Unatoč povremenom pristojnom kimanju Alfredu Nobelu, odbor — koji će imenovati ovogodišnji nagrada u subotu — nikad nije obznanio svoju vizija mira kroz globalnu demilitarizaciju, piše Fredrik S. Heffermehl.
Korištenje električnih romobila ističe Stortinga, ili zgrada parlamenta, u Oslu, Norveška. (Magnus Fröderberg/norden.org, CC BY 2.5, Wikimedia Commons)
By Fredrik S. Heffermehl
u Oslu
Posebno za Vijesti o konzorciju
Tnjegov tjedan Prošlo je sto godina otkako je Norveški Nobelov odbor dodijelio nagradu za mir za 1922. Fridtjofu Nansenu, norveškom polarnom istraživaču, znanstveniku i misliocu koji je kasnije proglašen Norvežaninom stoljeća.
Norvežani su likovali kad su ga vidjeli kako prima Nobelovu počast, ali svijet je imao sve razloge žaliti zbog toga kao zbogom velikoj donaciji Alfreda Nobela za globalni mir.
Prema Nobelovom odboru, Nansenov je “rad za ratne zarobljenike i izgladnjele ljude priskrbio Nansenovu nagradu za mir”. Veliki humanitarni rad na ublažavanju posljedica rata vrijedan je cilj, ali Nobel je imao veće ambicije: nagradu za okončanje rata globalnom suradnjom na miru i razoružanju.
Prevencija je puno bolja od popravka. U svojoj oporuci Nobel je opisao vrstu primatelja i vrstu mirovnog rada koji je imao na umu za svoju “nagradu za pobornike mira”. Ispunjen je jezikom o zajednici naroda, kongresima o razoružanju i miru.
norveški znanstvenik i diplomat Fritjof Nansen. (Henry Van der Weyde, javno vlasništvo, Wikimedia Commons)
Odbor nikada nije izvršio svoju prvu i najosnovniju dužnost. Nikada nije provjerilo što je sam Nobel želio za svoju nagradu kako je opisano u njegovoj oporuci.
Umjesto toga, podijelio je vlastitu nagradu, temeljenu na vlastitom tumačenju riječi - mir — riječ koju je tijekom godina prožimao sve slobodnijim i neograničenim sadržajem.
Jesu li izvršitelji oporuke mogli počiniti nečuveniji propust?
U bezbrojnim člancima i govorima laureata, odbor se stalno podsjećao na Nobelovu viziju mira kroz globalnu demilitarizaciju, ali ju je ignorirao.
To sam otkrio kad sam proučavao internu arhivu odbora za svoju najnoviju knjigu, Zbogom ratu (još uvijek dostupno samo na norveškom).
Stoga možemo s pravom pretpostaviti da je odbor 1922. izabrao Nansena s punim znanjem da ne poštuje Nobelovu volju.
Zavladao je novi mentalitet. Od sada će Nobelova namjera izražena u njegovoj oporuci imati malo utjecaja na dodjelu nagrada. Unatoč povremenom pristojnom kimanju imenu Nobel, odbor nikada nije, kao što bi trebao, obznanio njegove ideje za mir.
Ponovno sam otkrio tekst oporuke 2007. Nakon 110 godina bilo je krajnje vrijeme da se to obznani, ali ni Stortinga (Norveški parlament), a ni Nobelov odbor nisu pokazali ni najmanji interes.
Knjigu sam objavio 2008 Nobelova oporuka, prva poznata, stručna interpretacija dokumenta.
[Related: Nobelova nagrada za mir 2021.: Sloboda za tisak ili SAD?]
Sam Nobel nazvao ju je "nagradom za pobornike mira". Ali kada je umro 1896. politički vjetrovi su se okrenuli. Norveška se tada bojala da bi rat mogao biti potreban da bi se oslobodila unije sa Švedskom.
U svojoj posljednjoj knjizi pretpostavljam da su predsjednici norveškog parlamenta u domovima tiho odlučili zanemariti jasne riječi oporuke o "smanjenju ili ukidanju stalnih vojski". Umjesto toga, nazvali su je "nagrada za mir" i sami su izabrali da formiraju većinu u peteročlanom odboru za dodjelu nagrade kako bi oni to smatrali prikladnim.
Najgore desetljeće u povijesti nagrade
Portret Alfreda Nobela, oko 1901. (Javna domena)
Nagrada je 1906. godine dodijeljena američkom predsjedniku Teddyju Rooseveltu, ali ne za onakvu vrstu popularnog mirovnog rada koji bi Nobel podržavao. Dodjela Nansenu 1922. tada je uvela najgore desetljeće u povijesti nagrade za mir.
Prvi svjetski rat oslabio je uvjerenje da se militarizam može obuzdati. Nagrade jastrebovim političarima postale su uobičajene.
Godine 1929. nagrada je s razlogom odala počast Briand-Kelloggovom paktu, revolucionarnom sporazumu protiv rata. Zabačen u arhivu Nobelovog odbora, otkrio sam da su nominirani koji su te godine trebali dobiti tu čast, Salmon O. Levinsohn, Charles C. Morrison i John Dewey, bili odbijeni.
Ovi intelektualni divovi mobilizirali su veliki pokret u Sjedinjenim Državama za okončanje rata potpunom zabranom.
Umjesto toga, Norveški Nobelov odbor, na čelu s norveškim premijerom i ministrom vanjskih poslova, Johanom Ludwigom Mowinckelom, dodijelio je nagradu državniku Franku Kelloggu, američkom državnom tajniku.
Time je postalo vrlo jasno da odbor pod kontrolom parlamenta nije bio najprikladniji za jačanje pritiska naroda za mir u svijetu na političke vođe.
“Rat se ne može regulirati niti kontrolirati, on stvara svoje vlastite nemilosrdne zakone; cijeli sustav rata, sa svojom mrežom moći i predznakom smrti, mora biti iskorijenjen, odbačen, proglašen nezakonitim – ukinut.” Tako je svoje tadašnje stavove formulirao pokret Outlawry Levinsohna, Morrisona i Deweya.
Mnogi su to govorili tijekom godina, izražavajući ideje vrlo daleko od političke kulture koja danas dominira. Zahtjev za demilitarizacijom međunarodne politike može se činiti političkom idejom kojoj prijeti izumiranje.
Glavni zadatak Nobelovog odbora trebao bi biti poticanje otvorene rasprave o stvaranju globalnog poretka mira. Nažalost, prečesto, kao s posljednjom nagradom podijeljenom između disidenata u Rusiji i Bjelorusiji i pristaše predsjednika Volodimira Zelenskog u Ukrajini, odbor se vraćao svojoj liniji hladnog rata.
Nagrada postaje sudionik, uzimanje strane u ratu, a ne protiv njega. Možda je vrijeme da se dodjela ove nagrade izmakne iz ruku političara.
Fredrik S. Heffermehl je odvjetnik i pisac. Njegova najnovija knjiga je Naličje od Medalja.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Podrška CN's
Zimski Fond Pogon!
Ili sigurno putem kreditne kartice or provjeriti by klikom crveni gumb:
Ovo je očito djelo učenog Heffermehla koje otkriva stvarnu pacifičku namjeru Nobelove oporuke i tužnu činjenicu da je bila iskrivljena i stavljena na zlouporabu iz uvjerenja koja je završila služeći realpolitičkim interesima norveške vanjske politike posebno i zapadne geopolitičke (široko definiran) plan širenja svog globalnog dosega, utjecaja i kontrole općenito. Pohvalno je da unatoč tome što je izgradio svoje bogatstvo, uključujući proizvodnju eksploziva, Nobel je također imao altruistički cilj osigurati, nevjerojatno, globalno razoružanje, demilitarizaciju i eliminaciju rata. Žalosno je što je norveški odbor za dodjelu Nobelove nagrade naknadno poništio Nobelov miroljubivi testament i neetički ga počeo davati ili neukusnim likovima kao što su Wilson, Kissinger i još gore Begin ili slugama koji besramno služe zapadnoj ideološkoj agendi poput Saharova, Walese, Aung San Suu Kyi i sporno također na Le Duc Thoa i da, poznatijeg Gorbačova umjesto zasluženije na Outlawry pokret i sve do mnogih drugih pacifičkih institucionalnih budućih nagrađenih i na istinski istaknutim ličnostima poput Eisenhowera, Kennedyja, Mohammeda Alija, Lava Tolstoja i suvremeno čak i na Putina, ne Nemojte se smijati, sjetite se da je strpljivo podnosio vrlo provokativne agresore protiv zarobljenih etničkih Rusa više od 7 ili 8 godina unatoč tome što je imao jasan R2P i sva moćna sredstva da ga isporuči! U svakom slučaju, je li Nobelova nagrada zapravo "Nagrada za mir", "Nagrada za djelo" (pod objema ju je Gorbačov bogato zaslužio) ili postupno "Puss-puss Prize" (za sve veći broj dobitnika pahulja koji nisu radili za mir niti isporučen nijedan komad) ? Ipak, unatoč tome što je UN bio šala, dopušteno mu je da ostane nereformiran, pa zašto ne bi i Nobelova nagrada također pokazala sličnu nereformiranu toleranciju nakon početne izdaje oporuke?
Vidi Rebecas Gordon “Američki Nürnberg: Američki dužnosnici koji bi se trebali suditi za ratne zločine nakon 9/11”.
Tamo je naveden dobitnik nagrade za mir Barak Obama.
Kissinger još jedan poznati ratni zločinac.
Milton Friedman i sur. bili su prevaranti koji su uništili ekonomiju u Čileu.
Preimenovati je u Ignobelovu nagradu za mir?
Ne mogu više poštovati organizaciju koja je dodijelila Nobelovu nagradu Baracku Obami.
U pravu ste jer je osvojio nagradu dok je bio u ratu, a ovo je najveći oksimoron. Šira javnost nema pojma koja je stvarna svrha nagrade, a to je bila namjera. Rekao bih da bi Julein Assange bio bolji kandidat za nagradu od svih dobitnika od početka. Nobelu ne bi bilo drago što su učinili u njegovo ime. Hvala Vera.
Dodjela ove godine Ukrajinskom centru za građanske slobode bila je pogreška, budući da do dodjele u listopadu Ukrajina više nije bila demokracija – zabranila je oporbene stranke i cenzurirala medije.
Nobelov odbor također je napravio pogrešku otvoreno zauzevši stranu u sukobu kako je navedeno na njegovoj web stranici, čime se još više diskreditirao.
Izgubio sam poštovanje prema njoj kad je prerano dodijelio nagradu za mir Obami, koji je zatim jasno i vidljivo rekao da je ne zaslužuje.
Razmatranje Zelenskog za nagradu jednako je ludo kao dodijeliti je Hitleru jer su izrezani od istog platna. Ovo samo pokazuje koliko je svijet poludio od Kennedyjevog puča. Najbolji muškarci i žene ne idu u politiku, nažalost, kada to učine, ubijaju ih. Ako pogledate, mi smo u ratu više od stoljeća. Ako je itko upoznat sa Smedleyjem Darlingtonom Butlerom, generalom bojnikom USMC-a, on je napisao malu knjigu pod nazivom Rat je reket i on bi znao. F. William Engdahl opširno je pisao o povijesti rata te tko i zašto.
Vrlo tužno, ali to se može očekivati od bilo koje političke skupine u današnjem "frakcionaliziranom" svijetu. Dominacija kabale SAD/UK u globalnim poslovima mora prestati radi samog postojanja čovječanstva. Star sam i živio sam u neznanju o američkoj dominaciji diljem svijeta. i sukob koji je izazvao.
Nagrada za mir Alfreda Nobela postala je globalna šala. Bomb'em? Dobitnik nagrade za mir? To je smijati se. Ova stvar nije ništa više od vrlo loše šale.
Nagrade Stockholm, Martha Gelhorn i AlQuds su nagrade za mir. NPP je ponižena nagrada za osobu koja najbolje služi svjetskoj ideologiji zapadne uglavnom bijele manjine u bilo kojoj kalendarskoj godini.
Dodjela Nobelove nagrade za mir bilo kojoj ukrajinskoj organizaciji; posebno to što je režim koji predstavlja izvršio neprekinuti masovni pokolj svog ruskog govornog stanovništva, na istoku zemlje, 8 godina prije ruske intervencije da spasi one koji su bili masakrirani, jednako je smiješno kao što je bilo dodijeliti nagradu Barak Obama netom nakon što je postao predsjednik; prije njegovog međunarodnog pokolja nevinih širom svijeta, u ime američke hegemonije.
Za mene to ukazuje na to da same Nobelove nagrade nisu ništa više od elitističke samopromocije oligarha i formalnog uzdizanja akademske zajednice, općenito, u klasu iznad običnih smrtnika.
Kakva mučna šala!
Nobelove nagrade – osobito one koje se temelje na subjektivnim kategorijama kao što su “mir” i “književnost” – ne treba shvaćati previše ozbiljno. Velika postignuća bit će priznata onakva kakva jesu, bez obzira na medalje i novčane nagrade koje dodjeljuje Švedska akademija, koja nema nikakvu posebnu nadležnost u priznavanju zasluga.
Gledajući popis dobitnika Nobelove nagrade za mir, ima mnogo ništarija, nekoliko osoba koje su zaista zaslužile priznanje – poput Berthe von Suttner i Martina Luthera Kinga – i nekih osoba čije se dodjeljivanje ove nagrade može smatrati samo grotesknim – poput Kissingera, Woodrowa Wilsona i raznih bliskoistočnih "mirotvoraca" poput Begina, Sadata, Pereza, Rabina i Arafata. Ili što se toga tiče Međunarodni odbor Crvenog križa (više nagrada, uključujući 1944.), koji je imao bliske suradnje s nacističkom Njemačkom, s medicinskim sestrama koje su služile u koncentracijskim logorima. A neki su ljudi dobili ovu nagradu jer nisu učinili baš ništa, poput Baracka Obame, koji se činio posramljenim što ju je primio, ali nije napravio častan korak da je odbije (kao što je učinio Le Duc Tho).
S druge strane. pravi mirotvorci poput Mohandasa Gandhija i Lava Tolstoja nisu dobili ovu nagradu (potonji također nije dobio Nobelovu nagradu za književnost).
Dogovoren. Henry Kissinger (još uvijek je živ) ima takozvanu nagradu za mir, kao i Barack Obama. Mogli bi dati i Bushu mlađem i Joeu Bidenu. Nagrada je postala neka vrsta sarkastične šale. Nobelova nagrada za ratne huškače i ratne zločince.
Slično tome: nagrada za ekonomiju obično ide desničarskom ideologu koji zastupa 'neoliberalne' ili monetarističke besmislice. Vidi Milton Friedman et al. Pitajte prof. Michaela Hudsona o tome...
Retoričko pitanje: Čijim interesima služe te “Nobelove nagrade”?