Umjesto slanja više oružja u Ukrajinu, SAD i njegovi NATO saveznici mogli bi poduzeti ove korake kako bi smanjili rastući rizik od nuklearnog sukoba, pišu Medea Benjamin i Nicolas JS Davies.
Američki predsjednik Joe Biden napušta Bijelu kuću 20. siječnja. (Bijela kuća, Carlos Fyfe)
By Medea Benjamin i Nicolas JS Davies
Zajednički snovi
TBulletin of the Atomic Scientists upravo je objavio sat sudnjeg dana za 2023. izjava, nazivajući ovo "vrijeme neviđene opasnosti".
Pomaknuo je kazaljke na satu na 90 sekundi do ponoći, što znači da je svijet bliže globalnoj katastrofi nego ikad prije, uglavnom zato što je sukob u Ukrajini ozbiljno povećao rizik od nuklearnog rata.
Ova znanstvena procjena trebala bi probuditi svjetske čelnike na hitnu potrebu dovođenja strana uključenih u ukrajinski rat za mirovni stol.
Do sada se rasprava o mirovnim pregovorima za rješavanje sukoba uglavnom vrtila oko toga što bi Ukrajina i Rusija trebale biti spremne iznijeti za stol kako bi okončale rat i vratile mir.
Međutim, s obzirom da ovaj rat nije samo između Rusije i Ukrajine, već je dio "Novog hladnog rata" između Rusije i Sjedinjenih Država, nisu samo Rusija i Ukrajina te koje moraju razmotriti što mogu iznijeti za stol kako bi ga okončale .
Sjedinjene Države također moraju razmotriti koje korake mogu poduzeti kako bi riješile svoj temeljni sukob s Rusijom koji je uopće doveo do ovog rata.
Geopolitička kriza koja je postavila pozornicu za rat u Ukrajini započela je raspadom NATO-a obećava da se ne širi u istočnu Europu, a pogoršala ga je njegova izjava iz 2008. da će Ukrajina eventualno pristupiti ovom prvenstveno antiruskom vojnom savezu.
Vladimir Putin na tiskovnoj konferenciji 4. travnja 2008. nakon sastanka Vijeća Rusija-NATO gdje je rekao da će širenje NATO-a prisiliti Rusiju da odgovori poduzimanjem mjera za zaštitu svoje sigurnosti. (Kremlin.ru, CC BY 4.0, Wikimedia Commons)
Zatim, 2014., uz potporu SAD-a genijalan potez protiv ukrajinske izabrane vlade uzrokovao je raspad Ukrajine. Samo 51 posto ispitanih Ukrajinaca reklo je u anketi Gallupa da prepoznaju legitimitet vlade nakon državnog udara, a velika većina na Krimu i u pokrajinama Donjeck i Lugansk glasala je za odcjepljenje od Ukrajine.
Krim se ponovno pripojio Rusiji, a nova ukrajinska vlada pokrenula je građanski rat protiv samoproglašenih "Narodnih republika" Donjecka i Luganska.
Procjenjuje se da je u građanskom ratu poginulo 14,000 2015 ljudi, ali sporazumom iz Minska II 1,300. uspostavljen je prekid vatre i tampon zona duž crte kontrole, s XNUMX XNUMX međunarodnih OESS-a promatrači prekida vatre i osoblje. Crta prekida vatre uglavnom se održala sedam godina, a žrtve odbijeno uglavnom iz godine u godinu.
Ali ukrajinska vlada nikada nije riješila temeljnu političku krizu dodijelivši Donjecku i Lugansku autonomni status koji im je obećala u sporazumu Minsk II.
Sada već bivša njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Francois Hollande priznali su da su zapadni čelnici pristali na sporazum iz Minska II samo kako bi kupili vrijeme, kako bi mogli izgraditi ukrajinske oružane snage kako bi na kraju povratili Donjeck i Luhansk silom.
12. veljače 2015.: ruski predsjednik Vladimir Putin, francuski predsjednik Francois Hollande, njemačka kancelarka Angela Merkel, ukrajinski predsjednik Petro Porošenko na pregovorima u Normandijskom formatu u Minsku, Bjelorusija. (Kremlj)
U ožujku 2022., mjesec dana nakon ruske invazije, u Turskoj su održani pregovori o prekidu vatre. Rusija i Ukrajina izradio “sporazum o neutralnosti” od 15 točaka, koji je predsjednik Volodymyr Zelenskyy javno predstavio i objašnjen svojim ljudima u nacionalnom TV prijenosu 27. ožujka.
Rusija je pristala povući se s teritorija koje je okupirala od invazije u veljači u zamjenu za obvezu Ukrajine da se neće pridružiti NATO-u niti ugostiti strane vojne baze. U tom su okviru bili i prijedlozi za rješavanje budućnosti Krima i Donbasa.
Ali u travnju su ukrajinski zapadni saveznici - posebno Sjedinjene Države i Velika Britanija - odbili podržati sporazum o neutralnosti i uvjerili Ukrajinu da odustane od pregovora s Rusijom.
Američki i britanski dužnosnici rekli su tada da vide priliku za "tisak" i"oslabiti" Rusiju i da su htjeli maksimalno iskoristiti tu priliku.
Nesretna odluka vlada SAD-a i Velike Britanije da ukinu ukrajinski sporazum o neutralnosti u drugom mjesecu rata dovela je do dugotrajnog i razornog sukoba sa stotinama tisuća gubici.
Nijedna strana [zasad] ne može odlučno poraziti onu drugu, a svaka nova eskalacija povećava opasnost od "velikog rata između NATO-a i Rusije", rekao je nedavno glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg Upozorio.
Sada čelnici SAD-a i NATO-a tvrditi kako bi podržali povratak za pregovarački stol koji su preokrenuli u travnju, s istim ciljem postizanja ruskog povlačenja s teritorija koji su okupirali od veljače. Oni implicitno priznaju da novih devet mjeseci nepotrebnog i krvavog rata nije uspjelo značajno poboljšati pregovaračku poziciju Ukrajine.
Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, iza kamere, na sastanku s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim u rujnu 2021. (NATO)
Umjesto da samo pošalju više oružja kako bi potaknuli rat koji se ne može dobiti na bojnom polju, zapadni čelnici imaju ogromnu odgovornost pomoći u ponovnom pokretanju pregovora i osigurati da ovaj put uspiju.
Još jedan diplomatski fijasko poput onog koji su napravili u travnju bio bi katastrofa za Ukrajinu i svijet.
Dakle, što Sjedinjene Države mogu donijeti za stol kako bi pomogle u kretanju prema miru u Ukrajini i deeskalaciji svog katastrofalnog hladnog rata s Rusijom?
Poput kubanske raketne krize tijekom izvornog Hladnog rata, ova bi kriza mogla poslužiti kao katalizator za ozbiljnu diplomaciju za rješavanje sloma u američko-ruskim odnosima.
Umjesto da riskiraju nuklearno uništenje u pokušaju da "oslabe" Rusiju, Sjedinjene Države bi umjesto toga mogle iskoristiti ovu krizu za otvaranje nove ere kontrole nuklearnog naoružanja, sporazuma o razoružanju i diplomatskog angažmana.
Godinama se predsjednik Vladimir Putin žalio na veliki američki vojni trag u istočnoj i srednjoj Europi. Ali nakon ruske invazije na Ukrajinu, SAD je zapravo pojačao svoju europsku vojnu prisutnost.
To je povećalo ukupne implementacije američkih vojnika u Europi s 80,000 2022 prije veljače 100,000. na otprilike XNUMX XNUMX. Poslala je ratne brodove u Španjolsku, eskadrile borbenih zrakoplova u Ujedinjeno Kraljevstvo, trupe u Rumunjsku i na Baltik, a sustave protuzračne obrane u Njemačku i Italiju.
Čak i prije ruske invazije, SAD je počeo širiti svoju prisutnost u raketnoj bazi u Rumunjskoj kojoj se Rusija protivila otkad je počela s radom 2016. Američka vojska također je izgradila što The New York Times zvan "vrlo osjetljivo američko vojno postrojenje” u Poljskoj, samo 100 milja od ruskog teritorija.
Baze u Poljskoj i Rumunjskoj imaju sofisticirane radare za praćenje neprijateljskih projektila i projektile presretače za njihovo obaranje.
1. rujna 2019.: Američka mornarička baza u Deveseluu, Rumunjska, dom NATO-ovog obrambenog sustava od balističkih projektila Aegis Ashore. (Američka mornarica, Amy Forsythe, javno vlasništvo)
Rusi se brinu da bi se te instalacije mogle prenamijeniti za ispaljivanje ofenzivnih ili čak nuklearnih projektila, a one su točno ono što je ABM (antibalistički projektil) iz 1972. Ugovor između SAD-a i Sovjetskog Saveza zabranjena, sve dok se predsjednik George W. Bush iz nje nije povukao 2002. godine.
Dok Pentagon opisuje dvije lokacije kao obrambene i pretvara se da nisu usmjerene na Rusiju, Putin je inzistirao da su baze dokaz prijetnje koju predstavlja širenje NATO-a prema istoku.
Evo nekih koraka koje bi SAD mogao razmotriti kako bi započeli deeskalaciju ovih stalno rastućih napetosti i poboljšali izglede za trajni prekid vatre i mirovni sporazum u Ukrajini:
- Sjedinjene Države i druge zapadne zemlje mogle bi podržati ukrajinsku neutralnost pristankom na sudjelovanje u vrsti sigurnosnih jamstava na koje su Ukrajina i Rusija pristale u ožujku, ali su ih SAD i UK odbacile.
- SAD i njegovi NATO saveznici mogli bi dati do znanja Rusima u ranoj fazi pregovora da su spremni ukinuti sankcije protiv Rusije kao dio sveobuhvatnog mirovnog sporazuma.
- SAD bi mogao pristati na značajno smanjenje od 100,000 vojnika koje sada ima u Europi, te na uklanjanje svojih projektila iz Rumunjske i Poljske i predaju tih baza njihovim državama.
- Sjedinjene Države mogle bi se obvezati da će raditi s Rusijom na sporazumu o ponovnom uzajamnom smanjenju svojih nuklearnih arsenala i obustavi trenutne planove obiju zemalja da naprave još opasnije oružje. Također bi mogli obnoviti Ugovor o otvorenom nebu, iz kojeg su se Sjedinjene Države povukle 2020., tako da obje strane mogu potvrditi da druga uklanja i rastavlja oružje koje su pristale ukloniti.
- Sjedinjene Države mogle bi otvoriti raspravu o uklanjanju svog nuklearnog oružja iz pet europskih zemalja u kojima se ono trenutno nalazi razmještene: Njemačka, Italija, Nizozemska, Belgija i Turska.
Ako su Sjedinjene Države voljne staviti ove promjene politike na stol u pregovorima s Rusijom, to će Rusiji i Ukrajini olakšati postizanje obostrano prihvatljivog sporazuma o prekidu vatre i pomoći da se osigura da mir koji pregovaraju bude stabilan i trajan .
Deeskalacija Hladnog rata s Rusijom dala bi Rusiji opipljivu dobit koju bi pokazala svojim građanima dok se povlači iz Ukrajine. To bi također omogućilo Sjedinjenim Državama da smanje svoju vojnu potrošnju i omogućilo europskim zemljama da preuzmu odgovornost za vlastitu sigurnost, budući da većina njihovih ljudi želite.
Američko-ruski pregovori neće biti laki, ali istinska predanost rješavanju nesuglasica stvorit će novi kontekst u kojem se svaki korak može poduzeti s većim povjerenjem dok proces uspostavljanja mira gradi vlastiti zamah.
Većina ljudi u svijetu odahnula bi kad bi vidjela napredak prema okončanju rata u Ukrajini i kad bi vidjela kako Sjedinjene Države i Rusija rade zajedno na smanjenju egzistencijalnih opasnosti od svog militarizma i neprijateljstva.
To bi trebalo dovesti do poboljšane međunarodne suradnje u drugim ozbiljnim krizama s kojima se svijet suočava u ovom stoljeću—i moglo bi čak početi vraćati kazaljke sata sudnjeg dana unatrag čineći svijet sigurnijim mjestom za sve nas.
Medea Benjamin, Suosnivač Global Exchange i CODEPINK: Žene za mir, autor je knjige iz 2018. Unutar Irana: prava povijest i politika Islamske Republike Iran. Njezine prethodne knjige uključuju: Kraljevstvo nepravednog: iza američko-saudijske veze(2016); Drone Warfare: Ubijanje pomoću daljinskog upravljača (2013); Nemojte se bojati Gringo: Honduraska žena govori iz srca (1989) i, s Jodie Evans, Zaustavite sadašnji rat (Akcijski vodič za unutarnji ocean) (2005).
Nicolas JS Daviesje neovisna novinarka, istraživačica CODEPINK-a i autorica Krv na našim rukama: američka invazija i uništenje Iraka.
Izraženi stavovi isključivo su stavovi autora i mogu, ali ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Podrška CN's
Zimski Fond Pogon!
Donirajte sigurno putem kreditne kartice or provjeriti by klikom crveni gumb:
Rekao bih "SAMO SAD mogu vratiti sat sudnjeg dana unazad!"
Ne vjerujem da je KD pesimističan. Vjerujem da je ovo realan POV. Pitam se koji vam kriteriji daju pretpostavku o nuklearnom ratu unutar 3 generacije. (Nije da se ne slažem s vašom izjavom – samo sam znatiželjan.)
Što? Diplomacija? Uzajamni pregovori i kompromis? Kao da Rusi imaju opravdane brige za sigurnost? Nemojmo biti kratkovidi. Naši su voditelji napravili izračun troškova i koristi. Kakva je korist od diplomacije kad uzmete u obzir da bi SAD mogle dominirati onim što je ostalo od svijeta nakon nuklearnih razmjena?
Jedna sekunda do ponoći. Ili jednu sekundu do podneva. Nema razlike. Ipak, jedna sekunda do uništenja zahvaljujući oholosti, aroganciji i ludilu “homo plástico”.
Postoji određena ironija u činjenici da je grupa koja sebe naziva "The Woke" uspavana ušla u nuklearni Armagedon. I da, prošlo vrijeme te rečenice bilo je namjerno. Wake se još nisu probudili u realnosti Svjetskog rata koji su već pokrenuli i započeli, ali njihov daljnji san ih neće zaštititi od posljedica.
Pa, ako postoji Bog, dobra je vijest da ona/on ima smisla za humor. “The Woke” doista. To je bilo dobro i nije loše za posljednju šalu dok se zastor spušta.
Vjerujem da je najveća prijetnja mirnom rješenju u istočnoj Europi rigidnost ideološka izoliranost trenutno ukorijenjen u establišmentu Washingtona, DC. Čini se da nigdje u Kongresu, u utrobi Pentagona, u Foggy Bottomu ili vani u Langleyju nema uvažavanja ili razumijevanja zašto se Rusija tako ponaša u Ukrajini. Je li ovo što psihoza stvaranja mase kako izgleda u praksi?
Gdje su teškaši poput Johna Mearsheimera ili pokojnog Stephena Cohena? Tko je danas u američkom State Departmentu, CIA-i ili Pentagonu sposoban artikulirati jedan vitalni ruski strateški interes u Ukrajini? Interes toliko važan za Rusiju da bi ta zemlja vrlo lako mogla posegnuti za nuklearnim oružjem kako bi ga obranila? Tko je u cijelom Washingtonu, DC, naučio povijesne lekcije iz Afganistana? Libija? Vijetnam? Sarajevo i početak Prvog svjetskog rata? Operacija Barbarossa? Krimski rat? Napoleonova invazija Rusije 1812.?
Suprotno tome, koji Amerikanac sada vjeruje da postoji ikakav vitalni strateški interes za ovu zemlju u cijeloj istočnoj Europi, a kamoli Ukrajini? Odnosno, interes toliko vitalan da riskira nuklearni Treći svjetski rat s Rusijom? Rat koji bi mogao rezultirati smrću 20 do 30 milijuna Amerikanaca ovdje kod kuće. Ako takav vitalni strateški interes postoji u Ukrajini, čini se da su predsjednik Biden i naš Kongres bili uvelike nemarni u objašnjavanju toga nama ostalima. D*MN!
Ne može biti jasnije da su neokonzervativci čvrsto zaduženi za vanjsku politiku. Najbolje objašnjenje koje sam pročitao o američkoj umiješanosti u Ukrajinu jest da su se neokonzervativci dugo bojali da bi kooperativni njemačko-ruski odnos ove strane učinio neosporivim ekonomskim moćnikom Europe i, kao takvim, zaprekom američkoj ekonomskoj hegemoniji. Ergo, proxy rat za slabljenje Rusije s nadom da će raskomadati federaciju i, u tom procesu, otuđiti Rusiju od Njemačke posebno i Europe općenito.
Što se tiče sata Sudnjeg dana, da, da ga cijenjeni Bulletin of Atomic Scientists ponovno postavi na 90 sekundi do ponoći, trebalo bi prestrašiti svakog člana naše vrste. Ali reset je pomalo pogrešan u smislu da sve dok nuklearni arsenali postoje, posebno ICBM koji se lansiraju na upozorenje (zbog upotrebe ili gubitka) i ne mogu se opozvati, svijet je u stvarnosti jedna sekunda do ponoći. Ludilo.
Ništa od ovoga ne dolazi do lojalista Dempartije, zar ne? Administrator Bidena. proveo je posljednje dvije godine naizmjenično između besmislenog provociranja (nuklearnih svjetskih sila) Rusije preko Ukrajine i Kine preko Tajvana. Naprijed i natrag, jedan pa drugi. Budući da bi to značilo kraj SAD-a, da ne spominjemo naše smrti, može li netko objasniti odsustvo protesta, bijesa? Jesu li doista toliko nesvjesni svega što se događa”?
Većina ljudi ne razumije posljedice nuklearne razmjene. Oni vjeruju da postoji nešto poput "ograničenog" ili "taktičkog" nuklearnog rata. Ne postoji.
Naravno da nema. Ovo je "mitologija" i "puzenje" u ime tptb-a i prešutno pristajanje popustljivog proletarijata.
Žao mi je što moram reći da je autor jako optimističan, posebno što se tiče SAD-a. Želi svjetsku hegemeniju kao što se više puta moglo vidjeti. Svaka zemlja koja se pokušala natjecati sa SAD-om vojno, diplomatski ili ekonomski bila je izopćena, sankcionirana ili isprovocirana na rat s njima. Ima preko 800 vojnih baza diljem svijeta, mornaricu koja je nenadmašna, zrakoplovstvo i protuzračnu obranu među najboljima na svijetu. Sve bi to bilo nevažno da je Amerika doista željela miran svijet u kojem zemlje mogu odlučivati o svojim sudbinama. Nažalost nije. Traži potpunu dominaciju od dana kada je naselila Sjevernu Ameriku, što je bilo očito kada je poklala 15 milijuna Aboridžina. Osim ako stvari ne krenu drastično loše za Ameriku, na dobrom je putu da ostvari svoj san. Tko ili što ih može zaustaviti? Još jedan asteroid u Meksičkom zaljevu
KD – Nažalost, moram se u potpunosti složiti s tvojim pesimističnim POV-om. Autori iznose iznimno dobre, racionalne humanističke točke i recepte za mir u svijetu (i ja ću nastaviti podržavati te stavove na biračkom mjestu i kroz našu lokalnu mirovnu akcijsku grupu), ali se nažalost oslanjaju na političke stavove koji su 99% ODSUTAN ovdje u SAD-u. Da sam kladioničar, kladio bih se na veliki nuklearni rat u najboljem slučaju unutar 3 generacije, što mi se gadi kad to kažem...