Okrivljavanje žrtava bombaškog napada na McGurkov bar

Dijeljenja

Preživjeli sada vjeruju da su vlasti odlučile okriviti IRA-u za najsmrtonosniji bombaški napad na Belfast tijekom sukoba u Sjevernoj Irskoj kako bi dale pokriće svojoj ključnoj sigurnosnoj politici, Izvještava Anne Cadwallader.

Ismijavanje pročelja bara 2011. na mjestu gdje je stvarni McGurk's bar uništen bombom 1971. u Belfastu. (Keresaspa, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons)

By Anne Cadwallader

Deklasificirano UK

TObitelji 15 ljudi ubijenih u najsmrtonosnijem bombaškom napadu u Belfastu tijekom sukoba u Sjevernoj Irskoj izvojevale su značajnu sudsku pobjedu, poništivši diskreditiranu policijsku istragu i potaknuvši njihov zahtjev za novom istragom i pravnim postupkom protiv policijskog pravobranitelja.

Bombaški napad na McGurk's Bar u Belfastu 4. prosinca 4. označio je prekretnicu u sve većem građanskom sukobu. Bombu su podmetnule lojalističke Ulster Volunteer Force (UVF), a njezine žrtve bili su muškarci, žene i djeca u dobi od 1971 do 13 godine. Samo je jedan muškarac ikada osuđen.

U to je vrijeme vlada u Stormontu kojom su dominirali unionisti stavljala osumnjičene članove republikanskih skupina za ujedinjenu Irsku u logore za interniranje, protiv kojih je bilo malo ili nimalo dokaza.

Interniranje je bila vrlo kontroverzna politika Ujedinjenog Kraljevstva uvedena u kolovozu 1971. koja je uključivala pritvaranje stotina ljudi bez suđenja. 

Obitelji sada vjeruju da su vlasti odlučile okriviti IRA-u za bombaški napad na McGurk's Bar kako bi pokrile svoju ključnu sigurnosnu politiku – interniranje osumnjičenih republikanaca.

Bombardiranje

Bombardiranje se dogodilo nekoliko tjedana prije Božića. Papirničar je vidio čovjeka kako pali fitilj, otišao je istražiti, vidio iskre kako izlaze iz "paketa" i pobjegao, upozoravajući čovjeka na ulici. U 8.47 sati bomba je detonirala.

Jedan od teško ozlijeđenih bio je odlikovani vojni veteran, John Irvine, bivši bojni narednik u Royal Irish Fusiliers, koji je odveo svoju ženu Kitty na njihovo uobičajeno piće subotom navečer u McGurk's Bar.

Bomba je protutnjala zgradom, srušila krov i zarobila kupce i osoblje pod ruševinama, probila plinovod i izazvala požar. Mještani su golim rukama grabili kroz ruševine. 

Irvine, koji je preživio Drugi svjetski rat, izvučen je živ, ali njegova voljena Kitty umrla je pokraj njega.

Nikad se nije oporavio od šoka zbog gubitka supruge. Obdukcija je pokazala da je Kitty udisala pare iz goruće zgrade. Vatra ju je ubila dok je ležala u ruševinama. 

Vozač hitne pomoći, koji je bio jedan od prvih na licu mjesta, opisao je kako je čuo vrisak ozlijeđenih i umiranje. Progonili su ga sve dok nije umro.

Vlasnik bara, Patrick McGurk, opisan je u jednom službenom dokumentu kao "umjereni RC [rimokatolik] koji vjerojatno nije dopustio ljudima da ga koriste kao mjesto okupljanja." U bombi je izgubio suprugu, 14-godišnju kćer, šogora, dom i posao. 

Odgovornost za to preuzela je skupina koja sebe naziva "Lojalisti Carstva" koja je mjesec dana prije bombardirala skupinu katoličke mladeži.

I to bi možda bio kraj priče, zaboravljene od svih osim ožalošćenih, da skupina rođaka, uključujući Ciarána MacAirta, Kittynog unuka, nije počela kopati po službenim arhivima nakon 30.th obljetnice bombardiranja.

'RUC Have a Line'

Ključno pitanje koje je bio odlučan riješiti bilo je je li bomba detonirala unutar zgrade - u kojem bi slučaju teorija IRA-e o "autogolu" bila opravdana - ili je eksplodirala vani - u kojem slučaju su vjerojatni krivci lojalisti.

Iz MacAirtova istraživanja sada je poznato da je unutar pet sati od eksplozije, oko 1 sat ujutro, zabilježena bilješka u službenom dnevniku brigadira Franka Kitsona, koji je bio načelnik 39 britanske vojske.th brigade u Belfastu i iskusni stručnjak za borbu protiv pobunjenika iz borbe protiv Mau Mau pobunjenika u Keniji.

Napomenuo je da je lokalna policija, Kraljevska policija Ulstera (RUC),

“Imam rečenicu da je bomba u pubu bila bomba dizajnirana da se koristi negdje drugdje, ostavljena u pubu da je pokupi privremena IRA. Bomba je eksplodirala i bila je greška. Tiskovni ured RUC-a ima stav o tome – NI [vjerojatno Ured za Sjevernu Irsku] bi se trebao pozabaviti njima.”

Sedam sati kasnije, oko 8 sati, dežurni RUC prijavljeni:

“Neposredno prije eksplozije čovjek je ušao u licencirani prostor i ostavio kovčeg, vjerojatno da ga pokupi poznati član Privremene IRA-e. Bomba je bila namijenjena za korištenje u drugim objektima. Prije nego što je izvršeno 'pokupljanje', bomba je eksplodirala.”

Kocka je bačena. Žrtve McGurk's Bara, ili neke od njih, trebale su biti okrivljene za preuranjenu eksploziju koja je usmrtila 15 ljudi.

Međutim, otprilike u isto vrijeme (8 sati ujutro nakon bombardiranja), stožerni časnici pripremili su sažetak "Direktora operacija" za generala koji je zapovijedao britanskom vojskom u Sjevernoj Irskoj, generala Harryja Tuzoa. U njemu je sažeto ono što se tada znalo o zločinu.

Ovaj put je to bila istina. “ATO [tehnički časnik britanske vojske] procijenio je da je bomba za koju se vjeruje da je postavljena ispred puba teška između 30/50 funti HE [visoko eksploziva].”

U 11.05 sati dojava je stigla u stožer 39. brigade, također govoreći istinu: “Koliko se može procijeniti prema šteti i krateru izazvanom eksplozijom, bomba je postavljena u prizemni ulaz na uglu zgrade koja licem u raskrižje”. Dodaje se da je upotrijebljeno između 40 i 50 funti eksploziva.

Pet minuta kasnije, u 11.10 sati, zabilježen je izvještaj ATO-a u kojem je pisalo “ATO je uvjeren da je bomba postavljena na ulazu u prizemlju. Područje je prepuno kratera i očito je bilo mjesto eksplozije. NIJE ZA PR.”

Ta posljednja rečenica, "NIJE ZA PR" je ključna jer je to zapravo bila naredba da se zataška ono što je ATO otkrio kako bi se laž proširila. 

Istina bi bila jako naklonjena lojalistima koji su postavili bombu, s namjerom da izazovu smrt, pretpostavljenih, katolika unutra.

Međutim, šesnaest dana kasnije, general Tuzo - koji se, usput rečeno, osobno protivio internaciji - uputio je božićnu poruku, implicirajući republikance.
Sa sjedištem u Dublinu Večernji vjesnik izvijestio ga je rekavši da su ga forenzički dokazi naveli da je 98 posto siguran da je bomba detonirala unutar zgrade, ukazujući na teoriju o "autogolu IRA-e".

U klasičnom slučaju okrivljavanja žrtve, novine su citirale Tuzu koji je izravno rekao kako to “sigurno isključuje mogućnost da je netko tko nije poznat stanovnicima tog puba mogao ući s paketom ispod ruke”.

Četiri dana kasnije, na Badnjak, Čuvar izvijestili su da su "forenzičari" zaključili svoju "jezivu istragu" i "ustanovili da je pet muškaraca stajalo oko bombe" i da su "razneseni na komade". Jedan od petorice, navodi se, "identificiran" je kao "visoki IRA-in čovjek koji je bio stručnjak za eksplozive i nalazio se na vladinoj tjeralici".

Linija RUC, pojačana Kitsonovim 39th Dnevnik brigade također je proslijeđen političkom vodstvu Stormonta i njegovim gospodarima u Londonu.

Dokument koji je otkrio Pat Finucane Center (za koji sadašnji autor radi), potpisan kako ga je pročitao tadašnji premijer, Edward Heath, također tvrdi da je bomba "eksplodirala u prizemlju" što ukazuje "snažno na vjerojatnost da bombu je nosila IRA, a ne protestantski ekstremisti.”

Nadalje, u dokumentu stoji: “G. Faulkner [Brian Faulkner, tadašnji premijer Sjeverne Irske] zatražio je od RUC-a da sazna je li bilo što poznato o povezanosti ljudi koji su ubijeni ili ozlijeđeni.”

Teško je izbjeći zaključak da je Faulkner od policije tražio pronalaženje inkriminirajućih dokaza protiv žrtava bombaškog napada.

'Vlastiti cilj'

Tuzo, Kitson i Faulkner nisu bili pri sebi. Dan nakon bombaškog napada, John Taylor, tada niži ministar unutarnjih poslova u vladi Stormonta (sada lord Kilclooney), rekao je novinarima kako vjeruje da je odgovorna Privremena IRA. 

Ponovio je tu tvrdnju u parlamentarnoj raspravi u Stormontu 7. prosinca 1971. rekavši: "Čisna je činjenica da dokazi forenzičkih stručnjaka podupiru teoriju da se eksplozija dogodila unutar granica zidova zgrade."

Godine 2010., nakon izvješća policijskog ombudsmana u kojem se zaključuje da je RUC bio pristran u svojim istragama, Lord Kilclooney odbio da se povuče ili ispriča za svoju tvrdnju IRA-e o "autogolu". 

Kad su ga nedavno ispitivali, jest s obzirom bilo nejasna ili kontradiktorna objašnjenja o tome odakle potječe njegova izvorna tvrdnja.

Godine 2018. Kilclooney je udvostručio svoje tvrdnje, knjiženje na Twitteru: “To je bila rupa za piće za simpatizere IRA-e koji su nakon toga proveli političku kampanju za svaljivanje krivnje na UVF”.

50 godina borbe

Istina nikada ne bi izašla na vidjelo da nije bilo obitelji žrtava koje su se više od 50 godina borile da pristupe dokumentima s kojih je skinuta oznaka tajnosti i ponište izvješća za koja kažu da su ili netočna ili neadekvatna.

Ploča u znak sjećanja na žrtve bombaškog napada na bar McGurk's 1971., North Queen Street, Belfast. (Keresaspa, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons)

Bombaški napad sada je bio predmet dviju policijskih istraga, dva izvješća policijskog pravobranitelja i brojnih, stalnih, sudskih osporavanja. Također ga je ispitao Povijesni istraživački tim (HET) — jedinica koja je istraživala ubojstva tijekom Smutnje.

Godine 2011. revidirani policijski pučki pravobranitelj prijaviti identificirao "istražnu pristranost" i propuste u izvornoj RUC istrazi ubojstva. Gotovo odmah, glavni policajac Policijske službe Sjeverne Irske (PSNI), Matt Baggott, razbjesnio je obitelji osporavajući nalaz RUC pristranosti.

Zatim 2014. HET-ova istraga također nije pronašla dokaze o pristranosti. Na nedavnom sudu osuda ovo je izvješće odbačeno kao neracionalno i stoga nezakonito.

Pa zašto su nevine žrtve užasnog zločina označene kao odgovorne za vlastitu smrt? Obitelji i njihovi pristaše vjeruju da je London želio opravdati svoju odluku da ne internira protestantske paravojne jedinice i, da su oni optuženi za bombaški napad na McGurk's Bar, to bi bilo politički teško.

Neposredno prije nego što je interniranje uvedeno, Edward Heath je rekao Faulkneru, Grahamu Shillingtonu, tadašnjem glavnom policajcu RUC-a i generalu Tuzou da: “Ako postoji bilo kakav dokaz o umiješanosti protestanata u bilo koji oblik subverzivne ili terorističke aktivnosti, i njih treba interniran” — neželjena vijest za Shillingtona i Faulknera.

Odluka da se ne uhite lojalisti čak je formalizirana u memorandumu Ministarstva obrane hrabro naslovljenom, “Politika uhićenja protestanata,” iz studenog 1972. U njemu je stajalo: “Protestanti nisu, kako politika stoji, uhićeni s ciljem da budu podvrgnut Interim Custody Orders” (tj. nalozima za internaciju).

Tijekom četiri godine koliko je provedena internacija bez suđenja (od kolovoza 1971. do prosinca 1975.) ukupno je 1,981 osumnjičenik držan u Long Keshu i drugim zarobljeničkim logorima u Sjevernoj Irskoj. Od toga su 1,874 bili katolici ili republikanci, a samo 107 protestanti ili lojalisti. 

Tako je i ostalo iako su do kraja 1972. lojalisti ubili preko 120 ljudi. Do kasne 1972., međutim, dopis je počeo kružiti Ministarstvom obrane i Uredom Sjeverne Irske o okolnostima u kojima bi "mogli" uhititi i internirati "protestante".

Anne Cadwallader bila je novinarka u Irskoj, Sjevernoj i Južnoj, posljednjih 40 godina, radeći za BBC, RTE, The Irish Press i Reuters. Ona radi na zagovaranju slučajeva u Pat Finucane Centre, nestranačkoj političkoj, antisektaškoj skupini za ljudska prava koja zagovara nenasilno rješavanje sukoba u Irskoj.

Ovaj je članak iz Deklasificirano UK.

2 komentara za “Okrivljavanje žrtava bombaškog napada na McGurkov bar"

  1. Robert Emmett
    Kolovoz 3, 2022 na 13: 33

    Je li itko ikada ispitao tko izvodi više zataškanih, prljavih trikova (za koje znamo), Britanci ili Jenkiji?

    Neka svi lažljivci i prevaranti budu svladani, a njihove usne zapečaćene od daljnjeg bogohuljenja. Dakle, suzdržati se od govora u budućnosti osim s nekom vrstom celibata uma - ne željeti zlo nijednom živom biću.

  2. bobzz
    Kolovoz 3, 2022 na 13: 02

    Čini mi se da bi se ista vrsta objektivne, činjenične istrage trebala provesti u vezi s rušenjem WTC-ova 1, 2, 7.

Komentari su zatvoreni.