Blairovim bivšim saveznicima sudi se za ratne zločine

Dijeljenja

Tijekom sukoba oko Kosova 1999., Ujedinjeno Kraljevstvo je OVK smatralo teroristom, ali ga je prikriveno i otvoreno podržavala laburistička vlada, izvještava Mark Curtis.

Bivši vođa OVK Hashim Thaçi, desno, s bivšim britanskim premijerom Tonyjem Blairom s Deklaracijom o neovisnosti Kosova 2010. (Ured premijera Kosova, javno vlasništvo, Wikimedia Commons)

By Mark Curtis
Deklasificirano UK

  • Blairov ministar vanjskih poslova Robin Cook bio je u izravnom kontaktu s vođom OVK Hashimom Thacijem, kojem se sada sudi za ratne zločine, tijekom rata na Kosovu 
  • Ujedinjeno Kraljevstvo je tajno davalo vojnu obuku OVK-u dok je imala veze s Al-Qaidom 
  • Blair je u parlamentu zanijekao da je Velika Britanija obučavala OVK

NATO-ova kampanja bombardiranja Jugoslavije Slobodana Miloševića 1999. rutinski se predstavlja kao “humanitarna intervencija”. Bivši britanski premijer Tony Blair odavno je hvaljen jer je stao u obranu etničkih Albanaca na području Kosova koji su od kraja 1998. godine bili izloženi sve brutalnijim zlostavljanjima od strane jugoslavenske vojske. 

Oslobodilačka vojska Kosova borila se protiv jugoslavenskih snaga sve dok 78-dnevna zračna kampanja NATO-a, započeta u ožujku 1999., nije protjerala Miloševićevu vojsku s Kosova. Prije i tijekom rata Britanija je surađivala s OVK koja je u biti djelovala kao NATO-ova kopnena snaga na Kosovu. 

Četrnaest godina kasnije, bivšem vođi OVK, Hashimu Thaciju, i trojici drugih visokih članova sada se sudi optužen s ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti, uključujući ubojstva, prisilne nestanke, progon i mučenje. 

Tužitelj u Haagu tvrdi da je njih četvorica bila dio udruženog zločinačkog pothvata za kontrolu Kosova "nezakonitim zastrašivanjem, maltretiranjem, vršenjem nasilja i uklanjanjem onih za koje se smatralo da su protivnici". 

Među žrtvama ovih navodnih zločina su Srbi, Romi i etnički Albanci koji su smatrani suradnicima srpskih snaga ili političkim protivnicima OVK.

'Teroristička skupina'

OVK se sastojao od etničkih Albanaca koji su bili posvećeni osiguravanju neovisnosti Kosova od Jugoslavije i promicanju “Velike Albanije” u podregiji. 

Snaga se sastojala od mješavine radikaliziranih mladih i studenata, profesionalaca poput učitelja i liječnika, članova utjecajnih obitelji i lokalnih lupeža. Krenula je u oružanu borbu i imala svoj vojni debi početkom 1996. bombardiranjem kampova u kojima su bile smještene srpske izbjeglice iz ratova u Hrvatskoj i Bosni i napadima na službenike jugoslavenske vlade i policijske postaje. 

Do sredine 1998. OVK je kontrolirala veliki dio Kosova i naoružala je i organizirala tisuće boraca. Bila je to zastrašujuća sila na terenu kada je, usred rastućeg građanskog rata, jugoslavenska vojska pokrenula brutalnu ofenzivu punih razmjera na Kosovu u ožujku 1999.

Od samog početka, OVK je ciljala srpske i albanske civile, posebno one koji su smatrani kolaboracionistima vlasti. Deklasificirani britanski dokumenti pokazuju kako je predsjednik Zajedničkog obavještajnog odbora, Michael Pakenham, u rujnu 1998. napisao da OVK “iskorištava stradanje civila, a čini se da je i sama počinila zločine nad Srbima”.

Šest jugoslavenskih republika i dvije autonomne pokrajine između 1945. i 1992. (CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons)

SAD i Britanija jasno su prepoznale OVK kao terorističku organizaciju. U veljači 1998., posebni izaslanik Clintonove administracije za Kosovo, Robert Gelbard, opisan OVK kao “bez sumnje terorističku skupinu”. 

Slično, ministar vanjskih poslova Robin Cook rekao parlamentu u ožujku 1998.: "Snažno osuđujemo upotrebu nasilja za političke ciljeve, uključujući terorizam samozvane Oslobodilačke vojske Kosova." 

Doista, u studenom 1998. i ponovno u siječnju 1999., Cook , rekao je da je “većinu ubojstava” na Kosovu nedavno izvršila OVK, čije su aktivnosti protiv običnih Kosovara bile samo servirati "produžiti njihovu patnju". 

Parlamentarne izjave britanskih ministara jasno pokazuju da su oni nastavili smatrati OVK terorističkom organizacijom sve do početka bombaške kampanje u ožujku 1999. 

Ruševine Radio-televizije Srbije, uništene tijekom NATO bombardiranja 1999. u Beogradu, Srbija, bivša Jugoslavija. (Pino/Flickr/CC BY-SA 2.0, Wikimedia Commons)

“Osuđujemo njihove nasilne aktivnosti”, stajalo je u internom izvještaju Ministarstva vanjskih poslova o OVK u kolovozu 1998. 

Dapače, dosjei iz 1998. jasno pokazuju da su britanski dužnosnici bili zabrinuti da će zračni napadi na Jugoslaviju o kojima su tada razmišljali osnažiti OVK i njezine zahtjeve za potpunom neovisnošću Kosova, čemu se Whitehall protivio. 

Britanski planeri su u to vrijeme čak razmatrali vojnu akciju protiv OVK, ali su je isključili kao nepraktičnu.

Za OVK je također bilo poznato da je umiješana u trgovinu heroinom u Britaniju dok je MI6 istraživao njezine veze s organiziranim kriminalom. Brian Donnelly, britanski veleposlanik u Jugoslaviji, napisao je u lipnju 1998.: “Neki, barem, u OVK vjerojatno su prvi rođaci Albanaca koji upravljaju organiziranim kriminalom i drogom diljem Europe.” 

Veze s Al-Qaidom

OVK je također razvila veze s Al-Qaidom. Osama bin Laden navodno posjetili Albaniju i tamo uspostavio operaciju 1994. U godinama koje su prethodile kampanji bombardiranja NATO-a, više militanata Al-Qaide se preselilo na Kosovo kako bi poduprli OVK, financirano iz izvora u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. 

Do kraja 1998. šef albanske obavještajne službe bio je izreka da je bin Laden poslao jedinice da se bore na Kosovo. Rečeno je da Al-Qaeda pomaže stotinama stranih boraca da prijeđu iz Albanije na Kosovo, uključujući veterane militantne skupine Islamski džihad iz Bosne, Čečenije i Afganistana, koji nose krivotvorene putovnice.

Brojni borci OVK obučavani su u kampovima Al-Qaide u Afganistanu i Albaniji. Jedna od “veza” između bin Ladena i OVK-a za koju se kaže da ju je identificirala američka obavještajna služba bila je “zajednička baza u Tropoju, Albanija, središte islamskih terorista”. 

Jednu jedinicu OVK predvodio je brat Aymana al-Zawahirija, tada Bin Ladenove desne ruke, prema visoki dužnosnik Interpola koji je kasnije svjedočio američkom Kongresu. 

Upitan u parlamentu u studenom 1998. o medijskom članku u kojem se navodi da su mudžahedinski borci viđeni sa snagama OVK na Kosovu, Robin Cook navedeno: "Sa zabrinutošću sam pročitao to izvješće."

Britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook, desno, na sastanku s američkim ministrom obrane Williamom Cohenom u Londonu 4. prosinca 1997. (DoD/Helene C. Stikkel)

U ožujku 1999., njegov zamjenik, ministar vanjskih poslova Tony Lloyd, rekao Donjeg doma da je vlada bila upoznata s medijskim izvješćima o kontaktima između islamskih terorističkih skupina i OVK, ali "nemamo dokaza o sustavnoj upletenosti".

Upotreba riječi "sustavno" vjerojatno je pažljivo odabrana kako bi implicirala da vlada ima određeno znanje.

U nekom trenutku 1996. britanska obavještajna služba, zajedno s američkim i švicarskim službama, prvi put je objavila kontakt s visokim dužnosnikom OVK-a u Albaniji, koji je vjerojatno bio Shaban Shala, zapovjednik koji će se boriti na Kosovu 1999. i također unutar Srbije 2000. 

Službeni kontakti između OVK i SAD-a dogodili su se u srpnju 1998. kada se Chris Hill, američki specijalni izaslanik za Kosovo, susreo s dužnosnicima OVK. Sljedećeg se dana britanski diplomat također susreo s dužnosnicima OVK-a u njihovom stožeru u središnjem kosovskom selu Klečka.

Slijeva: Hashim Thaci, zatim potpredsjednik Joe Biden i Fatmir Sejdiu s Deklaracijom o neovisnosti Kosova, 21. svibnja 2009. (Ured premijera Kosova, javno vlasništvo, Wikimedia Commons)

Vlada UK kasnije tvrdio da je 30. srpnja 1998. održan “početni sastanak” između dužnosnika u britanskom veleposlanstvu u jugoslavenskoj prijestolnici Beogradu i čelnika OVK-a. Ako je tako, to se dogodilo dva dana nakon što je ministrica vanjskih poslova barunica Symons priznat u odgovoru na zastupničko pitanje da je OVK “teroristička” organizacija i da je “jasno” da je “nabavila značajne količine oružja u Albaniji”. 

U listopadu je Robin Cook jasno stavio do znanja da Britanija jest Za razliku političkom cilju OVK-a o stvaranju Velike Albanije. “Na međunarodnoj karti nema mjesta za veliku Albaniju — kao što nema ni za veliku Srbiju ili veliku Hrvatsku”, rekao je. 

Ipak, otprilike u to vrijeme Britanija je počela obučavati snage koje ne samo da je prepoznala kao teroriste, već i čijem se političkom planu protivila i koje su bile povezane s Al Qaidom.

Trening

U nekom trenutku krajem 1998., američka obrambena obavještajna agencija obratila se MI6 sa zadatkom naoružavanja i obuke OVK, Škot novine su kasnije objavile. 

Visoki britanski vojni izvor rekao je za novine: “MI6 je potom podugovorio operaciju s dvjema britanskim zaštitarskim tvrtkama, koje su se zauzvrat obratile brojnim bivšim pripadnicima (22. SAS) pukovnije. Zatim su sastavljeni popisi oružja i opreme potrebnih OVK.” 

“Dok su se te tajne operacije nastavljale”, istaknuo je list, “aktivni pripadnici 22. pukovnije SAS-a, uglavnom iz D eskadrile postrojbe, prvi su put raspoređeni na Kosovu prije početka kampanje bombardiranja u ožujku.”

Nekoliko tjedana u kampanji bombardiranja, Sunday Telegraph izvijestio je da borci OVK-a prolaze obuku SAS-a u dva kampa u Albaniji, jednom u blizini glavnog grada Tirane, a drugom u blizini kosovske granice, najvjerojatnije u blizini grada Bajram Curri. 

Ovo je bilo središte vojnih operacija OVK-a, gdje je niz kampova za obuku bio razasut po brdima i odakle se prikupljalo i dijelilo oružje. To je također bilo mjesto gdje su džihadistički borci imali svoje središte i zajedničko uporište s OVK, kao što je navedeno u prethodnim američkim obavještajnim izvješćima. 

Britanska obuka navodno je uključivala podučavanje časnika OVK o gerilskim taktikama i rukovanju oružjem, tehnikama rušenja i postavljanja zasjede, kao i provođenje operacija prikupljanja obavještajnih podataka na srpskim položajima. 

Tajnu operaciju navodno je financirala CIA, dok je njemačka tajna služba, Bundesnachrichtendienst (BND), osigurala oružje i obuku.

'Supermarket oružja'

Oružje oduzeto od OVK, srpanj 1999. (Craig J. Shell, Korpus marinaca SAD-a, javno vlasništvo, Wikimedia Commons)

Britanska vlada je bila upoznata s isporukama oružja OVK-u u blizini albanske granice s Kosovom najmanje do lipnja 1998.

Dosjei s kojih je skinuta oznaka tajnosti pokazuju da je tada Blairu poslao povjerljivo izvješće Paddyja Ashdowna, bivšeg specijalca koji je tada vodio Liberalne demokrate, nakon posjeta Balkanu. 

Ashdown je izvijestio o albanskom stajalištu da je albanska mafija transportirala oružje OVK-u. “Tajni 'supermarketi' oružja” postavljeni su na albansko-kosovskoj granici “gdje jedinice OVK-a i pojedinci na putu iz inozemstva da se pridruže OVK-u mogu kupiti svoje potrebe”, napisao je.

Ashdown je također posjetio Bajrama Currija i primijetio da je Tropoje “gotovo sigurno glavno središte [sic]” za opskrbu oružjem OVK. Albanske policijske vlasti “sigurno zatvaraju oči na ono što se događa”, napisao je.

Ashdown je također napisao da albanska vlada "ima dokaze o islamskim pokušajima infiltracije u OVK (osobito iz Irana), ali vjeruje da je to bilo neuspješno". 

demantiji

Bivši britanski premijer Tony Blair na Kosovu na susretu s djecom koja su nazvana po njemu, 2010. (Ured premijera Kosova, javno vlasništvo, Wikimedia Commons)

Britanska obuka držana je u tajnosti. Ministri su dosljedno poricali bilo kakva saznanja o izvorima oružja ili obuke OVK-a kada su ih pitali u parlamentu. 

13. travnja 1999., tri tjedna nakon početka NATO bombardiranja, i samo nekoliko dana prije Telegraf izvijestio britanski trening, Tony Blair rekao parlamenta, "naše stajalište o obuci i naoružavanju OVK-a ostaje kao što je bilo - nismo za to ... Ne planiramo to promijeniti." 

Ponekad su propovjednici koristili razotkrivajući jezik. Barunica Symons izjavila je u dva navrata, u ožujku i svibnju 1999., da nema “nikakvih čvrstih dokaza” i “nikakvih pouzdanih informacija” o izvorima oružja i obuke OVK. Upotreba riječi "čvrsto" i "pouzdano" otkriva, jer je to uobičajena metoda koju službenici koriste kako bi glumili neupućenost u probleme kojih su svjesni. 

Jedan od razloga za tajnost bio je taj što je takva obuka bila u suprotnosti s Rezolucijom 1160 Vijeća sigurnosti UN-a, koja je zabranjivala naoružavanje ili obuku snaga u cijeloj Jugoslaviji.

James Bissett, bivši kanadski veleposlanik u Jugoslaviji i Albaniji, kasnije napisao da je američka obuka OVK-a 1998. uključivala “njihovo slanje natrag na Kosovo da ubiju srpske gradonačelnike, postave zasjede srpskim policajcima i zastraše neodlučne kosovske Albance”. 

"Nada", on dodano, “da bi s Kosovom u plamenu NATO mogao intervenirati i na taj način ne samo svrgnuti Miloševića, srpskog moćnika, nego, što je još važnije, dati ostarjeloj i sve irelevantnijoj vojnoj organizaciji [NATO] razlog za daljnje postojanje.” 

Kosovski Hashim Thaci na sastanku s glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom, lipanj 2016. (NATO)

vođa OVK Hashim Thaci objašnjen da bi “svaka oružana akcija koju bismo poduzeli dovela do odmazde nad civilima [od strane srpskih snaga]. Znali smo da ugrožavamo veliki broj civilnih života.” 

'Oči i uši' 

OVK se svakako pokazala korisnom za anglo-američke planere. Blair navedeno mjesec dana nakon NATO-ove kampanje bombardiranja da "OVK ima veći uspjeh na terenu na Kosovu i da je doista ponovno zauzela određene dijelove." 

Opisana u medijskim izvješćima kao NATO-ove “oči i uši” na terenu na Kosovu, OVK je koristila satelitske telefone kako bi NATO-u dala pojedinosti o srpskim ciljevima, prema izvješćima britanskih medija. 

Dio te komunikacijske opreme tajno je predan OVK-u tjedan dana prije početka zračnih napada od strane američkih časnika koji su djelovali kao “motritelji prekida vatre” s Organizacijom za sigurnost i suradnju u Europi. Oni su zapravo bili agenti CIA-e. 

Također su OVK-u dali priručnike za obuku američke vojske i terenske savjete o borbi protiv jugoslavenske vojske i policije. Korištenje električnih romobila ističe Sunday Times izvijestio da je nekoliko vođa OVK imalo broj mobitela generala Wesleya Clarka, zapovjednika NATO-a. 

General Wesley Clark, vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u Europi, s vojnicima raspoređenim u zračnu bazu Aviano, Italija, 9. svibnja 1999., kao potporu NATO operaciji Savezničke snage. (Američko ratno zrakoplovstvo/javna domena, Wikimedia Commons)

Robin Cook je pak krajem ožujka 1999. održao zajedničku konferenciju za novinare s predstavnicima OVK i bio u izravnom telefonskom kontaktu s njezinim zapovjednikom na Kosovu Hashimom Thacijem, prenose britanski mediji.

Thacija je Cook "redovito zvao" kako bi dobio informacije o tome što se događa na Kosovu, laburistička zastupnica Alice Mahon rekao parlament kasnije 1999.

Do svibnja, Korištenje električnih romobila ističe Nezavisan je bio izvještavanje da su britanske i američke specijalne snage “krenule u ofenzivu na Kosovo” i da rade iza srpskih linija “uz pomoć ljudi iz OVK-a ručno odabranih iz kampova u sjevernoj Albaniji”. 

Rečeno je da su postrojbe od 20 do 30 savezničkih vojnika radile s do 100 pripadnika OVK-a i citiralo višeg zapovjednika OVK-a koji je rekao da su vojnici Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a “ili nosili uniforme koje se nisu mogle povezati s bilo kojom savezničkom jedinicom ili su bili maskirani u borbene uniforme srpskih paravojnih postrojbi 'Crna ruka'.”

Ubrzo nakon početka bombardiranja, početkom travnja 1999. godine, više od 500 Albanaca koji su živjeli u Britaniji dobrovoljno se prijavilo da se bore na Kosovu, tvrde predstavnici OVK u Londonu, iako su vjerojatno preuveličavali brojke. 

Baš kao i tijekom rata u Bosni nekoliko godina ranije, Britanija i SAD dozvoljen, i možda je omogućio Britancima i drugim muslimanima da otputuju na Kosovo dobrovoljno za džihad. 

Makedonska kampanja

Pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova predaju oružje američkim marincima u selu Žegra, Kosovo, 30. lipnja 1999. (DoD/Craig J. Shell, Wikimedia Commons)

Američka tajna potpora gerilcima OVK nije prestala kada je NATO-ova kampanja na Kosovu privedena kraju u lipnju 1999., pa čak ni s padom Miloševića u listopadu 2000. 

Nakon sukoba na Kosovu, snage OVK-a pokrenule su nove ratove u južnoj Srbiji i Makedoniji kako bi promicale svoj cilj Velike Albanije, a oboje su u početku podržavale SAD – ali, očito, ne i Britanija. 

U ožujku 2001., gerilci OVK-a počeli su djelovati preko obližnje granice Kosova s ​​Makedonijom, predvođeni nekoliko zapovjednika koje su prethodno obučavale britanske snage za kampanju na Kosovu.

Sada se boreći pod zastavom Nacionalne oslobodilačke armije (NLA), formirane početkom 2001., dvojica zapovjednika sa sjedištem na Kosovu za ovaj prodor u Makedoniju bili su podučavani od SAS-a i Padobranske pukovnije u kampovima u blizini Bajram Currija u sjevernoj Albaniji 1998. i 1999. godine. 

Jedan je organizirao dotok oružja i ljudi u Makedoniju, a drugi pomažući koordinirati napad na grad Tetevo na sjeveru zemlje blizu granice s Kosovom.

Robin Cook je snage NLA-a nazivao "teroristima", a glavni tajnik NATO-a Lord Robertson "ubojitim nasilnicima", baš kao što je to bio slučaj i prije kampanje bombardiranja u ožujku 1999., kada su, kao OVK, Britanci surađivali s njima. 

Opskrba oružjem za NLA iz SAD-a pomogla je gerilcima da preuzmu kontrolu nad gotovo trećinom makedonskog teritorija do kolovoza 2001. Međutim, ubrzo je Washington, pod pritiskom svojih NATO saveznika, počeo obuzdavati svoje posredničke snage i baciti se na mir. razgovori.

Thaci je iz diplomatske nagodbe do rata na Kosovu izašao kao vođa najjače frakcije unutar OVK i postao prvi premijer Kosova. Nakon izbora 2016. postao je predsjednik teritorija, a 2020. podnio je ostavku nakon podizanja optužnica za ratne zločine.

Osim Thacija, u Haagu se sudi i Kadriju Veseliju, bivšem šefu obavještajne službe OVK, Rexhepu Selimiju, šefu operativne uprave OVK, i Jakupu Krasniqiju, članu političke uprave OVK.

Ovo je ažurirani, uređeni odlomak iz knjige Marka Curtisa, Tajni poslovi: Dosluh Britanije s radikalnim islamom, gdje su navedene pune reference.

Mark Curtis je urednik Deklasificirano UK, te autor pet knjiga i mnogih članaka o britanskoj vanjskoj politici.

Ovaj je članak iz Deklasificirano UK

8 komentara za “Blairovim bivšim saveznicima sudi se za ratne zločine"

  1. Eric Green
    Travnja 15, 2023 na 16: 10

    Baš kao što UK/SAD naoružavaju i treniraju neonacističke siledžije u Ukrajini….sve da unište Rusiju, njihova je opsesija. Pretpostavljam da su povijesne veze između Srbije/Jugoslavije i Rusije bile razlog zašto se SAD nisu potrudile uspostaviti mir u Jugoslaviji, već su učinile sve da je razbiju?

  2. Mark Thomason
    Travnja 15, 2023 na 14: 45

    Potrebno kazneno gonjenje nije protiv OVK-a, već protiv Blaira i njegovih miljenika koji su ih opunomoćili da budu ono za što se oduvijek znalo da jesu.

  3. Piotr Berman
    Travnja 15, 2023 na 12: 30

    Nekada sam bio naivan i nisam mogao zamisliti koliko SAD, UK, Njemačka mogu biti zloćudne. Sada je to manje iznenađujuće, ali vrijedno je iznijeti na vidjelo, pogotovo što je to bio uvod u ono što se dogodilo i još traje u Ukrajini. Za Rusiju ne postoje “miroljubive metode”, može se nadati da će se situacija okrenuti.

    Ali za to ljudi moraju poznavati metode dubokih NATO struktura. Prirodno naivno razmišljanje, kakvo sam imao ranije, jest da vlade o kojima se ovdje raspravlja (i mnoge druge) imaju "dobre razloge" itd., a to je ono što misli većina stanovništva NATO-a (kada nisu preokupirani preživljavanjem na poslu ili pronalazak jeftinijeg toaletnog papira ili benzinske postaje).

  4. Vera Gottlieb
    Travnja 15, 2023 na 10: 32

    UK/SAD = magarci zla. Kao što je netko rekao ne tako davno…'anglosaxon mania'

  5. Tony
    Travnja 15, 2023 na 07: 13

    Bombardovanje Srbije 1999. bilo je zasnovano na obmanama i lažima:

    “Tekst iz Rambouilleta, koji je pozivao Srbiju da primi NATO trupe u cijeloj Jugoslaviji, bio je provokacija, izgovor za početak bombardiranja. Rambouillet nije dokument koji bi anđeoski Srbin mogao prihvatiti. Bio je to užasan diplomatski dokument koji nikada nije trebao biti predstavljen u tom obliku.”

    —?Henry Kissinger, The Daily Telegraph, 28. lipnja 1999

  6. Kanute
    Travnja 14, 2023 na 22: 39

    Bila je to izvrsna procjena i ocjena onoga što se događalo tih godina. Tony Blair je oduvijek bio zmija….obično oruđe vladajućih ljudi koji su upravljali UK-om od dana kada su kupili dušu Winstona Churchilla 1934.

  7. Stephen
    Travnja 14, 2023 na 16: 47

    TONY BLAIR BI ZAUVIJEK TREBAO TRUNUTI U ZATVORU. ON JE MASOVNI UBOJICA.

  8. Jeff Harrison
    Travnja 14, 2023 na 12: 40

    Zanimljiv. Ali jedva da je iznenađujuće. Zla tajnovitosti.

Komentari su zatvoreni.