Sada kada su glavni arapski proizvođači podržali odluku Rusije da smanji proizvodnju nafte, MK Bhadrakumar kaže da je Bidenova administracija ostavljena s ograničene mogućnosti u odgovoru na iznenadni potez.

Sjedište OPEC-a u Beču. (Vincent Eisfeld, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons)
By MK Bhadrakumar
Narodna depeša
Tšok proizvodnja nafte smanjena od svibnja koje je zacrtao OPEC+ u nedjelju u biti znači da je osam ključnih zemalja OPEC-a odlučilo udružiti ruke s Rusijom kako bi smanjile proizvodnju nafte, signalizirajući da OPEC i OPEC+ sada ponovno kontroliraju tržište nafte.
Niti jedna zemlja koja proizvodi naftu ovdje se ne ponaša kao Pied Piper. Velika je ljepota u tome što su Saudijska Arabija i sedam drugih velikih zemalja OPEC-a neočekivano odlučile podržati ruske napore i jednostrano smanjiti proizvodnju.
Dok osam zemalja OPEC-a govori o smanjenju za milijun barela dnevno od svibnja do kraja godine, Rusija će za isto razdoblje produžiti svoju dobrovoljnu prilagodbu, započetu u ožujku, za 500,000 barela.
Sada, dodajte ovome prilagodbe proizvodnje koje je OPEC+ već ranije odlučio, a ukupne dodatne dobrovoljne prilagodbe proizvodnje dosegnuće nevjerojatnih 1.6 milijuna barela dnevno.
Što je dovelo do ovoga? U osnovi, kao što su mnogi analitičari upozoravali, zapadne sankcije protiv ruske nafte stvorile su distorzije i anomalije na tržištu nafte i uznemirile delikatan ekosustav ponude i potražnje, koji su bili složeni nevjerojatno rizičnom odlukom G7, po nalogu SAD-a Ministarstvo financija, kako bi se nametnula gornja cijena ruskoj prodaji nafte u inozemstvu.

Američki predsjednik Joe Biden potpisuje izvršnu uredbu kojom se Rusiji uvode dodatne sankcije, 18. veljače 2022. (Bijela kuća, Erin Scott)
Povrh svega, provokativni potezi Bidenove administracije da redovito ispušta naftu iz američkih strateških rezervi nafte u pokušaju mikroupravljanja cijenama nafte i držanja ih nenormalno niskim u interesu američkih potrošača, kao i držanja inflacijskih pritisaka pod kontrolom, preokrenuli su se biti uvreda za zemlje proizvođače nafte čija gospodarstva kritično ovise o prihodima od izvoza nafte.
OPEC+ smanjenje proizvodnje naziva "mjerom predostrožnosti s ciljem podržavanja stabilnosti tržišta nafte". Nizvodno nakon odluke OPEC+, analitičari očekuju kratkoročni rast cijena nafte i povećanje pritiska na zapadne središnje banke zbog mogućeg skoka inflacije.
Ono što se ističe u odluci OPEC+ je da su odluku Rusije da smanji proizvodnju nafte do kraja godine jednoglasno podržali glavni arapski proizvođači. Nezavisne, ali vremenski usklađene izjave dali su Saudijska Arabija, UAE, Kuvajt, Irak, Alžir, Oman i Kazahstan, dok je Rusija potvrdila namjeru produljenja smanjenja vlastite proizvodnje do kraja godine.
Značajno je da su te izjave dali upravo oni najveći proizvođači nafte u OPEC-u, koji imaju evidenciju o potpunom iskorištavanju svoje postojeće kvote. Drugim riječima, smanjenje proizvodnje bit će stvarno, a ne samo na papiru.
Bankarska kriza u SAD-u i Europi

Credit Suisse, Paradeplatz u Zürichu, 2019. (Ank Kumar, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons)
Barem djelomično, bankarska kriza u SAD-u i Europi potaknula je OPEC+ na intervenciju. Iako će Washington to umanjiti, u ožujku su cijene nafte Brent pale na 70 dolara po barelu prvi put od 2021. usred bankrota nekoliko banaka u SAD-u i iskustva gotovo smrti Credit Suisse, jedne od najvećih banaka u Švicarskoj. Događaji su izazvali zabrinutost za stabilnost zapadnog bankarskog sustava i strah od recesije koja bi utjecala na potražnju za naftom.
Postoji velika vjerojatnost da bi se napetosti mogle povećati između SAD-a i Saudijske Arabije jer će više cijene nafte potaknuti inflaciju i dodatno otežati američkim saveznim rezervama pronalaženje ravnoteže između podizanja ključne stope i održavanja financijske i gospodarske stabilnosti.
Jednako tako, Bidenova administracija mora biti bijesna što se nastavlja praktična suradnja između Rusije i zemalja OPEC-a, posebice Saudijske Arabije, unatoč zapadnom ograničenju cijena ruske nafte i prošlomjesečnoj odluci Moskve da jednostrano smanji proizvodnju.
Bidenova administracija ima samo ograničen raspon opcija za odgovor na iznenađujući potez OPEC+: prvo, ići na još jedno oslobađanje nafte iz Strateških rezervi nafte; drugo, izvršiti pritisak na američke proizvođače da povećaju domaću proizvodnju nafte; tri, podržati zakone koji bi omogućili SAD-u da poduzmu dramatičan korak tuženja zemalja OPEC-a; ili, četvrto, obuzdati američki izvoz benzina i dizela.

Pumpjack izvan Midlanda, Texas. (Eric Kounce, javno vlasništvo, Wikimedia Commons)
Da budemo sigurni, smanjenje proizvodnje OPEC+ protivi se zahtjevima Zapada da se poveća proizvodnja nafte čak i nakon što su uvedene sankcije protiv ruskog izvoza nafte i plina. S druge strane, poremećaj u opskrbi naftom iz Rusije pridonio je rastu inflacije u zemljama EU.
SAD je želio da arapske zemlje Zaljeva uskoče i povećaju proizvodnju nafte. No, ovi drugi nisu udovoljili jer su smatrali da na Zapadu nema dovoljno gospodarske aktivnosti i da postoje jasni znakovi recesije suprotno očekivanjima.
Dakle, kao rezultat sankcija protiv Rusije, Europa se suočava sa složenom situacijom inflacije i gotovo recesije poznatom kao stagflacija. U stvarnosti, prilagodljivi i agilni OPEC+ ispravno je pročitao situaciju i pokazao da je spreman djelovati ispred krivulje. U vrijeme kada se svjetsko gospodarstvo bori da raste zdravom stopom, potražnja za naftom bila bi relativno manja i ima smisla smanjiti proizvodnju nafte kako bi se održala ravnoteža cijena.
Sve na što se zapadni čelnici mogu žaliti jest da je OPEC+ smanjenje proizvodnje nafte došlo u neprikladnom trenutku. Ali nevolje zapadnih gospodarstava ne mogu se staviti pred vrata OPEC+ jer postoje inherentni problemi koji sada izlaze na površinu. Na primjer, prosvjedi velikih razmjera u Francuskoj protiv mirovinske reforme ili rašireni štrajkovi u Britaniji za veće plaće pokazuju da postoje duboki strukturni problemi u tim gospodarstvima, a vlade se čine bespomoćnima u njihovom rješavanju.
U geopolitičkom smislu, potez OPEC+ uslijedio je nakon sastanka između zamjenika ruskog premijera Alexandera Novaka i saudijskog ministra energetike princa Abdulaziza bin Salmana u Rijadu 16. ožujka koji je bio usredotočen na suradnju na tržištu nafte. Stoga se na to općenito gleda kao na zatezanje veze između Rusije i Saudijske Arabije.

Sastanak ruskog predsjednika Vladimira Putina s prijestolonasljednikom i ministrom obrane Saudijske Arabije Mohammadom bin Salmanom Al Saudom 2019. (Kremlj)
Zapravo, u svibnju, kada se najveće članice OPEC-a pridruže Rusiji u njezinom jednostranom smanjenju, ravnoteža kvota i omjer tržišnih udjela između i između sudionika u sporazumu OPEC + vratit će se na razinu postavljenu kada je sklopljen u travanj 2020.
Veliko je pitanje kako bi Moskva mogla profitirati od odluke OPEC+. Rast cijena sirove nafte posebno pogoduje Rusiji.
Jednostavno rečeno, smanjenje proizvodnje će pooštriti tržište nafte i tako pomoći Rusiji da osigura bolje cijene sirove nafte koju prodaje.
Drugo, novi rezovi također potvrđuju da je Rusija još uvijek sastavni i važan dio skupine zemalja proizvođača nafte, unatoč pokušajima Zapada da je izolira.
Treće, posljedice nedjeljne odluke utoliko su veće jer, za razliku od prethodnih smanjenja od strane OPEC+ skupine na vrhuncu pandemije ili prošlog listopada, danas je zamah globalne potražnje za naftom u porastu, a ne u padu — uz snažan oporavak očekuje Kina.
Odnosno, iznenađujuće smanjenje OPEC+ dodatno konsolidira saudijsko-ruski energetski savez, usklađivanjem njihovih razina proizvodnje, stavljajući ih na taj način u ravnopravan položaj. To je šamar za Washington.
Ne griješite, ovo je još jedan signal u vezi s novom erom u kojoj se Saudijci više ne boje SAD-a, jer je OPEC-ova “poluga” na strani Rijada. Saudijci rade samo ono što trebaju, a Bijela kuća nema riječi po tom pitanju. Jasno je da preoblikovanje regionalne i globalne dinamike koja je pokrenuta u posljednje vrijeme dobiva zamah. Budućnost petrodolara čini se sve neizvjesnijom.
MK Bhadrakumarje bivši diplomat. Bio je veleposlanik Indije u Uzbekistanu i Turskoj. Stavovi su osobni.
Ovaj je članak iz Narodna depeša i izvorno je objavljen na Indijski punchline.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Naime, ako SAD treba više nafte, napravit će više frackinga. Fuj. Zato velik dio SAD-a sada mora piti flaširanu vodu. Prava vlasništva općenito ne uključuju prava na minerale.
Da, to je ono što se ja pitam - Globalne elite srušile su nacionalnu državu SAD-a za nekoliko stupnjeva u njezinim hegemonijskim moćima?
Analitičari se ne vraćaju dovoljno daleko u prošlost.
Vratite se u vrijeme Barracka Obame. Pod Velikim liberalom, Amerika je razvila i primijenila 'fracking' tehnologiju kako bi konačno došla do svojih rezervi nafte iz škriljevca, a zatim ih Burn Baby Burn. Amerika nije iskoristila ovo novo pronađeno rudno bogatstvo da kaže, financira i obučava medicinske sestre protiv mogućnosti pandemije u ime sigurnosti nacije. Ne, veliki liberal odlučio je iskoristiti novu američku naftu za... dobiti Rusiju.
Amerika je, slijedeći stratešku mudrost Ludog bombaša McCaina, da je Rusija samo benzinska crpka s vojskom, odlučila da će, ako Amerika iskoristi svoju novu naftu da obori cijenu nafte, slomiti Rusiju i dovesti do trijumfa Slobode i velike parade za heroje kao što je završetak svih planova briljantnog američkog stripa koji će se sigurno dogoditi.
Pokazalo se da je Rusija otpornija nego što je Mad Bomber pretpostavio i preživjela je Super Mega Death Blow junaka iz stripa. Ali pad cijena nafte pogodio je i Saudijce. Nekoliko godina KSA je zapravo imala proračunski deficit i morali su posuđivati novac. Njihovi veliki planovi za diverzifikaciju od nafte bili su pogođeni nedostatkom novca.
Bio je to briljantan potez Amerike koji je prisilio KSA i Rusiju da moraju surađivati na svjetskim tržištima kako bi pokušali održati cijenu nafte. To je bilo rođenje OPEC+. U početku je bilo klimavo. Legija Talking Headsa na Zapadu sumnjala je da će uspjeti, govorila je da se nijedna strana neće pridržavati dogovora. No, otkrili su da je uspjelo. Čelnici dviju zemalja otkrili su s OPEC+ da se drugoj može vjerovati da će se pridržavati dogovorenog dogovora. Veliko iznenađenje i suprotnost svima koji su imali posla s Amerikancima.
Od tada su odnosi između KSA i SAD-a znatno hladniji. Samo, Amerikanci zapravo ne primjećuju sve dok ne počnu izgovarati naredbe i shvate da ih se ne sluša kako treba... kako se usuđuju... napisali smo pravila posebno da kažu da svi moraju slijediti naredbe. Zašto imati naredbu temeljenu na pravilima ako nitko ne poštuje pravilo koje kaže da svi moraju slijediti naredbe.
Iznenadio bih se da su Saudijci ikada priznali da su se 'bojali' Amerikanaca u prošlosti. To bi bilo protiv ljudske prirode. Ljudi obično nisu tako ožičeni. A pogotovo ne vrste alfa ljudi koji postaju 'vođe'.
Svijet dolazi k sebi. Sada SAD ima nekoliko kriški skromne pite za probaviti. Što se dogodilo? Do sada su se svi klanjali, ali više ne rade. Hmm. Ima li šanse da ovo novo stanje stvari nagovijesti razvod između američke vlade i njezinih oligarhijskih šefova? Idi pepeo. Kako bi to izgledalo?
Saudijci se više ne boje ljudi od kojih su "trebali" SAD da ih zaštiti.
SAD su ih maltretirale i zahtijevale zauzvrat tu zaštitu. Ali SAD nije bila prijetnja koje su se bojali.
Sad, SAD zapravo nije u poziciji da napadne Saudijce, da ne postane prijetnja i tako prisili Saudijce da vrše volju SAD-a.
Nesposobnost Bidenove administracije u pogledu svega čini je idealnim odrazom nekoherentnog konglomerata suprotnih interesa spojenih u Demokratsku stranku, politički pokret koji stalno i dosljedno izdaje svoje birače, što ga čini idealnim za mazohiste. Nažalost, i mi ostali patimo, i to ne samo u SAD-u.
Opet je SAD GUBITNIK uključujući svoju robovsku EU! Obje ne shvaćaju da su postale drugorazredne nacije bez MOĆI!! Kao što je Kissinger znao reći ako kontrolirate TRŽIŠTE NAFTE, kontrolirate ovaj planet!! Političari SAD-a i EU su previše glupi da bi to shvatili!!
Oni također žele povrijediti Bidena i pomoći Trumpu. Oni i Putin bi voljeli da se Trump vrati na dužnost. Podizanje cijena nafte daje Trumpu trubu.
Unatoč tome što su korporativni mediji hvalili suprotno, Trumpova administracija NIJE bila proruska. Američko strateško stajalište prema Rusiji bilo je eskalirajuće tijekom Trumpova mandata, i dok se samom Trumpu možda sviđa Putinova razmetljiva autokracija - to se nije značajno pretočilo u akciju omekšavanja američkog stava. Imajte na umu da Rusi ne gledaju cnn ili The NY Times; oni promatraju raspoređivanje američke mornarice u Crnom moru i nato-ove operacije u Ukrajini.
Nema potrebe prekrivati teorije o ruskom uplitanju u domaće izbore u SAD-u povrh pitanja koje ima jasne eksplicitne koristi za njih dok vode skupi rat.
Mislim da se pravite da se Rusija miješa u izbore!!!! Putin je često tvrdio da koja god stranka bila na vlasti u SAD-u, malo se mijenja!
Nije bitno tko je američki predsjednik. Biden i njegovi neokonski prijatelji su glupi, kratkovidi, arogantni i pohlepni. Svi ostali na planeti to vide osim Amerikanaca u njihovom balonu.
Ekonomski gledano, porast cijena nafte, koji se zapravo vraća na nedavne cijene, nije ništa korisniji za Rusiju nego za druge proizvođače. Budući da su cijene nafte stabilne, one nisu pokretač inflacije. Međutim, dok sankcije Rusiji prisiljavaju popuste na rusku naftu, učinak je da brodovi tankeri slijede duže rute, povećavajući potrošnju goriva za tankere i cijene prijevoza još više, tako da su troškovi za Europu prenapuhani, pogotovo što je prije sankcija Europa bila koristeći proizvode napravljene "u susjedstvu".
Međutim, Indija i neizravno Rusija doista su korisnici. Ruski uvoz omogućio je Indiji smanjenje inflacije i poboljšanje trgovinske bilance, dodatno, računi u stranom vlasništvu u indijskim rupijama rastu, tako da se petro-rupije pridružuju klubu petro-dolara, petro-juana itd. Neizravna, ali duboka korist za Rusiju je da " izolacija Rusije” nije dogodila, a zapadne prijetnje sve više kukaju. Već samom veličinom, Indija je pokretač trendova, pogotovo što je promijenila svoju poziciju (zapravo, rebalansirala prema prethodnoj politici, ali to nije ono što je Zapad želio).
U isto vrijeme, Zapad nije uspio razumjeti implikacije politike sankcija i retorike, one su postale jasna i prisutna opasnost za sve zemlje OPEC-a. Izvoznici nafte imaju debele i slabe godine pa su im potrebne velike rezerve u stranim valutama. SAD su ga sve smjelije počele iskorištavati za ucjene, a EU je to prihvatila. Ono što je najveći ekonomski i politički interes svih zemalja OPEC-a nije trenutna cijena, 10 dolara manje ili više, nego sudbina financijskih rezervi. Rezerve Venezuele su konfiscirane (ukradene). Tada je Trump prisilio nastavak američke vojne prisutnosti u Iraku prijetnjom zamrzavanja 100 milijardi iračkih rezervi. Zatim Rusija. Pazite, ni Venezuela ni Irak nisu bili “krivi” za ništa. Dodajte plutajući prijedlog da se OPEC označi kao zločinački i različite kritike, opravdane ili ne, koje članice OPEC-a ne čine "boljima" od Venezuele.
Postoje samo dvije obrane za OPEC. Prvo, solidarnost, koja ima implicitnu protuprijetnju embargom u stilu 1970-ih. Drugo, odricanje od pogodnosti financijskog sustava dolar-funta-euro-jen i diverzifikacija sustava plaćanja i valuta deviznih rezervi. Računi u tanzanijskim šilingima nikada neće biti pod prijetnjom zapljene, a možda nude i bolju kamatnu stopu (nedavno prihvatila KSA).
Ako se “budućnost petrodolara čini sve neizvjesnijom” budućnost ljudske rase jednako je neizvjesna. Ako američki petrodolar počne propadati, SAD će se boriti. U svakom slučaju živi od RATA, ali petrodolar je mehanizam kojim upravlja USA Carstvom. Da, trebamo nestati petrodolara. Ali uklanjanje petrodolara moglo bi samo ukloniti sve nas. SAD bi nas sve pobio prije nego što bi predao svoj petrodolar.
Čini se da je cijeli svijet u teškoj nevolji, sa ili bez dolara:
“Svjetsko gospodarstvo ulazi u 'opasnu fazu' s najlošijim rezultatima Velike Britanije u G7 ove godine, kaže MMF”
Glavni ekonomist MMF-a Pierre-Olivier Gourinchas rekao je da je inflacija mnogo postojanija nego što se očekivalo.
Pitao sam se misli li još netko da je američki ratni stroj još uvijek dobro podmazan i da će ga iskoristiti.
Mogli bismo se nadati da bi povećani kapacitet kineske i ruske vojske mogao odvratiti SAD... Vjerojatno ne.
Rezultat bi mogao biti nuklearni. SAD će same sebe uništiti prije nego dopuste multipolarni svijet.
Da, Bhadrakumar je opet na mjestu sa svojom pravovremenom analizom. To je doista šamar Washingtonu. Ali treba imati na umu da Washington, odnosno glavni grad, ima više lica! Na primjer, iako bi njegova politička, ekonomska i klimatska lica mogla biti pogođena, njena energetska, financijska i ekološka lica bi briljelo! Iskreno govoreći, američka industrija frackinga bila bi na vrhuncu s posljedičnim višim cijenama koje bi njihove pothvate ponovno učinile privlačnima. Međunarodno zaštićene američke naftne kompanije također možda nisu previše uznemirene. Povratak spreman Trump bi se također nasmijao!
Sasvim ste u pravu o uzlaznim učincima ovoga na američku industriju plina iz škriljca. Čudi me da MKB to uopće ne bilježi na svom radaru. No, kakve to veze ima s Trumpom, počešao si me po glavi.
Oh, ne želimo sad ulaziti u Trumpove stvari. To je neko vrijeme pod embargom.
Može li autor možda napraviti prošireni izvještaj o cijeni koju Rusija dobiva svojom naftom i plinom od velikih kupaca poput Kine i Indije? S obzirom na to da je Rusija izgubila toliko svojih kupaca nafte, Kina i Indija sigurno koriste polugu da pregovaraju o vrlo niskim cijenama.
Moje osobno stajalište je vrlo jednostavno. Govorim to godinama. SAD je najmoćnija država na svijetu, ali nije moćnija od ostatka svijeta. Ako se značajan dio svijeta izvan SAD-a i njegovih europskih i azijskih vazala odluči udružiti protiv nas, sjebani smo.
Glavna stvar je u tome što možda više nismo najmoćnija država na svijetu...
Što Biden očekuje kada vrijeđa ljude i nameće sankcije i koristi pištolj da postigne svoje? Nakon desetljeća na javnoj dužnosti, tek treba naučiti da nakon djela slijedi PONOVNO djelovanje. A ni ljudi koje je postavio nisu ništa bolji. Tko je uopće glavni u ludnici?
Ljudi moraju preuzeti kontrolu na način na koji ćemo mi pronaći način da odlučimo. Uključivanje klase grabežljivaca pokazalo se nemogućim dovoljno puta i na mjestima da ih se isključi. To može značiti građanski rat.
Točno. Biden se ponaša kao glupi šef bande, koji vodi gangstersku državu. Kažem, prijezir za prezrene, a Cracker Joe to zaslužuje.