Dok Joe Biden posjećuje Poljsku, Michal Krupa izvještava o otpuštanju poljskog akademika jer je doveo u pitanje stav poljske vlade o ratu u Ukrajini.
Parlamentarna skupština OESS-a o ratu u Ukrajini u poljskom parlamentu, Sjem, studeni 2022. (MVP Poljske, Flickr, CC BY-NC 2.0)
By Michal Krupa
U Varšavi
Posebno za Vijesti o konzorciju
IU Poljskoj ovih dana postaje opasno za nečiju karijeru javno izražavati protivljenje politici vlade vizavi rat u Ukrajini.
Leszek Sykulski, poznati i popularni stručnjak za geopolitiku, primjer je toga. Prije nekoliko dana, Sykulski je predvodio meluncurkan Poljskog antiratnog pokreta, koji ima za cilj postati temeljna platforma koja ujedinjuje Poljake koji se suprotstavljaju otvoreno antiruskom, proratnom i prointervencionističkom programu političkih elita i mainstream medija.
Nekoliko dana kasnije otkriveno je da je Sykulski otpušten s mjesta profesora na Akademiji primijenjenih znanosti Józef Goluchowski u Ostrowiecu Switokrzyskom. Rektor akademije, Pawel Gotowiecki, nije se libio opravdati svoju odluku čisto političkim razlozima. Evo što je Gotowiecki rekao u intervju za Radio Ostrowiec 16. veljače:
“Žao mi je što je dr. Leszek Sykulski, nedvojbeno nadaren didaktičar, visoko cijenjen među studentima, odlučio zapravo napustiti znanstvenu i didaktičku djelatnost u korist društveno-političke djelatnosti, i to u tolikoj mjeri. Žao mi je što stavovi koje dr. Sykulski trenutno proklamira, ljudi kojima se okružuje toliko su društveno kontroverzni, a teze koje iznosi su u suprotnosti ne samo s mojim osobnim stavovima, nego i s vrijednostima do kojih drži naše sveučilište, jer smo uključeni u pomoć Ukrajini i Ukrajincima, što dovodi u pitanje Poljski antiratni pokret, ali i naškoditi Poljskoj raison d'etat.”
Obratio sam se Sykulskom za komentar o ovom razvoju događaja i u tekstualnoj poruci on me obavijestio sljedeće:
“Dana [2. veljače] primio sam obavijest o otkazu na Akademiji primijenjenih znanosti u Ostrowiecu. Ranije sam udaljena iz nastave studentima na svim studijima. Razlog je bio osnivanje Poljskog antiratnog pokreta i negativna reakcija državnih vlasti, uključujući telefonski poziv iz Ministarstva obrazovanja i znanosti i osobni posjet akademiji političara Prava i pravde."
Politolog Leszek Sykulski 2019. (CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons)
Ranije 2022. Sykulski je bio glasno napadnut zbog vođenja an intervju s ruskim veleposlanikom u Poljskoj samo nekoliko dana nakon početka neprijateljstava u Ukrajini. Postao je, uz dosljedno antiratni zastupnik Grzegorz Braun, meta mržnje vladajuće elite, koja baca uobičajene optužbe da je Putinova marioneta, ruski agent, idući uz “kremaljski narativ”.
Sve to radi jednostavnog ponavljanja očitih stvari koje sadašnji rat nije bio “ničim izazvan,” da Poljska ne bi trebala djelovati kao podređeni agent želja i prohtjeva kijevskog režima, da nije u poljskom interesu ostati popustljiv i voljan suučesnik Bijele kuće navedeno cilj “želje vidjeti Rusiju oslabljenu”.
Racionalne pozicije koje su, međutim, predaleki most za poljski establišment i njegove medijske saveznike.
Jedna od komponenti aktivizma Poljskog antiratnog pokreta je kampanja na jumbo plakatima za širenje poruke da "Ovo nije naš rat". Neki su već bili prikazati u poljskim gradovima.
Ovo je stvorilo paradoksalnu situaciju u kojoj ga mnogi klevetnici Sykulskog optužuju za širenje ruske propagande jer poruka "ovo nije naš rat" očito krivotvori stvarnost da je Poljska već zapravo u ratu s Rusijom, implicirajući da Varšava treba uložiti sve.
Unatoč aktivnoj ulozi poljske države u NATO-u proxy rata u Ukrajini, ne samo da Poljska nije u formalnom ratnom stanju s Ruskom Federacijom, nego prema Kresanje iz Mađarske koje je proveo Project Europe Research zaklade Századvég i objavljen u prosincu 2022., jasna većina Poljaka želi vidjeti kraj neprijateljstava.
#Gliwice #ToNieNaszaWojna #PolskiRuchAntywojenny pic.twitter.com/uBsE2woa2I
— Leszek Sykulski (@SykulskiLeszek) 17. veljače 2023.
Prema nedavnom izvješću, Poljaci i dalje podržavaju slanje oružja u Ukrajinu, ali jasna većina se protivi slanju poljskih vojnika kao dijela misije NATO-a u Ukrajinu.
Kao i sredinom sredine 2022. godine, samo 17 posto ispitanih je za takav potez. Čini se dakle da poljski antiratni pokret ima plodno tlo za širenje svoje poruke i edukaciju poljskog javnog mnijenja o nužnosti neintervencije i neeskalacije, negirajući navodno "očitu" istinu da smo već u ratu i trebali bismo se samo pomiriti, kao građani Poljske, slaganjem s programom američkih dužnosnika Victorije Nuland, Jakea Sullivana i Antonyja Blinkena.
Daleko od toga da je naštetio Poljaku raison d'etat, kako je rekao Sykulskijev bivši poslodavac, Poljski antiratni pokret djeluje u interesu poljskog naroda.
Bilbord Nije naš rat koji mirovni aktivisti postavljaju u poljskim gradovima. (Twitter, Leszek Sykulski)
Prije Drugog svjetskog rata izabrani poljski predsjednik, uz mnoge druge svečane obveze sadržane u prisezi, zakleo se da će “odvratiti zlo i opasnost od države”. Trenutačno nema veće usluge od zalaganja za otklanjanje opasnosti da se poljska država uvuče u pravi rat s Rusijom, čak i po cijenu da si sitni i beskičmenjački birokrati sasjeku karijeru.
Sykulski ne odustaje od postavljanja primjera za građansko djelovanje protiv izravnog angažmana NATO-a u Ukrajini.
Poljska je na prekretnici u svojoj povijesti, gdje životi milijuna ljudi i nacionalna sigurnost Poljske mogu biti dodatno ugroženi nepromišljenom odlukom. Gledajući sadašnji skup poljskih političara, od vlade do navodne "oporbe" u parlamentu, ujedinjenih u svojoj iracionalnoj mržnji prema Rusiji i odvratnoj podaništvu Kijevu, ne možemo se suzdržati od parafraze Charlesa de Gaullea - rat is previše ozbiljno a stvar prepustiti političarima. Poljski građani sada imaju platformu da jasno i glasno kažu: ovo nije naš rat.
Michal Krupa je povjesničar i komentator koji živi u Poljskoj. Objavljivao je u mnogim poljskim i američkim novinama, uključujući The American Conservative i Chronicles: A Magazine of American Culture. On je domaćin Heretics podcast na VotumTV. Njegov Twitter naslov je: @MGKrupa
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti konzorcija.
Umirovljeni američki pukovnik Douglas MacGregor tvrdi da se tisuće poljskih vojnika bore za Ukrajinu u ukrajinskim odorama, te da ih je već najmanje 2,500 ubijeno u akciji, iako se ta informacija skriva od poljske javnosti i svijeta općenito. U većini drugih međunarodnih oružanih sukoba u obliku ovog "proxy rata" te bi činjenice odavno poslužile kao casus belli za ruske snage da koriste veliku vojnu silu protiv Poljske (i cijelog NATO-a, što se toga tiče). Ali, dok Washington i Zapad neprestano pokušavaju eskalirati sukob na razinu nuklearnog rata, Putin uporno nastavlja pomicati svoje potpuno opravdane "crvene linije" kako bi spriječio takvo što. Čini se da je on jedini šef države među svim zaraćenim nacijama, od kojih je većina uvučena i ograničena u svakoj svojoj riječi i djelovanju od strane Washingtona, koji je shvatio da čak i "pobjeda" u nuklearnom ratu nad cijelim planetom ostaje, a ne samo bombardiran natrag u kameno doba, ali potpuno beživotan, nije čak ni "pirovo" postignuće ako nema (doduše, glupih) ljudskih umova koji bi uživali u tom iskustvu. Možda je to vrhunsko postignuće ekstremnog nihilista, u kojem slučaju Victoria Nuland još uvijek može imati sulud osmijeh na svojoj ružnoj šalici dok plamen probija njezin vladin bunker i prži njezino tijelo.
(Primjećujem da je Elon Musk izazvao popriličnu pomutnju među međunarodnim novinarima tijekom posljednjih dan ili dva pripisujući ovaj rat uglavnom Nulandovoj vlastitoj osobnoj kreaciji. Čovjek govori dosta razumno – poput toga kako ovaj rat mora završiti osim nuklearnog uništenja putem Putinovog scenarija–kontaminiranog njegovim povremenim kreativnim dosegom, ali zdrav razum je posljednja stvar koju velika većina ljudi želi čuti, posebno oni bah-bah koji kontroliraju svo bogatstvo i poluge moći i vjeruju u vlastitoj trans-ljudskoj transcendenciji.)
Michal Krupa: “Racionalne pozicije koje su, međutim, predaleki most za poljski establišment i njegove medijske saveznike.”
Nažalost, to je postupno postalo norma na kolektivnom Zapadu, po pitanjima od sitnih do rata i mira. Na poljskom bi se moglo kratko reći “Racja stanu nie ma racji”, bez razloga u “raison d'etat”.
Licemjerni apsurd današnjih Amerikanaca koji upiru prstom u bilo koju drugu zemlju, optužujući ih za makartizam/fašizam.
Amerika je odavno poznata po tome što je apsurdno licemjerna. Otkrio sam da je to istina kad sam se šezdesetih preselio u Europu i kada mi je veo pao iz glave. Od tada je samo postalo više. Moramo dati sve od sebe da podučavamo istinu i perspektivu svima do kojih možemo doći kako bismo se suprotstavili neistinama naših glavnih medija.
Miješajući metafore, očito je da su zemlje NATO-a upregnule svoja kola za SAD i voljne su potonuti s brodom. Pitam se hoće li ikada postojati dovoljna kritična masa javnog protivljenja da iznudi promjenu politike. ……… Pa opet, pitam se o tome i ovdje u SAD-u. ………..Čovjek bi pomislio da će stvarnost da je ovo rat SAD/NATO-a protiv Rusije više nego bilo što drugo konačno postati shvaćena.
——— Ušutkavanje Hershovog nedavnog razotkrivajućeg novinarstva o naftovodu zlokoban je pokazatelj trendova. MSM će sve više odbijati protivljenje ratu i analize koje odstupaju od službenih narativa. Učitelji, kao i novinari će znati da su antiratni + antiamerički, i platit će cijenu. Primjenjivat će se sve više i više mjera društvene/informacijske kontrole kako bi se mase držale u skladu.
Tako je zanimljivo da CNN posvećuje toliko vremena bez prostora u vezi s ovim ratom, a nikome nije dat malo prostora da govori o tome kako je sve ovo počelo i kako vidimo ovaj kraj. Želi li Biden doista nuklearni rat? Ne mislim tako, ali budući da MSM ne čuje druge glasove, vidim malo nade za budućnost.
SAD ima najveću kontrolu nad NATO-om otkako su ga stvorili kao protumjeru protiv Sovjeta. Velik dio svijeta danas vidi NATO kao najveću prijetnju s kojom se svijet suočava.
Dakle, kako pomiriti ono što se čini oskudnom javnom potporom ovom sukobu s neposrednom potporom poljske vlade (i slobodno ovdje zamijenite europsku naciju po svom izboru)? Ovdje postoji stvarnost koja nije istinski cijenjena ni zbog svoje učinkovitosti ni zbog svoje prodornosti.
Kako ujak šećer radi to što radi, tako dobro?
Melodija ide ovako: duhovi američkog državnog umijeća shvaćaju da potkupljivih pojedinaca ima posvuda i da je potrebno samo identificirati te osobe i onda im obećati da će postati ili bogati ili moćni ili oboje, ako pristanu biti kanal za Američka vojna pomoć njihovoj siromašnoj i opkoljenoj naciji. To je bila/jest formula koja se uvijek iznova koristi u Južnoj i Srednjoj Americi, a sada je gotovo univerzalno koristi američka "vanjska politika" na globalnoj razini. Korumpirani kompromitirani vojskovođa ili vladin dužnosnik nikada ne raspravlja o svom sponzoru, jer kada njihova korisnost istekne, tiho se premještaju u utočište "Država" da žive svoje zaštićene i skrivene živote. Bolsonaro je sada u SAD-u.
Ritam prati oseku i oseku perspektive nacije ili regije. Ako bilo kakva prijetnja, prirodna ili umjetno izazvana, zaobiđe bilo koju regiju, možete se kladiti da će se paraziti američkog carstva skrivati u otpadu, čekajući faustovsku pogodbu da budu potpisani perima neizbrisivom tintom.
U posljednjih nekoliko desetljeća Poljska, pod brigom određenih poljskih pojedinaca, postala je virtualna američka oružana utvrda i partner u bilo kakvom vojnom avanturizmu koji bi američki obilazni put mogao skuhati. Nema tu nikakve misterije. Daljnji opstanak ove paradigme vrti se isključivo oko sposobnosti SAD-a da se prikaže ili kao a) "dobri momci" ili b), "neizbježni i nepobjedivi" (istinski vjernici u Fukuyamin "Kraj povijesti".)
i naravno, neslužbeno, tisuće poljskih "dobrovoljaca" već se bore protiv ruskih trupa u Ukrajini...
Umirovljeni američki pukovnik Douglas MacGregor tvrdi da se tisuće poljskih vojnika bore za Ukrajinu u ukrajinskim odorama, te da ih je već najmanje 2,500 ubijeno u akciji, iako se ta informacija skriva od poljske javnosti i svijeta općenito. U većini drugih međunarodnih oružanih sukoba u obliku ovog "proxy rata" te bi činjenice odavno poslužile kao casus belli za ruske snage da koriste veliku vojnu silu protiv Poljske (i cijelog NATO-a, što se toga tiče). Ali, dok Washington i Zapad neprestano pokušavaju eskalirati sukob na razinu nuklearnog rata, Putin uporno nastavlja pomicati svoje potpuno opravdane "crvene linije" kako bi spriječio takvo što. Čini se da je on jedini šef države među svim zaraćenim nacijama, od kojih je većina uvučena i ograničena u svakoj svojoj riječi i djelovanju od strane Washingtona, koji je shvatio da čak i "pobjeda" u nuklearnom ratu nad cijelim planetom ostaje, a ne samo bombardiran natrag u kameno doba, ali potpuno beživotan, nije čak ni "pirovo" postignuće ako nema (doduše, glupih) ljudskih umova koji bi uživali u tom iskustvu. Možda je to vrhunsko postignuće ekstremnog nihilista, u kojem slučaju Victoria Nuland još uvijek može imati sulud osmijeh na svojoj ružnoj šalici dok plamen probija njezin vladin bunker i prži njezino tijelo.
(Primjećujem da je Elon Musk izazvao popriličnu pomutnju među međunarodnim novinarima tijekom posljednjih dan ili dva pripisujući ovaj rat uglavnom Nulandovoj vlastitoj osobnoj kreaciji. Čovjek govori dosta razumno – poput toga kako ovaj rat mora završiti osim nuklearnog uništenja putem Putinovog scenarija–kontaminiranog njegovim povremenim kreativnim dosegom, ali zdrav razum je posljednja stvar koju velika većina ljudi želi čuti, posebno oni bah-bah koji kontroliraju svo bogatstvo i poluge moći i vjeruju u vlastitoj trans-ljudskoj transcendenciji.)
Ako želimo čuti/čitati samog Leszeka Sykulskog, njegove primjedbe na You Tubeu moraju imati barem engleske titlove, ako ne i na drugim europskim jezicima. Nešto za Michala Krupu? Građanska hrabrost i žrtva akademske karijere Leszeka Sykulskog trebala bi biti poznata diljem EU/NATO-a, a ne samo u Poljskoj i među govornicima poljskog jezika.
To me navodi na razmišljanje o tekućem sudskom progonu Heinricha Bückera, mirovnog aktivista koji vodi Peace Café u Berlinu za svoje
protivljenje politici njemačke vlade u ukrajinskom sukobu.
Vjerujem da će biti više izvještaja o Leszeku Sykulskom, antiratnom zastupniku Gregorzu Braunu i poljskom mirovnom pokretu u Consortium News.
Demokratska prava se krše u cijeloj EU. Dobro je vidjeti “citat” Charlesa DeGaullea: “Rat je preozbiljna stvar da bi se prepustio političarima.”
Možda bi bilo bolje da se oni koji podržavaju rat——da se moraju obući i otići. Političarima je prelako podržati rat, ali onda izbjeći osobne posljedice da svoje vlastite čizme i vlastite živote ubace u ratnu mješavinu.
Mekartizam u tiranskoj, imperijalnoj Americi, vrlo je živ, i 'bolestan' kao što je ikada bio, u 50-ima!
“Ovo nije naš rat” je povijesna istina. Sve su to ratovi ratnih huškača, koji ohološću, licemjerjem i lažima vode svoj narod u mržnju prema drugome. U slučaju Poljske, ne možemo čak biti sigurni da su motivi čelnika tako iskreni u podršci Ukrajini. Alex i Alexander u The Duranu razgovarali su o tome kako bi Poljska voljela odvojiti dio zapadne Ukrajine i uspostaviti kontrolu nad onim što ostane kada Rusija zadrži istok (što se u ovom trenutku čini neizbježnim). Za Poljsku to pomalo nalikuje Führerovim uzaludnim pokušajima da "Njemačku ponovno učini velikom". Pusta je slava u izobilju. Ako su ankete Poljaka točne, barem Sykulski ima daleko veće šanse za uspjeh kod kuće od naših propagiranih ruskofoba. Čini se da patimo od terminalne ksenofobije. Mi to samo zovemo američka izuzetnost – biti "nezamjenjiva nacija" što i jesmo.
Čini se da se životne lekcije, mudrost i suzdržanost ne prenose s generacije na generaciju, ali bespotrebna etnička mržnja izgleda beskrajna i bezgranična. Koliko puta europski narodi moraju iskusiti razaranja totalnog rata jer se ne mogu osloboditi stoljetnih neprijateljstava? Što sprečava Poljake da shvate da su Rusi, puno više od većine, također neizmjerno patili od ruku sovjetskih boljševika (ne kršćanskih Rusa) kao i njemačkih nacista. Imate zajedničke probleme koji se NEĆE riješiti međusobnom mržnjom. Zašto prediktivno postići ništa više od ponovnog stvaranja takvog paklenog iskustva za sve svoje ljude? Vi budale biste svoju zemlju učinili glavnim bojnim poljem između Istoka i Zapada u ratu koji nikada ne može biti kao šuškavac nad Rusijom kakav zamišljate u svojim ispraznim snovima. Vjerujte mi, Washingtonu neće biti stalo niti će vam pružiti bilo kakvu pomoć kada se vaš narod suoči s izumiranjem u potpuno opustošenom krajoliku. Pitajte Sjevernokorejce. To će biti budućnost Poljske ako ustrajete u svojoj ludosti. Vi ljudi skoro obožavate poljskog papu Ivana Pavla II. Mislite li ozbiljno da bi vam savjetovao da se uključite u nuklearni rat protiv Rusije ili bi preporučio egzistencijalni opstanak vaše nacije? Nisam prvi koji vam govori ove stvari. Ukrajina nije primjer koji biste trebali pokušavati oponašati. Ti ljudi dugo pate od opsežne korupcije, masovnog ludila i suicidalnih tendencija. Njihov je put do samouništenja. Zašto, zaboga, tražite isto? Postavio sam isto pitanje vašim baltičkim i višegradskim susjedima. Pod tim svjetlima, samo bi se Mađarska mogla smatrati zdravom i zainteresiranom za dugoročni opstanak naroda.
Europljani i uglavnom zapadne sile zadržavaju pravo sebe nazivati "Civiliziranim". Na temelju posljednjih 400 godina povijesti, oni to moraju ironično misliti
Kad bi barem Poljaci, a i mnogi drugi, poslušali vaše srčane i pametne prijedloge. Hvala vam.
Što god. Trenutačni europski granični rat, velik koliko postaje, ipak je europski rat i ako poljska vlada koristi svoje trupe da proširi taj rat, to je još uvijek ništa više od europskog graničnog rata o kojem moraju odlučiti Europljani, a ne Amerikanci koji vole vjerovati da su oni i dalje jedina svjetska vojna i gospodarska supersila, što je do određenog stupnja još uvijek točno, ali do stupnja koji se brzo smanjuje što će na kraju i konačno vidjeti NATO-ove europske bočne zemlje kako vode granične ratove jedna protiv druge, dok visoko zadužena Amerika bankrotira pokušavajući shvatiti što učiniti u Aziji i Africi dok njezin utjecaj brzo opada, itd., itd. Australija i Kanada, u međuvremenu, ne uspijevaju izraziti protivljenje SAD-u i također će vidjeti njihov utjecaj kako američke kolonije budu opadale. Isto se odnosi i na zemlju usidrenu Manilom koja je zapravo bila iu velikoj mjeri još uvijek jest nešto više od militarizirane kolonije kakva je postala kada su je američke trupe napale (pogledajte) prije nekoliko desetljeća.
Ovo nije australski rat.
Pokušajte to reći bilo kojem od političara na vlasti u bilo kojoj stranci, i naravno Murdochovi mediji govore ljudima što da misle.
G. Sykulski ne samo da je bio potpuno u pravu, već je također imao pravo izraziti ono što je očito: To je jednostavno. Ovo nije naš rat.
Ne kažem da je ovo naš rat ili da bismo trebali podržavati Ukrajinu novcem ili oružjem, ali nije naš rat uglavnom ono što se govorilo u Prvom i Drugom svjetskom ratu
"Ne kažem da je ovo naš rat...ali naš rat nije otprilike ono što se govorilo u Prvom i Drugom svjetskom ratu"
Upravo jesi.
Razjasnite svoje stajalište o istočnim Ukrajincima koje je ukrajinska vojska trebala pregaziti ili je li Ukrajinac u ukrajinskom nasilju prihvatljiv.