Skandal koji potresa Europu dodatno potkopava povjerenje u političare nominalno ljevice, piše Attilio Moro.
Zastave država članica ispred Europskog parlamenta u Strasbourgu. (© Europska unija 2017. – Europski parlament)
By Attilio Moro
u Puli, Italija
Posebno za Vijesti o konzorciju
OBelgijska policija uhitila je 9. prosinca muškarca koji je nosio komad prtljage pun gotovine. Muškarac je otac Eve Kaili, grčke europarlamentarke i potpredsjednice Europskog parlamenta. Priveden je kad je policija provalila u Kailin stan u Bruxellesu, gdje je posvuda pronašla gotovinu: u džepovima odjeće obješenim u ormaru, u starim cipelama i plastičnim vrećicama.
Između oca i kćeri pronađeno je oko 750,000 eura. Kailin tajnik i pratilac, Francesco Giorgi, također je uhićen. Nekoliko sati kasnije, bivši europarlamentarac Antonio Panzieri, osnivač nevladine organizacije Fight Impunity, uhićen je pod istom optužbom kao i Kailijevi: sudjelovanje u kriminalnoj organizaciji, pranje novca i korupcija.
Posljednji koji je tog dana uhićen bio je Luca Visentini, koji se pet dana kasnije povukao s mjesta glavnog tajnika Međunarodne konfederacije sindikata.. Policija u Belgiji, Italiji i Grčkoj zajedno je zaplijenila 1.5 milijuna eura u gotovini.
Eva Kaili (Euranet plus/Wikimedia Commons)
Prema optužbi, Panzieri i Visentini iskoristili su svoj utjecaj na svoje bivše kolege kako bi dobili poseban tretman od katarske vlade, koja je bila optužena u parlamentu rezolucija 22. studenog ozbiljnog kršenja ljudskih prava. Katar, koji je bio u središtu pozornosti svijeta dok je bio domaćin Svjetskog prvenstva u nogometu kad su se pojavile vijesti o uhićenjima, odbacio je optužbe.
Neočekivano, tijekom rasprave o rezoluciji, Kaili je intervenirao kako bi naglasio "ogroman napredak" koji je Katar postigao po pitanju ljudskih prava.
Prema policiji, Katar nije jedina zemlja koja je kupila utjecaj u Europskom parlamentu: istražitelji su pronašli uvjerljive dokaze da je Maroko također platio značajnu svotu novca barem jednom zastupniku u Europskom parlamentu, Andrei Cozzolinu iz Talijanske demokratske stranke.
Učinci tekućeg (i rastućeg) skandala na europsko javno mnijenje bili su golemi, posebice jer se Europski parlament i Europska ljevica (kojoj pripadaju svi do sada uključeni ljudi) smatraju tradicionalnim zagovornicima ljudskih prava.
Prva reakcija unutar parlamenta, međutim, bila je daleko od umirujuće: njegova predsjednica, Roberta Metsola s Malte, nije našla ništa bolje za reći nego da su institucije EU-a "napadnute". Ali od koga? Katar ili Maroko? Od policije?
Koruptivni utjecaj lobista na europarlamentarce desetljećima je javna tajna. Sabor je mnogo puta izglasavao propise namijenjene ograničavanju korupcije (na primjer, obvezna registracija za lobiste stranih veleposlanstava ili odgovornost za “putne troškove”). Zastupnici u Europskom parlamentu također su bili Za razliku na vođenje evidencije o svojim sastancima s lobistima. “
Europski parlament je "jedina institucija koja u osnovi nema praktički nikakva pravila nametnuta svojim predstavnicima i vrlo slabo provodi ta etička pravila", Alberto Alemanno, profesor prava EU-a na HEC Paris, rekao euronews.
Ali skandal koji je u tijeku, nazvan Qatargate, ponovno je izbio pozivi za obuzdavanje korupciju tjerajući lobiste iz zemalja izvan EU da se registriraju. Pravni zastupnici ili konzultanti iz tih zemalja trebali bi se prijaviti, ali samo pet ih se prijavilo učinjeno tako u Bruxellesu.
Nedostatak transparentnosti također je problem: svaki pokušaj novinara da razjasne neke mutne poslove (kao što je nabava usluga vanjskim tvrtkama) nailazi, najčešće, na paravan ogledala i dima.
Ovaj skandal također je iznio na vidjelo pad talijanske ljevice (gotovo svi zastupnici Europskog parlamenta koji su do sada optuženi pripadaju PD-u (Demokratska stranka). Još jednom se pokazalo da PD više nema ili nema nikakve veze s tradicionalnim organizacijama talijanske radničke klase, koja je uvijek bila u prvoj liniji protiv političke korupcije. Propustljivost stranke za korupciju možda je zato što je DP izgubio političku viziju.
Ali to nije slučaj samo za talijansku ljevicu. Britanska Laburistička stranka već 30 godina prestaje zastupati interese zaposlenih Britanaca. Francuski socijalisti su nestali. Njemački SPD vlada zemljom, ali bez ikakvog okusa tradicionalne lijeve politike mira i socijalne pravde. Umjesto toga, korupcija se može razbuktati u današnjoj europskoj ljevici.
Posljednji skandal samo dodatno kvari u očima birača sliku onih koji se tobože bore za njihove interese.
Attilio Moro talijanski je novinar veteran koji je bio dopisnik dnevnika Dan iz New Yorka i ranije je radio i na radiju (Italia Radio) i na TV-u. Puno je putovao, izvještavajući o prvom ratu u Iraku, prvim izborima u Kambodži i Južnoj Africi, a izvještavao je iz Pakistana, Libanona, Jordana i nekoliko zemalja Latinske Amerike, uključujući Kubu, Ekvador i Argentinu. Proveo je dva desetljeća pokrivajući EU u Bruxellesu.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Podrška CN's
Zimski Fond Pogon!
Ili sigurno putem kreditne kartice or provjeriti by klikom crveni gumb:
Ima li više igdje u svijetu ljevice? Trenutno nisam siguran što je ljevičarstvo!
Ovdje se ne radi o politici, već o kapitalizmu. U kapitalizmu se radi o novcu i mitu, korupciji i slamanju socijalističke ljevice. Socijalistička ljevica jedina je stvar koja krotko stoji na putu nesputanog, nereguliranog, korumpiranog kapitalizma. Kad pojedinci imaju milijarde dolara, znaju da nema bolje potrošenog novca od podmićivanja političara. Ako želite tome stati na kraj, zahtijevajte vrlo visoke poreze za bogate. Dodajte porez na bogatstvo koji uzima novac izravno s njihovih skrivenih bankovnih računa raširenih diljem svijeta. Ako ih de-money, ti ih defanzivno.
Put u fašizam popločan je kostima slabe i lako kvarljive ljevice.
Postoji vitalna razlika između "malo korupcije" i raka koji je izrastao u cijeloj klasi vladinih donositelja odluka od vrha do dna - ne samo u EU, nego posvuda, uključujući i naš dobri stari SAD.
Međutim, EU je poseban slučaj, poput Svjetske banke i mnogih drugih organizacija za distribuciju novca na svjetskoj razini gdje novac pljuska sa strane poput malog čamca u velikoj oluji. Nije ni morala biti protuzakonita jer je EU za nju stvorena sredinom osamdesetih kada je postala politička, ali i dobronamjerna financijska organizacija.
Sjećam se da sam živio u Londonu kasnih osamdesetih kada su novine objavile članak o engleskom političaru koji je upravo došao do položaja ministra EU-a i spomenule su, sramežljivo, plaću koju je to mjesto nosilo sa sobom, vrlo značajnu u gradu u kojem sve je malo koštalo i plaće nisu bile oporezovane. Probudila me znatiželja pa sam istražio svaku plaćenu političku poziciju koju je obnašao, od razine zajednice u Ujedinjenom Kraljevstvu, raznih titula u Engleskoj, sve do ministarskih. Bio sam šokiran da je ukupan iznos prešao preko 500,000 funti. A to je bio gospodin međunarodno poznatog imena. U početku im nije trebao lobist. Sve je to bilo legalno, jer su zato političari postavili EU i zato su je proširili i doveli do beskorisnosti.
I zašto su ga samo poklonili Americi.
Počinje dosta ličiti na Kongres…
(Pjeva se na melodiju "Počinje izgledati kao Božić")
Na stranu, što je s posljednjim izvješćima na Twitteru u kojima se otkriva da je FBI navodno platio Twitteru 3.5 milijuna dolara (de facto mito demografske stranke) da blokira priču o prijenosnom računalu Huntera Bidena za jačanje nepovjerenja javnosti u institucije?
Mislim da postoji valjanost promatranja pitanja Huntera Bidena kroz nepristrasnu prizmu. Ako je istinita tvrdnja da je FBI koristio bilo koje resurse da zaustavi priču, te se radnje odnose na zaštitu elite, demokratske ili republikanske. Gornji članak završava primjećujući pad europske ljevice, dok bi opet suprotno stajalište moglo biti porast korupcije u svim našim institucijama bez obzira na ideologiju. Sve se vrti oko novca i moći i održavanja elitne strukture.
Ako je “europska ljevica” imalo slična “američkoj ljevici”, onda je temeljni uzrok problema to što u njima nema ničega “lijevog”. Na kraju krajeva, načelo prave 'ljevice' je staviti dobro naroda na prvo mjesto. Budući da niti jedna američka ljevica, a čini se ni europska ljevica nema takav princip, oni su naravno otvoreni za podmićivanje i imaju posla s vrlo 'neljevim' akterima poput katarskih šeika.
Ako 'ljevica' zapravo stavlja sveukupno dobro ljudi na prvo mjesto, kao što će svaka stvarna 'ljevica' automatski učiniti, onda ne bi bili sposobni za takav skandal. No, kada je 'ljevica' samo prijevara smišljena da se prevaranti dokopaju moći i bogatstva, takve su stvari vrlo moguće. Kada ljevica ne vjeruje u tradicionalne vrijednosti ljevice, onda je to predvidljiv rezultat.
Upamtite, 'socijalist-milijunaš' je uvijek takva kontradikcija u smislu da je potpuno nevjerojatan. A povijest je pokazala da milijunaški dio uvijek ima prednost, uglavnom zato što pravi socijalist nikada ne bi postao milijunaš. Bogate koji tvrde da su na strani naroda uvijek treba tretirati sa skepsom. Šampion koji će se boriti za narod dolazi iz naroda i živi u istom naselju kao i narod. Bogati neće spasiti narod.
Ne treba vjerovati proratnoj ljevici. Jer svaka prava ljevica zna da narod uvijek plaća cijenu rata u korist bogatih.
Postoji li ijedna vlada na planetu koja nema neku razinu korupcije? Reći ću 'još'. Politika je vrlo unosan posao.
A 'demokracija' je davno otišla putem ptice Dodo.
U isto vrijeme, gospođa van der Leyen i Europska komisija u dogovoru s njemačkim Zelenima učinili su sve što je u njihovoj moći da EU postanu vazalna država u potpunom vlasništvu SAD-a bez industrije, novca, utjecaja, izgledi, a nema vrućine, da ne kažem, nema poštovanja. Morate se zapitati je li to samo obična kratkovidna glupost ili isplativost.
Zovem je van der Lying… Europljani, izgleda, postaju gluhi, nijemi i slijepi.
A kako je došlo do ovoga:
“Vijesti od Timea do austrijskog Profila stavili su Volodymyra Zelenskog na svoje naslovnice kao osobu godine 2022. Izbor poslovnog tjednika Forbes bio je malo više iznenađujući: imenovanje Ursule von der Leyen, predsjednice Europske komisije, “najvećom na svijetu moćna žena.” (Iz Guardiana 20. prosinca)
Ova, “najmoćnija žena na svijetu” koja je sjedila za stolom i smijala se/sudjelovala s drugim šefovima država dok im je boris johnson predlagao da skinu košulje/odjeću ismijavajući predsjednika Putina. Nemaju dostojanstva ni integriteta.
Mogli bismo dodati obavijest o libijskom novcu danom francuskom Sarkozyju. Ima toga još. Ništa od toga nije novo, ne samo EU.