Ortodoksna ekonomija je ideologija bogatih i moćnih, piše Dian Maria Blandina. Siromašne zemlje kao npr Sudan, koji se pokušavaju razviti, ne mogu si priuštiti režim slobodne trgovine.
Sjedište Međunarodnog monetarnog fonda u Washingtonu, DC (AgnosticPreachersKid, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons)
By Dian Maria Blandina
Narodna depeša
Sudan doživljava svoj četvrti tjedan sukoba između dviju vojnih frakcija, što je uzrokovalo smrt više od 700 ljudi.
Sudanski civili pobjegli su iz glavnog grada i zemlje dok se borbe nastavljaju bez naziranja kraja. Komentatori su se do sada usredotočili na vojne frakcije i etničke sukobe.
[Related: AS'AD AbuKHALIL: Tko se protiv koga bori u Sudanu?]
UN poziva na zaustavljanje sukoba u Sudanu dok se borbe nastavljaju unatoč pregovorima https://t.co/3iuFasSUVV pic.twitter.com/pRVxl3KgLj
- Reuters (@ Reuters) Neka 12, 2023
Dano je reduktivno objašnjenje za kriza s hranom u Sudanu, kao što su ekonomska kriza, klimatske promjene i rat u Ukrajini. Značenje makroekonomskih politika i institucija koje ih promiču u korijenu ovih kriza često se zanemaruje.
Prevrtanje preko košare za kruh
MMF je nametnuo liberalizaciju u Sudanu, posebno u poljoprivredni sektora, za promicanje izvoza. Liberalizacija znači uklanjanje svih prepreka trgovini i uklanjanje prepreka stranim ulaganjima, dok se u isto vrijeme smanjuje veličina i moć vlade da regulira gospodarstvo.
Ortodoksna ekonomija je ideologija bogatih i moćnih. Siromašne zemlje koje se pokušavaju razviti poput Sudana ne mogu si priuštiti režim slobodne trgovine. Sudanu je trebalo prepustiti razvoj svog poljoprivrednog sektora kako bi prvo služio vlastitom narodu.
Vidjevši Sudan u vijesti Sada je teško zamisliti da mu je nekoć bilo suđeno da bude "žitnica Afrike". Sudan nije samo bogat naftom i mineralima, već i Obradivo tlo.
Plantaža pšenice u Karimi u sjevernom Sudanu, 2014. (Noory Taha, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons)
Kako je objašnjeno u Oxfamu 2002 izvješću, brza poljoprivredna liberalizacija bila je ključni uzrok rastućeg siromaštva i nesigurnosti hrane u Africi. Posljedice se osjećaju i dan danas.
Politike liberalizacije također su jezivo slične ekstrakcijskim praksama kolonijalan doba; u ovom slučaju, pretvaranje Sudana u svjetska farma dok narod gladuje. Tada, bilo je i lokalnih i ne-tako-lokalnih poduzeća i političara koji su kolonijalnim silama omogućili crpljenje afričkih bogatstava i iskorištavanje njene radne snage.
Sudan ima raznoliku populaciju od preko 600 etničke skupine govori 400 jezika, a islam je dominantna religija. Zemlja je proživjela dva građanska rata, tri državna udara i 30-godišnju vojnu diktaturu pod Omar Al-Bašir koja je okončana 2019. nakon pobune.
Uspostavljena je prijelazna vlada pod premijerom Abdallom Hamdokom, ali je bila krhka, au listopadu 2021. vojska otopi vladu i stavio premijera u kućni pritvor, što je dovelo do prosvjeda i nasilnog gušenja akcija koje su rezultirale više od 100 smrtnih slučajeva civila i još mnogo više ozljeda.
Sudanski premijer Abdalla Hamdok u Khartoumu 2019. (Ola A .Alsheikh, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons)
MMF ima dugo bio u vezi sa Sudanom. Sudan je do danas prošao najmanje 11 Programi MMF-a između građanskih ratova i sukoba. Samo između 1979. i 1985., pod Nimeirijevim režimom, bilo je pet programa zajma MMF-a u Sudanu. Izvan programa, MMF je savjetovao vladu, dajući političke savjete koji bi "pomogli" kreditnoj sposobnosti Sudana i pristupu međunarodnom tržištu.
Sudan je od početka njihove veze bio u slabijoj poziciji. Vrlo ambiciozni razvojni projekti u 1970-ima u kombinaciji s godinama nepromišljenih ulaganja ostavili su zemlju u ozbiljnom deficitu i bez pregovaračke moći protiv međunarodnih institucija i stranih sila.
MMF se pozabavio Sudanom na vrlo težak način autokratski način, postavljajući uvjete i očekujući da ih sudanska vlada provede bez obzira na to kako se to radi.
Neobična značajka odnosa MMF-a i Sudana bila je ta da se od Sudana gotovo uvijek očekivalo da sam osmisli i provede mjere štednje, prije nego što dobije zajmove.
I MMF se oštro obračunao sa Sudanom, odsjekao krediti i pomoći na najmanji znak nepridržavanja ili neslaganja s politikom i nametanje sve strožih uvjeta. Dinamika je bila toliko zbunjujuća da učenik upotrijebio Sudan kao studiju slučaja za razumijevanje borbe moći u programima MMF-a.
Prosvjedi, neredi, državni udar, ponavljam
Sudanski prosvjednici u blizini stožera vojske u Khartoumu, travanj 2019. (M.Saleh, CC BY-SA 4.0 putem Wikimedia Commons)
“Nemiri” MMF-a su se događali mnogo puta u Sudanu tijekom 1970-ih i 80-ih godina zbog rezova u subvencijama i devalvacije valute zbog čega su osnovne robe bile skupe.
Za veliku i raznoliku zemlju podijeljenu frakcijama poput Sudana, takve su se politike brzo pretvorile u društvene nemire. Jedan od tih prosvjeda 1985. doveo je do državnog udara kada je vojska intervenirala.
Znanstvenici su proučavali socijalne nemire tijekom programa MMF-a u proteklih 40 godina i pronađen korelacija s državnim udarom. Programi MMF-a stvaraju pobjednike i gubitnike i među običnim ljudima i među režimskim elitama, navodeći "gubitničke" elite da postave novog vođu za kojeg je vjerojatnije da će odbaciti uvjete nepovoljne za njihove interese.
Raznolika priroda Sudana i složen povijesni kontekst pridonijeli su unutarnjim sukobima u zemlji. Poticaj MMF-a na strana ulaganja doveo je strane aktere s vlastitim interesima, dodatno komplicirajući stvari i čineći Sudan leglom za geopolitičke borbe i igre moći.
In 2012, prosvjedi protiv mjera štednje izveli su tisuće ljudi na ulice glavnog grada Khartouma. Građani su bili ljuti zbog smanjenja subvencija za gorivo koje je nametnuo MMF u kombinaciji s rastućom inflacijom i pozvali su Bashira da napusti mjesto predsjednika.
Omar al-Bashir iz Sudana tijekom razvojne konferencije u Addis Abebi, Etiopija, 2009. (Američka mornarica/Jesse B. Awalt, Wikimedia Commons)
sukobi uslijedila. To je također dovelo do drugog državni udar pokušaj koji je na kraju propao.
Ipak, MMF gurao je smanjenje subvencija zahtijevajući od vlade da "priopći nedostatke subvencioniranja cijena i hitnost potrebe za reformom".
Napomenulo je da bi se rezovi trebali provoditi postupno, dok je također priznato da "s obzirom na nestabilne političke uvjete, [reformu subvencija] treba pokrenuti prije svakog daljnjeg povećanja cijena."
Subvencije su za MMF možda samo igra brojki, ali za ljude to je društveni ugovor koji im daje do znanja da se država brine za njihovu dobrobit, osobito u vrijeme krize. Prosvjedi su se nastavili u 2013., a uslijedilo je nasilno gušenje s brojem mrtvih do 230.
Sadašnji sukob u Sudanu vuče korijene iz prosinca 2018, kada je tadašnji predsjednik Omar al-Bashir ukinuo subvencije na gorivo i pšenicu, opet, u skladu s preporukama MMF-a.
Ovaj put je puč protiv Bashira bio uspješan. Ali prosvjedi i nasilno gušenje koji su nastavljeni sve dok vojska ponovno nije preuzela vlast stajali su stotine života prije nego što je konačno postignut kompromis i formirana prijelazna vlada.
Sudanski vojnici čuvaju stražu oko oklopnih vojnih vozila dok prosvjednici nastavljaju svoj prosvjed protiv režima u blizini vojnog stožera u glavnom gradu Kartumu, 11. travnja 2019. (Agence France Presse, CC0, Wikimedia Commons)
S obzirom na ovakvu prošlost, bilo je iznenađenje kada je civilni premijer Hamdok ušao u još jedan program MMF-a 2021. kada je trebao okrenuti novi list. godine počelo je smanjenje subvencija 2020 prije potpisivanja sporazuma dok se zemlja borila s pandemijom Covida -19 i drugim izazovima.
Od listopada 2021. sudanski narod prosvjeduje protiv vojnog preuzimanja vlasti po cijenu stotina života. Na površini, činilo se da je "međunarodna zajednica" kaznila vojni udar tako što je obustava pomoći i oprost duga, ali na terenu je vojni režim dobio mjesto za pregovaračkim stolom, a možda čak i prioritetnu poziciju u diktiranju “mirovnih uvjeta”.
S druge strane, cijelo vrijeme je bio jasan zahtjev naroda koji to želi pravda, kraj vojnog režima i što je najvažnije, potpuno restrukturiranje sudanskog gospodarstva kako bi se mogle zadovoljiti potrebe ljudi.
Pravi transformacijski proces može započeti samo prvim razumijevanjem temeljnih uzroka nezadovoljstva ljudi, na primjer, priznavanjem da vojne elite ne samo da brutaliziraju svaki oblik neslaganja, već također kontroliraju većinu prirodnih resursa Sudana koje koriste za sebe i stranih glumaca.
Ključno je osigurati da organizacije civilnog društva dobiju prioritetno mjesto za pregovaračkim stolom kako bi se glasovi običnih ljudi mogli čuti i uzeti u obzir.
Dian Maria Blandina je dopisnica za Narodna depeša.
Ovaj je članak iz Narodna depeša.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Podrška CN„s Proljeće
Fond Pogon Danas
MMF = I-instant M-isery F-ollows – čisti otrov za takozvane zemlje Trećeg svijeta.
Uzmite u obzir da se SAD stalno žali da Kina zadužuje zemlje i ne treba je smatrati učinkovitom kao MMF! Kina ulazi u dobrovoljne sporazume, potiče projekte koji donose korist partnerima, kao i Kina (tj. trgovinski poslovi i prometna infrastruktura kako bi se omogućila lakša trgovina) i NE dopušta da dugovi ometaju korisne učinke na stanovništvo partnera (koji su zapravo partneri i a ne dužnički robovi i razarači poput MMF-a).
uzdah…. zvuči kao da MMF (Međunarodni monetarni fond) postoji samo da bi korumpirao sustav tako da će samo nekolicina napredovati. Iako, možda MMF stvarno stoji za I am F***ed. To se čini realnijim za većinu ljudi u svijetu.
Svaki put kad je MMF uključen, sljedeća vladajuća skupina koja će se uključiti je USAID. Omogućuje državama da posuđuju novac, ali zemlje koje posuđuju novac OBAVEZNE su koristiti američke korporacije da obave sav posao, s malo ili nimalo koristi za zemlju u kojoj posluju.
Umjesto da osnaže uključenu zemlju, oni siluju tu zemlju njenih prirodnih resursa, radeći usrani posao. Na kraju je zemlja jedva nešto sagradila, a još uvijek duguje ogromne svote novca.
Amerika je skliska zemlja, s mnogo međunarodnih poroka.
MMF i Svjetska banka su predatorske banke zapadnih imperijalista kao što je opisao John Perkins u svojoj knjizi "Ispovijesti ekonomskog ubojice".
Upravo sam stavio tu knjigu na svoj popis knjiga. Izgleda tako zanimljivo.
A prije koliko se godina pojavila ova knjiga? I jesmo li htjeli učiti iz toga? NE!
Dr. King je to pokušao reći prije gotovo šezdeset godina...
“Sve više, izborom ili slučajno, ovo je uloga koju je preuzela naša nacija, uloga onih koji mirnu revoluciju čine nemogućom odbijajući se odreći privilegija i užitaka koji proizlaze iz golemih profita prekomorskih ulaganja. Uvjeren sam da ako želimo stati na pravu stranu svjetske revolucije, mi kao nacija moramo proći kroz radikalnu revoluciju vrijednosti. Moramo brzo započeti [pljesak], moramo brzo započeti pomak s društva usmjerenog na stvari na društvo usmjereno na osobu. Kada se strojevi i računala, profitni motivi i vlasnička prava smatraju važnijima od ljudi, divovske trojke rasizma, ekstremnog materijalizma i militarizma ne mogu se pobijediti.”
“Beyond Vietnam”, Riverside Church, NYC, 4. travnja 1967.
Godinu dana kasnije na taj dan su mu stavili metak u mozak.
Pisac po imenu Chalmers Johnson (IIRC) napisao je zanimljiv članak o 'ortodoksnoj ekonomiji' kao uvod u svoju knjigu “Povratni udarac”. Izgubio sam knjigu tijekom jednog od svojih neplaniranih 'selidbi' ovog tisućljeća, pa je ne mogu izravno citirati. Ali srž se odnosi na 'ekonomiju' kao više na religiju nego na znanstvenu disciplinu.
Čini se da je vjera na prvom mjestu, pri čemu vjernici zatim pronalaze 'znakove' za koje kažu da ukazuju na njihov dokaz, za razliku od znanosti koja prikuplja čvrste dokaze bez pristranosti i zatim izvlači logične zaključke iz tih činjenica.
Dakle, visoki svećenici religije kapitalističke ekonomije uvijek počinju s vjerom da je slobodno tržište uvijek dobro i uvijek ispravno. Čak i kada ta 'tržišta' moderne ere sigurno nisu blizu stvarnim 'slobodnim tržištima' kapitalističke teorije, nego su umjesto toga odavno namještena u korist bogatih. Ono što ovi visoki svećenici nikada neće učiniti jest nepristrano prikupljanje činjenica i zatim korištenje logike za donošenje zaključaka. Umjesto toga dopustili su vjeri da ih vodi.
Davno sam pročitao taj uvod, pa vam ne mogu reći koliko je od svega navedenog iz njega, a koliko je proizašlo iz osobnog iskustva. Ali ideja da je 'ekonomija' u stvarnosti religija utemeljena na vjeri zapela mi je u glavu, i ne mogu se sjetiti ničega u proteklim desetljećima što je barem malo uzdrmalo tu misao. Na primjer, bankari misle da bi mogli tiskati trilijune dolara da ih daju bogatima tijekom pandemije, s vjerom da je njihova Sveta knjiga revidirana kako bi rekla da neće izazvati inflaciju. Njihova 'ekonomija' očito nije znanost.
Ako pronađete knjigu na štandu s popustom, možda je i dobijete. Zanimljiva knjiga. Bio je popularan nakon 9-11, kada se naslov činio tako prikladnim, ali nije riječ o terorizmu nego o ekonomiji i američkom carstvu u Aziji. Rekao bih da još uvijek vrijedi nekoliko desetljeća kasnije. “Blowback” Chalmersa Johnsona.
Nadam se da pristašama CN-a neće trebati govoriti o Chalmersu Johnsonu, čije su knjige izvanredne i čiji su brojni intervjui također vrlo vrijedni i dostupni na youtubeu. "Blowback" je ovoj riječi dao značaj, a The Perils of Empire i Nemesis činili su najprodavaniju trilogiju u 2000-ima, nakon mnogih drugih knjiga koje je napisao.
Hvala na preporuci. Ekonomist kojeg preporučujem je Yanis Varoufakis, koji kaže da se ekonomija uči dvjesto godina, što je pogrešno. On je najinteligentniji ekonomist kojeg sam ikad čitao ili čuo da govori. Kad je u Grčkoj izglasano “progresivno lijevo krilo”, novi premijer Alexis Tsipras, koji se zalagao protiv mjera štednje za stranku Syriza, imenovao ga je ministrom financija. Primijetio sam u kratkom vremenu da je novi premijer popustio pred Trojkom i nakon pet ili šest mjeseci rada s tim PTB-om, Varoufakis je shvatio da ne može uništiti oklop Trojke (Europske komisije, Europske središnje banke i međunarodne Monetarni fond), te je dao ostavku. Mješanci gladni novca upravljaju svijetom i samo će ih svjetska revolucija skinuti s vlasti.
“Gomilanje bogatstva na jednom polu je, dakle, ujedno i gomilanje bijede, agonije rada, ropstva, neznanja, brutalnosti, mentalne degradacije, na suprotnom polu, tj. na strani klase koja proizvodi svoj proizvod u oblik kapitala."
—– Karl Marx
Tako je bila prljava povijest MMF-a
“Potpuno restrukturiranje sudanskog gospodarstva kako bi se zadovoljile potrebe ljudi” – Kakav nerazuman zahtjev! Kako će kapitalistička klasa spavati noću ako ne može iskorištavati druge. Jeste li razmišljali o njihovoj nevolji? Kako se usuđujete zahtijevati takve stvari? ..\s
MMF i Svjetska banka samo su alati U$A koji omogućuju otimanje imovine i iskorištavanje siromašnijih zemalja. Mjere štednje i vezivanje za dolarsku ekonomiju osiguravaju da nikada neće biti slobodni, a MIC i vojne baze neće zaostajati.
Kad bi politike MMF-a bile povezane s učinkom, tj. mi to učinimo i životi ljudi se poboljšaju, tada bi se jasno vidjelo da te politike svaki put ne uspiju.
Utjelovljeno zlo!
U pravu si. MMF/IBRD su alati američkog financijskog imperijalizma i hegemonije dolara. Svi zajmovi su u USD i moraju se otplaćivati u USD, bez obzira što se dogodi s domaćom valutom ili gospodarstvom.
JM Keynes usprotivio se ovom sustavu u Bretton Woodsu 1944. Imao je druge ideje za međunarodna poravnanja bilance plaćanja, međunarodne kreditne mehanizme i rezervnu valutu središnje banke koja nije nacionalna valuta. Naravno, oboren je i pobijedio je Svemogući dolar.
Ukratko, MMF treba ukinuti i baciti ga na smetlište povijesti. “Strukturalna prilagodba” MMF-a i druge politike dovele su do povećanja siromaštva, smanjenja očekivanog životnog vijeka i smrti. Možda će mnogima zvučati hiperbolično, ali oni su paraziti masovnih ubojica s odijelima i kravatama.
MMF se u nekim zemljama Latinske Amerike naziva Međunarodnim fondom za ubojstva. Prikladan opis.