Nakon što su koristili kontrolu naoružanja kako bi stekli jednostranu prednost nad Rusijom, cijena za SAD i NATO da se Moskva vrati za pregovarački stol bit će visoka.

Provjera uspona i pada nuklearnih bojevih glava tijekom godina utrke u nuklearnom naoružanju na Nacionalnom povijesnom mjestu Minuteman Missile u Južnoj Dakoti, 2017. (Wayne Hsieh, Flickr, CC BY-NC 2.0)
By Scott Ritter
Posebno za Vijesti o konzorciju
NAS-Ruska kontrola naoružanja je u ekstremnom stanju.
Povlačenje SAD-a iz temeljnog sporazuma o protubalističkim projektilima (ABM) 2002. poništilo je funkcionalnu i teorijsku premisu uzajamno osiguranog uništenja (MAD) koja je osiguravala logičnu ravnotežu osnovama teorije nuklearnog odvraćanja.
Slično tome, prenagljeni raskid sporazuma o nuklearnim snagama srednje klase (INF) od strane Trumpove administracije 2019. napao je oba elementa maksime "vjeruj, ali provjeri" koja je upravljala pitanjima verifikacije usklađenosti koja je kontrolu naoružanja uopće učinila održivom.
Posljednji preostali sporazum o kontroli naoružanja koji ograničava strateške nuklearne arsenale i SAD-a i Rusije je Novi sporazum o smanjenju strateškog naoružanja (START).
Potpisan 2010. i produljen na pet godina 2021., ugovor će isteći 2026. Postavlja ograničenja na broj raspoređenih nuklearnih bojevih glava koje svaka strana smije imati (1,550), kao i vozila (rakete, bombarderi, podmornice) za isporuku ovih bojevih glava (700).
Jednako važan za brojčano ograničenje je režim provjere usklađenosti koji nalaže ugovor, a koji uključuje pravo svake strane da provede do 18 inspekcija na licu mjesta godišnje. Do 10 od ovih inspekcija može se obaviti u operativnim bazama u kojima se nalaze nuklearni sustavi za isporuku. Inspektori tamo mogu vizualno potvrditi prisutnost nuklearnih bojevih glava nasumičnim odabirom projektila za pregled.
Na čekanju

Obraćanje ruskog predsjednika Vladimira Putina Saveznoj skupštini 21. veljače 2023. (Predsjednik Rusije)
Aspekti provjere usklađenosti novog START-a bili su na pauzi od početka 2020., kada su zabrinutosti za javno zdravlje izazvane pandemijom Covid-19 prisilile obje zemlje da prekinu inspekcije i dvogodišnje sazivanje Bilateralnog savjetodavnog odbora (BCC) koji je nadgledao rukovanje bilo kakvih odstupanja u ugovoru koje je utvrdila bilo koja strana.
Kada je pandemija počela jenjavati početkom 2022., napori da se ponovno pokrene provjera usklađenosti s ugovorima i konzultacije bili su osujećeni političkim posljedicama ruske invazije na Ukrajinu. Sankcije Europske unije kojima se zabranjuju preleti ruskih zrakoplova spriječile su Rusiju u provedbi inspekcije američkih strateških nuklearnih postrojenja.
Pitanja reciprociteta nagnala su Rusiju da uskrati američkim inspektorima pristup ruskim strateškim objektima. A proces BCC-a je stavljen na čekanje zbog zabrinutosti Rusije oko javno iznesenog cilja američke politike postizanja ruskog “strateškog poraza” u Ukrajini.
Rusko držanje postalo je službena politika kada je, na kraju svom obraćanju ruskoj federalnoj skupštini 21. veljače, ruski predsjednik Vladimir Putin objavio je: “Rusija se zaustavlja, zaustavlja svoje sudjelovanje u sporazumu o kontroli strateškog oružja. Ponavljam, ne izlazimo iz sporazuma. Zaustavljamo to.”
Njegovi su razlozi odražavali prethodne ruske izjave o ponašanju SAD-a. “Znamo,” rekao je Putin, “da je Zapad izravno povezan s pokušajima [kijevskog] režima da napadne našu bazu strateškog zrakoplovstva. NATO stručnjak pomogao je u usmjeravanju bespilotnih letjelica da napadnu te objekte. I oni žele pregledati naše objekte? Danas je to samo besmislica.”
Putin je ponovno iznio svoju zabrinutost u vezi sa službenim stavom SAD-a i NATO-a prema Rusiji:
“Želio bih naglasiti da [SAD i NATO] izravno govore da je njihov cilj strateški poraziti Rusiju. I nakon toga razmišljaju da će samo obilaziti naše objekte, vojne objekte? Nedavno smo donijeli zakon za postavljanje novih strateških obrambenih objekata na područja [sic]. Hoće li i njih posjetiti?”
Čini se da je odgovor "ne".
Budućnost kontrole naoružanja

Eileen Malloy, šefica jedinice za kontrolu naoružanja u američkom veleposlanstvu u Moskvi, u Saryozeku u Kazahstanu u svibnju 1990., gdje su prema Ugovoru INF uništene posljednje sovjetske rakete kratkog dometa. (Američko udruženje vanjskih poslova, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a)
Gdje ovo ostavlja američko-rusku kontrolu naoružanja? Uspavan, ali još nije mrtav. Međutim, njegovo ponovno oživljavanje zahtijevat će napor od strane SAD-a i njegovih NATO saveznika. Nakon što smo odlučili koristiti kontrolu naoružanja kao sredstvo za stjecanje unilateralne prednosti nad Rusijom, cijena povratka Rusije za pregovarački stol bit će visoka.
Postoje četiri primarna pitanja kojima se svaki budući sporazum o kontroli naoružanja mora pozabaviti, iz ruske perspektive: raketna obrana; uključivanje nuklearnih snaga Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske; uskrsnuće INF ugovora i dodatne mjere provjere osmišljene da označe dobru vjeru od strane američkih pregovarača.
Proturaketna obrana trebala je biti sastavni dio pregovora o novom START-u 2010. godine. Obamina administracija uvjerila je tadašnjeg ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva da se strateške nuklearne snage i proturaketna obrana moraju tretirati kao odvojena pitanja, te da će SAD u dobroj vjeri nastojati riješiti ruske zabrinutosti nakon što se ratificira Novi START.
SAD je lagao instalirajući obrambene projektile, s ofenzivnim sposobnostima, u Rumunjskoj i Poljskoj. Konačni rezultat je da je Rusija postala zaključana u sporazumnom aranžmanu koji je nastojao ograničiti njezine snage nuklearnog odvraćanja u isto vrijeme dok je SAD postavljao tehnologiju za uništavanje projektila na ruskim granicama.

Baterija THADD, ili terminalna obrana na velikim visinama, za presretanje balističkih projektila, u objektu američke mornarice u Deveselu, Rumunjska, lipanj 2019. (NATO)
Svaki budući sporazum o kontroli naoružanja mora se pozabaviti ruskim zabrinutostima u vezi s raketnom obranom ako želi imati nade da će ugledati svjetlo dana.
U svom obraćanju, Putin je izjavio da, “Prije nego se vratimo na raspravu o ovom [Novom START-u], moramo razumjeti što Francuska i UK pokušavaju učiniti i kako ćemo uzeti u obzir njihove strateške arsenale.”
Od samog početka pregovora o smanjenju američkih i sovjetskih (a kasnije i ruskih) zaliha Rusija je pokušavala u taj miks uključiti britanski i francuski nuklearni arsenal. SAD je to uporno odbijao. Povezivanje ciljeva SAD-a i NATO-a s ruskim “strateškim porazom” onemogućilo je Rusiji da razmotri bilo kakvu buduću raspravu o kontroli naoružanja koja ne uključuje nuklearno oružje ovih dviju članica NATO-a u cjelokupnu jednadžbu.
Ponovno stjecanje povjerenja – težak zadatak
Moskva i dalje vidi američko povlačenje iz INF sporazuma kao jednu od najvećih prijetnji svojoj nacionalnoj sigurnosti, odmah iza prethodnog američkog povlačenja iz ABM sporazuma.
Potencijalno razmještanje američkih balističkih projektila na europsko tlo koje bi mogle pogoditi Moskvu pet minuta nakon lansiranja smatra se, s pravom, inherentnim rizikom za opstanak Rusije i što eksponencijalno povećava vjerojatnost nenamjernog nuklearnog sukoba. Stoga su INF sustavi sastavni dio svakog sporazuma o kontroli naoružanja o strateškim nuklearnim snagama.
Vjerojatno najveći izazov s kojim se SAD suočava u bilo kojem budućem sporazumu o kontroli naoružanja je ponovno pridobiti povjerenje potrebno da bi takvi sporazumi imali pravo značenje.

23. studenoga 1974.: Summit o kontroli naoružanja između američkog predsjednika Geralda Forda i sovjetskog glavnog tajnika Leonida Brežnjeva u sanatoriju Okeansky u Vladivostoku, SSSR, tijekom razdoblja detanta. (Gerald R. Ford Bijela kuća, Nacionalni arhiv
"Prvi sporazum o ograničenju strateškog oružja potpisan je 1991. sa SAD-om", istaknuo je Putin u svom govoru. “Ovo je bilo u principijelno drugačijoj situaciji. To je bilo u kontekstu međusobnog povjerenja. I nakon toga, naši su odnosi otišli na razinu na kojoj su SAD i Sovjetski Savez izjavili da jesu ne smatrajući više jedni druge neprijateljima".
To je bilo tada; ovo je sada. “Naši odnosi [SAD-a i Rusije] su se pogoršali,” rekao je Putin, “a to je bila inicijativa Sjedinjenih Država.”
Rekao je da SAD,
“počele uništavati sve temelje svjetskog poretka nakon Drugog svjetskog rata. Korak po korak počeli su rušiti sustav svjetske sigurnosti i kontrole oružja... a sve je to učinjeno s jednim ciljem: rušiti strukturu međunarodnih odnosa koja je uspostavljena nakon Drugog svjetskog rata. A nakon raspada Sovjetskog Saveza, stalno su pokušavali ponoviti svoju globalnu dominaciju.”
Putin je priznao da se svijet promijenio od kraja Drugog svjetskog rata. “Postoje novi centri utjecaja i oni se stalno razvijaju,” istaknuo je, “i to je prirodni objektivni proces koji se ne može zanemariti. Ono što je neprihvatljivo", naglasio je Putin, "jest da su [SAD] to počele restrukturirati samo prema svojim potrebama."
To više neće biti slučaj. Svaki budući sporazum o kontroli naoružanja mora se vratiti temeljnom principu da bude obostrano koristan, što znači da ruskim potrebama treba posvetiti jednaku pozornost kao onima SAD-a
Dan kada je slaba Rusija pristajala na zahtjeve dominantne američke strane odavno je prošao. Da bi se Rusija vratila za bilo koji budući pregovarački stol o kontroli naoružanja, mora biti punopravan i ravnopravan partner. Inače, kao što je Putin jasno rekao, to nema svrhe.
Scott Ritter bivši je obavještajni časnik američkih marinaca koji je služio u bivšem Sovjetskom Savezu na provedbi sporazuma o kontroli naoružanja, u Perzijskom zaljevu tijekom operacije Pustinjska oluja iu Iraku nadzirući razoružanje WMD-a. Njegova najnovija knjiga je Razoružanje u vrijeme perestrojke, u izdanju Clarity Pressa.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
gospodin Scott Ritter
Koristim ovaj način, budući da nemam drugog načina da vas kontaktiram, da vas zamolim možete li dodati titlove vašoj «Scott Ritter Show», to će nekome tko ne govori tečno engleski pomoći u razumijevanju.
hvala
“Zdrav razum čovječanstva zahtijeva da zakon ne stane samo na kažnjavanju sitnih zločina malih ljudi. Također mora doprijeti do ljudi koji posjeduju veliku moć i koji je namjerno i usklađeno koriste kako bi pokrenuli zla koja nijedan dom na svijetu ne ostavljaju netaknutim.”
Justice Jackson – Uvodna riječ – Nürnberški procesi – 1945.
rusija će morati pričekati dok ova generacija američkih političara i elita ne odumre i nadati se da će se sustav koji oblikuje te osobnosti unutar nas promijeniti (putem demokratskog pritiska totalno propagirane populacije?, malo vjerojatno). u svakom slučaju, ova generacija se ne može i neće promijeniti, imo. oni jednostavno nisu u stanju 'shvatiti' i izaći iz svog programiranja.
Pa, Scott, kao i obično, vrlo temeljita procjena i govor. Ipak, kontrola naoružanja IMSHO je mrtva kao čavao sa srebrnim kolcem u srcu. Suprotno onome što je očito popularno mišljenje u režimu u Washingtonu, Rusi nisu budale. SAD je spalio sve svoje mostove s Rusijom (očekujem i s Kinom). Lagali smo. Varali smo. Ukrali smo. Laganje i varanje – sporazumi iz Minska, pritužbe na rusku raketu koja je prekršila INF kada su SAD lansirale prvu raketu za uništavanje INF-a 90 dana nakon što smo raskinuli sporazum. Dizanje NS-a u zrak je puno gore od krađe ali je i krađa. Ako je bilo ikakvih pitanja o tome da je EU išta drugo osim gomile šmrkavih vazala, to je sve stavilo na kraj. EU je povrijeđena barem jednako kao i Rusija, ali ne čujete ih kako vape za skalpom SAD-a, zar ne? A onda dolazimo do ugovora koji bi trebali biti svečana obećanja. Napustili smo ABM, INF i sporazum o otvorenom nebu bez ijednog valjanog razloga. Kad bi Rusija (ili bilo koja druga zemlja što se toga tiče) potpisala ugovor sa SAD-om, priznao bih da su budale. Ne postoje nikakva jamstva koja SAD mogu ponuditi, a koja bi jamčila da će SAD (bar jednom) ispuniti svoju riječ.
Čini se da SAD obožava moć—-
Mislim da to ne rade kako treba!
Prijete i ogovaraju...
Njihovi argumenti promašuju!
I ovaj narod brzo nestaje s vidika!
Pozor, Biden, Blinken, Nuland—gluhi i slijepi—- vjerujete u vodstvo—ali ne pokazujete ništa. :(
SAD/NATO definitivno nemaju prednost pred Rusijom. To je očito svakome tko je obraćao pozornost. Nadalje, bilo je najmanje dva puta kada je Putin pozvao na razgovore – međunarodne mirovne pregovore. SAD je odgovorio prijezirom (pa čak i podsmijehom), a zatim izdao svoje popise ultimatuma. Ultimatumi o kojima se ne može pregovarati, naravno. Njihovi prijedlozi svode se na zahtjeve da se Rusija razoruža, a Zapadu dopusti da radi što želi.
Amerikanci moraju razumjeti nešto o regiji. Ukrajina (dugo zvana "Ukrajina") bila je regija zapadne Rusije barem od 1700-ih, do 1991. Malo je manja od Teksasa (svjetska nuklearna sila Rusija, dvostruko veća od SAD-a) Velik dio ukrajinskog stanovništva identificira se kao etnički Ruski, govori standardni ruski, itd. Probiti se kroz američku propagandu o onome što se događa u Ukrajini je zastrašujući posao, iako je američka strategija do sada poznata. SAD želi kontrolu nad Ukrajinom (NATO baze duž ruske granice) i uznemirujuće se približio uništenju samog SAD-a kako bi postigao taj (uzaludni) cilj.
Hvala Scottu, kao i uvijek, na analizi bez klevetanja Putina/Rusije napamet.
Rezultat svega ovoga osudio je Ukrajinu na bojnom polju. Sada je od ključne važnosti da Rusija konačno dobije rat kako bi osvojila prednost u pregovorima. Sve čemu smo svjedočili povezano je. Ovo uključuje sadašnje stanje nuklearnog oružja o kojem je pisao gospodin Ritter.
Povjerenje. Reći ću da nijedna država ne vjeruje SAD-u. Posve je jasno da što god SAD kaže ili što god potpiše ne vrijedi ni daha ni papira. Rusija je potpuno u pravu kada tvrdi da SAD uopće nije sposoban za dogovor. Pompeo je sažeo američki modus operandi – “… lažemo, varamo, krademo.”
To je ukratko SAD. Za povjerenje je potrebna istina. SAD ima veliki problem s istinom.
rgl,
Kao što je rekao Gorbačov, "Ne možete vjerovati Amerikancima."
Prevari me dva puta, sram me bilo. Rusija neće pregovarati o nuklearnom oružju sve dok se SAD i NATO ne obvežu na novi sigurnosni režim u Europi. To se neće dogoditi za vrijeme Bidenove administracije i u ovom trenutku ne znamo tko će biti sljedeći predsjednik. Tu je i dodatni problem neokonzervativaca u Crvenom i Plavom timu u DC-u. Oni nikada neće pregovarati u dobroj vjeri s Rusijom, a sada Rusija to vrlo dobro razumije. To nisu uvjeti za značajne razgovore o ograničenju strateškog naoružanja u skorije vrijeme.
yep
otvorenije rečeno od mene: NATO uopće nema interesa za pregovore.
ps. Gledajući teme na Twitteru nekih zapadnjaka koji su uključeni u ova pitanja kontrole naoružanja: čitate o mržnji prema Rusiji i nepovjerenju najčudnije i najstarije vrste
S obzirom na to da su svi ugovori o razoružanju nestali, preostaje samo nova utrka u naoružanju, ili što je još opasnije, utrka u ponovnom naoružavanju, jer dolazi od relativno male zalihe nuklearnog oružja. Ali pravi uzrok rata (uključujući i Treći svjetski rat) je nemogućnost kontroliranja scenarija u kojima će jedna ili druga nuklearna sila pribjeći njihovoj uporabi. Nemogućnost njihove kontrole čini uništenje izvjesnim.
Besplatna e-knjiga: Uzorak povijesti i sudbina čovječanstva
Prirodni zakon: Oholost ima cijenu.
Otkucavanje sata sudnjeg dana nastavlja otkucavati, otkucavati, otkucavati. Kad će prestati otkucavati, nitko ne zna sa sigurnošću, ali nema još puno vremena.
Mislim da su američki imperijalni menadžeri uhvaćeni u očajničkom pokušaju sve ili ništa da povrate neupitnu globalnu dominaciju. Neće biti povlačenja od eskalacije rata u Ukrajini, niti pojačavanja napetosti s Kinom. Ne vidim da će SAD ikada više biti zainteresiran za sklapanje bilo kakvih sporazuma koji bi ograničili njegove vojne sposobnosti, uključujući nuklearno oružje. ……….. Ovaj rat SAD/NATO-a protiv Rusije koji se vodi preko posrednika Ukrajina će nastaviti, bez obzira na sve. Američki ciljevi—–> vidjeti Rusiju oslabljenu i demontiranu…….kontrolirati njezine ogromne resurse…….. odvojiti Rusiju od Kine, sljedeće i veće mete američkog imperijalizma.
……..Kako bi izbjegla dugotrajni rat od još mnogo mjeseci/godina, Rusija mora dovesti stvari do vrha neodoljivom snagom koja bi natjerala Zelenskog da moli za pregovore. Dugoročno gledano, to će spasiti više života nego dugi rat koji žele SAD. Osim toga, što se ovo duže oteže i eskalira, to je veća opasnost od američkog lansiranja nuklearnog oružja.
Pa Shmutz, problem je što su Rusi već 'razgovarali' u Minsku. Sada su naučili da je 'razgovor jeftin', pogotovo kada jedna strana razgovara s namjerom obmane. Zašto bi Rusi sada mislili da je nešto drugačije?
Pa, razlika bi bila u tome što bi Rusija, nakon što je pokorila Ukrajinu/SAD/NATO, bila u boljoj poziciji oblikovati uvjete bilo kakvog dugoročnog plana za mir i stabilnost. …… Potpuna ruska vojna pobjeda mogla bi biti jedini način da završe s poštenim i razumnim rješenjem. …………. Do sada, Putin sigurno mora znati da ne smije vjerovati ni riječi Zapada o bilo čemu. Od obećanja Jamesa Bakera da se NATO neće širiti “ni jedan inč dalje na istok”….do…. budući da je sporazum iz Minska lažna laž – prilika za Zapad da kupi vrijeme da naoruža/uvježba Britance, SAD je postupio u lošoj vjeri. ……. Može li itko poreći dugogodišnje planove SAD-a da namame Rusiju u ovaj rat, s očekivanjima dugotrajnog rata koji će dovesti do konačnog raspada Rusije?……. SAD je oduvijek žudio za tamošnjim ogromnim resursima. …….Onda bi krenulo u Kinu!