Afrika ne želi biti leglo novog hladnog rata

Napori SAD-a i NATO-a da uvuku Afriku u svoje geopolitičke sukobe izazivaju ozbiljnu zabrinutost, piše Vijay Prashad.

By Vijay Prashad

Tricontinental: Institut za društvena istraživanja

O17. listopada, šef američkog zapovjedništva za Afriku (AFRICOM), general američkih marinaca Michael Langley posjetili Maroko. Langley se sastao s visokim marokanskim vojnim čelnicima, uključujući generalnog inspektora marokanskih oružanih snaga Belkhira El Farouka.

Od 2004. AFRICOM je održao svoju "najveću i vrhunsku godišnju vježbu," Afrički lav, dijelom na marokanskom tlu. Prošlog lipnja, 10 zemalja sudjelovao u Afričkom lavu 2022., s promatračima iz Izraela (po prvi put) i Sjevernoatlantskog saveza (NATO).

Langleyjev posjet dio je šireg prodora SAD-a na afrički kontinent, što smo dokumentirali u našem dosije Br. 42 (srpanj 2021.), “Obrana našeg suvereniteta: američke vojne baze u Africi i budućnost afričkog jedinstva”, zajednička publikacija s Istraživačkom skupinom Socijalističkog pokreta Gane.

U tom smo tekstu napisali da su dva važna načela panafrikanizma političko jedinstvo i teritorijalni suverenitet i ustvrdili da “trajna prisutnost stranih vojnih baza ne samo da simbolizira nedostatak jedinstva i suvereniteta; također podjednako provodi fragmentaciju i podređenost naroda i vlada kontinenta.”

U kolovozu je američka veleposlanica pri UN-u Linda Thomas-Greenfield putovala u Ganu, Ugandu i Zelenortska ostrva. "Ne tražimo od Afrikanaca da biraju između Sjedinjenih Država i Rusije", rekla je , rekao je uoči njenog posjeta, ali, dodala je, "za mene bi taj izbor bio jednostavan."

Taj je izbor ipak potaknuo Kongres SAD-a dok razmatra Zakon o suzbijanju zlonamjernih ruskih aktivnosti u Africi, mjenica koji bi sankcionirao afričke države ako posluju s Rusijom (a mogao bi se proširiti i na Kinu u budućnosti).

Kako bismo razumjeli ovu situaciju koja se odvija, naši prijatelji na Nema hladnog rata pripremili su svoj brifing br. 5, “NATO proglašava Afriku svojim 'južnim susjedstvom'”, koji govori o tome kako je NATO počeo razviti vlasnički pogled na Afriku i kako američka vlada smatra Afriku frontom u svom Globalna Monroeova doktrina. Taj se brifing može preuzeti ovdje.

 

U kolovozu 2022. Sjedinjene Države objavile su novu vanjsku politiku strategija usmjeren na Afriku. Dokument od 17 stranica sadržavao je 10 spominjanja Kine i Rusije zajedno, uključujući obećanje da će se "suprotstaviti štetnim aktivnostima [Narodne Republike Kine], Rusije i drugih stranih aktera" na kontinentu, ali niti jednom nije spomenuo pojam " suverenitet.”

Iako američki državni tajnik Antony Blinken ima navedeno da Washington "neće diktirati izbore Afrike", afričke vlade imaju izvijestio suočavajući se s "pokroviteljskim maltretiranjem" od strane država članica NATO-a da stanu na njihovu stranu u rata u Ukrajini. Kako rastu globalne napetosti, SAD i njegovi saveznici signalizirali su da na kontinent gledaju kao na bojno polje za vođenje svog novog hladnog rata protiv Kine i Rusije.

Nova Monroeova doktrina?

Na svom godišnjem summitu u lipnju, NATO pod nazivom Afrika zajedno s Bliskim istokom “južno susjedstvo NATO-a”. Povrh toga, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg zloslutno tekstu na “sve veći utjecaj Rusije i Kine u našem južnom susjedstvu” kao “izazov”.

Sljedećeg mjeseca, odlazeći zapovjednik AFRICOM-a, general Stephen J. Townsend, tekstu u Afriku kao “južni bok NATO-a”.

Ovi komentari uznemirujuće podsjećaju na neokolonijalni stav koji je zastupala Monroeova doktrina iz 1823., u kojoj su SAD tvrdile da je Latinska Amerika svoje "dvorište".

Čini se da je ovaj paternalistički pogled na Afriku široko zastupljen u Washingtonu. U travnju, američki Zastupnički dom velikom većinom prošlo Zakon o suzbijanju zlonamjernih aktivnosti ruskog utjecaja u Africi glasovanjem 415-9.

Prijedlog zakona, čiji je cilj kazniti afričke vlade zbog neusklađivanja s američkom vanjskom politikom prema Rusiji, široko je prihvaćen osudio diljem kontinenta zbog nepoštivanja suvereniteta afričkih naroda, s južnoafričkim ministrom vanjskih poslova Naledijem Pandorom nazivajući to je "apsolutno sramotno".

Napori SAD-a i zapadnih zemalja da uvuku Afriku u svoje geopolitičke sukobe izazivaju ozbiljnu zabrinutost: naime, hoće li SAD i NATO naoružati svoju golemu vojnu prisutnost na kontinentu kako bi postigli svoje ciljeve?

AFRICOM: Zaštita hegemonije SAD-a i NATO-a

U 2007-u, SAD osnovan svoje Afričko zapovjedništvo (AFRICOM) "kao odgovor na naša sve veća partnerstva i interese u Africi." U samo 15 godina, AFRICOM je osnovan najmanje 29 vojnih baza na kontinentu kao dio opsežnog mreža koji uključuje više od 60 ispostava i pristupnih točaka u najmanje 34 zemlje – preko 60 posto nacija na kontinentu.

Unatoč Washingtonovoj retorici promicanja demokracije i ljudskih prava u Africi, u stvarnosti AFRICOM ima za cilj osigurati američku hegemoniju nad kontinentom. AFRICOM-a navedene ciljeve uključuju "zaštitu interesa SAD-a" i "održavanje nadmoći nad konkurentima" u Africi. Zapravo, stvaranje AFRICOM-a bilo je motivirano zabrinutost "onih uznemirenih rastućom prisutnošću i utjecajem Kine u regiji."

NATO je od samog početka bio uključen u pothvat, s originalom prijedlog iznio tadašnji vrhovni saveznički zapovjednik NATO-a James L. Jones, Jr. Na godišnjoj osnovi, AFRICOM provodi vježbe obuke usmjerene na poboljšanje "interoperabilnosti" između afričkih vojski i "Snaga za specijalne operacije SAD-a i NATO-a".

Destruktivna priroda vojne prisutnosti SAD-a i NATO-a u Africi prikazana je 2011. kada je – ignoriranjem Afričke unije opozicija – SAD i NATO pokrenuli su svoju katastrofalnu vojnu intervenciju u Libiji kako bi uklonili vladu Moamera Gadafija.

Ovaj rat za promjenu režima uništio je zemlju, koja je prethodno bila pogotka najviši među afričkim državama na UN-ovom indeksu ljudskog razvoja. Više od desetljeća kasnije, glavna postignuća intervencije u Libiji bila su povratak tržišta robljem u zemlju, ulazak tisuća strani borci i beskrajno nasilje.

Hoće li se u budućnosti SAD i NATO pozivati ​​na "maligni utjecaj" Kine i Rusije kao opravdanje za vojne intervencije i promjenu režima u Africi?

Afrika odbacuje novi hladni rat

Na ovogodišnjoj Općoj skupštini UN-a, Afrička unija je odlučno odbacila prisilne napore SAD-a i zapadnih zemalja da iskoriste kontinent kao pijuna u svojoj geopolitičkoj agendi. “Afrika je pretrpjela dovoljno tereta povijesti,” , rekao je predsjednik Afričke unije i predsjednik Senegala Macky Sall;

"ne želi biti leglo novog Hladnog rata, već prije stup stabilnosti i mogućnosti otvoren za sve svoje partnere, na obostrano korisnoj osnovi."

Doista, poriv za ratom ne nudi ništa narodima Afrike u njihovoj potrazi za mirom, prilagodbom klimatskim promjenama i razvojem.

 Na inauguraciji Europske diplomatske akademije 13. listopada, šef diplomatije Europske unije Josep Borrell, , rekao je, "Europa je vrt... Ostatak svijeta... je džungla, a džungla bi mogla napasti vrt." Kao da metafora nije dovoljno jasna, dodao je: “Europljani moraju biti puno više angažirani s ostatkom svijeta. Inače će nas ostatak svijeta napasti.”

Borrellovi rasistički komentari osvanuli su na društvenim mrežama i izvađena utroba u Europskom parlamentu Marc Botenga iz Belgijske radničke stranke. A zahtjev Pokreta za demokraciju u Europi (DiEM25) koji poziva na Borrellovu ostavku dobio je preko 10,000 potpisa.

Borrellov nedostatak povijesnog znanja je značajan: Europa i Sjeverna Amerika su te koje nastavljaju invaziju na afrički kontinent, a te vojne i ekonomske invazije su izazvati Afrički ljudi migriraju. Kao što je rekao Sall, Afrika ne želi biti "mjesto novog Hladnog rata", već suvereno mjesto dostojanstva.

Vijay Prashad je indijski povjesničar, urednik i novinar. On je pisac i glavni dopisnik Globetrottera. Urednik je LeftWord knjige i ravnatelj Tricontinental: Institut za društvena istraživanja. On je stariji nerezidentni suradnik u Chongyang institut za financijske studije, Sveučilište Renmin u Kini. Napisao je više od 20 knjiga, uključujući Tamniji narodi i Siromašniji narodi. Njegove najnovije knjige su Borba nas čini ljudima: Učenje od pokreta za socijalizam i, s Noamom Chomskim,  Povlačenje: Irak, Libija, Afganistan i krhkost američke moći.

Ovaj je članak iz Tricontinental: Institut za društvena istraživanja.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.