"Previše je krvi proliveno" - Medea Benjamin i Nicolas JS Davies ističu nekoliko mnogi nedovoljno prijavljeni apeli upućeni na Generalnoj skupštini za mirnim pregovorima.
By Medea Benjamin i Nicolas JS Davies
Zajednički snovi
WProšli tjedan proveli smo čitajući i slušajući govore svjetskih vođa na Generalna skupština UN-a u New Yorku. Većina ih je osudila rusku invaziju na Ukrajinu kao kršenje Povelje UN-a i ozbiljno nazadovanje za miroljubivi svjetski poredak koji je temeljno i definirajuće načelo UN-a.
Ali ono što nije zabilježeno u Sjedinjenim Državama jest da čelnici iz 66 zemlje, uglavnom s globalnog juga, također su koristili svoje govore na Općoj skupštini kako bi hitno pozvali na diplomaciju kako bi se rat u Ukrajini okončao mirnim pregovorima, kao što to zahtijeva Povelja UN-a. Imamo sastavio izvode iz govora svih 66 zemalja kako bi pokazali širinu i dubinu njihovih apela, a mi ovdje ističemo neke od njih.
Afrički čelnici ponovili su jednog od prvih govornika, Macky Sali, predsjednik Senegala, koji je također govorio u svojstvu trenutnog predsjedavajućeg Afričke unije kada je rekao: “Pozivamo na deeskalaciju i prekid neprijateljstava u Ukrajini, kao i na dogovoreno rješenje, kako bi se izbjeglo katastrofalan rizik od potencijalno globalnog sukoba.”
Korištenje električnih romobila ističe 66 narodi koje su pozvale na mir u Ukrajini čine više od trećine zemalja u svijetu i predstavljaju većinu stanovništva Zemlje, uključujući Indija,Kina, Indonezija, Bangladeš, Brazil i Meksiko.
Dok su zemlje NATO-a i EU-a odbile mirovne pregovore, a čelnici SAD-a i UK-a to su aktivno učinili potkopao ih, pet europskih zemalja — Mađarska, Malta, Portugal, San Marino i Vatikan — pridružio se pozivima na mir na Glavnoj skupštini.
Donacije do CN-ovi 2022 Jesenji fond Pogon
Mirovni kokus također uključuje mnoge male zemlje koje imaju najviše za izgubiti neuspjehom sustava UN-a otkrivenim nedavnim ratovima u Ukrajini i na širem Bliskom istoku, i koje najviše mogu dobiti jačanjem UN-a i provođenjem UN-a Povelja za zaštitu slabih i obuzdavanje moćnih.
Filip Pjer, rekao je generalnoj skupštini premijer Svete Lucije, male otočne države na Karibima,
“Članci 2. i 33. Povelje UN-a nedvosmisleno obvezuju države članice da se suzdrže od prijetnje ili uporabe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti bilo koje države te da pregovaraju i rješavaju sve međunarodne sporove mirnim putem. …Stoga pozivamo sve uključene strane da odmah okončaju sukob u Ukrajini, pokretanjem neodložnih pregovora za trajno rješavanje svih sporova u skladu s načelima Ujedinjenih naroda.”
Čelnici globalnog juga žalili su se za raspadom sustava UN-a, ne samo u ratu u Ukrajini, nego tijekom desetljeća rata i ekonomske prisile Sjedinjenih Država i njihovih saveznika. predsjednik Jose Ramos-Horta Istočnog Timora izravno je izazvao dvostruke standarde Zapada, govoreći zapadnim zemljama,
“Trebali bi zastati na trenutak kako bi razmislili o upadljivom kontrastu u njihovom odgovoru na ratove drugdje gdje su tisuće žena i djece umrle od ratova i gladi. Odgovor na vapaje našeg voljenog glavnog tajnika za pomoć u ovim situacijama nije naišao na jednako suosjećanje. Kao zemlje na globalnom jugu, vidimo dvostruke standarde. Naše javno mnijenje ne vidi ukrajinski rat na isti način na koji ga vide na sjeveru.”
Mnogi su čelnici hitno pozvali na prekid rata u Ukrajini prije nego što eskalira u nuklearni rat koji bi ubio milijarde ljudi i okončao ljudsku civilizaciju kakvu poznajemo. Vatikanski državni tajnik, kardinal Pietro parolin, upozoren,
“...rat u Ukrajini ne samo da potkopava režim neširenja nuklearnog naoružanja, već nam predstavlja i opasnost od nuklearnog razaranja, bilo kroz eskalaciju ili nesreću. … Kako bi se izbjegla nuklearna katastrofa, od ključne je važnosti da postoji ozbiljan angažman kako bi se pronašao miran ishod sukoba.”
Drugi su opisali ekonomske učinke koji već lišavaju njihove ljude hrane i osnovnih potrepština i pozvali su sve strane, uključujući zapadne podupiratelje Ukrajine, da se vrate za pregovarački stol prije nego što posljedice rata eskaliraju u višestruke humanitarne katastrofe diljem globalnog juga. premijer Šeik Hasina iz Bangladeša rekao je skupštini,
“Želimo kraj rusko-ukrajinskog rata. Zbog sankcija i protusankcija, …cijelo čovječanstvo, uključujući žene i djecu, biva kažnjeno. Njegov utjecaj ne ostaje ograničen na jednu zemlju, nego izlaže živote i sredstva za život ljudi svih nacija u veću opasnost i krši njihova ljudska prava. Ljudi su lišeni hrane, krova nad glavom, zdravstvene zaštite i obrazovanja. Posebno najviše pate djeca. Njihova budućnost tone u mrak.
Moj poziv savjesti svijeta: zaustavite utrku u naoružanju, zaustavite rat i sankcije. Osigurati hranu, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i sigurnost djece. Uspostavite mir.”
Turska, Meksiko i Tajland svaki je ponudio svoje pristupe ponovnom pokretanju mirovnih pregovora, dok Šejh Al-Thani, katarski emir, jezgrovito je objasnio da će odugovlačenje pregovora donijeti samo više smrti i patnje:
“Potpuno smo svjesni složenosti sukoba između Rusije i Ukrajine, te međunarodne i globalne dimenzije ove krize. Međutim, mi i dalje pozivamo na trenutni prekid vatre i mirno rješenje, jer to je ono što će se u konačnici dogoditi bez obzira na to koliko će ovaj sukob trajati. Održavanje krize neće promijeniti ovaj rezultat. To će samo povećati broj žrtava i povećat će katastrofalne posljedice po Europu, Rusiju i globalno gospodarstvo.”
Odgovarajući na pritisak Zapada na globalni jug da aktivno podrži ratne napore Ukrajine, indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar zalagao se za visok moral i zagovarao diplomaciju,
“Kako sukob u Ukrajini i dalje bjesni, često nas pitaju na čijoj smo strani. A naš je odgovor svaki put iskren i iskren. Indija je na strani mira i tu će čvrsto ostati. Mi smo na strani koja poštuje Povelju UN-a i njezina temeljna načela. Mi smo na onoj strani koja poziva na dijalog i diplomaciju kao jedini izlaz. Mi smo na strani onih koji se bore da spoje kraj s krajem, čak i dok zure u sve veće troškove hrane, goriva i gnojiva.
Stoga je u našem zajedničkom interesu da konstruktivno radimo, kako unutar Ujedinjenih naroda tako i izvan njih, u pronalaženju što skorijeg rješenja ovog sukoba.”
Jedan od najstrastvenijih i najrječitijih govora održao je ministar vanjskih poslova Konga Jean-Claude Gakosso, koji je sažeo razmišljanja mnogih i apelirao izravno na Rusiju i Ukrajinu — s dijelovima govora na ruskom.
“Zbog znatnog rizika od nuklearne katastrofe za cijeli planet, ne samo oni koji su uključeni u ovaj sukob, nego i one strane sile koje bi mogle utjecati na događaje tako što bi ih smirile, trebale bi ublažiti svoj žar. Moraju prestati raspirivati vatru i moraju okrenuti leđa ovakvoj vrsti taštine moćnika koja je do sada zatvarala vrata dijalogu.
Pod okriljem Ujedinjenih naroda, svi se moramo bez odlaganja posvetiti mirovnim pregovorima — pravednim, iskrenim i pravičnim pregovorima. Nakon Waterlooa znamo da od Bečkog kongresa svi ratovi završavaju za stolom pregovora.
Svijet hitno treba ove pregovore kako bi spriječio trenutne sukobe – koji su već toliko razorni – kako bi ih spriječio da odu još dalje i gurnu čovječanstvo u ono što bi moglo biti nepopravljiva kataklizma, rasprostranjeni nuklearni rat izvan kontrole samih velikih sila – rata, za koji je Einstein, veliki atomski teoretičar, rekao da će biti posljednja bitka koju će ljudi voditi na Zemlji.
Nelson Mandela, čovjek vječnog oprosta, rekao je da je mir dug put, ali nema alternative, nema cijenu. U stvarnosti, Rusi i Ukrajinci nemaju drugog izbora nego krenuti tim putem, putem mira.
Štoviše, i mi bismo trebali ići s njima, jer moramo diljem svijeta biti legije koje rade zajedno u solidarnosti, i moramo biti sposobni ratnim lobijima nametnuti bezuvjetnu opciju mira.
[Sljedeća tri paragrafa na ruskom]: Sada želim biti izravan i izravno se obratiti svojim dragim ruskim i ukrajinskim prijateljima.
Previše je krvi proliveno — svete krvi tvoje slatke djece. Vrijeme je da se zaustavi ovo masovno uništavanje. Vrijeme je da se zaustavi ovaj rat. Cijeli svijet te gleda. Vrijeme je da se borite za život, na isti način na koji ste se zajedno hrabro i požrtvovno borili protiv nacista tijekom Drugog svjetskog rata, posebice u Lenjingradu, Staljingradu, Kursku i Berlinu.
Mislite na mlade svoje dvije zemlje. Razmislite o sudbini svojih budućih generacija. Došlo je vrijeme da se borimo za mir, da se borimo za njih. Molimo vas dajte miru pravu priliku, danas, prije nego što bude prekasno za sve nas. Ponizno te to molim.”
Na kraju rasprave 26. Csaba Korosi, predsjednik Generalne skupštine, priznao je u završnoj riječi da je prekid rata u Ukrajini bila jedna od glavnih poruka koje su “odjekivale dvoranom” na ovogodišnjoj Generalnoj skupštini.
[Možeš čitati ovdje Korosijeva završna riječ i svi pozivi na mir na koje je mislio.]
[Da biste se pridružili "legijama koje rade zajedno u solidarnosti... kako bi ratnim lobijima nametnuli bezuvjetnu opciju mira", kako je rekao Jean-Claude Gakosso, možete saznati više na Mir u Ukrajini.]
Medea Benjamin, Suosnivač Global Exchange i CODEPINK: Žene za mir, autor je knjige iz 2018. Unutar Irana: prava povijest i politika Islamske Republike Iran. Njezine prethodne knjige uključuju: Kraljevstvo nepravednog: iza američko-saudijske veze(2016); Drone Warfare: Ubijanje pomoću daljinskog upravljača (2013); Nemojte se bojati Gringo: Honduraska žena govori iz srca (1989) i, s Jodie Evans, Zaustavite sljedeći rat sada (Vodič kroz unutarnje oceane) (2005).
Nicolas JS Davies je neovisna novinarka, istraživačica CODEPINK-a i autorica Krv na našim rukama: američka invazija i uništenje Iraka.
Ovaj je članak iz Zajednički snovi.
Donacije Danas do CN-ovi
2022 Jesenji fond Pogon
Donirajte sigurno putem kreditne kartice or provjeriti by klikom crveni gumb:
Rat se mogao lako spriječiti da je UN slušao glas Rusije barem posljednje dvije godine. Rusija i Ukrajina mogle su doći do kompromisa, ali, kao i uvijek, Amerika se umiješala u tuđe stvari i zapalila ovaj sukob. A Ukrajina je nastavila bombardirati Ruse koji žive na istoku, uz potporu američkih kustosa. U UN-u bi trebala postojati želja da shvate tko je glavni krivac sukoba i to objave, ali hoće li to moći i htjeti?
Ako se pogleda povijest otcijepljene republike Kosovo od Srbije, pod Billom Clintonom kada je Rusija bila onesposobljena zbog idealista Gorbačova i pijanog Jeljcina, vidimo nacrt za Putina u Donbasu, i za buduće otcijepljene republike koje napuštaju Ukrajinu. Priznajte neovisnost i suverenitet otcijepljenih nacija, pozovite se na članak 51. Povelje UN-a za "kolektivnu samoobranu", organizirajte plebiscite kako biste uvjerili svijet da je to ono što narodi novih nacija žele i pokoljite ljude u Ratu za "demokraciju".
Osam godina Putin i Rusija pokušavali su diplomacijom i pregovorima zaustaviti genocid nad etničkim ruskim Ukrajincima. VP Biden, sada predsjednik, vidi diplomaciju i mir kao slabost i odlučan je "isušiti Rusiju". Ni Porošenko ni Zelenski, oboje američke marionete koje nemaju pravi utjecaj na budućnost američke marionetske Ukrajine, nisu učinili nikakav napor da ispoštuju svoje sporazume iz Minska (pod pokroviteljstvom Njemačke i Francuske) s onim što su sada otcijepljene nacije. Cijela poanta izazivanja ovog rata od strane UkroNACI-ja, kao što je Biden jasno rekao, je istrebljenje etničkih ruskih Ukrajinaca i svrgavanje i balkanizacija Rusije. Zatim dalje u Iran i Kinu.
Sada kada smo učinkovito spalili čamce za spašavanje za naše nervozne njemačke članove posade dizanjem u zrak njihovog plinovoda Sjeverni tok, je li prekasno zapitati se kako bi itko od nas uspio sići s ovog divovskog američkog ratnog broda koji ide prema Rusiji?
Ako kapetan Joe Biden i njegovo željno osoblje Afirmativna akcija Nimrodi, glupane i ne'er do wells još vas ne čine nelagodnim, samo ne obraćate pozornost na kurs na kojem smo sada. D*MN!
Slažem se sa Indijom, Kinom i Srbijom. Treba poštivati Povelju UN-a i poštivati teritorijalni integritet svake zemlje članice.
Ako ste ovdje sarkastični, onda se Kina tu ne uklapa, pogotovo ako se prihvati da je progon Ujgura potpuno domaće kinesko pitanje!
Ako još uvijek vjerujete da ovaj ujgurski posao nije potaknuo SAD kao inače, trebali biste to istražiti.
Čini se da jedini mir koji Amerika i NATO žele je dobiti veći dio globalne geografije i ekonomije. Oni koji se toga boje sugeriraju da je cilj mir bez rata.