Antipatija arapske javnosti prema SAD-u određuje njihov stav prema rusko-ukrajinskom ratu, piše As`ad AbuKhalil.
Gori autobus na cesti od Harkiva do Kijeva. dok Rusija napada Ukrajinu 24. veljače. (Yan Boechat/Glas Amerike)
By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
Wna twitteru prije nekoliko dana, poznati saudijski intelektualac, Khalid Ad-Dakhil, žalio se na fenomen arapske podrške ruskom predsjedniku Vladimiru Putin. On to smatra manifestacijom "osvetničke" misli. On s pravom tvrdi da neki Arapi podržavaju Putina samo da bi inatirali SAD-u
Nije lako precizno izmjeriti razinu podrške arapske javnosti Putinu u ovom trenutnom ratu; nije bilo pouzdanih istraživanja mišljenja koja bi nas mogla voditi. Ali antipatija arapske javnosti prema SAD-u (a to je dosljedno dobro dokumentirano tijekom godina i desetljeća) određuje njihov stav prema trenutnom rusko-ukrajinskom ratu.
???? ??? ?????? ?????? ?????? ?? ???????? ?????? ???????. ???? ?????? ??????? ???? ?????? ?????? ?????? ???? ?????? ?????? ?? ?????? ??????? ?? ?????? ?????? ?? ???????? ?? ?????? ?????? ?? ????????? ?????? ??? ?????? ?????? ?? ?????? ???? ??????? ??? ?????? ?????? ?????? ???? ??????
— ???? ?????? (@kdriyadh) Listopada 2, 2022
Postoji nekoliko razloga za tvrdnju da Putin zapravo nije prijatelj arapskog naroda. Uostalom, on je usmjerio vanjsku politiku Rusije u više proizraelskom smjeru otkako je preuzeo vlast. Razina sigurnosti i vojne koordinacije između Rusije i Izraela je na najvišoj razini, povijesno gledano.
Stotine Izraelski napadi na Siriju u posljednjih nekoliko godina nose američke i ruske otiske jer obje zemlje podržavaju bombardiranje. Rusija je mogla lako odvratiti Izrael, ali je odlučila dati Izraelu pravo da napadne svog najbližeg arapskog saveznika.
SAD, naravno, podržava svako izraelsko bombardiranje ili kampanju ubijanja. To je stvar standardne američke dvostranačke politike.
Što se tiče Rusije, Izrael blisko koordinira s vojnim aktivnostima Moskve u Siriji, a Rusija dobiva unaprijed obavijest od Izraela o bombardiranju. Čini se da Rusija ne želi dijeliti vijest o predstojećem izraelskom bombardiranju sa svojim sirijskim ili iranskim saveznicima. Nikakav izraelski napad na Siriju ne bi bio moguć da Rusija nije dala svoje odobrenje.
Donacije do CN-ovi Jesenji fond Pogon
Doduše, neki ruski diplomati daju izjave da Izrael krši sirijski suverenitet ili da bi Izrael trebao poštovati teritorijalni integritet Sirije, ali te izjave su namijenjene u svrhu ruske propagande usmjerene prema arapskom svijetu.
Putin je bio vrlo blizak s bivšim izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, a bivši američki predsjednik Donald Trump rekao je da je Putin izrazio ulizičko divljenje Netanyahuu tijekom njihovog drugog sastanka na vrhu.
Tadašnji izraelski premijer, Benjamin Netanyahu, desno, u pratnji ruskog predsjednika Vladimira Putina na paradi povodom Dana pobjede u Moskvi 2018. (Kremlin.ru, CC BY 4.0, Wikimedia Commons)
Ruska vanjska politika nimalo ne smeta Izraelu, a ni ruske izjave o potpori palestinskoj državi ne razlikuju se puno od izjava cionističkih zapadnih vlada. Ruski dosje u Siriji ne čini Putina simpatičnom kod arapske javnosti - ili ga ne bi trebao učiniti simpatičnom kod arapske javnosti.
[Related: Rusija uzvraća udarac Izraelu zbog Ukrajine.]
Ali među nekima u arapskom svijetu, posebno u mumana`ah kamp (riječ doslovno znači odbijanje, odnosi se na osovinu otpora), postoji potpora Putinu. Među nekim pristašama sirijskog režima ponekad ga zovu Abu Ali Putin, kao znak arapske naklonosti. Naslov odaje mačo čvrstinu.
Pristaše Irana i Hezbolaha često ističu da imaju neslaganja s ruskom vladom, ali hvale rusku vojnu intervenciju u Siriji (je li Iran ili Rusija spasila sirijski režim, predmet je stalne rasprave u regiji).
Kolona automobila ruskog predsjednika Vladimira Putina u Iranu, 2015. (Tasnim News Agency, CC BY 4.0, Wikimedia Commons)
Reakcionaran i islamofobičan
Putin također predstavlja nit ruskog nacionalizma koji je reakcionaran i fundamentalno islamofobičan. Putinov dosje u Čečeniji ne pokazuje ga kao prijatelja muslimanskih naroda unutar Ruske Federacije.
Također, Putin se ne trudi obraćati se arapskom narodu, već se fokusira na svoje odnose jedan na jedan s arapskim despotima, posebno u Zaljevu. Čini se da Putin njeguje bolje veze sa zaljevskim despotima nego sa svojim tobože bliskim saveznikom u Damasku.
S druge strane, neki Arapi tvrde da je Putin bolji od bilo kojeg američkog predsjednika. Jasno je da nijedna država na svijetu nema rekord kao SAD u pokretanju ratova i invaziji na arapske i muslimanske zemlje.
Nadalje, SAD je glavni sponzor arapskih despota: ako se Rusija može kriviti za podršku sirijskom predsjedniku Bashsaru Al-Asadu, SAD treba kriviti za podršku svim ostalim arapskim despotima u regiji.
20. svibnja 2017.: predsjednik Donald Trump i prva dama Melania Trump idu na banket u Rijad u pratnji saudijskog kralja Salmana (Bijela kuća, Shealah Craighead)
Povećanje američkog bombardiranja većine arapskih zemalja i sveobuhvatna američka potpora izraelskoj agresiji i okupaciji učinili su SAD dosljedno najomraženija sila na svijetu, prema arapskom stanovništvu.
Rusija bi morala mnogo, mnogo godina obasipati Izrael oružjem i novcem i podržavati ga u svim međunarodnim sporovima da bi postigao status notornog neprihvaćanja SAD-a u arapskom svijetu.
Najnoviji Putinov govor
Ali gore citirani saudijski intelektualac bio je u pravu ističući da je posljednji Putinov govor možda ga je arapsko stanovništvo smatralo simpatičnim. Dok je odjeljak upućen ruskom narodu bio prilično reakcionaran i protiv PC-a, dio u kojem je Putin naveo litaniju pritužbi protiv Zapada kroz povijest mora da je bio široko podržan od arapskog naroda i ljudi iz zemalja u razvoju u cjelini.
Čak je i onaj dio u kojem je Putin osudio liberalnu elitu te feminističku i LGBT agendu mogao naići na odobravanje Arapa jer je liberalno pridikanje i podmetanje ljudima iz zemalja u razvoju zapravo proizvelo suprotan učinak: učinilo je cijeli feministička/LGBT agenda kao osumnjičena.
Zapadna reakcija na rusku invaziju na Ukrajinu također je uznemirila mnoge Arape. Mnogi su se naglas pitali kako su SAD tako brze da osude povredu ukrajinskog teritorija dok Izrael uporno krši arapske teritorije od 1948.
Arapima ne može promaknuti licemjerje kada se američki dužnosnici bune protiv načela invazije na zemlje i bombardiranja gradova, a pritom podržavaju izraelsko otimanje zemlje.
SAD je bio daleko brutalniji u svojim ratovima u arapskim i muslimanskim zemljama - bez umanjivanja civilnih žrtava ruskog bombardiranja Ukrajine - i to je na umu arapske javnosti. Kako su SAD, koje su bacile više bombi i projektila na Bagdad prvog dana invazije 2003. nego što je Rusija bacila mjesecima, mogle glumiti bijes zbog ruske brutalnosti?
Cijeli zbor zapadnih vlada i medija u izražavanju bezuvjetne potpore ratnim naporima Ukrajine može se suprotstaviti zapadnom inzistiranju da se Arapi suzdrže od bilo kakvog nasilnog otpora bez obzira koliko brutalna bila okupacija pod kojom pate.
Izraelski ratni zrakoplovi bombardirali su civilnu stambenu zgradu u Gazi, 14. svibnja 2021. (Osps7, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons)
Iračani koji su se opirali američkoj okupaciji nazivani su teroristima. Rasizam zapadnih vlada i medija bio je neskriven. Zapadni dužnosnici, novinari i trgovci ljudskim pravima izražavaju bol i tugu zbog bijelih žrtava u Ukrajini, dok čak i ne primjećuju poludnevni bilans palestinskih žrtava (ove godine do sada, Izrael je uspio ubiti 165 Palestinci na Zapadnoj obali i u Gazi, uz zanemarivanje zapadnih medija i javnog mnijenja).
U načelu, Arapi i pristaše Palestine mogu i trebaju podržati načelo nepovredivosti zemalja pred agresijom moćnih susjeda — a to se odnosi i na Rusiju u Ukrajini. Cijeli Levant je od 1948. patio od bezobzirnog izraelskog zadiranja u suverenitet i teritorijalni integritet zemalja.
Ipak, Arapi su upoznati sa zapadnim ciničnim spletkama i kalkulacijama. Predobro se sjećaju kako su SAD i njegovi saveznici iskoristili patnju naroda Afganistana u ratu protiv SSSR-a.
Arapi još uvijek trpe užase nasilnih skupina poput ISIS-a i Al-Qa`ide, koje su obje rođene iz američkih tajnih ratova u Afganistanu. Ono što na arapskom zovemo "arapski Afganistanci" samo je šifra za američko sponzoriranje fanatičnih, nasilnih arapskih muslimana koji su bili voljni upotrijebiti terorističke metode kako bi istjerali SSSR iz Afganistana (a ti su se fanatici protivili progresivnom planu afganistanskih komunista) .
Baš kao što su SAD iskoristile i napustile afganistanski narod, narod Ukrajine koristi SAD za svoj cilj svjetske dominacije. Rusija danas nije SSSR i Putin je daleko od Vladimira Lenjina i drugih komunista koji su vjerovali u borbu ljudi u zemljama u razvoju.
Kontinuirano izraelsko bombardiranje Sirije dokazalo je arapskoj javnosti da se Putin čini više privrženim interesima Izraela nego interesima svog jedinog arapskog saveznika koji je pristao ugostiti rusku vojnu bazu.
Čak su se i prosirijski režimski komentatori žalili na upornost izraelskih napada na Siriju pred nosom Rusije.
As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002), Bitka za Saudijsku Arabiju (2004.), a vodio je popular Ljutiti Arapin blog. On tweeta kao @asadabukhalil
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Donacije Danas do CN-ovi
2022 Jesenji fond Pogon
Donirajte sigurno putem kreditne kartice or provjeriti by klikom crveni gumb:
Imam dvije misli: prvo, uvijek sam se pitao zašto Rusija dopušta Izraelu da bombardira njezinog sirijskog saveznika. Drugo, čečenski borci u Ukrajini su među najučinkovitijima. Neki su rekli da je izvorni čečenski separatistički pokret bio jedna od mnogih CIA-inih operacija promjene režima.
Arapska antipatija je prema Izraelu.
Oni znaju da je Izrael kolonija SAD-a.
Ta kolonija može imati odnose s drugima, ali ona je temeljno dio SAD-a.
Putinova politika usmjerena je prema ruskim interesima. Zato podržava Assadovu vladu. I iz istog razloga podržava Izrael. Njegovu politiku vodi ruski interes, a ne arapski.
Altruist je u pravu u vezi s povijesnim "pretjeranim poštovanjem Rusije" prema Izraelu. Ali postoji protuteža. Kina se zauzima za Palestince u UN-u bez trzanja. Kinu treba više prepoznati i cijeniti u tom pogledu.
Hvala na komplimentu. Zanimljivost u vezi Kine!
Ne mislim da je podrška Arapa Rusiji vođena isključivo tvrdnjom "neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj", to je daleko složenije od toga. Arapi vide moćnu vojničku zemlju (iako europsku) koja slijedi multipolarni poredak koji u teoriji "podržava" zajedničku svjetsku moć; država koja krvari i koja će sama teško preživjeti; ako sada podrže Rusiju, Putin ih neće iznevjeriti, vide ga kao čovjeka od riječi, barem je to dosad dokazao. “Antisemitski” komentar Lavrova (Putin se zbog toga ispričao) pokazao je možda da unutar ruskog ruskog vrha postoji sve veća odbojnost prema Izraelu i sve veća simpatija prema Arapima, nakon što je Izrael naoružao neonaciste, bijeli suprematisti u Ukrajini. Zatim, postoji divljenje, suosjećanje, čak i empatija za naciju koja se suprotstavila maltretiranju desetaka moćnih zapadnih nacija, nešto što mnoge od tih nacija nisu bile u potpunosti u stanju učiniti. Oni vide hrabrost, snagu, čast, osobine koje su vrlo vrijedne u arapskoj kulturi. Proruski stav Arapa daleko je kompleksniji, vjerojatno će nam više reći budućnost. Uzimanje zdravo za gotovo ruske potpore Izraelu je po mom mišljenju greška, možda je simpatija prema Arapima veća od onoga što je prikazano do sada, dok je simpatija prema Izraelu precijenjena
Dogovoren.
Autor tvrdi da Rusija blisko koordinira s Izraelom i ne navodi primjer. Jedan vrlo dobro poznat primjer kada nisu koordinirali bio je kada je Izrael oborio ruski avion u Siriji u rujnu 2018.
Prilično dobra jukstapozicija ponašanja i reakcionarnih stajališta vojnih supersila na Levantu iu Ukrajini, posebno izvlačeći na vidjelo njihovo temeljno licemjerje. Ipak, sve se svodi na slučaj navodnog "bogom izabranog naroda" koji je na različite načine poduprt od strane jasno "bogom obmanjujućih naroda"!
Čini se da Arapi ne vole Putina, ali preziru Ameriku.r
Rusija je samo još jedna sebična država, ali "unipolarnost" ili "svjetski poredak temeljen na pravilima" u kojem se sankcije objavljuju bez ograničenja sumorna je perspektiva za svakoga izvan uskog kruga korisnika.
Kao što je konfiscirana ruska imovina, tako može biti konfiscirana i arapska imovina, čak i oni Arapi koji su bili ulizice i kupci preskupog oružja za neslućene milijarde dolara. Dakle, dok Gulfiji ne bune protiv zapadnjačke (političke, a ne zemljopisne) oholosti, oni ne surađuju ili surađuju vrlo minimalno. Saudijci kupuju rusko loživo ulje (očigledno je bolje izvoziti svoju naftu nego prerađivati u loživo ulje, tehničko pitanje preciznih profila rafinerija i razreda nafte), i smanjuju proizvodnju ruku pod ruku s Rusijom jer je njihova interes. Indija se također probudila u sebičnom sebi. Kupnja i prodaja s partnerima odabranim na temelju cijene i drugih aspekata dogovora osnovno je pravo, koje cijene elite i nije štetno za stanovništvo (uglavnom). I upravo je to pravo koje Zapad zanemaruje.
Nekoliko naknadnih misli o ovom dobrom članku:
– Čimbenik koji stoji iza Putinovih vrlo srdačnih odnosa s Izraelom mogao bi biti velika ruska populacija Izraela – procjenjuje se da u Izraelu živi oko 1.3 milijuna ljudi koji govore ruski. To je rezultat kampanje Izraela i SAD-a za poticanje židovske emigracije u Izrael, nakon Jackson-Vanikovog amandmana iz 1974. godine – namijenjenog poboljšanju židovskog demografskog položaja u odnosu na Palestince. Mnogi Rusi koji su emigrirali u Izrael imali su prilično slabe veze sa židovskom nacionalnošću, a još manje sa židovskom religijom – a mnogi od njih postali su dio izraelske ekstremne desnice.
– Raniji primjer neopravdanog poštovanja od strane Rusije – ili, bolje rečeno, Sovjetskog Saveza – prema Izraelu bilo je Hruščovljevo davanje neprocjenjivog posjeda od 17 jutara u središnjem Jeruzalemu u vlasništvu Moskovske patrijaršije za neke kontejnere Jaffa naranči. Bilo je to 1964., malo prije nego što je smijenjen. Velika gesta, slična onoj kada je dao Krim Ukrajini.