Ponašanje The New York Times i The Washington Post u sadašnjem slučaju koji uključuje tajne dokumente doista je šokantan. Za razliku od prije 10 godina, svoju misiju sada vide kao služenje sigurnosti države, a ne javnosti.
By Craig Murray
CraigMurray.org.uk
TPrije nekoliko godina WikiLeaks je pomogao Edwardu Snowdenu da pobjegne i objavi svoja otkrića Intercept, Čuvar, New York Times i drugi.
Jack Teixeira je 2023 ušli u trag od strane britanske tajne službe Bellingcat u suradnji s The New York Times i, paralelno s Washington Post, ne da mu pomognem pobjeći ili da mu pomognem da objavi ili ispriča ljudima svoje motive, već da pomogne državi da ga uhiti.
Ti su mediji pritom pristupili spremištu od najmanje 300 dodatnih tajnih dokumenata - i držali su ih u tajnosti, s izuzetkom nekoliko isječaka koji uglavnom prosljeđuju službeni državni narativ.
Kontrast od prije 10 godina govori vrlo stvarnu i upečatljivu istinu. Ideja da naslijeđeni mediji na bilo koji način služe istini ili javnom interesu sada je potpuno zakopana. Naslijeđeni mediji služe državi, a država služi milijarderima.
Wikileaks je sada toliko sputan napadima na svoje financije, osoblje i logistiku da je gotovo neoperativan. Propagandna jedinica Bellingcat zamišljena je kao način da se tome suprotstavi, proizvodnjom materijala s frizijom tajnog pristupa, ali zapravo kao izlaz za sigurnosne službe. Nevjerojatna količina "liberalnog mišljenja" pada na to.
slično Intercept, Kao i Čuvar, bio je podvrgnut internom preuzimanju koje ga je u potpunosti predalo u ruke neokonzervativaca.
Niti navodni novinari of The New York Times, The Washington Post, niti Bellingcat nije napravio najosnovnije stvari koje bi napravio pravi novinar.
Nisu kontaktirali Teixeiru, razgovarali s njim, tražili od njega da objasni svoju motivaciju i pregledaju druge tajne materijale kojima je imao pristup, kako bi dobili Teixeirin stav o njegovom značenju i implikacijama i objavili ono što je u njemu bilo u javnom interesu.
Umjesto toga, jednostavno su ga kupili FBI-u i zatvorili preostale dokumente.
Uopće me ne čudi Bellingcat, koji je očito bauk organizacija. Nadam se da će ovo omogućiti većem broju ljudi da ih prozre. Ali ponašanje The New York Times i The Washington Post je uistinu šokantno. Oni svoju misiju sada vide kao služenje sigurnosnoj državi, a ne javnom znanju.
U 10 godina između Snowdena i Teixeire, svijet se jako promijenio na gore. Ne samo da je nestala ogromna količina slobode, već su potkopani bivši čuvari slobode. Prošlo je 10 godina katastrofe.
[Related: Korporacijski mediji su anti-WikiLeaks]
Predmemorija twitter slika nekih od procurjelih dokumenata je ovdje. Nije mi poznato da postoji šira predmemorija — slobodno u komentare ubacite poveznice na bilo koju.
Označeno kao "ruski hakovi" ili "dezinformacije"
Prva reakcija na dokumente koji su procurili bila je da ih smeće s memovima koji se rutinski primjenjuju na sve informacije koje su danas neugodne za državu - bili su ili "ruski hakovi" ili "lažne ili dopunjene dezinformacije".
Ovi napadi su bili posebno važni jer je poruka koja je jasno proizašla iz ovih curenja informacija o Teixeiri bila potpuno ista kao ona koja je proizašla iz originalnih Pentagonovih dokumenata Daniela Ellsberga prije 50 godina - da se javnosti laže o tome kako se rat odvija.
[Related: Curenja govore o kraju za Ukrajinu]
(Vrijedno je razmisliti o tome u današnjem svijetu The New York Times i The Washington Post osudio bi Ellsberga i naglasio one dijelove Pentagonovih dokumenata koji se loše odražavaju na VietCong).
Ukrajina je bila posebno zabrinuta zbog američkih službenih brojki koje pokazuju da su ukrajinski gubici mnogo veći, a ruski gubici mnogo niži od ukrajinskih službenih brojki koje su SAD tobože podržavale.
Otkrivanje Očitog
Moram reći da uvijek smatram da su i ukrajinski i ruski podaci o žrtvama smiješno lažni. Ideja da bilo koja strana govori istinu čini mi se da nijedna polurazumna osoba ne može prihvatiti. Pretpostavljao sam da je to opći pogled.
Otkrića o krhkosti ukrajinske protuzračne obrane i opskrbnih linija također su mi se činila izjavom zasljepljujuće očigledne.
Također nije od pomoći za SAD otkriće da aktivno špijunira predsjednika Volodimira Zelenskog, kao i saveznike poput Južne Koreje i Izraela. Ali opet, ovo je neugodno u smislu da je neugodno ako netko objavi vaše slike na WC-u; nije da nitko nije mislio da ste koristili WC.
Ne postoji živući diplomat koji nije znao da SAD radi takve stvari.
Na kraju su mediji i sigurnosne službe, s Bellingcatom na čelu, odlučili da je najbolji put naprijed priznati da su novine autentične, ali da nam govore samo o vrlo odabranim, i to s pozitivnim osvrtom.
Dakle, imamo priče o kako briljantno američke tajne službe prodiru u ruske strukture moći i komunikacije, i kako stvarna opasnost od curenja otkriva Rusima razmjere američkog uspjeha.
Ta je rečenica poprskana svim naslijeđem i društvenim medijima. Budući da se javnosti uskraćuju izvorni dokumenti iz kojih se ekstrapolira ovaj zaključak, teško ga je procijeniti. Novinari to naravno nisu ocijenili; upravo su kopirali i zalijepili redak.
Objavljuju se i drugi korisni isječci za sigurnosne službe, poput ocjene da je glavni tajnik UN-a proruski orijentiran ili standardne stvari o sjevernokorejskim nuklearnim ambicijama. Posljednjih tjedan dana primjetno je da, otkako su izvorni dokumenti prestali izlaziti u javnost, nije objavljeno ništa što ne služi američkim propagandnim narativima.
Ostaje misterij da se izvori ovih dokumenata čine posebno raznolikima – posebice neki su očito interni CIA-i – za pristup obavještajnom časniku Zračne nacionalne garde, ali to nije nemoguće.
Jack Teixeira je u središtu ove slagalice, ali ostaje dio koji nedostaje. Nismo čuli ništa od njega. Prilično neuvjerljiv intervju sa sumnjivo tečnim, pikseliziranim poznanikom koji ga je natjerao na Washington Post izjavio da je desni domoljub.
Teixeira je prikazan i kao neka vrsta neobuzdanog pristaše bivšeg predsjednika Donalda Trumpa koji je ljut na državu, i kao neadekvatan sportaš koji otkriva dokumente samo da bi se pohvalio kolegama štreberima. Trebali bismo ostati sumnjičavi prema pokušajima da ga karakteriziramo: itekako sam svjestan medijskih prikaza Juliana Assangea koji su potpuno neistiniti.
Šteta The Washington Post, New York Times, Guardian i Bellingcat nisu imali nikakvog interesa za novinarsku potragu za istinom iza ove izvanredne epizode. Živimo u potpuno sigurnim državama: u to nema sumnje.
Craig Murray je pisac, televizijski voditelj i aktivist za ljudska prava. Bio je britanski veleposlanik u Uzbekistanu od kolovoza 2002. do listopada 2004. i rektor Sveučilišta Dundee od 2007. do 2010. Njegovo izvještavanje u potpunosti ovisi o podršci čitatelja. Pretplate za održavanje ovog bloga su sa zahvalnošću primljeni.
Ovaj je članak iz CraigMurray.org.uk.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Kao i obično, gospodin Murry je na mjestu! Još jednom dokazujući da Amerika jede svoje mlade.
Ova će zemlja uskoro imati dovoljno političkih zatvorenika da opravda vlastiti “Dan Bastilje”.
Uvijek sam mislio da je "1984" samo roman. Sada se čini da je "1984" zapravo početnica kako uništiti bilo koju vladu, svaku demokraciju.
Zamišljeno je kao upozorenje, nego radije za privlačenje javnosti, a ne vlada. Velikoj Britaniji i SAD-u ne treba mapa puta, tome služe obavještajne agencije i think tankovi.
To nikad nije bio samo roman, Casey. G. Orwell je jednostavno bio dobar u zbrajanju. Životinjska farma istog autora ukazala je na njegovo razumijevanje tamne strane ljudske prirode. Ta tamna strana: ljubav prema bogatstvu i moći te posjedovanje sposobnosti kontrole svojstvena je ljudskoj vrsti. Oni koji to pokušaju promijeniti obično budu strijeljani ili zatvoreni.
Ili izopćen.
Truli iznutra prema van…
Mogu namirisati stanje sigurnosti s udaljenosti od 7000 milja.
U mojoj zemlji to je još uvijek u igri.
Imali smo to u komunizmu, imamo i sada u takozvanoj demokraciji. To je sigurnosna država koju je potvrdilo Veleposlanstvo SAD-a.
Neki kažu da prije nego što se nešto pokuša u SAD-u, prvo se pokuša u mojoj zemlji da se vidi njegova učinkovitost.
Izvrsno. Kao što sam napisao u svom nedavnom članku Texeira je zgodan izgovor za Pentagonove probleme s informacijskim mjehurom. Pentagonova verzija "pas mi je pojeo zadaću"
Dodatna potvrda onima koji nisu ovce ili spavaju da se MSM ovih dana ne samo ne bave novinarstvom, već su i anti-novinari.
Ukidanje američkog zakona protiv domaće propagande 2013. ("modernizacija" Smitha Mundta), praćeno Zakonom o suzbijanju inozemne propagande i dezinformacija iz 2016., ZAKONITO je stavilo glavne medije pod čvrstu kontrolu State Departmenta/CIA-e, koji je od Naravno, imaju glavnu ulogu u kontroli službenih narativa u stranim zemljama i bolji su u propagandi nego što su Stasi, Gestapo ili KGB ikada bili (građani u svojim zemljama znali su da su službeni narativi sranje; Amerikanci su, nasuprot tome, neupitni). MSM je sada (duboki) državni medij.
Jedina prepreka rastućoj kontroli informacija policijske države su mali alternativni mediji, američki samizdat. Bez sumnje, te će stranice biti uskraćene za financiranje, deplatformizirane i uništene kao dezinformacije, dezinformacije, a posebno zlonamjerne informacije (istina, ali ne i "predstavljena/okarakterizirana na pravi način" u odnosu na Službeni narativ.)
Gnječenje zloćudnih informacija bilo je ključno za američki odgovor na Covid, veliki birokratski uspjeh!
“(Građani u svojim zemljama znali su da su službeni narativi sranje; Amerikanci su, nasuprot tome, neupitni).”
Vjerujem da se to odnosi i na veći dio Europe.
Zanimljivo je kako mediji preskoče, nelogično, na zaključak koji nije opravdan onim što su tri američka dužnosnika rekla Reutersu.
Ono što su dužnosnici navodno rekli je "Rusija ili proruski elementi vjerojatno stoje iza curenja nekoliko povjerljivih vojnih dokumenata objavljenih na društvenim medijima..."
To je dovelo do naslova “SAD kaže da Rusija vjerojatno stoji iza curenja dokumenata iz vojnih dokumenata” (TVP World); “Rusija vjerojatno stoji iza curenja povjerljivih dokumenata Pentagona” (The Independent); “Rusija vjerojatno stoji iza curenja američkih vojnih dokumenata” (VOV World); i (nije naslov, već u tekstu) “Američki dužnosnici optužili su Rusiju da stoji iza curenja informacija” (Wikipedia).
Ali u uobičajenom jeziku, (1) reći da je nešto vjerojatno nije isto što i reći da je nešto stvarno tako, samo da je vjerojatno; i (2) tvrdnja da "Rusija ili proruski elementi vjerojatno stoje iza curenja informacija..." je istinita kada Rusija nije imala ništa s curenjem informacija, ali "proruski elementi" jesu.
Pogreška napravljena u novinarskom tumačenju je tretiranje "ili" kao značenja "i".
Ako je "ili" u svom uobičajenom značenju u ovom kontekstu, nema razloga da se definitivno kaže da su dužnosnici rekli da je to Rusija, za razliku od "proruskih elemenata" koji stoje iza curenja informacija.
Što dovodi do pitanja: Što se podrazumijeva pod “proruskim elementima”? Koristi li se riječ "elementi" za zamućivanje vode, miješajući ljude s npr. botovima, tako da se pozornost skrene s ideje da oni koji propuštaju to možda rade samo radi senzacije, bez ikakvih pro- ili anti-ruskih osjećaja?
Mogu reći, zapravo sam rekao (stranica 117, “Propaganda i etika uvjeravanja,” 2. izdanje) da se retorička upotreba “ili” može koristiti u propagandne svrhe. Ne mogu biti siguran je li jezik trojice dužnosnika imao propagandnu svrhu. Ali njihovo je izražavanje svakako uspjelo navesti medije da kažu stvari za koje bih pretpostavljao da bi ta tri dužnosnika pozdravila.
Skeptičan sam prema cijeloj ovoj zbrci. G. Murray je u pravu kada je u pitanju njegova procjena "novinarstva" kakvo je danas, ali ostalo? Mučim se prihvatiti da bi se vojnik niže razine mogao sam dočepati gomile CIA-inih proizvoda. Ima sva obilježja još jedne vladine laži...
Nešto poput saudijske putovnice otmičara pronađene na pločniku nakon napada 9. rujna. (Uvijek sam se pitao kako je ta stvar preživjela.) Čudnije od fikcije, eh Jeff?
Vidio sam da je objavljeno da je g. Teixeira navodno pristupio svom tom materijalu, odnio ga kući, kopirao, arhivirao na nekoj opskurnoj web stranici i vratio originale bez da je uhvaćen u tome ………. sve u roku od 2 dana ………… i da je, nekako, dobio pristup dokumentima kojima je pristup bio uskraćen svima osim vrlo uskom krugu najvišeg osoblja. Nešto sumnjivo ovdje, sigurno.
S obzirom da je Mark Milley izražavao zabrinutost zbog ponašanja ukrajinske vlade, ne pretpostavljam da ……………
Scott Ritter o sucu Napolitanu, srijeda, 19. travnja: klinac (Teixiera) je uglavnom pokušavao impresionirati svoje prijatelje u sobi za razgovor i bio je neadekvatno nadziran pa se izvukao. (Curenja se protežu mjesecima, barem do prosinca).
Dobit će udarac po ruci za to. Prisjeća se pogreške koju je napravio dok je bio vrlo niži u inteligenciji. Pogledajte otprilike u 20. minuti sljedeće:
xttps://www.youtube.com/watch?v=brEuxQtLPxc
Jedina stvar koja podupire ovo oronulo carsko zdanje je kontrola uma. Do sada je dobro funkcioniralo. Kad to ne uspije, štakori će se razbježati.
Da – poruka:
Kad se čarolija prekine
Uzbuđenje je prošlo
“Živimo potpuno u sigurnim državama.”
Pa kad to zovemo fašizmom?
I moje misli! Ali sve dok ne prihvatimo da naše razne zemlje nisu demokracije kakve smo vjerovali da jesmo, da nisu "slobodna tržišta", već autoritarni kapitalizam/korporatizam koji služi samo bogatima, ili čak ne prihvatimo da smo samo pijuni ili kmetovi vladinih režima, a ne građani , ili da smo doista građani, a ne puki potrošači, ne možemo ići do kraja i maknuti zastore koji nas sprječavaju da vidimo glamur prebačen preko stvarnosti. Istinu je teško progutati, ali kada se prihvati olakšanje jer se tada može jasnije vidjeti.
I eto ga — istina i stvarnost.
Vlada je od 33. povećala rangove javnih službenika za više od 2015%.
Craig Murray opet priča kao da jest. ………….. Iznenađen sam što Murray nije barem spomenuo vjerojatnost da je Texiera varalica za namjerno curenje ovog materijala. Larry Johnson je sugerirao da je CIA-ino otkrivanje ovih dokumenata način da se počne uvjetovati američki um za eventualno povlačenje iz Ukrajine. Prema Johnsonu i drugima, NEMA načina da je ovim informacijama mogao pristupiti bilo tko izvan male zatvorene petlje za koju su bile namijenjene.
I, da……. ova je epizoda jasan primjer onoga što je točno "novinarstvo" ovih dana. Mislim, subverzija "vijestnih" medija državi nije ništa novo - Operacija Ptica rugalica, itd. Ali, simbioza između državnih i korporativnih "vijestnih" medija čvršća je i otvorenija nego ikad. ……. To nam je tako u lice, kao da nije ni bitno. ……I, dovoljno zastrašujuće, američka javnost je toliko dezorijentirana propagandom koja radi 24/7, što izaziva apatiju, da to vjerojatno nije važno. ……. Američki imperijalni ratni menadžeri, s popustljivim masovnim medijima, naizgled mogu raditi što god žele u svijetu bez straha od društvene pobune. …….Javnost je hranjena crno-bijelom pričom, dobrim i zlim. Svaka kontekstualna/povijesna analiza odnosa Ukrajina/NATO/Rusija/SAD označava se kao "ruska dezinformacija". ……..Postoji cijela kućna industrija grupa - Prop-or-not, Bellingcat, Newsguard, Hamilton 68 i druge - sa zadatkom da pronađu sadržaj koji nije u skladu sa 'službenim narativima' i proslijeđuju ga Big Tehnika za deplatformiranje ili algoritamsko degradiranje. …Ugnjetavanje. Represija. Potiskivanje ——–> života u našoj tako slavnoj Domovini!
"Ako želiš znati tko kontrolira tvoj izgled, pogledaj koga ne smiješ kritizirati."
? Tacit
Amerika je najveća fašistička nacija na svijetu.
„U Amazonovim skladištima vidimo da su radnici organizirani prema hipertayloriziranoj podjeli rada preko cirkulacijske linije: što znači da su radnici podijeljeni na zadatke kao što su pripremanje, spremanje, biranje ili pakiranje artikla s ciljem što učinkovitijeg dostavljanja proizvoda kupcu koliko je moguće.
Ova tradicionalna organizacija radnika kombinirana je s tehnologijom kako bi se osigurala učinkovitost i produktivnost. Njih karakteriziraju dodijeljene stope jedinica po satu (UPH), a sve su pod društvenim i tehnološkim nadzorom.
Unutar ovih skladišta, pojedinačni rad radnika okuplja se pod svojim sloganom „Radi marljivo. zabavite se. stvarati povijest”
hxxps://mronline.org/2023/04/18/amazon-shows-us-the-many-faces-of-worker-alienation-and-resistance-today/?
utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=amazon-shows-us-the-many-faces-of-worker-alienation-and-resistance-today&mc_cid=57a09e8eaa&mc_eid=169ad8c0db
U vezi s ciničnim nacističkim sloganom Arbeit Macht Frei – Rad vas oslobađa koji je SS postavio na ulazu u Auschwitz – sada možemo zamijeniti taj „Rad vas oslobađa” za ulazak visokotehnoloških kompanija u Amazon ili Apple ili bilo koji drugi druge transnacionalne korporacije gdje glavni izvršni direktori stavljaju svoj korporativni fašistički simbol.
Ne. “Arbeit macht frei” bolje funkcionira jer je stvarno nacistički/fašistički. A ako ga neki nesvjesni zaposlenici dovedu u pitanje, fašistički izvršni direktori mogu reći da je velški ili galski.
Rekao bih da je malo drugačiji.
Tijekom cijelog ovog tisućljeća, 'vijesti' su svoju dužnost smatrale služenjem sigurnosnoj državi. Vidite Dana Rathera i označite revere zastave i obećajte da ćete se pokoravati Velikom Vođi. Pogledajte razne priče NYT-a o kojima je NYT bio spreman 'odgoditi' izvještavanje na zahtjev sigurnosne države. IIRC, oni su varirali od varanja Georgea Dubye Busha na predsjedničkoj debati tako što je nosio radio, do priča o masovnom nadzoru Amerikanaca suprotno Povelji o pravima. Poanta je da nema ništa novo u njihovoj podložnosti sigurnosnoj državi. Njihovi korporativni vlasnici i sigurnosna država spojeni su na boku, i tako je već desetljećima.
Ono što je drugačije jest ono što 'vijesti' vide kao najbolji način da služe vlasti. Nekad su to radili sklapajući 'lažno partnerstvo' s osobom koja procuri, što ih je stavljalo u poziciju da donekle kontroliraju izvješćivanje, a ja bih zamislio da sigurnosnoj državi daju heads-up o tome što izlazi. Sada rado pomažu u hvatanju osobe koja je curila.
Sumnjam da dokazi o padu povjerenja stanovništva imaju veze s ovim, jer kao odgovor sada otvorenije napadaju bilo kakve izazove njihovom Au-THOR-it-teeeeee. To je znak njihove nesigurnosti i slabosti.