Trenutni senator, bivši ministar vanjskih poslova, umirovljeni diplomat i bivši šef kabineta Colina Powella rekao je na antiratnom skupu u gradskoj vijećnici u Sydneyu da su Australci bez njihova pristanka uvučeni u američki rat protiv Kine i da to mora prestati.
Masa u gradskoj vijećnici Marrickvillea u nedjelju protiv rata. (FrontYard Films)
A tjedan nakon što je australski premijer Anthony Albanese pristao na sastanku u San Diegu s predsjednikom Joeom Bidenom i britanskim premijerom Rishijem Sunakom potrošiti 368 milijardi australskih dolara za kupnju nuklearnih podmornica od dviju zemalja, antiratni aktivisti sastali su se u sparnoj gradskoj vijećnici u Sydneyju U nedjelju na 20. godišnjicu početka rata protiv Iraka čuti zašto je posao s podmornicama katastrofa za Australiju koja se mora zaustaviti.
Senator stranke Zelenih David Shoebridge, bivši ministar vanjskih poslova Bob Carr, umirovljena diplomatkinja Alison Broinowski i bivši šef osoblja Colina Powella, Lawrence Wilkinson (preko video veze iz Virginije), rekli su na skupu da agresivne Sjedinjene Države uvlače Australiju u nepotrebno sukob sa svojim glavnim trgovinskim partnerom, Kinom, zemljom koja nije predstavljala prijetnju.
Albanese je pristao na dogovor bez nadzora parlamenta i bez pristanka australskog naroda, rečeno je na skupu.
Ispod se nalaze videozapisi prezentacija svakog govornika redoslijedom kojim su izneseni s pisanim izvatcima njihovih govora. (Isprike na kvaliteti zvuka na pojedinim mjestima zbog loše akustike u dvorani.)
Pukovnik Larry Wilkinson, šef kabineta državnog tajnika Colina Powella (s intervjuom od strane novinarke i prve voditeljice australskih nacionalnih vijesti Mary Kostakidis).
Nismo ni čuli te glasove [koji su se protivili invaziji na Irak prije nego što je pokrenuta.]
Nisu nam ponuđeni. I mnogi ljudi ne razumiju koliko je državni tajnik ili ministar obrane ili zapravo predsjednik zatvoren i okružen svojim slugama, da ih obavještavaju na način na koji oni žele da budu informirani. A probiti se iz toga je teško.
Sada, Powell je imao široku mrežu ljudi izvana, takoreći, i on je konzultirao tu mrežu mnogo puta. Dakle, znali smo da postoji kontroverza oko toga postoji li oružje za masovno uništenje ili ne. Ali čak je i netko poput Hansa Blixa [šefa UN-ovih inspekcija oružja] priznao da bi moglo biti. Kao i cijeli aparat koji je okruživao 16 tadašnjih američkih obavještajnih subjekata i Francuske, Izraela i Njemačke, za koje smo saznali tek kasno u ljeto te godine, da ih je, da tako kažemo, izabrao George Tenet , direktor Središnje obavještajne službe.
Ali nije bilo najlakše na svijetu doći do istine. I ljudi također zaboravljaju, posebno u mojoj zemlji i ne tražim isprike ovdje, ali zaboravljaju da su svi članovi Kongresa Sjedinjenih Država prihvatili Nacionalnu obavještajnu procjenu iz listopada 2002., koja je bila prilično firma o oružju za masovno uništenje.
Svi su to prihvatili s jednim ili dvoje koji su nam dali do znanja da sumnjaju u to. Naravno, mnogi od njih su posumnjali u to nakon što je dokazano da nemaju oružje za masovno uništenje. Ali to u tom trenutku nije pomoglo. Svi su prihvatili da se Nacionalna obavještajna procjena i Powellova prezentacija u Ujedinjenim narodima uglavnom i prvenstveno temelje na tome. Tako da je bilo teško vrijeme za nas riješiti stvari.
Powell je pokušao, a ja ću vam dati jedan konkretan primjer. Zgrabio me jednog dana. Prvi put kad je to napravio, fizički me zgrabio i gurnuo u sobu izvan prostora u kojem smo radili, zatvorio vrata i rekao, Sami smo ovdje, zar ne? A ja sam rekao, Pa, to je šef CIA-e. A nije se ni nasmiješio.
Upravo je počeo razgovarati sa mnom na vrlo snažan način, rekavši da želi iz svog izlaganja povući svu priču o mučenju, njegovu frazu. A ono na što je mislio bio je u biti najsnažniji element za domaću publiku. Veze Saddama Husseina s Al Qaidom. Odmah nakon 9. rujna. Rekao sam, dobro, učinimo to. Izgledao je prilično iznenađeno.
Mislim da je mislio da ću se usprotiviti. Nisam. Mislio sam da smrdi. Mislio sam da je to užasna stvar. U tome nije bilo nikakve konkretnosti. Sve je bilo slučajno. Pa smo sve izvadili. Pa, George Tenet i John McLaughlin, dvojica tamošnjih primarnih obavještajnih ljudi, otkrili su da smo to učinili. I vratili smo se na probu tog popodneva.
I Tenet kaže Powellu, ovo smo upravo naučili, gotovo izravan citat. Sjedio sam s Powellove lijeve strane. Upravo smo saznali iz ispitivanja visokog operativca Al Qaide o značajnim kontaktima između Mukhabarat, iračke tajne policije i Al Qaide, uključiti obuku operativaca Al Qaide i kako koristiti kemijsko i biološko oružje. Powell se okrenuo prema meni i rekao, LW, vrati to natrag. Kasnije smo četiri ili pet mjeseci kasnije saznali da je to bio Sheikh al Libi, da je bio mučen u Egiptu kada je otkrio ovu informaciju i da je nekoliko tjedana nakon prestanka mučenja, odustao i rekao da bi učinio sve da zaustavi mučenje.
A uvjerljivo najsnažniji element za domaću publiku stavili smo, barem u pozadinu prezentacije o Saddamovim vezama s Al Qaidom. Bilo je potpuno lažno.
Što se [Powellove] ostavke tiče, to ne bi bilo bitno. Condi Rice bi postala državna tajnica. Bio bi tjedan dana u tisku i to bi bilo to. A Powell bi bio fusnota u povijesti i mi bismo krenuli u rat. Sad, bilo bi mi puno ugodnije jer bih radije bio fusnota povijesti nego suučesnik na način na koji sam bio, i o američkoj vanjskoj politici općenito i načinu na koji ste upravo rekli, da kada želimo ići na rat s nekim, izmislili smo razlog.
O američkom carstvu
Ukrcani smo na taj carski put, naša sigurnosna i vanjska politika danas je osigurati carski nalog. To je kako bi se osiguralo da Sjedinjene Države nemaju izazivača u svijetu. Ako pročitate Nacionalnu sigurnosnu strategiju koju smo objavili u administraciji Georgea W. Busha, vidjet ćete da kažemo da nas nitko neće izazvati i da smo savršeno spremni upotrijebiti vojnu moć da spriječimo taj izazov.
I mnogi od neokonzervativaca koji su osmislili velik dio ove strategije reći će vam da ako vide nekoga u svijetu tko čak i nejasno izgleda kao da bi mogao izazvati našu moć na lokalnoj, regionalnoj ili međunarodnoj razini, mi ćemo ga ukloniti. I obično ćemo za to upotrijebiti vojnu moć. Sada taj Imperium na neki način staje trenutno, jer ne možemo postaviti snage koje su nam potrebne da ga provedemo.
I time mislim da se koncept svih dobrovoljnih snaga raspada. Ne možemo naći mlade ljude za služenje vojnog roka. To je kraj. Sada su vrlo teška vremena posebno za vojsku, ali i za ostale službe. Pa što da radimo? Tražimo surogate u svijetu da nam pomognu, a najnoviji surogat, naravno, su Zelenski i Ukrajina, gdje krvarimo Ukrajince kako bismo održali američku hegemoniju nad Europom, djelomično kako bismo naše obrambene izvođače učinili nevjerojatno bogatima.
Već su bili, ali postaju još nepristojnije bogati. I da se rat nastavi i da se izgradi novo hladnoratovsko okruženje, ne samo s Rusijom, što je sada sasvim adekvatno učinjeno, hvala vam puno. Sve za eliminaciju posljednjeg ostatka kontrole nuklearnog oružja u svijetu. Vrlo opasna situacija, ali također s Kinom iu tom procesu predviđa se razvoj osovine između Kine i Rusije.
Dakle, ovo je posao Sjedinjenih Država koje ne razumiju promjene u svijetu, ne žele razumjeti promjene, ne žele te promjene i stoga se protiv njih bore. I u tu će borbu dovesti sve svoje saveznike koje može. A Tajvan je bojno polje u mnogim aspektima. Činjenica da smo preuzeli ono što je bila strateška dvosmislenost i na čemu smo radili više od 40 godina, to jest priznajemo da je to bila samo Kina, a Kina se složila da, budući da smo to učinili, neće koristiti silu za ponovno ujedinjenje s Tajvanom.
I to je jednostavnost tog sporazuma. Sada smo to iznijeli kao stratešku jasnoću. Branit ćemo Tajvan. I usput, dovest ćemo Kiwije i Australce i Japance i Koreance i bilo koga drugog tko želi u tu borbu šutirajući se i vrišteći ako bude potrebno. To je naša strategija. Sada. To je u konačnici katastrofa u nastajanju jer bilo koji rat s Kinom, bilo da se radi o Tajvanu, u Južnom kineskom moru, oko Filipina, što god to bilo, svaki rat koji bi se pretvorio u pravi vatreni rat bio bi nuklearni rat ljudska utrka.
Na AUKUS-u
Imao sam puno poštovanja prema Australiji i Novom Zelandu. Sada to više izgleda kao lakaj. I zato mislim da je [Paul] Keating u pravu kada je kaže ovo nije položaj u kojem bi Australija trebala biti. Suočimo se s tim na trenutak.
Kina je, koliko ja razumijem, i kako mi pokazuju statistike, trgovački partner broj jedan za Australiju. Kina je trgovački partner broj jedan za mnoge druge zemlje u svijetu. Pa zašto bi netko želio otuđiti trgovačkog partnera broj jedan i zašto bi Australija mislila da Kina namjerava sići i izazvati pustoš u svojoj zemlji?
A sada želimo da nam Australija pomogne da ih razbijemo. Pa za Australiju je to glupo. U osnovi ono što bi Australija trebala učiniti je djelovati u vlastitom interesu, kao i svaka druga zemlja na svijetu, surađivati tamo gdje suradnja pomaže, poput klimatskih promjena i nuklearnog oružja i vratiti ih pod kontrolu ekonomski i financijski, možda, možda poslovno, tržišno mudar.
Ali u smislu zatvaranja Pacifika kao američkog feuda s njegovim robovima koji dolaze uz njega, to nije način na koji bismo trebali djelovati. I mislim da bi Australija željela pomoći da se Sjedinjene Države što više izvuku iz ove pozicije, iz ove sigurnosne i vanjske politike koja zahtijeva bombe, metke i bajunete, a ne riječi i diplomaciju.
Bob Carr, bivši australski ministar vanjskih poslova.
Uloga Amerike je da se pobrine da nijedna sila ne može osporiti njen primat u svijetu. I to je bio duh koji je pokrenuo invaziju na Irak nakon američke pobjede nad Sovjetskim Savezom u Hladnom ratu. Neokonzervativci su formirali doktrinu kako bi zajamčili da Amerika nikada neće biti izazvana i da će svaka nacija koja to pokuša biti pretvorena u ruševine.
I to je fokus američke politike danas, odgovoriti na izazove koje Kina predstavlja američkoj dominaciji, vodstvu i primatu. U 2017. primijetio sam promjenu u onome što su premijer [Malcolm] Turnbull i ministrica vanjskih poslova Julie Bishop govorili o Kini.
Postoji tradicija u australskoj diplomaciji koja seže do možda šest premijera od 1949. do 1966. U dva navrata premijer Robert Menzies posjetio je Washington i od njega je zatraženo da zauzme stav prema Tajvanu. Jedan je bio Eisenhower. Predsjednik Eisenhower je rekao da se bojimo da bi moglo doći do rata.
Liberalni premijer s najdužim stažom otišao je u Washington i savjetovao protiv toga te rekao da Australija neće biti uključena.
Kad je predsjednik Kennedy pozvao Australiju da predvodi zajednicu naroda koja uključuje Tajvan, Menzies je rekao, nećemo voditi novu zajednicu naroda u Aziji da podupire Tajvan.
Zašto se ne vratiti toj odluci? Nećemo biti posvećeni potpuno nepotrebnom ratu oko suvereniteta u Tajvanu.
Alison Broinowski, bivša australska diplomatkinja.
Prije dvadeset godina svi smo marširali. Jesu li obratili pozornost? Nikad više.
Ovdje smo da se prisjetimo jednog od najgorih dana u Australiji.
Dan kada smo započeli agresorski rat. Pridružili smo se maloj koaliciji za invaziju na Irak. Ostavili smo tu zemlju u fizičkoj, socijalnoj i ekonomskoj propasti. Nijedna australska vlada nije se raspitala zašto smo to učinili. Mogli bismo to ponoviti.
Ne želimo još jedan ekspedicijski rat. Rat protiv Kine bio bi katastrofalan i izgubili bismo ga sa ili bez Sjedinjenih Država ili Japana. Dopustili smo Sjedinjenim Državama nesmetano korištenje našeg teritorija za vojna postrojenja i za bombardere B-52 s nuklearnim oružjem koji ciljaju na Kinu i čine Australiju metom.
Provokativno, Australija će kupiti pet podmornica na nuklearni pogon, krstareće rakete Tomahawk i borbene tenkove, ne za našu obranu, već za odvraćanje Kine.
Stojimo ovdje kako bismo zahtijevali odgovornost izvršne vlasti prema parlamentu, reformom ovlasti izvršne vlasti kako bismo poslali australske snage u agresivni rat isključivo odlukom premijera.
I reformom konvencije prema kojoj izvršna vlast ne zahtijeva izvješćivanje o razlozima za naše ratove i njihovim ishodima, te zahtjevom da razlozi za rat budu jasno iu cijelosti izneseni parlamentu.
Stojimo ovdje kako bismo pozvali one koji vode našu dvostranačku vanjsku i obrambenu politiku da učine tri stvari: prvo, otkažu AUKUS sporazum i poštuju naše obveze nuklearnog neširenja; … drugo, ponovno izraziti našu predanost međunarodnom pravu i ugovorima koji zabranjuju prijetnju ili uporabu sile protiv drugih zemalja; i treće, moramo obavijestiti naše saveznike da se Australija neće pridružiti američkoj koaliciji za rat protiv Kine.
David Shoebridge, savezni senator iz Stranke zelenih.
Nije bilo demokratskog nadzora, nije bilo traženja od australskog naroda, nije bilo dopuštenja od parlamenta, a sve se temeljilo na laži [o kineskoj prijetnji] koju su nam isporučili naši američki gospodari.
Kako to da je i ono malo informacija koje sada dobivamo izašlo u javnost tek nakon rukovanja, nakon potpisivanja ugovora? To nije demokracija.
Sada smo na 20. godišnjici ilegalne invazije na Irak i moramo izvući pouke iz onoga što se dogodilo. To dugujemo stotinama tisuća Iračana koji su izgubili živote kao izravnu posljedicu nasilja. Preko milijun Iračana koji su još uvijek raseljeni kao izbjeglice, a vi imate vladu koja još uvijek ne može osigurati njihove osnovne materijalne potrebe za osnovnu sigurnost, a sve to od napadačkog rata u kojem je naša vlada sudjelovala na temelju laži.
Ukoliko se ovaj dogovor ne poništi, premijer [Anthony] Albanese ući će u povijest kao premijer koji nas je doveo do rata koji nikada nismo izabrali. Barem će ući u povijest pod uvjetom da postoji netko tko će zapravo napisati povijest jer... ovaj bi rat mogao eskalirati u globalnu katastrofu.
Laž je tvrditi da te nuklearne podmornice služe za obranu Australije. Radi se o projiciranju smrtonosne sile u Južno kinesko more. Osmišljeni su posebno za prijetnju Kini. Povećava regionalne napetosti i produbljuje regionalnu utrku u naoružanju.
Međunarodno držanje Australije uvelike je uvjetovano Australskim obrambenim snagama i svjetskim proizvođačima oružja. Nećemo moći razmjestiti nijednu od ovih nuklearnih podmornica bez prethodnog izričitog dopuštenja Sjedinjenih Država. I imamo ministra obrane koji kaže da se radi o našem suverenitetu. To je smiješno. To je krajnje štetno za naše nacionalne interese. Doslovno postajemo samofinancirajuća podjedinica vojske Sjedinjenih Država.
Rat nije neizbježan i moramo mu se oduprijeti sada više nego ikada. Moramo izgraditi mirovni pokret i povezati milijune Australaca koji ne žele ići u rat.
The New York Times na kraju se ispričao za svoje ratno huškanje koje je prethodilo invaziji na Irak. Trebamo hitan podsjetnik na tu lekciju. Ne želimo još jednu ispriku.
Apsolutno fascinantno zajedno s Biden/Hunterovom korupcijom koja sve više raste. Čini se da je buđenje svijeta neizbježno. Svakako se nadamo.
Neki vjerojatni događaji daju nam nadu.
Predstojeći kolaps američkih bankovnih i financijskih Ponzi shema oštro će usmjeriti pozornost SAD-a prema unutra, iako također postoji rizik da bi se mogao iskoristiti kao okidač za SAD da započne rat, kako bi odvratio pažnju svoje populacije bez hrane.
Drugo, nadolazeći kolaps njemačkog gospodarstva zbog smanjenja ruskog jeftinog goriva koje je projektirao SAD i pogrešnih sankcija protiv Rusije može poslužiti kao primjer Australiji i drugim glupim državama pudlica da će slijepo slijeđenje američkog programa dovesti do vlastitog uništenja.
Međutim, priznajem da razumno ponašanje nije baš "jača strana" kolektivnog zapada, točnije karakteriziranog nasilnim i netrpeljivim grupnim ludilom i visokom licemjerjem. To uključuje i Japan, kojim također vladaju fašisti, ideološki potomci japanskih fašista iz Drugog svjetskog rata i korisni idioti SAD-a.
NZ neće biti dovoljno glup da bude uvučen u ovaj suludi projekt američkog rata u Tajvanu, mi smo slobodni od nuklearnog oružja, ne dopuštamo plovila s nuklearnim oružjem ili motorom u našim vodama, to je dugogodišnji stav i nepokretanje, tako da ispadamo! NZ će se očito pridružiti BRICS-u + jer tu leži budućnost, a ne sa nasilničkom, prisilnom i ratnohuškačkom, ubojitom mafijom koja pljačka američko carstvo! Ako je Australija dovoljno suicidalna da bude na pogrešnoj strani povijesti i propadne s Carstvom SAD-a, koje je u očitim znakovima kolapsa i nestat će sa svjetske pozornice povodeći sa sobom svoje vazale poput Australije, to je njihov problem! I nije da će se tajvanski rat koji je orkestrirao SAD ionako ikada dogoditi jer je SAD potpuno bankrotirao, njegov financijski i bankarski sustav u kolapsu, diskreditiran i u slobodnom padu, USD je toaletni papir i sada su SAD zaglavljene i zarobljene u Ukrajini u aa bindu, zapeo, ne u kineskoj prstohvatu nego u ukrajinskoj vlastite izrade! Tajvan će se mirno reintegrirati u Kinu bez ispaljenog metka, a nesposobni Amerikanci ostat će lebdjeti poput nasukanog kita i Australija s tim!
Pratio sam pukovnika Wilkersona neko vrijeme i vjerovat ću mu na riječ.
Vrijeme je za razmišljanje o MIRU.
Hvala CN
Lijepo je vidjeti Zelenog političara koji pokazuje malo integriteta, posebno nakon što su njemački Zeleni postali stranka totalnog rata.
Nažalost, Zelena stranka Engleske i Walesa nedavno je napustila svoje protivljenje NATO-u:
Članovi Zelene stranke Engleske i Walesa glasali su za odustajanje od svog dugogodišnjeg stava o NATO-u. Prije glasanja, stranačka politika je izjavila da NATO "nije održiv mehanizam za održavanje mira u svijetu", te je rekla da bi Zelena stranka "izvela UK iz NATO-a".
Glasovanje je održano na proljetnoj konferenciji Zelenih. U glavnom zaokretu, novonapisana politika sada glasi: "NATO ima važnu ulogu u osiguravanju sposobnosti svojih država članica da odgovore na prijetnje njihovoj sigurnosti". Dalje se poziva NATO da jamči politiku zabrane prve uporabe nuklearnog oružja, da se obveže na poštivanje ljudskih prava u NATO-ovim akcijama i da djeluje “isključivo u obrani država članica”.
Promjena stajališta o NATO-u bila je dio šireg preinačavanja stranačke politike o miru, sigurnosti i obrani.
Odustajanjem od svoje obveze izlaska iz NATO-a, Zeleni u Engleskoj i Walesu sada se razlikuju u svom pristupu od Zelenih u Škotskoj. Škotska Zelena stranka zadržala je svoje protivljenje NATO-u.
Engleski Zeleni bili su jedini održivi prosvjedni glas za većinu Britanaca sa savješću nakon Corbyna, pa se čini malo čudnim da su odlučili otuđiti potencijalno veliki dio izborno lišenih. Imamo puno pro-NATO-ovih, pro-ratnih stranaka... nije nam trebala druga.
Dobro je vidjeti da Australija ima jednog trenutnog političara (David Shoebridge, Zeleni) koji govori istinu. Ostali su totalna sramota.
Australci – ako ste protiv AUKUS-a, molimo pišite svom federalnom zastupniku. U najboljem slučaju dobit ćete sebičan irelevantan odgovor, ali oni broje koliko su komunikacija dobili i jesu li 'za' ili 'protiv'.
George Galloway promijenio je slova AUKUS u USUKA koja se izgovaraju Ti naivčina.
Nekako, na neki način, veo neznanja koji njeguje neumoljivi propagandistički MSM MORA probiti kritična masa dovoljno jakih ljudi da uzdrmaju političke strukture. ………. SAD je u smrtonosnoj spirali, sa samo nekoliko lakejskih zemalja koje sudjeluju u vožnji, dok su pripreme za rat s Kinom uvelike u tijeku. Američka potraga za neupitnom globalnom dominacijom PO SVAKU CIJENU većini u svijetu je jasnija. ………. U SAD-u je to alternativna stvarnost, cijelo vrijeme. Stupanj dezorijentiranosti čini publiku previše zbunjenom da vidi što je što.
Konačno, svaki antiratni pokret integriteta MORA biti vezan uz antikapitalistički stav.
“Konačno, svaki antiratni pokret integriteta MORA biti povezan s antikapitalističkim stavom.”
Takva ideologija klecanja dobar je način da se držite po strani.
Ono što kažete da je "ideologija trzanja koljena" jednostavno je istina. ... Kad bi se samo 'sistemski ratovi' otkotrljali s jezika jednako lako kao 'sistemski rasizam', mogli bismo jasnije razmišljati o militarizmu i njegovoj ulozi u globalnom kapitalističkom sustavu. Ovi imperijalistički ratovi su za resurse, tržišta i ekonomsku prednost. …….Guzdanje protiv OVOG ili ONOG rata manje je principijelno od prepoznavanja i nastojanja da se okonča temeljni uzrok rata, općenito. ……….I, osim toga, ono što danas prolazi kao antiratni aktivizam VEĆ je na rubu!
…….Sve dok se čovječanstvo ne reorganizira i prijeđe na globalni eko-socijalistički oblik upravljanja, ratovi će se nastaviti. …Da, siguran sam da je vrlo kreposno imati taj "dobar" dan biti u antiratnom maršu. …… Puno je seksipilnije od razmišljanja o organizaciji društva i njegovom odnosu prema ratu.
………. Bilo da su potrebna desetljeća ili stoljeća (ako još uvijek postoji planet pogodan za život), kapitalističkom sustavu mora doći kraj. Svjetski resursi, uključujući cjelokupno znanstveno znanje, moraju se dijeliti globalno na human, pravedan, racionalan i znanstveni način. Dani koncepata 'globalne hegemonije' moraju doći kraju. ……..
……… neki vrlo dobri tekstovi o tome mogu se pronaći na wsws.org
Ideologija trzanja koljena prikladan je način za lijene umove da izbjegnu suočavanje s različitim mišljenjima o stvarima koje bi mogli smatrati sporednim u odnosu na glavnu temu.
“A osim toga, ono što danas prolazi kao antiratni aktivizam VEĆ je na rubu!”
Ne toliko ako uključite one kojima nije stalo do vašeg isključivog ideološkog stajališta. To vas samo svodi na rub ruba (ali možda vam je tako ugodnije iako ugrožava ukupnu učinkovitost).
“neki vrlo dobri tekstovi o tome mogu se naći na wsws.org”
Siguran sam da tako mislite, ali moje upoznavanje s njom me se ozbiljno ne dojmi (iako ću priznati da nije ni približno tako neimpresivno kao izraelska hasbara naklapanja).
Pravo na šmucoida!
Jeste li smatrali da je antiratni stav trenutno blizak većini, ali se ne smije tako prikazati?
Možda čak bude i većina.
Kako bismo znali?
Korporacijski narativ ukazuje na to da su antiratne perspektive izvanredne, ali što ako nismo?
Kako bismo znali?
Mi “mislimo” da smo mala skupina, ali što ako zapravo nismo?
Što ako smo čak većina, a mediji i vlada odbijaju to priznati? Kako bismo znali?
Puno ljubavi. Kapitalizam će nas ubiti ako ga ne možemo zaustaviti.
“Svi znaju da su kockice pune, svi znaju da je igra namještena” – Leonard Cohen.
Isprike, trebao sam reći: kako bismo "mi" znali... jesu li naši stavovi zapravo većina.
Kako bismo "mi" znali?
Bi li se objavila poštena anketa? Bi li se takva anketa uopće provodila ako se zna da bi rezultati bili loši za MIC i sadašnju vladu i onu prije?
Kako vrijeme prolazi, sve je manje veze između onoga što ljudi žele i onoga što čini politička klasa. Anketa ili ne, studije su pokazale koliko je malo zakonodavnih radnji – na lokalnoj, državnoj i saveznoj razini – doneseno da bi se zapravo poboljšao neki aspekt života običnih ljudi. ……..A ankete SU pokazale koliko je militarizam nepopularan među američkim biračima. Čini se da nema utjecaja na politiku. ————— MILIJUNI koji su izašli na ulice diljem svijeta prosvjedujući protiv neposredne invazije na Irak nisu napravili nikakvu razliku. Dvadeset godina kasnije, javnost se samo još više propagandizira, laže i kultivira da bude apatična.
………….bilo bi potrebno puno više od jednodnevnih marševa tu i tamo da bi se imalo utjecaja na američki militarizam/politiku.