverozapada) NE bi trebala imati moć vladati nad nama ostalima. Također je krajnje vrijeme da se UN izmakne iz SAD-a... i preseli u Švicarsku gdje je i počeo, a da nije pod Yankeejevom čizmom. I Generalna skupština bi također trebala imati puno više riječi, a ne samo sjediti.
U aktualnoj globalnoj krizi podjele oko reforme Vijeća sigurnosti UN-a još su jedan simptom da čovječanstvo ide prema još jednom svjetskom ratu. Do dogovora neće doći. UN bi mogao preživjeti; Liga naroda ostala je na snazi do 1945. – iako očito nevažna. Sprječavanje Drugog svjetskog rata mora biti fokus.