Šest znanstvenika, uključujući Carla Sagana, koji su dokazali da bi nuklearni rat proizveo "nuklearnu zimu", isprva je otpušteno od strane establišmenta. U subotu će dobiti nagradu jer je svijet najbliži nuklearnom ratu od 1962.
Prethodni pobjednici nagrade za budućnost života.
TU njegovu subotu, na 77. godišnjicu prve uporabe nuklearnog oružja u Hirošimi, 6. kolovoza 1945., šest znanstvenika koji su 1983. ismijavani jer su utvrdili da će Zemlja patiti od "nuklearne zime" u slučaju nuklearnog napada rata, bit će uručena nagrada Budućnost života.
Korištenje električnih romobila ističe Institut za budućnost slavit će znanstvenike koji su otkrili i proširili glas o šokantnom znanstvenom predviđanju nuklearne zime: da će vatrene oluje izazvane velikim nuklearnim ratom obaviti Zemlju čađom i dimom koji će godinama blokirati sunčevu svjetlost, uzrokujući pad globalne temperature, uništavajući ekosustave i poljoprivredu i ubijanje milijardi ljudi kroz glad.
Nagrade će biti dodijeljene na događaju koji počinje u subotu u 7 sati u Pioneer Works u Brooklynu, NY (Informacije o besplatnom sudjelovanju ovdje). Vijesti konzorcija pokrivat će događaj.
Iz Instituta za budućnost života: Na jednom panelu raspravljat će se o najnovijim saznanjima o nuklearnoj zimi; drugi će istražiti izazove uključene u komuniciranje ovog rizika političarima i javnosti, od 1980-ih do danas. Bauk nuklearnog rata još uvijek visi nad nama, a trenutna geopolitika učinila ga je prijetećim kao i uvijek.
Panel 1 – Znanost
Prvi razgovor, moderator liječnik-znanstvenik i direktor Instituta budućnosti života dr. Emilija Javorsky, prikazuje pionire nuklearne zime Alan Robock, Brian Toon i Richard Turco. Što su novi vrhunski klimatski modeli otkrili o utjecaju na klimu nakon nuklearnog rata? Što novi poljoprivredni modeli predviđaju o stopama preživljavanja u različitim zemljama? A što je s utjecajem nuklearnog rata ograničenog na jednu zemlju ili jedan kontinent?
Panel 2 – Komunikacija
Druga rasprava, koju je vodio profesor MIT-a i predsjednik Instituta za budućnost života Max Tegmark, predstavit će pionire nuklearne zime John Birks i Georgij Stenčikov kao i Ann Druyan, nagrađivani američki producent dokumentarnih filmova i redatelj koji je koscenarist Kosmos sa svojim pokojnim mužem Carl Sagan. Ova se ploča usredotočuje na fascinantnu priču o tome kako je nuklearna zima prvotno otkrivena i priopćena javnosti te kako je znanost pomogla uvjeriti Reagana i Gorbačova da odustanu od nuklearnog ruba, unatoč pokušajima da se otkriće ušutka.
Test nuklearnog oružja Dakota, 26. lipnja 1956. (Ministarstvo energetike SAD-a/Wikimedia Commons)
O zvučnicima
John W. Birks je suosnivač i bivši predsjednik tvrtke 2B Technologies, gdje sada radi kao glavni znanstvenik, usmjeravajući istraživanje i razvoj novih minijaturiziranih monitora onečišćenja zraka. Birks je profesor emeritus i predstojnik odjela za kemiju i biokemiju te emeritus kooperativnog instituta za istraživanje znanosti o okolišu (CIRES) na Sveučilištu Colorado, Boulder. Najpoznatiji je po kvantificiranju brzina nekoliko kemijskih reakcija ključnih za razumijevanje oštećenja ozona u antarktičkoj ozonskoj rupi i njegovom temeljnom radu 1981.-82. s Paulom Crutzenom (dobitnik Nobelove nagrade, 1995.) na razvoju teorije nuklearne zime.
Ann Druyan pisac, producent i redatelj, specijaliziran za znanstvenu komunikaciju, dobitnik nagrada Emmy i Peabody. Bila je kreativna direktorica NASA-inog Voyager Recorda i koscenaristica televizijske serije iz 1980. Kosmos, s Carlom Saganom, za kojeg se udala 1981. godine.
Alan Robock je uvaženi profesor znanosti o klimi na Odsjeku za znanosti o okolišu na Sveučilištu Rutgers. Robock je dao značajan doprinos našem razumijevanju ekoloških i humanitarnih posljedica regionalnog i globalnog nuklearnog rata. Njegova područja stručnosti uključuju klimatske intervencije (koje se nazivaju i geoinženjering) i klimatske učinke nuklearnog rata i vulkanskih erupcija. Robock je bio glavni autor Petog izvješća o procjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama. Sada je pomoćni urednik Reviews of Geophysics, najcitiranijeg časopisa u znanostima o Zemlji, član je Američke geofizičke unije, Američkog meteorološkog društva (AMS) i Američke udruge za napredak znanosti te primatelj medalje AMS Jule Charney.
Georgij Stenčikov završio je doktorat znanosti. u numeričkoj i analitičkoj studiji slabe turbulencije plazme na Moskovskom fizikalno-tehničkom institutu 1977. Nakon toga je vodio odjel na Ruskoj akademiji znanosti, koji je koristio računalne analize za izvođenje ključnih ranih istraživanja utjecaja ljudi na klimu na Zemlji i okolišni sustavi. Stenčikov je 1983. godine, zajedno sa svojim kolegom Vladimirom Aleksandrovim, upotrijebio globalne klimatske modele za izračunavanje posljedica nuklearnog rata. Ovi napori pomogli su poduprijeti nalaze u Sjedinjenim Državama i utjecati na političko vodstvo u Sovjetskom Savezu da radi na kontroli naoružanja. Od kraja Hladnog rata Stenčikov je nastavio koristiti klimatske modele za razumijevanje posljedica nuklearnog rata.
Owen Brian Toon je profesor atmosferskih i oceanskih znanosti i suradnik u Laboratoriju za atmosfersku i svemirsku fiziku na Sveučilištu Colorado, Boulder. Godine 1969. stekao je diplomu iz fizike na Kalifornijskom sveučilištu, Berkeley, a 1975. doktorirao je. doktorirao fiziku na Sveučilištu Cornell pod vodstvom Carla Sagana. Toon svoje istraživanje fokusira na fiziku oblaka, atmosfersku kemiju, prijenos zračenja i usporedbu Zemlje s drugim planetima. Njegov rad na udaru asteroida koji je izbrisao dinosaure bio je ključan za otkriće nuklearne zime; njegov doprinos radu TTAPS-a uključivao je primjenu njegovih prethodnih otkrića o utjecaju oblaka vulkanske prašine na klimu Marsa. Toon je član Američkog meteorološkog društva i Američke geofizičke unije, od kojih je primio medalju Roger Revelle 2011.
Richard Turco atmosferski je znanstvenik i profesor na Institutu za okoliš i održivost i Odjelu za atmosferske i oceanske znanosti Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu. Bio je glavni autor rada 'TTAPS' objavljenog 1983 Znanost časopis koji je skovao pojam 'nuklearna zima' i popularizirao tu ideju. Rad je izvijestio o računalnim simulacijama jakih klimatskih anomalija - naime dubokog hlađenja Zemljine površine - povezanih s apsorpcijom sunčevog zračenja dimom koji nastaje u navodnoj nuklearnoj razmjeni velikih razmjera. Turco je 1986. dobio MacArthurovu stipendiju.
O domaćinima
Emilija Javorski je liječnik-znanstvenik, poduzetnik i zagovornik sigurne i korisne upotrebe novih tehnologija. Dr. Javorsky je direktor u Institut za budućnost, gostujući znanstvenik i mentor na Wyss institutu za biološki inspiriran inženjering na Medicinskom fakultetu Harvard, Global Shaper Svjetskog ekonomskog foruma i Forbes 30 Under 30 u zdravstvu. Napisala je mnoštvo recenziranih publikacija i izumiteljica je više patenata.
Max Tegmark je profesor koji se bavi istraživanjem umjetne inteligencije i fizike na MIT-u u sklopu Instituta za umjetnu inteligenciju i temeljne interakcije i Centra za mozak, umove i strojeve. On se zalaže za pozitivnu upotrebu tehnologije kao predsjednik Institut za budućnost. Autor je preko 250 publikacija kao i bestselera New York Timesa Život 3.0: Biti čovjek u doba umjetne inteligencije i Naš matematički svemir: Moja potraga za krajnjom prirodom stvarnosti. Njegovo najnovije istraživanje umjetne inteligencije usredotočeno je na inteligibilnu inteligenciju, kao i na otkrivanje pristranosti vijesti pomoću strojnog učenja.
Ovaj događaj podržava i predstavlja Future of Life Institute, neovisna neprofitna organizacija koja radi na smanjenju ekstremnih rizika od transformativnih tehnologija, kao i na usmjeravanju razvoja i upotrebe ovih tehnologija za dobrobit života.
Podržava ga Science Sandbox, inicijativa Zaklade Simons posvećena uključivanju svih u proces znanosti.
Nažalost, mislim da su nuklearni rat i kasnija zima neizbježni. Kao što su mnogi drugi rekli, do sada smo imali sreće. To nas je i hrabra intervencija nekolicine pojedinaca spasila. Ali naša sreća ne može trajati vječno.
U ovom trenutku, posebno u SAD-u i Europi, imamo sve više takozvanih vođa koji ne mogu ili ne žele razmotriti implikacije svojih postupaka kada se suočavaju s drugim zemljama. Gotovo da nemam povjerenja u sposobnost SAD-a da upravljaju rizikom i deeskaliraju kad god je to moguće. Kao imperij u opadanju, pokazuje sve karakteristične znakove očajničkog pokušaja da spriječi i preokrene svoju globalnu hegemoniju – što znači, po mom mišljenju, da je mnogo vjerojatnije da će pokrenuti prvi nuklearni napad od bilo koje druge zemlje.
SAD se može usporediti sa životinjom stjeranom u kut, kada osjeti da je pod prijetnjom i stoga je vjerojatnije da će izvesti prvi udar. Rizik da se to dogodi vjerojatnije je da će se povećati jer istovremeno cilja na Rusiju i Kinu, a one uzvraćaju. Posljednjih su godina američki think tankovi preispitivali moguće ishode nuklearnog rata i postulirali, sasvim neuobičajeno, da bi ga se moglo 'preživjeti' pod određenim okolnostima! To je ono što većina normalnih racionalnih ljudi smatra iznimno opasnim razmišljanjem, osobito ako utječe na politiku i ponašanje političke i vojne klase.
Washingtonski jastrebovi bez 'rikverca' imaju samo jedan odgovor – više agresije, više neprijateljstva….. Nije teško zamisliti kamo bi to moglo odvesti.
Američka vladajuća klasa čini sve da nas dovede u nuklearnu katastrofu.
Ljudi dobre volje također moraju učiniti sve da se zaustave suludi postupci američke vlade koji se temelje na bahatom odnosu prema legitimnim interesima suverenih država diljem svijeta.
Zahvalan sam novinarima Consortium Newsa što govore istinu, što se hrabro bore protiv gluposti i propagande koja prožima američko novinarstvo.
Ne razumijem kako nikada nismo imali nuklearnu zimu
kada su SAD, Rusija, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Australija ukupno detonirale više od 4,000 nuklearnih bombi od 1942. Može li mi netko, molim vas, ovo objasniti.
4,000 nuklearnih bombi nije, srećom za nas, koji danas živimo, detonirano iznad najvećih svjetskih gradova.
Kada 4.000 velikih gradova gori, a ljudi koji tamo žive, gore, dobivate ogromne vatrene oluje, koje proizvode velike količine pepela u atmosferi.
Ne dijelim baš entuzijazam zbog ovih heroja – iako svaka čast. Za mene postoje dvije vrlo otrovne činjenice: korupcija i pohlepa – s vremenom poništavajući ono što su prethodne nade donijele.
Nuklearna zima????
SAD je s drugim zemljama detonirao preko 4,000
Nuklearne bombe od 1942.
Gdje je ta nuklearna zima???
Većina – ako ne i sve te detonacije – bile su daleko manje od mnogih današnjih oružja. A mnogi/većina su detonirani i pod zemljom.
Do sada smo imali sreće. Nažalost, sreća je na izmaku. Malo se zna o tome što se događa s preživjelima nakon što se prašina slegne. Dobro je vrijeme za biti star, vrlo star.
Da, vrlo star. Kakav nered ostavljamo generacijama koje slijede.
Hruščov je to vrlo jasno rekao, nakon nuklearnog rata, "živi bi zavidjeli mrtvima". Čini se da je to nešto što je naša gerontološka klasa loših lidera zaboravila, u svojoj kontinuiranoj težnji za nuklearnom nadmoći nad svim suparnicima.