“Ovaj pravni linč označava službeni početak korporativnog totalitarizma” — iz govora koji je autor održao na skupu u New Yorku na Svjetski dan slobode medija.
(Pixabay)
By Chris Hedges
Izvorno za ScheerPost
TPritvaranje i progon Juliana Assangea uništava sve pretenzije na vladavinu prava i prava slobodnog tiska.
Ilegalnosti koje su prigrlile ekvadorska, britanska, švedska i američka vlada su zloslutne. Oni nagovještavaju svijet u kojem će unutarnje funkcioniranje, zloporabe, korupcija, laži i zločini, posebice ratni zločini, koje provode korporativne države i globalna vladajuća elita, biti maskirani od javnosti.
Oni predviđaju svijet u kojem će oni s hrabrošću i integritetom da razotkriju zlouporabu moći biti ulovljeni, mučeni, podvrgnuti lažnim suđenjima i osuđeni na doživotne zatvorske kazne u samici.
Oni nagoviještaju orvelovsku distopiju u kojoj su vijesti zamijenjene propagandom, trivijalnostima i zabavom. Pravno linčovanje Juliana, bojim se, označava službeni početak korporativnog totalitarizma koji će definirati naše živote.
Prema kojem je zakonu ekvadorski predsjednik Lenin Moreno hirovito ukinuo Julianova prava na azil kao političkog izbjeglice? Prema kojem je zakonu Moreno ovlastio britansku policiju da uđe u ekvadorsko veleposlanstvo — diplomatski odobreno suvereno područje — kako bi uhitila naturaliziranog državljanina Ekvadora?
Prema kojem je zakonu bivši predsjednik Donald Trump kriminalizirao novinarstvo i zatražio izručenje Juliana, koji nije američki državljanin i čija novinska kuća nema sjedište u Sjedinjenim Državama?
Prema kojem je zakonu CIA prekršila povjerljivost odnosa odvjetnik-klijent, nadzirala i snimala sve Julianove razgovore, digitalne i verbalne, s njegovim odvjetnicima i kovala zavjeru da ga otme iz veleposlanstva i ubije?
A naše su zastave još uvijek tamo – napisao Mr. Fish.
Korporativna država uništava ustoličena prava sudskim odlukama. Ovako imamo pravo na privatnost, bez privatnosti. Ovako imamo “slobodne” izbore financirane korporativnim novcem, pokrivene popustljivim korporativnim medijima i pod željeznom korporativnom kontrolom.
Ovako imamo zakonodavni proces u kojem korporativni lobisti pišu zakone, a korporativno angažirani političari ga izglasavaju kao zakon. Ovako imamo pravo na zakonski postupak bez zakonskog postupka.
Ovako imamo vladu — čija je temeljna odgovornost zaštititi građane — koja naređuje i provodi ubojstva vlastitih građana, poput muslimanskog svećenika Anwara al-Awlakija i njegovog 16-godišnjeg sina. Ovako imamo tisak kojemu je zakonski dopušteno objavljivati povjerljive informacije i najvažnijeg izdavača naše generacije koji sjedi u samici u zatvoru visoke sigurnosti čekajući izručenje Sjedinjenim Državama.
5. travnja 2010.: Julian Assange obraća se National Press Clubu o WikiLeaksovom videu kolateralne štete koji prikazuje američke zračne napade na Bagdad, Irak, u kojima su ubijeni civili 12. srpnja 2007. (Jennifer 8. Lee, Flickr)
Psihološko mučenje Juliana — koje je dokumentirao posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za mučenje Nils Melzer — odražava slom disidenta Winstona Smitha u romanu Georgea Orwella 1984.
Gestapo je lomio kosti. Istočnonjemački Stasi lomio je duše. I mi smo usavršili grublje oblike mučenja da uništimo duše, ali i tijela. Učinkovitiji je.
To je ono što rade Julianu, stalno degradirajući njegovo fizičko i psihičko zdravlje. Riječ je o usporenoj egzekuciji.
Ovo je prema dizajnu. Julian je proveo mnogo vremena u izolaciji, često je pod jakim sedativima i uskraćeno mu je medicinsko liječenje zbog raznih fizičkih bolesti. Rutinski mu se uskraćuje pristup njegovim odvjetnicima. Izgubio je mnogo na težini, pretrpio manji moždani udar, proveo neko vrijeme u zatvorskom bolničkom krilu - koje zatvorenici nazivaju paklenim krilom - jer je suicidalan, bio je dugo u samici, promatran je kako udara glavom o zid i halucinira. Naša verzija Orwellove strašne sobe 101.
Juliana je CIA označila za eliminaciju nakon što su on i Wikileaks objavljen dokumenti poznat kao Vault 7, koji je razotkrio CIA-in arsenal za kibernetičko ratovanje koji uključuje desetke virusa, trojanaca i zlonamjernih sustava za daljinsko upravljanje dizajniranih za iskorištavanje širokog spektra proizvoda američkih i europskih kompanija, uključujući Appleov iPhone, Googleov Android, Microsoftov Windows pa čak i Samsungove Smart TV-e, koji se mogu pretvoriti u skrivene mikrofone čak i kad se čini da su isključeni.
(Vadim Smakhtin, Flickr, CC BY-NC 2.0)
Proveo sam dva desetljeća kao strani dopisnik. Vidio sam kako se brutalni alati represije testiraju na tim Frantz Fanonima zvan “jadnici zemlje.” Od svog osnutka CIA provodi atentati, državni udari, mučenja, crne propagandne kampanje, ucjene i ilegalno špijuniranje i zlostavljanje, uključujući američke građane, aktivnosti izložen 1975. godine saslušanjima Crkvenog odbora u Senatu a Saslušanja Pike odbora u Domu. Svi ti zločini, posebice nakon napada 9. rujna, vratili su se s osvetom.
CIA ima vlastite oružane postrojbe i program bespilotnih letjelica, odrede smrti i golemi arhipelag globalnih crnih mjesta gdje se muče i nestaju otete žrtve.
Sad alocira tajni crni proračun od oko 50 milijardi dolara godišnje za skrivanje više vrsta tajnih projekata koje provode Nacionalna sigurnosna agencija, CIA i druge obavještajne agencije, obično izvan nadzora Kongresa.
CIA ima dobro podmazan aparat, pa zato, kad je već imala postaviti sustav 24-satnog videa prismotra Juliana u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu, sasvim prirodno raspravljati otmicom i ubojstvom Juliana. To je njegov posao.
Sen Frank Church — nakon što je pregledao temeljito redigirane CIA-ine dokumente koji su pušteni njegovom odboru — definiran CIA-ina “tajna aktivnost” kao “semantička maska za ubojstva, prisilu, ucjenu, podmićivanje, širenje laži i druženje s poznatim mučiteljima i međunarodnim teroristima”.
Bojte se gospodara lutaka, a ne marioneta. Oni su unutrašnji neprijatelji.
Ovo je borba za Juliana, kojeg poznajem i kojem se divim. To je borba za njegovu obitelj koja neumorno radi na njegovom oslobađanju. To je borba za vladavinu prava. To je borba za slobodu tiska.
To je borba za spas onoga što je ostalo od naše sve slabije demokracije. I to je borba koju ne smijemo izgubiti.
Chris Hedges novinar je dobitnik Pulitzerove nagrade koji je 15 godina bio strani dopisnik za The New York Times, gdje je služio kao šef ureda za Bliski istok i šef ureda za Balkan. Prethodno je radio u inozemstvu za Dallas Morning News, Kršćanski znanstveni monitor i NPR. Voditelj je emisije “The Chris Hedges Report”.
Autorova bilješka čitateljima: Sada više nema načina da nastavim pisati tjednu kolumnu za ScheerPost i producirati svoju tjednu televizijsku emisiju bez vaše pomoći. Zidovi se zatvaraju, zapanjujućom brzinom, pred nezavisnim novinarstvom, s elitama, uključujući elite Demokratske stranke, koje traže sve veću cenzuru. Bob Scheer, koji vodi ScheerPost sa skromnim proračunom, i ja nećemo odustati od naše predanosti neovisnom i poštenom novinarstvu, i nikada nećemo staviti ScheerPost iza paywalla, naplaćivati pretplatu za njega, prodavati vaše podatke ili prihvaćati oglašavanje. Molimo, ako možete, prijavite se na chrishedges.substack.com tako da mogu nastaviti objavljivati svoju kolumnu od ponedjeljka na ScheerPost i producirati svoju tjednu televizijsku emisiju, "Izvještaj Chrisa Hedgesa".
Ova kolumna je iz Scheerposta, za koju piše Chris Hedges redovita kolona. Kliknite ovdje da se prijavite za upozorenja e-poštom.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti konzorcija.
Christoph Lichtenberg, profesor iz 18. stoljeća na Sveučilištu u Göttingenu rekao je:
” Wer die Wahrheit sagt, kann froh sein, wenn er mit heiler Haut davon kommt.”
(Onaj tko govori istinu ima sreće što nije iskreno kažnjen za to.)
“SAD dodjeljuje tajni crni proračun od oko 50 milijardi dolara godišnje za skrivanje više vrsta tajnih projekata koje provode Agencija za nacionalnu sigurnost, CIA i druge obavještajne agencije, obično izvan nadzora Kongresa.”
Ali koliki je njegov prihod iz drugih izvora kao što je trgovina drogom?
Jedan od nadimaka CIA-e je Agencija za uvoz kokaina.
Američki režim ne djeluje prema legitimnim zakonima. Stvara vlastiti "međunarodni poredak temeljen na pravilima" [za koji svi znamo da je velika šala] i baca ih na svjetsku pozornicu. Ako se bilo koja nacija ili nacionalni vođa ogluši o američki gangsterski ukaz, ta će zemlja biti napadnuta i/ili njezin vođa ubijen. Takva je priroda zle nacije zvane SAD. Svijet nikada neće postići svjetski mir bez uklanjanja ovog režima koji se učvrstio kao jedini hegemon i globalna imperijalistička sila. Američki građani nemoćni su obuzdati vlastitu vladu jer su njihovu izbornu moć oteli vrlo moćni interesi poput superbogataša, američkih konglomerata, duboke države itd. Predsjednik SAD-a samo je marioneta koju vuku uzice ovih sebičnih, stečenih skupina koje grabe bogatstvo. Svijet se mora probuditi i vidjeti SAD onakvim kakav uistinu jest: najveći nasilnik na svijetu.
Ljudima u svijetu trebalo bi sinuti da je Ministarstvo pravosuđa SAD-a tretiralo ratne zločine protiv naroda Iraka i Afganistana kao ozbiljnu stvar i poštovalo #Principle7Nürnberg, onda postoji šansa da je NATO mogao imati neku otpornost i ljudi te 2 nacije ne bi bili u situaciji jadne vladavine u kakvoj su trenutno. Julian i Wikileaks su shvatili da su Načela proizašla iz suđenja u Nürnbergu visoka razina zakona i da se ne mogu odbaciti suludim dogovorima s talibanima od strane ljudi poput Trumpa, a zatim ih potvrditi oronuli Biden. Robert F Kennedy Jr omogućio bi zapadnim silama da steknu određeno razumijevanje teorije i prakse Opće deklaracije o ljudskim pravima.
Zapad će propasti. Kineska mudrost, ruska humanost i mlada snaga BRICS-a bit će dovoljno jaki da spase čovječanstvo i stvore novi poredak bili su u pravu i jaki su i za nas je briga.
Neka Julien preživi dok se vrijeme ne ispuni. Budi jak i dosljedan, heroj mnogih.
Briljantna, pravovremena analiza, kao i obično, od Chrisa Hedgesa. Gotovo 80 godina nakon Drugog svjetskog rata, svijet se ponovno dijeli na gotovo korpuskularnoj razini. Jedinstvo za koje smo se pretvarali da ga imamo tijekom tog vremena bilo je utješno za kapitalizam, ali ružno u svim svojim pojedinostima. Kao što je R. Buckminster Fuller jednom istaknuo, 1900. godine samo je 1% svjetske populacije imao pristup potrebnim resursima da doživi puni životni vijek. Do 1945. 44% je imalo pristup tim istim resursima i istim ishodima, najviše u svjetskoj povijesti. Ipak, kolonijalni način razmišljanja koji je nahranio svijet 1900. još uvijek je naša sveobuhvatna filozofija postojanja. Naša zajednička svijest, religija naše zajedničke stvarnosti, ne može se odmaknuti od prisile da dijelimo resurse dok gomilamo one podjele koje nas definiraju. Koliko god mračna bila prijetnja korporativnog totalitarizma (i potpuno se slažem s Hedgesovim sažetkom), nužni kaos otvara kanale različitim ishodima. Naš pokušaj da održimo hegemoniju nad svijetom čin je nasilja i protiv nas samih. To je fantazija o smrtnoj postelji. Kad nas ostatak svijeta zazida kao novu državu Kubu, Amerika će dosegnuti svoje posljednje, puritanske vrhunce usred opijumskih snova o izbavljenju. Naše babilonsko sužanjstvo bit će poput blistavog lunaparka, a ne blistavog grada na brdu. Takve biblijske metafore uvijek su jezik kojim se služe oni zatvoreni usred bogatstva do kojeg ne mogu doći.
Možda je odgovor dati AI više snage. Ne može biti puno gore od Sapiensove moći - zar ne? Osim prijedloga umjetne inteligencije i uzimajući u obzir povijest Sapiensa i ono što se događa danas, nisam u potrazi za odgovorom, pogotovo dok svakodnevno prolazim pokraj sve većeg broja beskućnika u prosperitetnom gradu Victoriji, BC, gdje živim. Licemjer sam dok prolazim, gledam ih i pitam se kako sam imao sreće da izbjegnem postati jedan od njih, i nastavim voziti sa svojom tugom zbog njihove nevolje brzo, tuga nestaje (obično u roku od nekoliko sekundi) dok vozim dalje prema kojem god nevažnom odredištu krenuo, znajući, bez razmišljanja o tome, da će se ovo opažanje beskućnika ponavljati iznova i iznova i iznova u nadolazećim satima i danima i također znajući da moj trenutačni napadaj krivnje neće prijeći u bilo koji korisne radnje za rješavanje njihove nevolje. Ja sam Sapiens.
Oduzima dah u svojoj goloj istini i uvjerljiva stvarnost sve većeg, nadvladavajućeg zla prisutnog u našoj naciji, u našoj vladi.
To što jesmo, i bili smo toliko dugo, postali smo bezbožna nacija koja se valja u vlastitoj izopačenosti, uključena u ubojstvo,
genocid i uništavanje ljudskih života u gotovo svakoj zemlji u našem sve manjem svijetu - u čije ime? Ne u mojoj. Ne u mojoj.
Koji je odgovor, Chris? Što može učiniti takozvani prosječni američki građanin? Osjećam takav bijes, takvu ljutnju, takvu nesposobnost da pomognem
(osim, naravno, pažljivog pregleda budućih zakonodavaca (od kojih su većinu već kupili i platili oligarsi z[SVd)
i drugi….
Već neko vrijeme vjerujem da je 'rukopis na zidu' (Vidi Daniel 5).
Ali mi smo slijepi na to. A tada će doći naš neizbježni sud pred našim Stvoriteljem svega što jest i što je bilo…
Hvala ti na ovome, To me jako pogodilo u trbuh - i u moju dušu (ono mjesto unutar koje se toliko trudi pokazati nam pravi put.
djelovati, voljeti jedni druge. Pretpostavljam da je g. Fish napravio zadivljujući portret Juliana Assanggea. Snažan. Ne mogu
makni mi oči s toga.
Treba imati na umu da se australski premijer, kada je Julian prvi put zatražio azil (Julia Gillard, laburisti), borio za australski zakon koji bi mogao opravdati Julianovo kazneno gonjenje i za razloge na temelju kojih bi njegova australska putovnica mogla biti poništena. Nije postojao australski zakon koji bi mogla koristiti pa se oslonila na blaćenje i zabijanje glave u pijesak. Omalovažavanje od strane australskih političara je prestalo, ali većina još uvijek drži glave u pijesku.
Julian Assange je GOVORAČ ISTINE, jedan od rijetkih na planeti.
Čini se da su CIA i ostali sastavljeni od lukavih tražitelja moći—- a to je tako neamerički čak i od početaka ove zemlje. Čini se da je previše lažljivaca i varalica privučeno podmuklim poslom. Nažalost, postoji preambula koju bi svatko mogao pročitati——naizgled laž, a krađa se danas čini toliko popularnom da je ono što je nekoć bila nacija postalo parodija samog sebe. :(
“Kad se sjetimo da smo svi ludi, misterije nestaju i život ostaje objašnjen.”
Mark Twain
Nema zakona. Chris to vrlo jasno kaže.
SAD je gangsterska država. Svijet će se morati pomiriti s tom realnošću. Ako se uskoro ne demontira, život na zemlji je gotov. Ono što moramo odlučiti jest jesmo li spremni boriti se za to ili pustiti gangstere da rade po svome? Svi smo mi Julian Assange.
Tako je prokleto jadno da ljudi ne vide da je Assangeova bitka za pravdu naša bitka za slobodu tiska i slobodu govora; i koji si sigurno ne možemo priuštiti da izgubimo.
Također bi trebalo biti od velike zabrinutosti što su narodi Zapada odustali od slobode govora i demokracije i prihvatili totalitarizam koji osuđuje naša društva i ostavlja nas u prašini dok Euroazija napreduje prema multipolarnom svijetu u kojem će prevladavati mir i prosperitet .
Volimo sebe vidjeti kao gospodare svemira kada smo samo krnji dio od 13% svjetske populacije. Tamo gdje bismo trebali graditi budućnost sami sebi kopamo vrlo dubok grob.
Vidjeti stanje Velike Britanije danas govori o istini o tome što se događa s bivšim carstvima srušenim u zemlju.
Zanimljivo… Fiat znači neka bude: latinski… dok Fiat Lux… znači: Neka bude svjetlost!
Dodajte $ Fiat-u: IMO definira što se dogodilo (prema dizajnu financijera): 1913… Državna riznica SAD-a privatizirana… (IOW) Ratni dug zajedno s drugim troškovima Vlade SAD-a $e$ Carrie$ Interes$t… koji će platiti… američki porezni obveznik$ !
Je li čudno što američka korporatokracija donira $ za trčanje Pol$…?…!!!
Slažem se s Chrisom i CN-om… Mi prosječni/neamerikanci trebamo 2 borbe… 4 a Little… LUX!
“Prema kojem zakonu”; ” Po kojem zakonu”; “Po kojem zakonu” – nema zakona za bezakonike.
Da sam vidio tuču, pristao bih. Ali, ovo je “borba” bez borbe.
Ne vidim gužve na ulicama.
Ne vidim radnike u štrajku koji tjeraju šefove i analitičare s Wall Streeta na znoj.
Ne vidim nijedno zakonodavno tijelo vezano procedurom u znak prosvjeda, budući da manjina kaže da nema posla kao i obično.
Ne vidim nikakav pravi otpor.
Vidim riječi, press konferencije i izjave. Pročitao sam do kraja, ali nisam vidio poziv na akciju.
Dok smo odrastali, imali smo izreku... "Štapovi i kamenje mogu mi slomiti kosti, ali riječi me nikad neće povrijediti."
Establišment se mora nasmijati otporu koji koristi samo taktike koje im nikada ne mogu nauditi. Smijati se cijelim putem do banke, tihim ulicama, uživati u zalasku sunca, smijati se izgladnjelim prosjacima.
Čini se da današnja ljevica misli da može promijeniti svijet osmijehom i lijepom riječi. Kako ti to ide?
To onda i nije neka "ljevica", zar ne
Veliki