Nedavno deklasificirani dosjei iz Nacionalnog arhiva Australije pokazuju kako je Ministarstvo vanjskih poslova osiguralo PR pokriće za indonezijsku genocidnu kampanju spaljene zemlje u Istočnom Timoru, izvještava Peter Job.
Australski veleposlanik Tom Critchley uživao je u svibnju 1980. godine u svom putovanju u istočnom Timoru pod vojnom okupacijom, primajući sretno gostoprimstvo i velikodušnu pomoć svojih ljubaznih domaćina, indonezijske vojske. Putovanje je uslijedilo nakon neugodnih medijskih izvješća o genocidnoj gladi koja je ubila čak 180,000 ljudi, a Australci su se toliko trudili da tajnu sačuvaju. (Ministarstvo vanjskih poslova)
By Petar Job
Deklasificirana Australija
TFotografije prikazuju nasmiješenog Australca, u kratkim rukavima i krem hlačama, s fotoaparatom oko vrata, kako šeta među razrogačenom djecom i seljanima na tipičnom tropskom otoku. Deseci žena, koje plešu i pjevaju, odjevene u tradicionalnu nošnju, dočekuju muškarca.
Hoda među djecom i seljanima koji, iako očito siromašni, izgledaju čisti i dobro uhranjeni. On pregledava malu natkrivenu tržnicu hrane koja na urednim stolovima stavlja neke proizvode. Gleda projekt navodnjavanja farme koji se gradi u koritu suhog potoka. Razgovara s dužnosnicima, naizgled željan objasniti što vidi.
Jedina naznaka da se ne radi o starijem australskom turistu na odmoru s pratnjom su vojnici u uniformama koji ga prate u njegovoj šetnji. I indonezijski vojni helikopter koji ga je dovezao.
Fotografije nisu pronađene u izblijedjelom starom albumu s fotografijama na polici u dnevnoj sobi čovjekove obiteljske kuće. Pronađeni su unutar a mapa s oznakom “Tajna” među dosjeima Ministarstva vanjskih poslova s kojih je nedavno deklasificirana i dobivena iz Nacionalnog arhiva Australije.
Kasnije sam u arhivima Canberre istraživao dokumente za svoj doktorat objavljen u mojoj sljedećoj knjizi, Narativ poricanja: Australija i indonezijsko kršenje Istočnog Timora.
Snimljene tijekom posjeta Istočnom Timoru tadašnjeg australskog veleposlanika u Indoneziji Toma Critchleya u svibnju 1980., fotografije su dokumentacija pokušaja australske vlade i njihovih indonezijskih domaćina da prikriju zločine počinjene nad timorskim narodom.
Narančasta mapa vanjskih poslova i obična žuta omotnica koja sadrži osuđujuće dokaze o sramotnoj politici službene zaslijepljenosti prema politici uništenja koja je dovela do smrti čak 180,000 ljudi u Istočnom Timoru u razdoblju 1978.-1980. (Nacionalni arhiv Australije; NAA: A1838, 3038/10/11/2 Dio 7.)
Suprotno dojmu koji ostavljaju fotografije, razdoblje posjeta veleposlanika Critchleya bilo je teško vrijeme za narod Istočnog Timora.
Nešto više od četiri godine prije, 1975., Indonezija je izvršila invaziju na mali portugalski otok, uz puno znanje i odobrenje Zapada, opremljena nekim od najnovijih američkih oružja. Invaziju su od prvog dana pratile velike smrti i razaranja. Okupacija Istočnog Timora od strane vojne vlade generala Suharta nastavila se sljedeće 24 godine.
10. prosinca 1982.: Američki predsjednik Ronald W. Reagan stoji s indonezijskim predsjednikom Suhartom tijekom ceremonije odavanja počasti oružanim snagama. (Nacionalni arhiv SAD-a)
Istočnog Timora Provizija za prijem, istinu i pomirenje (CAVR) poduzeo je opsežnu studiju o razdoblju indonezijske okupacije i dokumentirao proizvoljna pogubljenja civila i masovna ubojstva u danima nakon invazije.
Fretilin, istočnotimorska fronta za neovisnost, povukla se dok se invazija nastavljala. Povukli su se u ruralna područja gdje su, zbog poznavanja terena i samodostatne prirode ruralnog gospodarstva, u početku bili uspješni u zadržavanju indonezijskih snaga i održavanju funkcionalnog društva u većem dijelu sela.
Indonezijska vojska, potpomognuta američkim i australskim materijalom i zrakoplovom, pokrenula je kampanju za izolaciju i eliminaciju timorskih boraca otpora. Očekivalo se da će izgladnjelo seosko stanovništvo odustati od podrške gerilcima.
Na neki način indonezijska kampanja odražavala je američku vojnu kampanju u Južnom Vijetnamu nekoliko godina ranije, "strateških zaselaka" i "Program Phoenix” za eliminiranje simpatizera otpora gerile.
U ovoj kampanji "okruženja i uništenja" došlo je do široko rasprostranjenog uništavanja izvora hrane u područjima pod kontrolom Fretilina, prisilne predaje civilnog stanovništva i njihovog premještanja u tranzitne kampove i kampove za preseljenje. Sela su bombardirana i razarana, usjevi spaljeni, stoka uništena. Korišten je napalm. Mnogi civili stradali su tijekom ove kampanje i nakon toga na putu do logora.
Dva bitna sveska za razumijevanje genocida koji je počinjen u Istočnom Timoru od 1975. do 1999. od strane Indonežana i uz voljno dopuštenje australske, američke i drugih zapadnih vlada – Pripovijest o poricanju: Australijsko i indonezijsko nasilje Istočnog Timora, Peter Job, 2021.; i Čega! Završno izvješće Komisije za prihvat, istinu i pomirenje Timor-Leste, 2005.
Indonezijska vojska također je ovjekovječila opsežna kršenja ljudskih prava tijekom tog razdoblja, uključujući masakre, ubojstva, nezakonito pritvaranje, mučenje i seksualno nasilje, dokumentirano u tisućama u Chega! izvješće CAVR-a — “Chega” je portugalska riječ koja znači “Dosta” (CAVR, str. 218-9, 1747-9, 487-583).
Sami indonezijski izvori procjenjuju broj ljudi prisiljenih u kampove za preseljenje do 1979. godine na oko 300,000, od ukupnog stanovništva koje je u to vrijeme vjerojatno bilo ne više od 700,000. Nemogućnost održavanja farmi dovela je do kataklizmičkih nestašica hrane u logorima.
Uz nedostatak hrane, odgovarajućeg skloništa i medicinske podrške, nastupila je umjetna glad, koja je odnijela živote najmanje 80,000, a možda i čak 180,000 ljudi. (CAVR, str. 1338).
Zemlja u nemiru i velikoj patnji
Australski veleposlanik bio je u posjeti zemlji u nemirima i velikim patnjama. To, međutim, nije vidljivo u ljubaznoj prirodi fotografija, niti u njegovom tajnom izvješću australskom Ministarstvu vanjskih poslova, s kojeg je Nacionalni arhiv Australije sada skinuo oznaku tajnosti.
Veleposlanik Tom Critchley bio je diplomat od karijere koji je također služio kao visoki povjerenik u Maleziji i Papui Novoj Gvineji te veleposlanik u Tajlandu. Njegovo opredjeljenje za indonezijsko državljanstvo iskovano je značajnom ulogom koju je igrao na početku svoje karijere u vanjskim poslovima pomažući Australiji u predstavljanju Indonezije protiv Nizozemaca tijekom indonezijske revolucije neovisnosti nakon Drugog svjetskog rata. Umro je 2. godine.
U svom izvješću o putovanju u Istočni Timor 1980., Critchley je opisao ono što je vidio kao dobronamjernu i odgovornu indonezijsku upravu koja pokušava dovesti neposlušni i zaostali narod na petu pod teškim okolnostima koje nije sama stvorila.
Komentirao je "primitivnost ljudi", prikazujući preseljenje stanovništva kao modernizacijsku mjeru za poboljšanje kvalitete poljoprivrede i pristupa resursima. Pozitivno je ocijenio opću kvalitetu indonezijskog vojnog i administrativnog osoblja.
Izvadak iz izvješća veleposlanika Toma Critchleya Ministarstvu vanjskih poslova u Canberri o njegovom vođenom posjetu okupiranom Istočnom Timoru 1980. godine. (Nacionalni arhiv Australije)
Ovo nije bio prvi posjet veleposlanika Critchleya Istočnom Timoru, niti njegovo prvo izvješće. Prethodno je posjetio teritorij u rujnu 1978. u delegaciji veleposlanika iz 10 zemalja, uključujući SAD, Kanadu i Novi Zeland. Critchley je te godine zamijenio Richarda Woolcotta, koji je bio voditelj javnih poslova u Ministarstvu vanjskih poslova prije nego što je postao australski veleposlanik uoči invazije 1975.
Većina veleposlanika u posjetu izjavila je da su bili zgroženi onim što su vidjeli. Američki veleposlanik izvijestio je da je skupina od 200 muškaraca, žena i djece koju je vidio bila “mršava i u jadnom stanju”. Kanadski veleposlanik opisao je izbjeglice kao mršave samo s ostacima odjeće, dok je veleposlanik Papue Nove Gvineje rekao medijima da nikada nije vidio ljude u tako lošem stanju. Većina veleposlanika nazvala je to velikim humanitarnim problemom i složila se da je potrebna međunarodna pomoć kako bi se spriječila još veća smrt.
Nasuprot tome, veleposlanik Critchley je prvotno citiran u Korištenje električnih romobila ističe Canberra Times 10. rujna 1978., rekavši da je bio impresioniran opsegom razvoja i napretka postignutog pod indonezijskom vladavinom.
Međutim, budući da su međunarodni mediji opširno izvještavali o strašnoj situaciji koju su opisali drugi veleposlanici, sljedećeg je dana u Canberru poslao preporuke o tome kako bi se humanitarna kriza mogla prenijeti javnosti i međunarodnoj zajednici.
Dosjei pokazuju da je Critchleyjev pristup bio da za krizu ne okrivi postupke indonezijskih osvajača, već navodnu činjenicu da su “stanovnici Timora oduvijek bili siromašni i čini se da je većina njih uvijek živjela tik iznad granice egzistencije,” pogoršan građanskim ratom i neodgovornim postupcima samih Timoraca. Critchley je savjetovao odjelu da svako spominjanje lošeg stanja Timoraca treba navesti indonezijsku tvrdnju da "problem nije, ponavljam ne, indonezijskog porijekla." (DFA 1978a)
Izvadak iz izvješća veleposlanika Critchleya Odjelu vanjskih poslova u Canberri o njegovom vođenom posjetu okupiranom Istočnom Timoru 1978. godine s delegacijom veleposlanika. (Nacionalni arhiv Australije)
Sami Timorci bi umjesto toga trebali biti krivi za borbe, a Indonežani su pohvaljeni za njihove pokušaje da izađu na kraj s velikim brojem ljudi koji napuštaju područja pod kontrolom Fretilina pateći od pothranjenosti i bolesti:
“Vlada Indonezije brine za normalizaciju situacije što je prije moguće i želi izbjeći situaciju u kojoj veliki broj ljudi postane trajno ovisan o pomoći. Politika je, dakle, držati ljude u kampovima do tri mjeseca, a zatim ih vratiti u njihove izvorne domove kako bi mogli početi proizvoditi. Dok su u kampu dobivaju hranu, odjeću i liječničku skrb, kao i podučavaju ih nekim osnovnim vještinama koje će im pomoći da obnove svoje domove i farme.”
Critchleyeva pripovijest bila je fantazija, propagandna priča konstruirana da prikrije zločin. Timorska tradicionalna poljoprivredna ekonomija u prošlosti je bila samodostatna i uspješna u prehrani stanovništva. Glad je bila umjetna glad koju je namjerno pokrenula indonezijska vojska u pokušaju da obuzda otpor.
Kampovi su bili polutrajni, dio indonezijske strategije uništavanja ruralnog društva i izolacije ljudi od boraca Fretilina. Uvjeti u njima bili su užasni, s lošom higijenom, raširenom gladi, vrlo visokom stopom smrtnosti i s ljudima u njima koji nisu mogli otići.
Critchleyevu procjenu čak je proturječila jedna velika australska obavještajna agencija. Pismo Ministarstva obrane tajniku Ministarstva vanjskih poslova (DFA) potvrdilo je vjerojatnost vrlo visoke stope smrtnosti, citirajući vrlo pouzdano obavještajno izvješće Australske zajedničke obavještajne organizacije (JIO, od tada preimenovano u Obrambenu obavještajnu agenciju, DIO). .
Izvješće obrane kritiziralo je izvješće veleposlanika za zemlju:
"Informacije koje su dane g. Critchleyu u vezi s vojnom/sigurnosnom situacijom smatraju se obmanjujućim i u skladu s dosljednim indonežanskim pokušajima da posjetiteljima prikažu dojam sve veće normalnosti." (DFA 1978c).
Ipak, koalicijska vlada australske Liberalno-nacionalne stranke premijera Malcolma Frasera (1975.-1983.) brzo je prihvatila Critchleyeve preporuke za svoju propagandnu ofenzivu u obranu indonezijskog režima.
Deklasificirana Australija je ranije izvijestio o prisutnosti tajnog Odjela za vanjske poslove propagandna jedinica prvi put osnovan 1971. za širenje pozitivnih priča u medijima, posebno usmjerenih na Istočni Timor. Jedinica za propagandu bila je smještena unutar Odjela za odnose s javnošću ministarstva kojim je tada rukovodio Richard Woolcott.
Tiho umirući unutar Istočnog Timora, tisuće istočnotimorske djece podleglo je pothranjenosti i bolestima koje je donijela namjerna indonezijska politika prisilnog preseljenja i gladi. U međuvremenu u Canberri, dužnosnici vanjskih poslova i političari, koji su živjeli u udobnim kućama u predgrađu, marljivo su radili na održavanju zataškavanja ovog genocida.
Ministar vanjskih poslova Andrew Peacock izdao je a priopćenje za medije naglašavajući da su "vrlo loši" životni uvjeti pogoršani timorskom neodgovornošću i prikazujući brižnu odgovornu indonezijsku upravu koja se najbolje što može nosi s situacijom koju nije sama stvorila.
Peacock je ponovio ovo stajalište u Zastupničkom domu, kao i njegov predstavnik senator John Carrick u Senatu. Što je još važnije, predstavnici australske vlade propagirali su ovu dezinformaciju u međunarodnoj areni, u svom lobiranju od zemlje do zemlje u ime Suhartova režima, i u pokušaju da uguši međunarodnu zabrinutost, odvrati pozive na istrage i ukloni pitanje Timora iz agenda Ujedinjenih naroda.
Critchleyeva izvješća s njegovih posjeta 1978. i 1980. služila su kao sredstva poricanja i apologetike, konstruirajući umjetnu stvarnost daleko od katastrofe koja se u to vrijeme odvijala u Istočnom Timoru. U oba je Critchley odbacio optužbe za zločine i predstavio Indonežane kao dobronamjerne koji daju sve od sebe da pomognu "zaostalim" Istočnim Timorcima.
Nakon svog posjeta 1978., Critchley je zanijekao prirodu logora, s odobravanjem citirajući indonezijsku tvrdnju da "ne postoje zatočenički logori jer je politika preseliti ljude u njihove domove što je brže moguće." Tvrdio je da je indonezijska politika bila "blag tretman" Fretilin boraca koji su odustali, dok je CAVR komisija zapravo pokazala da su borci koji su odustali često mučeni i ubijani (DFA 1978b).
Do kraja 1979. glad se više nije mogla zataškati, jer su dvije godine izvještaji o gladi curili iz humanitarnih i crkvenih grupa, te od novinara i drugih promatrača. Istina je konačno priznata, barem djelomično, u studenom kada su naslovnice australskih novina osvanule fotografijama katastrofe.
Priča i grafičke fotografije koje su se pojavile na prvoj stranici u izdanju Sydney Morning Heralda i The Agea od 1. studenog 1979.
Izvješće je poslužilo da se glad u Istočnom Timoru predstavi kao "prirodna katastrofa", podupirući narativ poricanja indonezijskih zločina. Ali do tog vremena većina indonezijske kampanje "okružavanja i uništenja" bila je dopuštena da se odvija pod australskim pokrićem.
U članku se citira dužnosnik koji je rekao da se glad ne bi trebala smatrati "namjernom indonežanskom namjerom". “Nisam vidio ništa” što bi potvrdilo navode o genocidu, rekao je novinaru. Fotografije je snimio bivši prvi tajnik veleposlanstva Jakarte za politička pitanja, Peter Rodgers, tada novopečeni novinar za Jakartu Sydney Morning Herald, ali se uskoro vraća u Ministarstvo vanjskih poslova.
Motiv posjeta 1980. godine, kako je razjašnjeno iz arhiva, nije bila toliko želja za informacijama o samom teritoriju, koliko da se omogući suprotstavljanje kritikama Indonezije i tvrdnjama o zločinima iz neposrednog iskustva.
S potpunim poricanjem prisilnog preseljenja koje u to vrijeme više nije bilo izvedivo, Critchley je pribjegao, suočen s medijskim kritikama, da ga nazove "programom preseljenja plemena" s ciljem obuzdavanja "destruktivnih navika migratornih plemena i poboljšanja bijednih životnih uvjeta u koju mnogi Istočni Timorci žive stoljećima.”
Izvadak iz izvješća veleposlanika Critchleya Canberri iz studenog 1980., odgovor na točna medijska izvješća o katastrofalnim uvjetima u okupiranom Istočnom Timoru. (Nacionalni arhiv Australije)
Osvrćući se na navodnu "primitivnost ljudi", tvrdio je da će "većina stanovništva jasno prihvatiti bilo kakvu vlast koja postoji u to vrijeme", što je tvrdnja u suprotnosti s tekućim timorskim oružanim i diplomatskim otporom okupaciji.
Izvadak iz izvješća veleposlanika Critchleya Canberri iz lipnja 1980. o njegovom vođenom posjetu okupiranom Istočnom Timoru. (Nacionalni arhiv Australije)
Tijekom svog veleposlaničkog mandata, Critchley je žestoko radio na opskrbi streljiva australskoj vladi u svrhu potkopavanja kritičara okupacije i odvraćanja međunarodne zabrinutosti za situaciju na teritoriju. U tom pogledu nije bio usamljen.
Dvostranački podržava Suhartov režim
I pod koalicijom Laburista i Liberalno-nacionalne stranke, australske vlade smatrale su potporu prozapadnom režimu generala Suharta ključnom za njihovu regionalnu sigurnosnu strategiju, za jačanje odnosa s antikomunističkim državama ASEAN-a i također za otvaranje golemih resursa Indonezije zapadu tvrtke.
Godine 1965./67. Suhartov režim smijenio je prvog predsjednika Indonezije, Sukarna, te se uključio u opsežnu i krvavu čistku indonezijske Komunističke partije, ubivši više od 500,000 ljudi.
Indonezijski predsjednik Sukarno sa sinom Gunturom Sukarnoputrom i kćeri Megawati Sukarnoputri dok prima indijskog premijera Jawaharlala Nehrua i njegovu kćer Indiru Gandhi. (Javna domena)
U atmosferi hladnoratovske paranoje, australska vlada pozdravila je ovaj razvoj događaja, kao i militaristički i opresivni, ali antikomunistički i prozapadni Novi poredak koji se pojavio pod Suhartom.
Australska vlada pod vodstvom laburističkog premijera Gougha Whitlam (1972-75) procijenio je uključenje Istočnog Timora u Indoneziju kao poželjno, aktivno potičući indonezijsku intervenciju prije invazije. Pitanje resursa Timorskog mora dodalo je daljnji poticaj ovoj poziciji.
Nakon invazije, Fraserova vlada (1975.-81.) proaktivno radio u ime Suhartovog režima u međunarodnoj areni, lobirajući u nizu zemalja, od Gvatemale do Brazila do Solomonskih otoka do Švedske među ostalima. Ti su napori bili negiranje dokaza o zlouporabama, omalovažavanje onih koji su tvrdili suprotno, propagiranje lažnih priča, sprječavanje poziva na međunarodne istrage i pokušaj uklanjanja problema s dnevnog reda Ujedinjenih naroda.
Australija je također pružila opsežnu vojnu pomoć i opremu Indoneziji tijekom najnasilnijih ranih godina okupacije, uključujući 18 izviđačkih zrakoplova Nomad Searchmaster australske proizvodnje, 16 mlaznih borbenih aviona Sabre, 12 Sioux helikoptera, osam patrolnih čamaca, 250 vojnih Landrovera i niz drugi vojni materijal. Nomadi su bili uglavnom za izviđanje, ali su izgrađeni s četiri čvrste točke, a svaki može primiti 500 funti oružja, uključujući kapsule i rakete.
Dok je Critchley putovao po Istočnom Timoru, indonezijska vojska koristila je australsku vojnu opremu poput vojnog zrakoplova Nomad Searchmaster proizvedenog u Australiji, uključujući i Istočni Timor. Unatoč suprotnom uvjetu postavljenom za prijenos, dokumentacija pronađena u mojim arhivskim istraživanjima dokazuje da je australski zrakoplov Nomad koristila vojska u Istočnom Timoru. Australski dužnosnik koji je izvješćivao Canberru, zamijetio je Nomad indonezijske mornarice parkiran na aerodromu Comoro blizu Dilija tijekom posjeta u siječnju 1979.
Unatoč vještoj pomoći u osamostaljenju australskog vojnog rasporeda koji je vodio hvalevrijednu 1999. INTERFET intervencija Nakon glasovanja o neovisnosti, australska prijevara, naravno, nije završila s prestankom okupacije i neovisnošću Istočnog Timora 2002.
Korištenje električnih romobila ističe Australsko špijuniranje u kabinetu istočnotimorskog kabineta 2004. dovelo je do toga da su Australci pregovarali o očito nepravičnom pomorskom sporazumu kojim se dijele resursi Timorskog mora.
Nakon razotkrivanja špijuniranja, ispregovaran je novi pravedniji sporazum koji je konačno potpisan 2018. Međutim, prihod od plina izvađenog ispod morskog dna koji se sada nalazi na području Istočnog Timora, ostaje čvrsto u ne-timorskim džepovima. Ova efektivna konfiskacija prihoda od nafte i plina od strane Australije koji su trebali ići timorskom narodu ostaje stalna nepravda i mrlja na australskoj naciji.
Sama uloga Australije tijekom indonezijske okupacije uglavnom se smatra ulogom pasivnog prihvaćanja, “slijepog oka” na događaje na koje ona ne reagira.
Zapravo, kao što ovi dokumenti i dosjei jasno pokazuju, Australija je igrala vrlo aktivnu ulogu, potičući indonezijsku intervenciju prije nego što se dogodila i djelujući kao ključni propagandist Suhartovog režima u međunarodnoj areni dok su se događala najgora zlodjela.
Australsko lobiranje ne samo da je odgodilo rješavanje pitanja neovisnosti Istočnog Timora, već je i ograničilo mjere za naglašavanje i ublažavanje patnje, akcije koje su nedvojbeno koštale mnogo, mnogo života.
Aktivna uloga koju je Australija preuzela u podržavanju pokušaja genocida nad timorskim narodom još uvijek je nejasna velikom dijelu australske javnosti. Nema istinske pomirbe niti obeštećenja narodu Istočnog Timora bez istinske procjene neredigiranih činjenica.
-
Reference:
CAVR (Comissão de Acolhimento, Verdade, e Reconciliac?ão Timor Leste). Chega!, Dili: CAVR, 2013.
DFA 1978a. NAA: A1839, 3038/10/11/2, v. Kabel od Jakarte do Canberre. Humanitarna pomoć Istočnom Timoru. Critchley. 11. rujna 1978.
DFA 1978b. NAA: A1838, 3028/10/11/2, v. Kabel od Jakarte do Canberre. Posjet Istočnom Timoru. Critchley. 14. rujna 1978.
DFA 1978c. NAA: A1839, 3038/10/11/2, v. Pismo DG Coley [?] za prvog pomoćnika tajnika, Odjel za stratešku i međunarodnu politiku, Ministarstvo obrane, tajniku, DFA. 13. listopada 1978.
DFA 1979. NAA: A10463, 801/13/11/1, xxxi. Posjet Istočnom Timoru. G. Allen. Bez datuma, vjerojatno veljača 1979.
DFA 1980a. NAA: A1838, 3038/10/11/2 vii. Žičarom od Jakarte do Canberre. Posjet Istočnom Timoru. Tajna. Critchley. 4. lipnja 1980.
DFA 1980b. NAA: A1838, 3038/10/11/2 vii. Žičarom od Jakarte do Canberre. Posjet veleposlanika Istočnom Timoru, 19.-23. 9 lipanj 1980.
DFA 1980c. NAA: A1838, 3038/10/11/2 vii. Žičarom od Jakarte do Canberre. Medijska pokrivenost Izvješća o Istočnom Timoru.25 studeni 1980.
DFA 1980d. NAA: A10463, 801/13//11/1 xxxi. Pismo Hoguea Critchleyu. 17. prosinca 1979.
-
*Dodatna istraživanja Petera Cronaua.
Peter Job pomogao je u vođenju tajne radio mreže u sjevernoj Australiji 1978. primajući poruke od Fretilina unutar Istočnog Timora, uključujući poruke o prisilnoj gladi. Peter je sada završio doktorat iz međunarodnih i političkih studija na Sveučilištu New South Wales u Canberri. Njegova nova knjiga, Narativ poricanja: Australija i indonezijsko kršenje Istočnog Timora, objavio je Melbourne University Publishing 2021. godine
Ovaj je članak iz Deklasificirana Australija.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Humanitarna kriza u Istočnom Timoru, naravno, vjerojatno se ne bi dogodila da nije bilo američkog puča 1965. kojim je svrgnut Sukarno; pomaganje u olakšavanju genocidnih masakra, mučenja i terorističkih kampanja Suhartova režima. Bilo koja nacija koja posluje sa Sjedinjenim Državama ili Velikom Britanijom u biti sklapa pakt s vragom. Iako se vlastita povijest podrijetla Australije lijepo slaže s američkom.
Možda najsramotnija epizoda u australskoj povijesti, toliko da se pitam može li ijedan Australac ikada kritizirati SAD za njegove zločine protiv čovječnosti, kontinuirana ubojita djela koja je izvršila od Drugog svjetskog rata i trenutnu klimu podrške proxy ratu u Ukrajini .
Ali australska perfidnost ne prestaje ovdje, čitatelji. Zapamtite, Istočni Timor je možda najsiromašnija zemlja na svijetu. Australija je prisluškivala urede Istočnog Timora tijekom pregovora s jednom naftnom kompanijom za prava istraživanja u Timorskom moru, gdje je Australija bila druga strana. Sve rade naše sigurnosne službe, sve odobrava najviši vrh političara.
Pobijedi tog. Zatim su, da još više uvrijede, poduzeli i radnju protiv pravnog tima u Canberri, točnije vrlo cijenjenog odvjetnika po imenu Bernard Collaery, zbog njegovog zastupanja u ime vlade Istočnog Timora u javnom objavljivanju ove stvari. Proganjali su ga godinama i na kraju je sadašnja vlast odbacila postupak protiv njega.
Dakle, s takvom prošlošću, postupanje prema Istočnom Timoru kao što smo mi učinili sigurno se smatra najkriminalnijim postupkom u ovom dijelu svijeta, po mom mišljenju. A sada, opet krećemo s punim partnerstvom za zločinačke ratne dužnosti u shemi SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva pod nazivom AUKUS s našom flotom nuklearnih podmornica koja tek treba biti izgrađena kako bismo još više podržali hegemonističke ciljeve SAD-a. Učimo li ikada iz grešaka iz prošlosti?
Nije baš američka kampanja "šoka i strahopoštovanja" s temom OMU-a s ubijanjem stotina tisuća nevinih u Iraku, ili hegemonističkim čistkama u Afganistanu, ili Koreji ili Vijetnamu, Južnoj Americi i dr., ali vrlo jasna indikacija da su naši usklađenost sa svim američkim stvarima utjecala je i na naše vrijednosti.
Kao Australac sramim se našeg ponašanja, nedostatka neovisne vanjske politike i kvalitete naših izabranih predstavnika koji su dopustili da se ova djela dogode.