Dosjei s kojih je skinuta oznaka tajnosti pokazuju kako je ruski predsjednik tijekom 1990-ih opetovano govorio zapadnim kolegama da "nije protiv" širenja vojnog saveza, izvještava Matt Kennard. Čak je smislio i sporazum da uključi ruski narod.
9. prosinca 1993.: Ruski predsjednik B. Jeljcin, drugi s desna, u Bruxellesu u posjetu glavnom tajniku NATO-a Manfredu, desno. (NATO)
By Matt Kennard
Deklasificirano UK
- Jeljcin je privatno rekao 1993. da Rusija nema ništa protiv ulaska Poljske i Češke u NATO
- Komentari, koji nisu bili unaprijed dogovoreni, "zbunili" su rusko izaslanstvo
- Sljedeće godine Jeljcin je rekao premijeru Johnu Majoru da "nije protiv" širenja NATO-a pod uvjetom da se ono odvija postupno
- Jeljcin je čak bio spreman prisustvovati summitu NATO-a u Madridu 1997. kada je najavljeno prvo postsovjetsko širenje
- Ali Jeljcinov premijer Viktor Černomirdin iznio je Majoru drugačije gledište 1996., rekavši da bi širenje NATO-a “stvorilo krhku situaciju koja bi mogla eksplodirati” diljem ŠIROM Europe
- “Rusija sada nije bila neprijatelj, ali bi to mogla postati”, upozorio je Černomirdin
Boris Jeljcin privatno je izjavio da nije bio protiv širenja NATO-a 1990-ih, dok se javno protivio vojnom savezu, pokazuju deklasificirani dosjei. Ovakvo držanje seže do 1993., dvije godine nakon njegovog predsjedničkog mandata, koji će trajati do 2000. kada je imenovao Vladimira Putina svojim nasljednikom.
Deklasificirane bilješke sa sastanka britanskog kabineta u rujnu 1993. uključuju izjavu ministra obrane Malcolma Rifkinda o "ruskom stavu prema proširenju Sjevernoatlantskog saveza".
Rifkind je rekao da je tijekom posjeta Poljskoj prošlog mjeseca, Jeljcin rekao svom poljskom kolegi Lechu Walesi "da ruska vlada nema ništa protiv ulaska Poljske i Češke u Sjevernoatlantski pakt".
Rifkind je dodao da ova izjava "nije bila unaprijed dogovorena u Moskvi" i da je "iznenadila njegove poljske domaćine i zbunila ostatak ruske delegacije".
Rifkind je zaključio da "nije za pretpostaviti da će ruske vlasti u cjelini biti toliko opuštene oko proširenja zapadnog, iako obrambenog, vojnog saveza na istok."
Jeljcinovo pristajanje na širenje NATO-a nije bilo nešto što je dijelio njegov premijer Viktor Černomirdin. U privatnom razgovoru s premijerom Johnom Majorom 1996., Černomirdin je rekao da bi širenje NATO-a "moglo eksplodirati" diljem Europe, pokazuju i deklasificirani dosjei.
Predloženo širenje NATO-a nakon raspada Sovjetskog Saveza bila je vrlo kontroverzna politika u Rusiji. Zapadni vojni savez prvobitno je osnovan 1949., navodno kao "obrambeni" blok protiv "prijetnja" postavio Sovjetski Savez.
Deklasificirane bilješke sa sastanka britanskog kabineta 16. rujna 1993. (Nacionalni arhiv UK)
'Nisam protiv procesa proširenja'
Ali dok se tijekom 1990-ih pregovaralo o prvom postsovjetskom proširenju NATO-a, Jeljcinova privatna podrška se nastavila.
U prosincu 1994. britanski premijer John Major i Jeljcin imali su bilateralni sastanak u Budimpešti. "Ovim zapisom treba postupati diskretno i nije pogodan za prosljeđivanje Amerikancima", stoji u sažetku sastanka.
"Jeljcin je rekao da je osjećao da su on i premijer postigli dogovor... oko proširenja NATO-a", dodaje se.
Jeljcin "nije bio protiv procesa proširenja, sve dok je bio dobro uravnotežen i postupan", nastavilo se.
“Bilo bi u redu da nakon nekog vremena jedna država uđe u NATO, a onda možda godinu dana kasnije i druga. Ali nije mogao pristati na proširenje ako se radilo o preuzimanju cijele srednje i istočne Europe (komentar: implicirano kao blok). To bi utjecalo na sve interese Rusije.”
Major je rekao da "shvaća Jeljcinovu zabrinutost", dodavši, "vjerujemo da se proširenjem moralo postupati oprezno i bez rokova... Nakon toliko godina podjele Europe na dva bloka, svi su ovoj temi morali pristupiti s velikim oprezom."
Jeljcin je “rekao da razumije premijerov stav i da je njime zadovoljan”.
U prosincu 1996. Major i Jeljcin razgovarali su telefonom dok su se približavali planovi za objavu prvog širenja NATO-a. “Po pitanju proširenja NATO-a, poruka je bila... razna glasna protivljenja, ali na kraju prešutno prihvaćanje da će se to dogoditi”, glasio je sažetak Jeljcinova stajališta.
John Major 2013. Bio je britanski premijer od 1990.-97. Jeljcin mu je 1994. rekao da "nije protiv" širenja NATO-a. (Chatham House, Flickr, CC BY 2.0)
Madridska deklaracija
Ti su se osjećaji nastavili nakon što su laburisti Tonyja Blaira pobijedili na općim izborima u svibnju 1997. “Buka koju je Jeljcin proizvodio [o širenju NATO-a] bila je pozitivna”, glasio je sažetak razgovora između novog premijera Blaira i Jeljcina.
U britanskom telegramu iz Washingtona, također iz svibnja 1997., navodi se da je sastanak između predsjednika Billa Clintona i Jeljcina imao “izvrsnu atmosferu”. Dodalo se: “Jeljcin [je] u dobroj formi. Clinton ga ohrabruje da dođe u Madrid, skicirajući moguće aranžmane za ublažavanje domaćeg ugla Rusije.”
Organizacija je na summitu NATO-a 1997. iznijela “Madridska deklaracija” koja je formalno pozvala Češku, Mađarsku i Poljsku da se pridruže savezu. Članovi su postali 1999. godine.
"Jeljcin je pitao Clintona za savjet treba li doći [u Madrid]", navedeno je u telegramu. “Bio je zabrinut zbog domaćih nedostataka (tj. da je optužen da je blagoslovio širenje NATO-a). Njegovi savjetnici… upozoravali su da ne dolazi.”
Ruski predsjednik Boris Jeljcin, u sredini, i američki predsjednik Bill Clinton, desno, na sastanku u domu bivšeg američkog predsjednika Franklina D. Roosevelta 1995. (FDR Predsjednička knjižnica i muzej putem Flickra)
Clinton je rekao da bi bilo dobro da Jeljcin može doći. “On je prepoznao ruske argumente za i protiv. No Jeljcinu je bilo prostora da od ovoga napravi još jedan osobni i politički uspjeh. Madrid se ne bi fokusirao samo na širenje NATO-a. Alijansa bi se također prilagođavala, što bi trebalo odgovarati Rusiji.”
Yelstin je pažljivo slušao i rekao "da će razmisliti". Vijeće za nacionalnu sigurnost Ujedinjenog Kraljevstva zaključilo je: "Jeljcin osobno želi otići u Madrid, pod uvjetom da može osmisliti pravu prezentacijsku strategiju."
Osnivački akt
Također 1997., NATO/Rusija Osnivački akt je potpisan, navodno radi izgradnje povjerenja i navika savjetovanja i suradnje.
No deklasificirani dosjei pokazuju da je akt, koji je NATO odbio učiniti pravno obvezujućim, bio vježba odnosa s javnošću koju je Jeljcin zatražio kako bi mu pomogao ublažiti domaće protivljenje širenju NATO-a.
U jednom britanskom dokumentu navedeno je da je širenje NATO-a bilo "katalizator za sporazum NATO-a i Rusije, iako smo pazili da ne povežemo ta dva pitanja."
Britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook komentirao je da se Jeljcin nastavio javno protiviti širenju NATO-a. Međutim, ruski čelnik privatno je usredotočio napore "na pregovore o zajedničkom dokumentu s NATO-om koji bi mu omogućio da tvrdi da je NATO u potpunosti uzeo u obzir ruske sigurnosne brige prije nego što je nastavio s proširenjem."
Cook je otkrio da su Rusi željeli da dokument bude pravno obvezujući i da omogući Rusiji da "uživa u širokom rasponu zajedničkog odlučivanja s NATO-om". Rusi su također tražili da se u sporazumu navodi da baltičke države i Ukrajina trebaju biti zabranjene za buduće širenje NATO-a.
NATO je sve te zahtjeve odbio, ali su Rusi svejedno potpisali.
Cook je zaključio:
“Sudim da sporazum NATO-a i Rusije ima znatnu neto političku korist za interese UK-a i NATO-a. Rusko protivljenje odluci NATO-a, na summitu u Madridu, da pozove neke zemlje da započnu pregovore o pristupanju, vjerojatno će biti znatno prigušenije nego što bi inače bilo.”
On je dodao:
“Ruski čelnici imat će interes da dogovor NATO-a i Rusije predstave u pozitivnom svjetlu i da NATO ne prikažu kao prijetnju ili protivnika, već kao partnera, osjetljivog na ruske sigurnosne brige.”
'Razvijte njegovu domaću obranu'
Predsjednici George HW Bush i Boris Jeljcin nakon potpisivanja START II, Ugovora o smanjenju strateškog naoružanja, 3. siječnja 1993., na kraju Bushovog mandata, u Moskvi. (Kremlj)
Dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti također pokazuju da je SAD bio zabrinut da pomogne Jeljcinu da se obrani od domaćih ruskih napada na širenje NATO-a.
U poruci iz Washingtona Londonu iz siječnja 1997. navedeno je da američka vlada "želi pomoći Jeljcinu da razvije svoju domaću obranu proširenja NATO-a".
Dodalo se: "Temeljni američki cilj bio je osnažiti ruske vođe (a posebno mlađu generaciju) čiji je cilj bio 'normalizirati' Rusiju."
SAD je bio usredotočen na "pronalaženje načina kako pomoći Jeljcinu da minimizira domaću štetu koju bi prouzročilo proširenje NATO-a dopuštajući mu da tvrdi da je pobjednik na temelju onoga što se moglo ispregovarati s NATO-om 1997. godine."
Dodalo se: "Jeljcin bi želio moći reći ruskom narodu da su ruski interesi osigurani". Novoimenovani američki veleposlanik u Rusiji, James F. Collins, "vjerovao je da bi Zapad trebao pomoći Jeljcinu da pronađe pravu formulu za korištenje u zemlji."
Collins je mislio da je to "jedan od razloga zašto se Jeljcinu svidjela ideja o sastanku pet sila", koji bi uključivao Francusku, Njemačku, Rusiju, SAD i UK. "To bi moglo", rekao je, "pružiti dobru platformu za Jeljcina da objasni dogovor NATO-a i Rusije za svoje domaće birače.”
Upozorenja o širenju NATO-a
Ali Jeljcinovo stajalište nije bilo službena ruska politika. Strašna upozorenja o opasnostima širenja NATO-a Britancima su u to vrijeme prenijeli drugi visoki ljudi u ruskoj vladi.
Privatni razgovor iz 1996. između Majora i ruskog premijera Viktora Černomirdina daje uvid u rizike koje je NATO znao da poduzima kako bi krenuo naprijed s postsovjetskim širenjem.
Viktor Černomirdin 2010., ruski premijer od 1992.-98. Strastveno je upozorio britanskog premijera Johna Majora o širenju NATO-a 1996. (Creative Commons)
Ruski premijer rekao je svom britanskom kolegi da bi širenje NATO-a “moglo eksplodirati” diljem Europe u strastvenoj oštroj kritiki te politike.
Upozorenje poput Cassandre nudi izvanredan prikaz opasnosti i rizika za europsku sigurnost i unutarnju reformu u Rusiji ako se nastavi s širenjem NATO-a.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je više puta navedeno da je širenje NATO-a na istok jedan od razloga njegove invazije na Ukrajinu u veljači 2022., koja je osuđena kao nezakonit i uključio je opsežan ratnih zločina.
Černomirdin je bio ruski premijer od 1992-98 vidio kao snaga za približavanje Moskve Zapadu i stvaranje prijateljstva sa SAD-om. Britanci su Jeljcinovu administraciju visoko cijenili.
Razgovor s Majorom održan je na marginama summita Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) 2. prosinca 1996. U to se vrijeme Jeljcin oporavljao od bolesti, ali Černomirdin je rekao da je s njim razgovarao “ skoro svaki dan."
Kada je Major upitao Černomirdina što misli o summitu OESS-a, ruski premijer je rekao da bi "važnost te organizacije trebala biti povećana" jer bi mogla "postaviti temelje za novu arhitekturu europske sigurnosti".
Dodao je: "To bi trebala biti ključna organizacija, a ne NATO, koji je imao previše očitu vojnu komponentu."
Nuklearna rampa
O širenju NATO-a Černomirdin je priznao da ga Rusija ne može zaustaviti, ali je jasno dao do znanja "to bi stvorilo krhku situaciju koja bi mogla eksplodirati".
Dodao je to
“čak ni one zemlje koje su htjele ući u NATO nisu mogle objasniti zašto i odakle im prijeti opasnost. Rusija se možda u prošlosti smatrala opasnošću. Ovo više nije bilo prikladno.”
Victor Chernomyrdin, lijevo, s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u lipnju 2001. nakon što je imenovan veleposlanikom Rusije u Ukrajini. (Kremlin.ru, CC BY 4.0, Wikimedia Commons)
Ali bilo je jasno da je širenje NATO-a shvaćeno kao značajna prijetnja ruskoj sigurnosti čak i od strane onih u Jeljcinovoj administraciji koji su bili spremni pristati na to širenje. To je značilo da bi smanjenje nuklearnog oružja na kraju Hladnog rata također bilo pod negativnim utjecajem širenja NATO-a, rekao je Černomirdin.
"Ako bi se Rusija morala sama suočiti s ujedinjenom Europom, trebala bi joj puna nuklearna zaštita, a nuklearna smanjenja više ne bi bila prikladna", rekao je Majoru.
Černomirdin je upozorio da bi predloženo proširenje naštetilo europskoj sigurnosti, koja se poboljšavala u postsovjetskom razdoblju.
“Što bi Europa i nove članice dobile u praksi proširenjem NATO-a?” upita majora.
“Rusija nije imala pravo veta, ali Rusija je bila u opasnosti da joj ostatak Europe stavi veto. To bi ponovno stvorilo nestabilnost u Europi, baš kad su ponovno uspostavljeni mir i stabilnost. Rusija sada nije bila neprijatelj, ali je to mogla postati.”
Šteta ruskoj reformi
Major je rekao Černomirdinu: “Nismo htjeli učiniti ništa što bi uznemirilo Rusiju. Postignuća ruskog vodstva posljednjih godina bila su ogromna.”
Ali ruski premijer je istaknuo rizike za stabilnost Jeljcinove administracije ako nove članice NATO-a budu pozvane.
"Situacija u Rusiji u takvim okolnostima ne bi se mogla kontrolirati", rekao je. “Bilo bi vrlo negativne reakcije, kao što je pokazalo javno neprijateljstvo — ujedinjujući komuniste i fašiste (Žirinovski) — na najnoviji dekret o povlačenju iz Čečenije.”
Jeljcin je imao prethodni mjesec naredio povlačenje gotovo svih ruskih snaga u Čečeniji. Vladimir Žirinovski bio je ruski ultranacionalistički političar i vođa Liberalno-demokratske stranke Rusije.
Povlačenje iz Čečenije "proizvelo je pozive na opoziv Jeljcina, tako da se lako može zamisliti reakcija na proširenje NATO-a", dodao je Černomirdin. “Rusko strpljenje ne bi trebalo ponovno biti testirano.”
Zaključio je: “Ekstremna reakcija na proširenje NATO-a također bi naštetila demokraciji i gospodarskim reformama u Rusiji.”
Nova suradnja
2. travnja 1993.: Sastanak Posebnog sjevernoatlantskog vijeća NATO-a u Bruxelles. (NATO)
NATO je u to vrijeme pokušavao stvoriti novi okvir suradnje kako bi ublažio utjecaj svog širenja na rusko mišljenje. Ali Černomirdin je rekao da Rusiji “nije bio jasan put suradnje, osim ako se ne promijeni funkcionalna jezgra NATO-a. Rusija ne bi mogla žuriti s partnerstvom s NATO-om ako načini zajedničkog rada nisu pravilno definirani.”
U to je vrijeme NATO gurao novu Povelju s Rusijom.
"Rusija se ne može kupiti Poveljom - koja ne bi uvjerila ruski narod da proširenje NATO-a nije opasno", rekao je Černomirdin.
Sa svoje strane, John Major je "ponovio da su iskreni ruski strahovi dobro shvaćeni" i priznao da je "proširenje očito osjetljivo pitanje, o kojem će se rasprave morati nastaviti. Ruski strahovi bili su dobro shvaćeni. On ih sigurno nije odbacio.”
No, dodao je, "proširenje bi bio evolucijski i transparentan proces, koji bi se odvijao paralelno s boljim i širim sigurnosnim odnosom s Rusijom."
Posljednja bilješka u dokumentu navodi da su “Černomirdinovi komentari o proširenju NATO-a bili i duži i emotivniji nego što bi to sugeriralo gore navedeno. Počeo se praviti prilično pjenom kad je ručak konačno intervenirao.”
Matt Kennard je glavni istražitelj u Declassified UK. Bio je suradnik, a potom i direktor Centra za istraživačko novinarstvo u Londonu. Slijedite ga na twitteru @kennardmatt
Ovaj je članak iz Deklasificirano UK.
Prilično točan prikaz Jeljcinove sklonosti budućem proširenju NATO-a, što se također dosljedno odražava u informiranim zapadnjačkim znanstvenicima, iako ne i jednako istaknuto od strane zapadnog MSM-a. Zbog uobičajeno opterećenog votkom Jeljcin je bio iznenađujuće trijezan na ruskoj crvenoj liniji ne samo o ukrajinskom, VEĆ i o pristupanju baltičkih zemalja NATO-u! Černomirdin je, s druge strane, unatoč tome što je u javnosti preopterećen emocionalnim poslom oko širenja NATO-a, budući da je iz naftnog lobija, premda u njegovom ruskom ogranku, sasvim sklon toj ideji u privatnosti, ali s višim osobnim političkim ambicijama u ruskoj postavi mora zadržati tvrd i beskompromisan stav na otvorenom; ovo je naravno razumljivo!
Jeljcinova stajališta izložena u ovom članku važan su dodatak onome što već znamo, a to je da je Jeljcin bio u velikim političkim problemima kod kuće 1994. godine kada se dogodila “Budimpeštanska eksplozija” – pogledajte Nacionalni sigurnosni arhiv Sveučilišta George Washington.
Jeljcin je bio beznadno kompromitiran u svojoj potrebi za pomoći od SAD-a, koja mu je preko vrha bila pružena na ruskim izborima 1996. s naslovnom pričom časopisa TIME pod naslovom “Yanks to the Rescue” zajedno s karikaturom Jeljcina. Ali prihvaćajući proširenje NATO-a, Jeljcin je izrazio zabrinutost zbog određene infrastrukture koja će biti postavljena u novim zemljama NATO-a – što će biti raspoređeno i kako će biti postavljeno.
“Infrastruktura” NATO-a je oduvijek bila briga, a američko postavljanje dvonamjenskih (konvencionalnih/nuklearnih) projektila u Rumunjskoj i Poljskoj otišlo je daleko, daleko preko granice. I nijedna druga zemlja u proširenju NATO-a ne zabrinjava Rusiju toliko kao Ukrajina. Pogledajte ovaj članak, npr. o nedavnom Putinovom stajalištu o ulasku Finske i Švedske u NATO:
hxxps://www.aa.com.tr/en/russia-ukraine-war/putin-explains-how-finland-sweden-membership-in-nato-different-from-ukraines/2627019.
Drugo važno razmatranje je da je Rusija, a mnogo ranije i SSSR, željela ući u NATO. Sam Putin je u srpnju 2001. rekao da Rusiju treba pustiti u NATO.
Stavovi Rusije o NATO-u su, najblaže rečeno, ozbiljno proturječni, a isto vrijedi i za državu nacionalne sigurnosti SAD-a, pri čemu brojni vanjskopolitički stručnjaci upozoravaju na opasnosti. Ali tvrdolinijaši u SAD-u su pobijedili, kao i obično, gurajući i gurajući NATO na najagresivnije načine
Da, to je bila sastavna poanta američkog postavljanja Jeljcina. Naš čovjek u Rusiji, zar ne?
Prilično sam siguran da sam negdje drugdje u prošlosti čitao kako su SAD odigrale nadmoćnu ulogu dovodeći Jeljcina u ruskog predsjednika.
Svakako, dakle, članak koji nudi 'otkrovenje' njegove potpore širenju NATO-a trebao bi raspravljati o tom kritičnom aspektu njegove političke potpore (vjerujem i izvanpravne), na prvom mjestu, da ostatak ne ispadne pomalo lakovjeran.
Prožimajuća i neumoljiva zapadnjačka propaganda dovodi do tvrdnje (navedene jednostavno kao činjenica) da je ruska invazija "uključivala opsežne ratne zločine", navodeći nekritičko brbljanje UN-a koje je generirano isključivo na temelju ukrajinskih navoda u tom smislu i bez razmatranja značajan dokaz za suprotno.
Yeltzin je bio koristan idiot za SAD i NATO. Bio je neprijatelj vlastitog naroda koji je platio cijenu svoje izdaje. Ono što carstvo kaosa ne može podnijeti je da se Putin zauzme za svoju zemlju i njen narod. Imperij traži potpunu poslušnost svojim suludim zahtjevima. Putin je jasno dao do znanja da se to ne događa na njegovu straži, zbog čega ga se proziva kao nemilosrdnog tiranina.
Svijet ne može preživjeti da ovo carstvo još dugo bude na vlasti. Rusija i Kina su toga previše svjesne. Naša najveća nada je da su dovoljno pametni da izmanevriraju dr. Strangeloves u Washingtonu na vrijeme.
Ne morate biti Putinov obožavatelj da vidite da su SSSR i Varšavski pakt pružili SSSR-u dosta zaštite. Ono što obožavatelji Putina i svi Rusi žele je da se NATO vrati na same granice o kojima govorite. Gornji članak izostavlja da je tada nova Ruska Federacija, tijekom godina nakon raspada SSSR-a, bila u teškoj financijskoj situaciji zbog privatizacije svojih industrija i da je primala subvencije od Clintonove administracije osmišljene uglavnom za održanje Jeljcina na vlasti. Ovo je dobro objašnjeno u knjizi ME Sarotte Not One Inch. Bez obzira na to kako su britanski diplomati mogli protumačiti ono što je Jeljcin mogao reći, bilo je jasno da širenje NATO-a nije bilo u interesu Rusije i da je kolektivni zapad toga bio itekako svjestan. U to su vrijeme predložili Partnerstvo za mir, kojemu se Jeljcin zalagao, ali ga je naravno potom odustao. Apsurdno je vjerovati da je ikada postojao trenutak u kojem je Jeljcin mogao podržati širenje NATO-a. Zašto bi, nakon raspuštanja Varšavskog pakta?
Putinovi obožavatelji postaju zabrinuti zbog NATO-a koji je točno na ruskim granicama kao da je to neposredna egzistencijalna prijetnja Rusiji, zbog čega je invazija na Ukrajinu imperativ.
Pa ipak, NATO je bio na granicama Sovjetskog Saveza tijekom Hladnog rata (pogledajte kartu Brittanice o Varšavskom paktu). Sovjeti su nekako ostali mirni, nisu započeli rat i nisu bili napadnuti.
NATO je bio na granicama satelitskih zemalja istočnog bloka - ne na Sovjetskom Savezu. Satelitske zemlje bile su tampon koji je tražio naš bivši saveznik na kraju Drugog svjetskog rata.
Tu je bila tursko-sovjetska granica. Ali ono što Charles propušta reći jest da je u Hladnom ratu postojalo razdoblje detanta i da se čini da je strah od upotrebe nuklearnog oružja ispravniji (Eisenhower je morao odbaciti ludost Curtisa LeMaya unatoč) nego danas. I da, s bivšim zemljama Varšavskog pakta koje su sada dio NATO-a nakon što su SAD "pobijedile" u Hladnom ratu, to je potpuno drugačija situacija u smislu ruskih sigurnosnih interesa.
Volim ad hominem BS. Razlika između posjedovanja zemalja Varšavskog pakta između tako čestitog 'zapada' i Rusije bila je točna poanta Varšavskog pakta, s ruskog stajališta. Odbijaš to vidjeti. Fino. Čini te obožavateljem nacista, pretpostavljam. Po onome što se smatra 'logikom' u kojoj god galaksiji da živite.
Vidim da se ovdje razbacuju mnoge stvari različitim komentarima.
Možete li mi objasniti što se to točno dogodilo u Donblasu i ZAŠTO, što sam iz tog razloga namjerno pisao velikim slovima. Zašto se to dogodilo zbog Joey Biden & Co. i nikog drugog.
Vjeruje li itko zapravo da Biden & Company nemaju ništa zajedničko s Ronom Reaganom (41), Cheneyjem, Rumsfeldom, Paulom Wolfowitzom i nizom drugih neokonzervativaca?
Odavanje počasti Trumpu odaje trud ovdje, jer predsjednik malo utječe na akcije ove nacije osim ako ne odgovori i ne poklekne Deepstaterima. Trump je bio destruktivna divlja karta, nepouzdan, nestabilan i prijetnja planovima aktera DeepsStatea i on za to plaća.
Izašla je KNJIGA o Reaganu, Bushu 41 i nizu drugih osim odvratnih demokrata koje ovdje spominjete. Sve skupa šarlatana. Ovi šarlatani koji imaju pristup tim stvarima, svoje laži zataškavaju i hrane se najnovijim lažima koje promiču. Njihov jedini zahtjev za slavu je to što su kupljeni i plaćeni.
Nisam siguran jesam li fanboy, fangirl ili kako god me već zovete….
možda bi me neki diplomat nazvao zabrinutim građaninom zbog naše trenutne (desetljećima) vanjske politike u kojoj rat nije posljednje nego, čini se, uvijek prvo utočište...
Bilo kako bilo, možda se sjećate toga nakon našeg državnog udara u Ukrajini 2014. tijekom kojeg su se Victoria Nuland i ostali pridružili desničarskim ekstremistima, koji su postali naši partneri, kako bi prebacili Ukrajinu iz multikulturalnog društva u jednopolarno rusofobno društvo. Donbas koji govori ruski Regija je pretrpjela oko 14,000 8 smrti tijekom tih XNUMX godina, uključujući djecu, od neprestanog granatiranja gradova u kojima se uglavnom govorilo ruski. Ostatak Ukrajine doživio je desničarski kulturni pomak koji je promijenio zemlju. Ruski jezik i kultura i ljudi koji govore ruski, Romkinje i drugi bili su cilj te promjene.
samo kažem……
Ne mislim da je problem samo širenje NATO-a. Zemlje koje su se pridruživale nisu mogle objasniti zašto, jer više nije postojala teoretska prijetnja od SSSR-a svedenog na Rusku Federaciju i nepostojeći Varšavski pakt. Nakon proširenja koje se dogodilo do danas, nije bilo povećanja prijetnji s ruske strane, osim kao odgovor na povećanu aktivnost NATO-a u novim članicama - posebno na Baltiku. Nakon državnog udara u Ukrajini pod pokroviteljstvom SAD-a, koji je na vlast doveo malu, ali značajnu skupinu, blago rečeno, nepokajnih nacista čiji je glavni fokus bio etničko čišćenje svega što je rusko, dvije pokrajine koje su imale najveću rusku većinu na istoku proglasile su se neovisno o Ukrajini, ali je ruska vlada sasvim razumljivo bila zaokupljena Krimom. Odmah je prepoznao da je to bila nagrada koju je Američko Carstvo najviše željelo. Krimani su već referendumom jasno dali do znanja da se žele ponovno pridružiti Rusiji nakon raspada SSSR-a, ali Ukrajina je ušla silom i Rusija nije mogla spriječiti da se to dogodi. Krim je organizirao još jedan referendum, koji je imao isti rezultat kao i prvi, a Rusija ga je preuzela, osujetivši planove Obame, Bidena, Clintona i Nuland i ostalih da Crno more pretvore u jezero američkog carstva. Zatim su došli sporazumi iz Minska, koji bi riješili probleme u Donbasu. Svi znamo što se tamo dogodilo. Takozvana invazija je poduzeta nakon što su sedmogodišnji zahtjevi republika Lugansk i Donjeck za priznanjem od strane Ruske Federacije usvojeni velikom većinom u ruskoj Dumi, a potpisan od strane Putina. 'Gomilanje' ruskih snaga bilo je u to vrijeme krajnje zabrinut odgovor na gomilanje i pozicioniranje ukrajinske vojske i nacističkih milicija u onome što se jasno činilo kao pripreme za konačni napad na te republike, koje su bile pod stalnim napadima uzrokujući IIRC 11,000 XNUMX mrtvih i neizrecivo razaranje od strane, uglavnom, nacističkih milicija. To ukrajinsko 'konačno rješenje' postojanja ruskog naroda i kulture u Donbasu bilo je u procesu kada je Rusija 'napala'. Sve je ovo puno bolje rekao Joe Lauria u više postova ovdje. Svrha mog ponavljanja je pozadina ruske crvene linije o članstvu Ukrajine u NATO-u. Ukrajina je od državnog udara de facto ako ne i de jure članica NATO-a. Ta crvena linija je skraćenica za bezbroj ruskih sigurnosnih zabrinutosti, uključujući svrgavanje Putina i uništenje Ruske Federacije od strane Carstva i njegovih vazala, dokazi o tome se povećavaju svakim danom i javno se proglašavaju, a ne procure kao s Jeljcinovom perfidnošću o NATO-u. Ovo je rat od egzistencijalne važnosti za Rusiju, iz očitih razloga, i jasno je da ona više nema iluzija o vrijednosti razgovora s bilo kojim od agenata Carstva, ili agentima njegovih miljenika. Rat će završiti pod uvjetima koje će nametnuti Ruska Federacija, za koje vjeruje da ih može jednostrano provesti, ili se neće uopće završiti. I dok razumijem zašto bi zauzeo takav stav, ta situacija ne može biti opasnija. Jedini ratni cilj koji je Rusija objavila, a koji se čini neizvodljivim je 'denacifikacija'. Ako desetljeća vladavine SSSR-a to nisu uspjela, to se jednostavno neće dogoditi. Ako se razumni sigurnosni zahtjevi Rusije ne ispune, kako rat može završiti? NATO se već proširio na druge ruske granice, a projektili se tamo mogu postavljati na načine koji predstavljaju prijetnju toj sigurnosti.
Dosegnuli smo istinski nadir kada je jedini američki političar od značaja koji je shvatio i javno izjavio da je ovo najopasnije vrijeme u ljudskoj povijesti Donald J. Trump. Kubanska raketna kriza završila je za trinaest dana. To traje više od godinu dana. Mogućnost nuklearnog Armagedona slučajno, nikad veća nego 1962., sada traje otprilike 27 puta dulje nego tada. A onda je u prostoriji bio samo jedan Curtis LeMay. Sada bi svi oni mogli biti njegovi klonovi.
Jedini dokaz koji postoji za ideju o dobronamjernom Bogu koji se neprestano miješa jest činjenica da unatoč 75 godina ludila nije bilo nuklearnog holokausta. Koliko još možemo gurati našeg svemoćnog stvoritelja - ili čistu sreću - prije nego što podrugljivo odemo u zaborav?
AT – dobro rečeno!
Hvala ti, Eddie.
Naravno da je bio.
Amerika i Velika Britanija kontrolirale su Rusiju pod Jeljcinom. Mogu se sjetiti dvije različite velike naslovnice časopisa koje se hvale Amerikancima u Jeljcinovoj vladi. Prvi su navijali za “dečke s Harvarda” koji su otišli učiti Ruse kako prijeći iz komunizma u kapitalizam. Zloglasno su preporučili 'šok terapiju'. To je imalo sljedeće učinke.
1) Stvorio je "ruske oligarhe". Ljudi s novcem i utjecajem morali su kupiti različite industrije koje je izgradio i koji su bili u vlasništvu ruskog naroda. Ove stvari mogu kupiti po izuzetno sniženim cijenama. Ovo je stvorilo oligarhe koji su posjedovali ono što je prije bila Narodna naftna kompanija i Narodna plinska kompanija itd.
2) Životni vijek ruskog naroda naglo se smanjio. Kao Amerikanac rođen 50-ih, nikad nisam vidio da se grafikon očekivanog životnog vijeka okreće prema dolje, ali u Rusiji jest. Nažalost, to nije bio zadnji put da sam to vidio (vidi Ameriku – čiji prosječni životni vijek također sada opada na Jeljcinov način.)
Druga se naslovnica časopisa hvalila kako su Clintonovi politički konzultanti odlazili učiti Rusiju "demokraciji" vodeći Jeljcinovu kampanju za predsjednika Rusije.
Jeljcin je bio NATO, a pogotovo američka marioneta. Naravno da je odobravao NATO-ov plan za okruživanje Rusije. Zar stvarno očekujete da će se lutka okrenuti i svađati s lutkarom koji mu je vukao konce?
Točno.
Mnogo je istine u tome, ali Jeljcina je također opsjednuo vrag u želji da zasjeni Gorbačova i sve što je mogao isporučiti Zapadu pod svaku cijenu, uključujući i ugrožavanje ruskih konzervativnih interesa!
Samo još jedan na dugom popisu nereda 41 i njegovih prijatelja koji su ga napravili i nikada nisu počistili!
VIDI: Ukrajina
Nije ostalo puno više za reći.
Hvala CN